Provedba specifičnoga neurokirurškog operacijskog postupnika u hitnih elektivnih i hitnih bolesnika tijekom pandemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj: institucijsko iskustvo

Introduction: The COVID-19 pandemic was declared on January 30, 2020. The disease has rapidly disseminated throughout Europe, reaching Croatia from late February onward, representing a great burden to the national health care system. Our institution’s capacity for emergency neurosurgery was adjusted to assure adequate degree of protection for both the patients and medical workforce. Separate COVID-19-free pathways were ensured, while regular operative program has been attuned to the existing epidemiological condition. Aim: To explain the implementation of neurosurgical protocol for urgent elective and emergency traumatic brain injury patients during the COVID-19 pandemic based on our institutional experience. Methods: The time of pandemic was divided into 3 separate two-month periods. Patients, who suffered a traumatic brain injury and were not tested for corona virus, were considered COVID positive and were included in the analysis investigating the type and severity of injury, period of hospital admission and surgery, methods of surgery, and outcome. Results: A series consisted of 16 patients who were tested for COVID-19 at hospital admission, and underwent urgent/emergency surgery before the test results became known. Surgery was performed according to the specifically designed operative COVID-19 protocol. Skull fracture and traumatic intracranial hemorrhage were mainly observed. Moderate injury was recorded less frequently, particularly during the lockdown, and post-lockdown summer. The majority of patients recuperated well, having good recovery. Conclusion: A specific operative protocol, employment of protective measures, and a separate operating theatre are mandatory for a safe and successful management of traumatic brain injury to evade transmission of the infection.Uvod: Pandemija bolesti COVID-19 proglašena je 30. siječnja 2020. Bolest se brzo proširila diljem Europe stigavši u Hrvatsku krajem veljače, što je predstavljalo veliko opterećenje nacionalnom zdravstvenom sustavu. Mogućnosti naše ustanove za pružanje hitnih neurokirurških usluga prilagođene su tako da osiguraju dostatan i podjednak stupanj zaštite bolesnika i medicinskog osoblja. Osigurani su nekontaminirani smještajni kapaciteti za COVID negativne bolesnike, a redoviti operacijski program prilagođen je trenutačnoj epidemiološkoj situaciji. Cilj: Na temelju našeg stečenog iskustva, objasniti primjenu neurokirurškoga operacijskog postupnika u hitnih elektivnih i hitnih bolesnika s traumatskom ozljedom mozga za tijekom pandemije bolesti COVID-19. Metode: Vrijeme trajanja pandemije podijeljeno je u tri dvomjesečna razdoblja. U istraživanje su uključeni oni bolesnici s traumatskom ozljedom mozga koji nisu bili testirani na koronavirus, pa su time smatrani COVID pozitivnima. Analizirani su sljedeći pokazatelji: vrsta i težina ozljede, razdoblje u kojem je bolesnik primljen u bolnicu i operiran te način i ishod kirurškog liječenja. Rezultati: Istraživanu skupinu činilo je 16 kirurški liječenih bolesnika testiranih na COVID-19 pri bolničkom primitku, koji su hitno operirani u skladu s posebno oblikovanim operacijskim postupnikom za COVID-19 prije nego što su rezultati testiranja postali poznati. Najčešće zabilježene vrste ozljede bile su prijelom lubanje i intrakranijsko krvarenje. Umjerena ozljeda mozga bila je po težini najmanje zastupljeni oblik ozljede, posebice za vrijeme trajanja zatvaranja i tijekom ljeta. U većine bolesnika zabilježen je dobar oporavak. Zaključak: Poseban operacijski postupnik, kao i primjena zaštitnih mjera u odvojenim operacijskim dvoranama, uvjet su sigurnog i uspješnog liječenja bolesnika s traumatskom ozljedom mozga kako bi se spriječilo širenje infekcije

Endovaskularno liječenje intrakranijskih aneurizmi distalnih arterijskih ogranaka: ilustrativni prikaz slučajeva i uvid u dosadašnju literaturu

Intracranial aneurysms located on distal arterial branches are sporadic and scarce. They account for 2%-7% of the middle cerebral artery and 0.7%-2.3% of the posterior cerebral artery aneurysms, where they mainly arise distally from the P2-related sites. Such aneurysms usually remain asymptomatic prior to rupture, making their diagnosis and management really demanding. Endovascular treatment comprising of different neurointerventional techniques is becoming the most operational up-to-date routine to approach distal cerebral branch aneurysms. In this single-institution case series, endovascular selective coiling and/or parent vessel occlusion resulted in successful and total aneurysmal exclusion from cerebral circulation, which brought good recovery. Hereby, we present an illustrative case series of distal arterial branch intracranial aneurysms, discussing their possible etiology and various endovascular management modalities. We also provide a literature retrospection concerned with this rare entity. In conclusion, due to their predisposition for rupture, distal branch intracranial aneurysms should be treated early and aggressively. We do believe that endovascular selective coil occlusion is the management method of choice, while parent vessel occlusion (with liquid embolics) is optimal when aneurysmal coiling cannot be achieved, or when distal cortical territory is well vascularized by strong collateral cerebral circulation.Intrakranijske se aneurizme distalnih arterijskih ogranaka javljaju sporadično i rijetko. One predstavljaju 2%-7% aneurizmi srednje moždane arterije i 0,7%-2,3% aneurizmi stražnje moždane arterije, gdje uglavnom nastaju na odsječku P2 i distalno od njega. Ovakve aneurizme najčešće ostaju asimptomatske i samim time neprepoznate prije nego rupturiraju, što čini njihovo dijagnosticiranje i liječenje iznimno zahtjevnim. Endovaskularno liječenje koje se sastoji od uporabe različitih neurointervencijskih tehnika postaje najučinkovitiji suvremeni rutinski pristup u opskrbi aneurizmi distalnih arterijskih cerebralnih ogranaka. U našem institucijskom prikazu slučajeva endovaskularno selektivno postavljanje zavojnica i/ili okluzija matične krvne žile rezultirali su uspješnim i potpunim isključenjem aneurizme iz moždane cirkulacije, što je osiguralo dobar oporavak bolesnika. U radu predstavljamo ilustrativni prikaz slučajeva bolesnika s intrakranijskim aneurizmama distalnih arterijskih ogranaka, raspravljajući o mogućim uzrocima njihovog nastanka i oblicima endovaskularnog liječenja. Također donosimo uvid u dosadašnju literaturu povezanu s ovom rijetkom bolesti. Zaključujemo kako bi aneurizme distalnih moždanih arterijskih ogranaka trebalo opskrbiti rano i agresivno zbog njihove sklonosti rupturi. Uvjereni smo kako je endovaskularno selektivno postavljanje zavojnica metoda izbora u liječenju, dok je okluzija matične krvne žile (pomoću tekućeg embolizacijskog sredstva) optimalna u slučaju kada nije moguće postaviti zavojnice u aneurizmatsku tvorbu, odnosno kada je distalno kortikalno područje dobro prokrvljeno snažnom kolateralnom moždanom cirkulacijom

Mikrokirurško liječenje rijetkog slučajno nađenog intraventrikulskog meningeoma: prikaz slučaja i pregled relevantne literature

Intraventricular meningiomas are rare and make up between 0.5% and 3% of all intracranial meningiomas, representing one of the most challenging tumors in neurosurgery due to their difficult location. Being initially asymptomatic, such tumors usually attain large size before clinical presentation and diagnostic detection. Available literature concerned with their surgical management remains scarce. Herein, we present a case of microsurgical resection of incidental intraventricular meningioma in a 32-year-old female patient who was admitted to the hospital due to the sudden loss of consciousness, retrograde amnesia, and nausea following a head trauma. Routine brain magnetic resonance imaging revealed an irregular expansive formation located in the occipital horn of the right lateral ventricle showing heterogeneous contrast enhancement. The patient underwent right-side temporal osteoplastic craniotomy with total tumor microsurgical resection followed by external ventricular drainage, and recovered fully afterwards. Histopathologic analysis of tumor tissue samples confirmed the tumor as meningioma WHO grade I. Postoperative brain computed tomography confirmed complete tumor resection. In conclusion, intraventricular meningiomas are rather rare extraaxial tumors and may present with various symptoms depending on their size and difficult location. The development of most modern neuroimaging methods offers the opportunity of their precise and accurate diagnosis, better surgical planning, and favorable outcome. Microsurgical gross resection utilizing intraoperative neuromonitoring and cutting-edge neurosurgical armamentarium remains the treatment of choice for these location-challenging and surgically demanding, predominantly benign intracranial tumors.Intraventrikulski meningeomi su vrlo rijetki, čineći između 0,5% i 3% svih intrakranijskih meningeoma te zbog svoga zahtjevnog položaja predstavljaju najizazovnije tumore za kirurško liječenje. Kako su početno asimptomatski, ovakvi tumori često ostaju dugo klinički i radiološki neprepoznati prije no što dosegnu kritičnu veličinu. Dostupna literatura o načinima njihovog kirurškog liječenja je još uvijek oskudna. U ovom radu predstavljamo mikrokirurško uklanjanje slučajno nađenog intraventrikulskog meningeoma kroz prikaz slučaja žene u dobi od 32 godine koja je primljena u bolnicu zbog naglog gubitka svijesti, retrogradne amnezije i povraćanja nastalih kao posljedica pretrpljene ozljede glave. Rutinska magnetna rezonancija mozga otkrila je nepravilnu ekspanzivnu tvorbu smještenu unutar zatiljnog roga desne postranične moždane klijetke koja se raznovrsno obojala nakon primjene kontrastnog sredstva. Temeljem ovoga nalaza u bolesnice je učinjena desnostrana temporalna osteoplastička kraniotomija i tumor je mikrokirurški uklonjen u cijelosti, nakon čega je postavljena izvanjska ventrikulska drenaža te je uslijedio potpun oporavak. Patohistološka analiza uzoraka tumorskog tkiva potvrdila je tumor kao meningeom I. stupnja prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije. Poslijeoperacijska kompjutorizirana tomografija mozga potvrdila je potpunu tumorsku resekciju. U zaključku, intraventrikulski meningeomi su prilično rijetki ekstra-aksijalni tumori koji se očituju različitim simptomima ovisnima o njihovoj veličini i zahtjevnom položaju. Zahvaljujući razvitku najsuvremenijih metoda radiološkog oslikavanja znatno je poboljšana mogućnost njihove primjerene i točne dijagnostike, boljeg planiranja kirurškog zahvata i poboljšanog ishoda liječenja. Potpuno mikrokirurško uklanjanje tumora, uz pomoć intraoperacijskog neurofiziološkog praćenja i uporabu najsuvremenijeg neurokirurškog instrumentarija, najbolja je metoda izbora u liječenju ovih lokacijski i kirurški vrlo zahtjevnih, pretežito dobroćudnih intrakranijskih tumora

Ishod kirurškog liječenja i epileptičnih napadaja kod disembrioplastičnih neuroepitelijskih tumora u odraslih: prikaz serije slučajeva

Dysembryoplastic neuroepithelial tumors (DNETs) are benign neoplasms classified in the category of glioneuronal tumors. The estimated incidence of DNETs is 0.03 per 100,000 person per year with the age peak in a range between 10 and 14 years, and decreasing dramatically with increasing age. They are seldom diagnosed in persons above 20 years of age, being a cause of tumorrelated intractable epilepsy that begins in childhood or adolescence. They have been proven to be the second most common type of epileptogenic tumors in pediatric population. These rare tumors cause chronic drug-resistant partial complex seizures with or without secondary generalization. Herein, we provide institutional case series of six adult patients with temporal lobe DNET presenting with complex partial seizures. Lesionectomy was performed with tumor resection in toto in three patients. In another three, partial resection was performed, whereas tumor remnant was left intact to avoid possible basal ganglia damage. All patients were seizure free postoperatively. Lesionectomy alone in temporal lobe epilepsy was associated with less favorable outcome than anterior temporal lobectomy. Total tumor removal is considered a major prognostic factor in most studies.Disembrioplastični neuroepitelijski tumori (DNET) dobroćudne su novotvorine koje se svrstavaju u skupinu glioneuralnih tumora. Njihova je godišnja učestalost 0,03 na 100.000 stanovnika s vrškom pojavnosti u dobi između 10 i 14 godina života. Učestalost se smanjuje s porastom dobi, a tumori se rijetko javljaju nakon 20. godine života. Dokazani su kao uzrok epilepsije koja započinje u djetinjstvu i adolescenciji te kao drugi najčešći tip tumora koji uzrokuje epileptične napadaje u dječjoj dobi. Ovi rijetki tumori uzrokuju kronične i na terapiju otporne parcijalne složene epileptične napadaje s generalizacijom ili bez nje. U ovom radu prikazujemo institucijsku seriju šest odraslih bolesnika s DNET-om u području temporalnog režnja koji su se prezentirali složenim parcijalnim epileptičnim napadajima. Tri su bolesnika kirurški liječena lezionektomijom s totalnom resekcijom tumora. U preostala tri bolesnika učinjena je parcijalna resekcija, a dio tumora je ostavljen kako bi se izbjeglo oštećenje bazalnih ganglija. Svi su bolesnici nakon zahvata bili bez epileptičnih napadaja. U slučaju temporalne epilepsije, a u usporedbi s prednjom temporalnom lobektomijom, selektivno uklanjanje tumorske lezije bilo je povezano s lošijim ishodom liječenja. Uklanjanje tumora u cijelosti smatra se važnim prognostičkim pokazateljem ishoda liječenja u većini provedenih istraživanja

Suvremeno endovaskularno liječenje inficirajućih intrakranijskih aneurizma distalnih ogranaka: prikaz slučaja i uvid u literaturu

Infected intracranial aneurysms are a rare type of inflammatory vascular lesions that occur due to infection of intracranial arterial wall. Brain aneurysms of distal arterial branches are equally rare and frequently multiple, including those situated at the peripheral middle cerebral artery segments. Although both types represent a small percentage of all intracranial aneurysms, they may bring about high mortality in case of rupture. The management of such aneurysms includes conservative treatment with broad-spectrum antibiotics, and microsurgical or endovascular treatment, which is gaining more prominence for both asymptomatic and ruptured aneurysms. Herein, we present a case of a 61-year-old male patient with a history of cardiac infective disease and multiple bilateral aneurysms of infected distal branch middle cerebral arteries, discussing the efficacy of available endovascular treatment modalities and reviewing the literature. In conclusion, selective endovascular coiling is a preferable method in the current management of distal branch infected ruptured intracranial aneurysms, which may bring a favorable outcome.Inficirajuće intrakranijske aneurizme rijedak su tip inflamatorne vaskularne bolesti koji nastaje uslijed upalnih promjena arterijske stijenke moždanih krvnih žila. Aneurizmatske tvorbe distalnih arterijskih ogranaka podjednako su rijetke i učestalo višestruke, uključujući i one nastale na završnim odsječcima srednje moždane arterije. Iako oba tipa predstavljaju mali postotak u učestalosti intrakranijskih aneurizma, one mogu biti uzrokom povećane smrtnosti u slučaju rupture. Liječenje ovakvih aneurizma sastoji se od primjene antibiotika širokog spektra djelovanja, kao i od mikrokirurškog ili raznih oblika endovaskularnog liječenja, koje je sve zastupljenije u slučaju asimptomatskih i rupturiranih aneurizma. U ovom radu dajemo prikaz bolesnika u dobi od 61 godine s opsežnim komorbiditetom uključujući i upalnu bolest srca, koji je liječen zbog višestrukih obostranih inficirajućih aneurizma distalnih ogranaka srednje moždane arterije. Također raspravljamo o učinkovitosti postojećih endovaskularnih metoda liječenja te donosimo uvid u relevantnu literaturu. Zaključujemo kako je selektivna endovaskularna embolizacija zavojnicama preporučljiva metoda suvremenog liječenja rupturiranih inficirajućih aneurizma distalnih intrakranijskih arterijskih ogranaka, koja može rezultirati povoljnim ishodom

Povezanost meteoroloških varijabla sa subarahnoidnim krvarenjem: iskustvo jednog centra

Spontaneous subarachnoid hemorrhage (SAH) can occur unexpectedly and independently of the classic risk factors. Several different factors could affect intracranial aneurysm (IA) rupture, such as morphological and hemodynamic factors. The aim of this study was to establish the potential association of meteorological data such as temperature, atmospheric pressure, and humidity, and the onset of clinical symptoms preceding hospital admission of patients with acute SAH due to IA rupture. This retrospective study included 130 consecutive patients admitted for non-traumatic SAH with a determinable onset of SAH symptoms. The effects of meteorological parameters of atmospheric pressure, ambient temperature, and relative air humidity on the day of acute SAH onset and 24 hours prior to the onset of symptoms were recorded and analyzed in each patient. Spearman rank correlation analysis was used to assess the risks of incident SAH on the basis of daily meteorological data. Seasonal incidence of acute SAH showed the peak incidence in winter and a trough in summer, with monthly incidence peak in January and December. The circadian rhythm analysis showed the peak incidence of SAH in the forenoon, followed by the evening. Acute SAH incidence showed moderate positive association with daily atmospheric pressure (p<0.05), while no association was found with ambient temperature and relative air humidity. Our results suggested no significant association of changes in ambient temperature and relative humidity with the risk of SAH. Increases in atmospheric pressure were weakly associated with a higher SAH risk. Additional studies are needed to establish in detail both meteorological and morphological factors important to predict IA rupture and SAH.Spontano subarahnoidno krvarenje (SAH) može nastati neočekivano i neovisno o klasičnim čimbenicima rizika. Nekoliko različitih čimbenika može utjecati na rupturu intrakranijske aneurizme (IA), poput morfoloških i hemodinamskih čimbenika. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi potencijalnu povezanost meteoroloških podataka kao što su temperatura, atmosferski tlak i vlažnost te pojave kliničkih simptoma prije prijma u bolnicu bolesnika s akutnim SAH-om zbog rupture IA. Ova retrospektivna studija uključila je 130 uzastopnih bolesnika primljenih zbog netraumatskog SAH-a s vidljivim početkom simptoma SAH-a. Za svakog bolesnika zabilježeni su i analizirani učinci meteoroloških parametara atmosferskog tlaka, temperature okoline i relativne vlažnosti zraka na dan nastanka akutnog SAH-a i 24 sata prije pojave simptoma. Korelacijska Spearmanova analiza primijenjena je za procjenu rizika od incidentnog SAH-a na temelju dnevnih meteoroloških podataka. Sezonska incidencija akutnog SAH-a pokazala je vrhunac incidencije zimi i pad ljeti, s mjesečnim vrhom incidencije u siječnju i prosincu. Analiza cirkadijanog ritma pokazala je vrhunac incidencije SAH-a u prijepodnevnim satima, a zatim navečer. Učestalost akutnog SAH-a pokazala je umjereno pozitivnu povezanost s dnevnim atmosferskim tlakom (p<0,05), dok nije nađena povezanost s temperaturom okoline i relativnom vlagom zraka. Naši rezultati ukazuju na to da nema značajne povezanosti promjena u temperaturi okoline i relativnoj vlažnosti s rizikom od SAH-a. Povećanje atmosferskog tlaka slabo je povezano s većim rizikom od SAH-a. Potrebne su dodatne studije kako bi se detaljno utvrdili meteorološki i morfološki čimbenici važni za predviđanje rupture IA i SAH-a

Ganglioside Composition Distinguishes Anaplastic Ganglioglioma Tumor Tissue from Peritumoral Brain Tissue: Complementary Mass Spectrometry and Thin-Layer Chromatography Evidence

Gangliosides serve as antitumor therapy targets and aberrations in their composition strongly correlate with tumor growth and invasiveness. Anaplastic ganglioglioma is a rare, poorly characterized, malignant neuronal–glial tumor type. We present the first comparative characterization of ganglioside composition in anaplastic ganglioglioma vs. peritumoral and healthy brain tissues by combining mass spectrometry and thin-layer chromatography. Anaplastic ganglioglioma ganglioside composition was highly distinguishable from both peritumoral and healthy tissue despite having five to six times lower total content. Ten out of twelve MS-identified ganglioside classes, defined by unique glycan residues, were represented by a large number and considerable abundance of individual species with different fatty acid residues (C16–C24) in ceramide portions. The major structurally identified class was tumor-associated GD3 (&gt;50%) with 11 species ; GD3 (d18:1/24:0) being the most abundant. The dominant sphingoid base residue in ganglioside ceramides was sphingosine (d18:1), followed by eicosasphingosine (d20:1). The peritumoral tissue ganglioside composition was estimated as normal. Specific ganglioside composition and large variability of ganglioside ceramide structures determined in anaplastic ganglioglioma demonstrate realistic ganglioside expression patterns and correspond to the profile of high-grade malignancy brain tumors