ASSOCIATED CREDIT AGREEMENTS

Potrošač na tržištu nerijetko ulazi u poslovne transakcije u kojima radi financiranja kupnje određenih proizvoda ili usluga, sklapa ugovor o kreditu koji mu je ponuđen na temelju prethodnog sporazuma prodavatelja robe ili pružatelja usluge i davatelja kredita. Pritom se izlaže riziku da prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge ne ispuni ili neuredno ispuni svoju ugovornu obvezu. Prema općim pravilima o ugovornoj odgovornosti potrošač bi morao otplaćivati kredit iako mu ugovor radi kojeg je sklopio ugovor o kreditu nije uredno ili nije uopće ispunjen. Preuzimanjem odredbe čl. 11. Direktive 87/102/EEZ u Zakon o zaštiti potrošača u hrvatsko je pravo uveden za potrošača izrazito važan institut povezanih ugovora o kreditu, koji mu daje prava koja mu nisu dostupna prema općim pravilima o ugovornoj odgovornosti. U slučaju neuspješnog ostvarivanja prava naspram prodavatelja ili pružatelja usluge, potrošač svoja prava može ostvarivati naspram davatelja kredita. Iako je čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača u mnogočemu izašao izvan minimalnog stupnja zaštite potrošača kojeg je u pogledu povezanih ugovora o kreditu propisivao čl. 11. Direktive 87/102/EEZ, isto se nije ponovilo prilikom usklađivanja s člankom 15. njezine nasljednice Direktive 2008/48/EZ. Suprotno načelu maksimalne harmonizacije na kojem se Direktiva 2008/48/EZ temelji, hrvatski zakonodavac u Zakon o potrošačkom kreditiranju nedostatno preuzima spomenutu odredbu potpuno izmijenivši njezin sadržaj i značenje. Stoga autorica u radu ukazuje na potrebu hitne izmjene čl. 15. Zakona o potrošačkom kreditiranju o povezanim ugovorima o kreditu s ciljem usklađivanja s odredbama Direktive 2008/48/EZ i povišenjem stupnja zaštite potrošača. I konačno autorica na primjeru njemačke sudske prakse i prakse Europskog suda pravde ukazuje na važnost odredaba o povezanim ugovorima o kreditu i na učestale probleme koji se javljaju u praksi.A consumer in the market frequently enters into business transactions stipulating the credit agreement granted for acquisition of certain goods or services which was offered to him according to a previous agreement between the supplier of goods or services and the grantor of the credit. In such cases, he exposes himself to the risk of supplier’s non-performance or defective performance of the contractual obligation. According to the general rules of contractual responsibility, the consumer shall have to repay a credit by instalments although the contract, because of which he stipulated a credit agreement, is defectively performed or non-performed at all. Nevertheless, after the implementation of the Article 11 of the Directive 87/102/EEC into the Consumer Protection Act, a very important institute for consumers has been introduced into Croatian law, the institute of associated credit agreements. The institute entitles the consumer with rights which are not given to him according to general rules on contractual responsibility. In case of an unsuccessful exercise of the rights in regards to the supplier of goods or services, the consumer may exercise his rights against the grantor of the credit. Although the Article 83 of the Consumer Protection Act has stepped out from the minimum level of consumer protection in lots of diverse elements, which was prescribed by the Article 11 of the Directive 87/102/EEC with respect to associated credit agreements, the same approach was not applied when provisions were adjusted to conform to the Article 15 of the repealing Directive 2008/48/EC. Contrary to the principle of maximum harmonisation which was a basis for the Directive 2008/48/EC, Croatian legislator has implemented the above mentioned provision with considerable insufficiency totally revising its content and meaning. Therefore, the author in the article points at urgent need to amend the Article 15 of the Consumer Credit Code governing the associate credit agreements with the aim to harmonise it with the Directive 2008/48/EC and to increase level of consumer protection. In conclusive remarks the author presents examples of German case law and European Court of Justice practice and emphasizes the importance of provisions governing the associated credit contracts and frequent issues arising in practice

Usklađivanje prava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj

Pravo zaštite potrošača se u hrvatskome pravnome poretku počinje intenzivno razvijati potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica te njihovih država članica. Ispunjavanjem SSP-om preuzete obveze usklađivanja hrvatskih propisa s europskim acquis-om u posljednjih desetak godina dostignut je visoki stupanj normativne usklađenosti s pravnim aktima EU-om.. Zakonske odredbe hrvatskoga prava zaštite potrošača koje preuzimaju europsku stečevinu uređene su u Zakonu o zaštiti potrošača, Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zakonu o općoj sigurnosti proizvoda te mnogim drugima. Usklađene odredbe o zaštititi potrošača potrebno je tumačiti i primjenjivati uzimajući u obzir relevantnu praksu ESP-a odnosno Suda EU koji u svojim presudama tumači odredbe potrošačkih direktiva. Mnogobrojnost pravnih izvora kao i brzina razvoja materije prava zaštite potrošača na europskoj razini na primjenjivače prava postavljaju visoke zahtjeve u poznavanju i primjeni kako domaćeg tako i europskog prava zaštite potrošača. Stoga je cilj ovoga rada predstaviti ključna de lege lata rješenja kao i najaviti razvoj de lege ferenda radi ispunjavanja obveze usklađivanja u području zaštite potrošača

EUROPEAN CONTRACT LAW ON THE WAY FROM SOFT TO HARD LAW AN OVERVIEW OF THE OPTIONAL COMMON EUROPEAN SALES LAW (CESL)

Usklađivanje propisa ugovornog prava država članica EU-a predstavlja jedno od najučinkovitijih sredstava za postizanje i jačanje jedinstvenog unutarnjeg tržišta. No nedostaci u pristupu europskog zakonodavca harmonizaciji ugovornog prava država članica rezultirali su brojnim problemima koji dovode do udaljavanja od tog cilja. Stoga se na razini EU-a pokušava razviti novi i prihvatljiviji pristup harmonizaciji, a sve je popraćeno brojnim priopćenjima Komisije, rezolucijama Europskog parlamenta te projektima konsolidiranja i harmonizacije ali i pokušajima kodifikacije ugovornog prava. Spomenuta djelovanja obuhvaćaju razvoj od prve rezolucije Europskog parlamenta iz 1989., preko Landovih načela, revizije važećeg acquis-a u pravu zaštite potrošača, CFR-a, Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača pa sve do Komisijinog Prijedloga Uredbe o zajedničkom europskom pravu prodaje. Budući da bi usvajanje Uredbe nedvojbeno značajno utjecalo na razvoj europskog ugovornog prava, autorica proučavanjem ključnih odredaba predloženog opcionalnog instrumenta nastoji utvrditi njegove glavne prednosti i nedostatake.The approximation of regulations of EU Member States’ contract laws represents one of the most efficient means for the establishment and strengthening of the single internal market. However, the shortcomings in the approach of the European legislator to the harmonisation of the EU Member States’ contract law resulted in numerous problems that led to the alienation from the mentioned goal. Therefore, at the EU level efforts are made to develop a new and more acceptable approach to harmonisation, which are accompanied not only by numerous communications of the Commission, resolutions of the European Parliament and projects aimed at consolidation and harmonisation, but also by attempts of contract law codification. The latter activities encompass the development from the first Resolution of the European Parliament of 1989, over Lando principles, the revision of the existing acquis in the field of consumer protection law, CFR, Directive 2011/83/EU on consumer rights to the Commission\u27s Proposal for a Regulation on a Common European Sales Law (CESL). Since the adoption of the Regulation would undoubtedly significantly influence the development of the European contract law, the author tries to determine its main advantages and disadvantages by analysing key provisions of the proposed optional instrument

Unfair Business Practices in the Croatian Legal System: Regulations and Application

Pravo zaštite potrošača relativno je mlada grana prava, koja se u hrvatskome pravnom poretku počela razvijati prije petnaest godina prihvaćanjem prvog Zakona o zaštiti potrošača u 2003. godini. Bila je to posljedica ispunjavanja dužnosti hrvatske države preuzete Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sklopljenim 2001. godine između Republike Hrvatske i Europskih zajednica te država članica. Proces harmonizacije odnosno usklađivanja s europskim acquisom u tom području rezultirao je prihvaćanjem čak triju Zakona o zaštiti potrošača kao lex generalis za zaštitu potrošača, ali i paletom posebnijih propisa kojima se štite prava potrošača. Danas, pet godina nakon pristupanja Uniji hrvatsko je pravo zaštite potrošača okarakterizirano iznimnom normativnom fragmentiranošću. Potrošač se izuzev Zakonom o zaštiti potrošača štiti i Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o potrošačkom kreditiranju, Zakonom o platnom prometu, Zakonom o alternativnom rješavanju sporova, Zakonom o elektroničkom potpisu, kao i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda, ali i Zakonom o pravu na pristup informacijama te brojnim drugim propisima. Sve to iznimno dovodi u pitanje učinkovitost provedbe prava zaštite potrošača proizišle iz brojnih izvora prava EU-a na domaćoj razini RH kao države članice. Od posebne važnosti za učinkovitost zaštite prava potrošača ističe se upravo provedba odredaba Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenoj poslovnoj praksi. To više što je riječ o odredbama horizontalne primjene, koje brane nepoštenu poslovnu praksu trgovca u odnosu na sve odnose B2C (engl. business-to-consumer), bilo da su uređeni Zakonom o zaštiti potrošača, Zakonom o obveznim odnosima ili bilo kojim drugim propisom. Pet godina od pristupanja RH Uniji više nego ikad hrvatska sudska praksa i drugi primjenjivači prava nailaze na brojne poteškoće u vezi s nepoštenom poslovnom praksom trgovaca u svim područjima, od usluga bankarskog i financijskog sektora do pružanja komunalnih usluga ili posebice operatera elektroničkih komunikacija. Pravna fragmentiranost zajedno s poteškoćama koje se tiču ispravne primjene odredaba o nepoštenoj poslovnoj praksi znatno narušava provedbu prava zaštite potrošača na domaćoj razini. Autori se u radu posvećuju toj gorućoj temi hrvatskog prava zaštite potrošača i pokušavaju dati odgovore na neka od brojnih pitanja s ciljem jačanja učinkovitosti provedbe prava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj.Consumer rights are a relatively new branch of law which started developing in Croatia about fifteen years ago with the adoption of the first Consumer Protection Act of 2003. This was a consequence of the fulfillment of the obligation of the Croatian state undertaken by the Stabilization and Association Agreement concluded between the Republic of Croatia and the European Communities and its member states in 2001. Harmonization with the European Acquis in this area has resulted in as many as three Consumer Protection Acts as leges generales for consumer protection along with a number of specific regulations protecting consumer rights. Today, five years after the Croatian accession to the EU, Croatian consumer protection law is still highly fragmented. In addition to the Consumer Protection Act, consumers are protected by the Civil Obligations Act, Consumer Credit Act, Payment System Act, Alternative Dispute Resolution Act, Electronic Signature Act, General Product Safety Act, Act on the Right of Access to Information, and numerous other regulations. All this calls into question the effectiveness of the application of consumer rights based on numerous sources of EU law in the Republic of Croatia as a member state. The paper points out the special importance of the application of provisions of the Consumer Protection Act related to unfair business practices, especially since they are provisions of horizontal application which prohibit unfair business practices of traders in business-to-consumer relations regulated either by the Consumer Protection Act, Civil Obligations Act or any other regulation. Five years after the accession of the Republic of Croatia to the EU, Croatian case law and other applications of law are faced with numerous difficulties related to unfair business practices of traders in all areas, from banking and financing to utilities and, especially, providers of electronic services. Legal fragmentation, together with difficulties related to correct application of provisions on unfair business practices, call into question the application of consumer rights in Croatia. The authors discuss this burning issue of Croatian consumer rights in an attempt to find answers to some of numerous questions in order to strengthen the effectiveness of application of consumer rights in the Republic of Croatia

Online Consumer Dispute Resolution

Pravo zaštite potrošača u europskom pravu kontinuirano se razvija, što je razvidno i u novom paketu reformi koji, uz alternativno rješavanje potrošačkih sporova, obuhvaća i mrežno (online) rješavanje potrošačkih sporova. Cilj je ovog rada analizirati prednosti i nedostatke reformskog paketa uzimajući u obzir njegove ciljeve kao i proučiti uspješnost postizanja tih ciljeva na domaćoj razini. U tu svrhu, uz europske propise, autorice kritički obrađuju ključna hrvatska rješenja uspoređujući ih s rješenjima drugih država članica EU-a. Autorice zaključuju kako reforma na domaćoj razini nije u potpunosti uspješna, što bi u provedbi moglo dovesti do brojnih nejasnoća i pravne nesigurnosti.European Union consumer law is developing continuously, which has recently been evidenced by the introduction of a new reform package encompassing alternative consumer dispute resolution and online dispute resolution. The aim of this paper is to analyse advantages and disadvantages of the reform from the perspective of its intended goals, and to evaluate the level of success in achieving those goals at the national level. To that end, the authors critically analyse the relevant European legislation and the main proposed Croatian legislative solutions, comparing them to legislative solutions of other Member States of the EU. The authors conclude that the implementation of the reform at the national level has not been entirely successful, which may lead to enforcement difficulties and legal uncertainty

CREDERE AND CREDIT: TWO COMPLEMENTARY OR CONTRADICTORY NOTIONS?

Proučavajući ugovore o kreditu osigurane stvarnopravnim osiguranjima, a koji se u praksi većinom sklapaju u potrošačkim odnosno B2C odnosima, autorice u radu dolaze do spoznaja o mnogobrojnim problemima u hrvatskoj sudskoj praksi, ali i zakonodavstvu. Isti su primarno posljedica kompleksnog procesa usklađivanja izvornih nacionalnih odredaba s europskim acquisom u tom području, a koji pored ispravnog preuzimanja EU propisa u nacionalno zakonodavstvo zahtijeva i ispravnu primjenu i ujednačeno tumačenje harmo- niziranog nacionalnog prava sukladno istima. U tom smislu, poteškoće nastu- paju već samim određenjem ugovornih strana, odnosno glede pitanja tko je potrošač, a tko trgovac odnosno vjerovnik u B2C ugovorima o kreditu. Isti se nastavljaju u određenju predmeta ugovora, odnosno pronalaženju odgovora na pitanje, što je potrošački kredit te na kreditiranje čega se on točno odnosi. Nejasnoće postoje i o pitanju određenja bitnih sastojaka ugovora o potrošačkom kreditu, glede kojih jasne odgovore ne daje ni praksa Suda EU-a, niti domaća sudska praksa. Problemi postoje i u razumijevanju same dužnosti sudova i drugih primjenjivača prava o tumačenju i primjeni pozitivnoga nacionalnog prava sukladno acquisu odnosno u načinu provedbe iste dužnosti u praksi. Sva navedena pitanja dodatno se usložnjavaju kada su tražbine takvih kredita stvarnopravno osigurane. Imajući u vidu osobite poteškoće u tumačenju i praktičnoj primjeni harmoniziranih nacionalnih odredaba koje se odnose na potrošačko kreditiranje i pravo potrošača općenito, autorice u radu nastoje dati jasne i koncizne odgovore na brojna ključna pitanja o kojima ovisi ispravna primjena spomenutog zakonodavstva.By studying credit contracts secured by real securities, which are, in practice, usually concluded as consumer, i.e. B2C contracts, the authors have become aware of numerous issues in the Croatian judicial practice and legislation. These are primarily a consequence of the complex process of approximation of original national provisions to the European acquis in this area that apart from requiring correct transposition of EU legal acts into the national legislation, also demand the correct application and uniform interpretation of harmonized national law. In that sense, issues arise already when determining the contracting parties, i.e. regarding the questions: who is the consumer and who the trader, i.e. creditor, in B2C credit contracts? There is also the topic of the determination of the object of the contract, i.e. with regard to answering the questions of what is a consumer credit and the crediting of what exactly it relates to. Ambiguities exist also relating to the determination of essential elements of consumer credit contracts, with regard to which there are no clear answers coming either from the practice of the CJEU, or from the domestic court practice. Problems exist regarding the understanding of the duty of courts and other applicants of law about the interpretation and application of positive national law consistently to the acquis, i.e. regarding the manner of pursuing this duty in practice. All the above-mentioned questions become even more complicated, when it comes to credits, whose main claims are secured by a real security. Therefore, bearing in mind the particular difficulties in the interpretation and practical application of harmonized national provisions on consumer crediting and consumer law in general, in this paper the authors try to offer clear and concise answers to numerous key questions upon which the correct application of the previously mentioned legislation depends

Prohibition of Discrimination (Unequal Treatment)

Poglavlje o zabrani diskriminacije posvećeno je suzbijanju nejednakog postupanja u hrvatskoj i europskoj praksi. Uz pomoć brojih primjera iz sudske prakse u poglavlju se objašnjavaju osnovni pojmovi ove materije iz aspekta privatnopravnih odnosa. Europsko privatno pravo posebnu pozornost posvećuje suzbijanju diskriminacije u privatnopravnim odnosima, odnosno pravilnom tumačenju i primjeni odredbi o zabrani diskriminacije u odnosima pojedinaca

Consumer Protection Law

Rad daje pregled ključnih pravnih izvora prava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj, utvrđujući osnovne pojmove te instrumente zaštite prava potrošača

EUROPSKO UGOVORNO PRAVO NA PUTU OD SOFT PREMA HARD LAW OSVRT NA OPCIONALNO ZAJEDNIČKO EUROPSKO PRAVO PRODAJE (CESL)

Usklađivanje propisa ugovornog prava država članica EU-a predstavlja jedno od najučinkovitijih sredstava za postizanje i jačanje jedinstvenog unutarnjeg tržišta. No nedostaci u pristupu europskog zakonodavca harmonizaciji ugovornog prava država članica rezultirali su brojnim problemima koji dovode do udaljavanja od tog cilja. Stoga se na razini EU-a pokušava razviti novi i prihvatljiviji pristup harmonizaciji, a sve je popraćeno brojnim priopćenjima Komisije, rezolucijama Europskog parlamenta te projektima konsolidiranja i harmonizacije ali i pokušajima kodifikacije ugovornog prava. Spomenuta djelovanja obuhvaćaju razvoj od prve rezolucije Europskog parlamenta iz 1989., preko Landovih načela, revizije važećeg acquis-a u pravu zaštite potrošača, CFR-a, Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača pa sve do Komisijinog Prijedloga Uredbe o zajedničkom europskom pravu prodaje. Budući da bi usvajanje Uredbe nedvojbeno značajno utjecalo na razvoj europskog ugovornog prava, autorica proučavanjem ključnih odredaba predloženog opcionalnog instrumenta nastoji utvrditi njegove glavne prednosti i nedostatake

Nada Bodiroga–Vukobrat: The European Union and Southeastern Europe - Challenges and Opportunities ; Gerald G. Sander (Ed.) ; published by Dr. Kovač ; Hamburg, 2009

Prikaz knjige pod naslovom „Die Europäische Union und Südosteuropa – Herausforderungen und Chancen“ urednika prof.dr.sc. Nada Bodiroga- Vukobrat i prof.dr.sc. Gerald G. Sander objavljene 2009. g. u okviru serijske publikacije „Radovi o Srednjoj i Istočnoj Europi u europskim integracijama“ (Schriftenreihe zu Mittel– und Osteeuropa in der Europäischen Integration) njemačkog izdavača Verlag Dr. Kovač iz Hamburga