Ostaci Kozoroga i drugih životinjaiz jame Munižabe

Kozorog je na području Hrvatske, kao i na području susjednih zemalja, regionalno izumrla vrsta. Sudeći prema relativno rijetkim paleontološkim nalazima, naseljavao je brdsko-planinska područja Hrvatske tijekom pleistocena, geološkog perioda koji je završio prije približno 11 500 godina, dok nalazi iz sljedećeg perioda – holocena, u kojem danas živimo nisu ustanovljeni. Na poziv JU NP Paklenica, SO Željezničar proveo je projekt pod nazivom „Izvlačenje i obrada kosti kozoroga (Capra ibex) iz jame Munižaba (Crnopac, Gračac) na području Parka prirode Velebit“. Taj se projekt može nazvati presedanom u hrvatskoj speleologiji i paleontologiji jer je prvi put sistematski pretraženo dno ispod ulazne vertikale neke duboke jame u potrazi za skeletnim ostacima životinja. Takav pristup istraživanju pokazao se vrlo uspješan pa su osim traženih skeletnih ostataka kozoroga pronađeni i ostaci drugih životinja. Određene su sljedeće životinjske vrste: kozorog (Capra ibex), jelen (Cervus elaphus), kuna zlatica (Martes martes), lasica (Mustela nivalis), divlji golub (Columba livia) i jastreb kokošar (Accipiter gentilis). Osim paleontološki zanimljivih nalaza četiri jedinke kozoroga, ustanovljene životinje zanimljive su i s biološkog aspekta, primjerice sposobnost življenja kuna zlatica tako duboko u podzemlju. Zbog toga se predlažu daljnja istraživanja jama na području Crnopca, ali i drugih dijelova Velebita. Apsolutnim datiranjem kozoroga iz Munižabe koja je smještena u vrlo rijetko naseljenom području Hrvatske, provjerila bi se mogućnost njihove holocenske starosti. Podaci o starosti nalaza kozoroga uz interpretaciju paleookoliša tog doba bili bi važan pokazatelj za procjenu mogućnosti reintroduciranja tih životinja u Hrvatsku

Špilja Galičnjak na otoku Mljetu

Špilja Galičnjak na otoku Mljetu prostrani je speleološki objekt kojeg gotovo u potpunosti čini tek jedna prostorija duljine 130 i širine otprilike 60 m. Špilja je djelomično obeskrovljena pa na životne zajednice u njoj bitno utječe Sunčeva svjetlost. Opisane su speleološke, geološke, biospeleološke i arheološke karakteristike i nalazi, kao i nedovoljno poznate „sedrene“ sige

Fosol žderonje (Gulo gulo) iz jame Zvonečka II

Fosilni ostaci žderonje (Gulo gulo) nađeni su u jami Zvonečka II na brdu Lipnik blizu Karlovca, Hrvatska. Ova vrsta porodice Mustelidae obitava na sjeveru Euroazije i u Sjevernoj Americi. Tijekom pleistocena njezino područje rasprostranjenosti sezalo je i do južnijih predjela sve do Hrvatske koja je bila južna granica njezine rasprostranjenosti u ovom dijelu Europe. Fosilni ostaci roda Gulo nađeni su na sveukupno deset lokacija: Šandalja II, Pećina u Brini, Vindija, Pećina na Saftici, Pisana stina, Velika pećina, u koštanoj breči iz Pule, u koštanoj breči s Hvara, u koštanoj breči s nepoznate lokacije te u Zvonečkoj II. Morfologija jame, pozicija ulaza i nalaza ne ukazuju na to da je jama funkcionirala kao prirodna klopka u koju je životinja upala. Životinje su u špilju ulazile kroz vrtaču duboku 20-ak metara koja se nalazi otprilike iznad dvorane. Prethodni ulaz u špilju koji se nalazio na dnu vrtače sada je zatvoren, ali znamo da je postojao zbog velike količine sedimenta u dvorani koji su došli kroz njega. Lubanja je nađena na samom kraju padine. Ostaci žderonje sastoje se od frontalnog dijela lubanje s potpuno očuvanim lijevim očnjakom i zubima obraza, klimavim lijevim sjekutićima, fragmentom desne gornje vilice i klimavim desnim očnjakom. Sudeći po veličini gornjeg četvrtog pretkutnjaka i usporedbi s ostalim fosilima i nalazima žderonja, možemo zaključiti kako se u Zvonečkoj II radi o većem mužjaku. Datiranje žderonje odrađeno je u centru Klaus-Tschira-Labor (KTL, Curt Engelhorn-Zentrum Archäometrie) u Mannheimu, te je uzorak datiran na 28,144 ± 101 14C godina prije sadašnjosti (MAMS-11067). Fosilni ostaci žderonje čuvaju se u Gradskom muzeju grada Karlovca.Nedavno istraživanje drevnog mitohondrijskog DNK Pleistocenskog Europskog žderonje ustanovilo je određenu razinu vremenske i prostorne sličnosti među populacijama. Sekvencijskom analizom DNK od otprilike 40 fosiliziranih žderonja pokazalo je kako je izumrla europska populacija imala veću genetsku raznolikost od recentnih populacija na području Skandinavije što upućuje na njezinu dugogodišnju izoliranost. Današnje žderonje nisu potomci onih iz pleistocena koje su bile sekvencirane, isto tako, te životinje početkom holocenskog zagrijavanja nisu migrirale na sjever, nego su izumrle. Navedene analize nisu bile provedene na uzorku žderonje s hrvatskog teritorija tako da je sekvenciranje njenog DNK još uvijek u tijeku

Pregled nalaza pleistocenskih životinja u speleološkim objektima Karlovačke županije

Paleontološki lokaliteti s nalazima životinja iz razdoblja pleistocena (2,6 milijuna godina – 12.000 godina) u Hrvatskoj su gotovo u pravilu u speleološkim objektima. Na području Karlovačke županije do sada je ustanovljeno 11 špilja i jama s fosilima pleistocenske starosti, a moguće nove lokalitete, tek treba potvrditi. Neki od najstarijih objavljenih odredbi fosilnih nalaza iz speleoloških objekata u Hrvatskoj su s područja Karlovačke županije, podaci o nekim lokalitetima još nisu objavljeni, a za gotovo niti jedan od lokaliteta ne može se reći da je sistematski iskopavan uz objavu rezultata. U objektima većinom prevladavaju nalazi špiljskih medvjeda, ali je ustanovljena i druga raznolika fauna. Tipovi objekata također se razlikuju, pa su nalazi ustanovljeni u špiljama i jamama, kao i u potopljenim prostorima

Fosol žderonje (Gulo gulo) iz jame Zvonečka II

Fosilni ostaci žderonje (Gulo gulo) nađeni su u jami Zvonečka II na brdu Lipnik blizu Karlovca, Hrvatska. Ova vrsta porodice Mustelidae obitava na sjeveru Euroazije i u Sjevernoj Americi. Tijekom pleistocena njezino područje rasprostranjenosti sezalo je i do južnijih predjela sve do Hrvatske koja je bila južna granica njezine rasprostranjenosti u ovom dijelu Europe. Fosilni ostaci roda Gulo nađeni su na sveukupno deset lokacija: Šandalja II, Pećina u Brini, Vindija, Pećina na Saftici, Pisana stina, Velika pećina, u koštanoj breči iz Pule, u koštanoj breči s Hvara, u koštanoj breči s nepoznate lokacije te u Zvonečkoj II. Morfologija jame, pozicija ulaza i nalaza ne ukazuju na to da je jama funkcionirala kao prirodna klopka u koju je životinja upala. Životinje su u špilju ulazile kroz vrtaču duboku 20-ak metara koja se nalazi otprilike iznad dvorane. Prethodni ulaz u špilju koji se nalazio na dnu vrtače sada je zatvoren, ali znamo da je postojao zbog velike količine sedimenta u dvorani koji su došli kroz njega. Lubanja je nađena na samom kraju padine. Ostaci žderonje sastoje se od frontalnog dijela lubanje s potpuno očuvanim lijevim očnjakom i zubima obraza, klimavim lijevim sjekutićima, fragmentom desne gornje vilice i klimavim desnim očnjakom. Sudeći po veličini gornjeg četvrtog pretkutnjaka i usporedbi s ostalim fosilima i nalazima žderonja, možemo zaključiti kako se u Zvonečkoj II radi o većem mužjaku. Datiranje žderonje odrađeno je u centru Klaus-Tschira-Labor (KTL, Curt Engelhorn-Zentrum Archäometrie) u Mannheimu, te je uzorak datiran na 28,144 ± 101 14C godina prije sadašnjosti (MAMS-11067). Fosilni ostaci žderonje čuvaju se u Gradskom muzeju grada Karlovca.Nedavno istraživanje drevnog mitohondrijskog DNK Pleistocenskog Europskog žderonje ustanovilo je određenu razinu vremenske i prostorne sličnosti među populacijama. Sekvencijskom analizom DNK od otprilike 40 fosiliziranih žderonja pokazalo je kako je izumrla europska populacija imala veću genetsku raznolikost od recentnih populacija na području Skandinavije što upućuje na njezinu dugogodišnju izoliranost. Današnje žderonje nisu potomci onih iz pleistocena koje su bile sekvencirane, isto tako, te životinje početkom holocenskog zagrijavanja nisu migrirale na sjever, nego su izumrle. Navedene analize nisu bile provedene na uzorku žderonje s hrvatskog teritorija tako da je sekvenciranje njenog DNK još uvijek u tijeku

Pregled nalaza pleistocenskih životinja u speleološkim objektima Karlovačke županije

Paleontološki lokaliteti s nalazima životinja iz razdoblja pleistocena (2,6 milijuna godina – 12.000 godina) u Hrvatskoj su gotovo u pravilu u speleološkim objektima. Na području Karlovačke županije do sada je ustanovljeno 11 špilja i jama s fosilima pleistocenske starosti, a moguće nove lokalitete, tek treba potvrditi. Neki od najstarijih objavljenih odredbi fosilnih nalaza iz speleoloških objekata u Hrvatskoj su s područja Karlovačke županije, podaci o nekim lokalitetima još nisu objavljeni, a za gotovo niti jedan od lokaliteta ne može se reći da je sistematski iskopavan uz objavu rezultata. U objektima većinom prevladavaju nalazi špiljskih medvjeda, ali je ustanovljena i druga raznolika fauna. Tipovi objekata također se razlikuju, pa su nalazi ustanovljeni u špiljama i jamama, kao i u potopljenim prostorima