Utjecaj pariteta na metabolički profil i povratak ciklične aktivnosti jajnika u mliječnih krava.

The aims of the present study were to investigate the effect of parity on the resumption of ovarian cyclicity and to characterize metabolic factors affecting ovarian cyclicity. The study was conducted on a total of 24 Holstein-Friesian dairy cows. The cows were divided into 2 groups comprising 12 animals each, according to parity as primiparous or multiparous. The serum samples were analysed for the indicators of metabolic status: non-esterfied fatty acids (NEFA), beta-hydroxybutyrate (BHB), glucose, triglycerides, total cholesterol, and high density lipoprotein (HDL)-cholesterol. The resumption of ovarian cyclicity was determined by progesterone concentrations and gynaecological examination. The concentrations of HDL-C and NEFA were either significantly higher or lower, respectively, in relation to the resumption of ovarian cyclicity. These findings suggested that overcoming the negative energy balance (NEB) is the most important prerequisite for determining the resumption of ovarian cyclicity. This study also revealed a significantly longer period until the first service in primiparous cows as compared to multiparous cows. In conclusion, the primiparous cows were more susceptible to metabolic stress during the transition period, and their metabolic and endocrine profiles were more unbalanced compared to the multiparous cows.Cilj ovog rada bio je istražiti učinak pariteta na povratak ciklične aktivnosti jajnika i odrediti metaboličke pokazatelje koji utječu na cikličnu aktivnost jajnika. Istraživanje je provedeno na ukupno 24 krave holštajnskofrizijske pasmine. Krave su bile podijeljene s obzirom na paritet u dvije skupine od po 12 životinja u svakoj prema paritetu na primiparne i multiparne. U uzorcima seruma analizirani su pokazatelji metaboličkog statusa neesterificirane masne kiseline (engl. akronim NEFA), betahidroksi butirat (BHB), glukoza, trigliceridi, ukupni kolesterol i kolesterol iz lipoproteina visoke gustoće (engl. akronim HDL C). Ponovno uspostavljanje ciklične aktivnosti jajnika bilo je određeno pomoću koncentracije progesterona i ginekološkim pregledom. Utvrđena je značajno viša koncentracija HDL-C i niža koncentracija NEFA u odnosu na ponovno uspostavljanje ciklične aktivnosti jajnika. Ovi nalazi upućuju na zaključak da je nadvladavanje NEB-a najvažnije preduvjet koji određuje ponovno uspostavljanje ciklične aktivnosti jajnika. Naše je istraživanje također pokazalo da su primiparne krave imale značajno duže razdoblje do prvog osjemenjivanja nakon teljenja u odnosu na multiparne krave. Stoga se može zaključiti da su primiparne krave osjetljivije na metabolički stres tijekom prijelaznog razdoblja te da su njihovi metabolički i endokrini profili neuravnoteženiji u usporedbi s onima u multiparnih krava

Analiza učinkovitosti standardnoga protokola i nulti dan superovulacijskog protokola u koza burske pasmine

The aim of this research was to investigate the ovarian influence on the success of two superovulatory protocols in goats. Fifteen goats were used twice in the study in a crossover design: once within the control group where standard protocol was applied, and the other time in a modified, day 0 group, where no dominant follicle was present and the follicular cohort was homogenous (“Day 0 protocol”). All the animals were synchronized with vaginal pessaries and superovulated with 6 decreasing doses of pFSH. Although the day 0 protocol significantly decreased the presence of the dominant follicle before the start of the superovulation treatment; it did not improve the superovulatory success. Fifty-four percent of goats in the control group had a dominant follicle which exerted a negative influence on the number of transferable embryos. The other 46% of goats from the same group had a very good superovulatory response, which improved the overall response of the control group in comparison with the day 0 group. Another reason for the lower superovulatory success of the day 0 protocol was the smaller number of second and third category follicles (3.5 - 5.5 mm in size) at the onset of the superovulation protocol, that positively correlated with the number of the transferable embryos (r=0.67; P<0.05). In Boer goats, for the success of superovulatory treatment, the number of follicles of a certain size before the start of the superovulatory treatment has an effect as important as the effect of dominance. The application of the FSH hormone should start at the time when a suitable number of follicles belonging to the second category are present on the ovaries when performing the day 0 protocol.Cilj ovog istraživanja bio je istražiti utjecaj jajnika na uspjeh dvaju superovulacijskih protokola u koza. Petnaest je koza u istraživanju korišteno dva puta u ukriženom dizajnu; prvi puta u kontrolnoj skupini standardnoga protokola, a nakon toga u modificiranom „dan 0” protokolu gdje nije bilo prisutnog dominantnog folikula, a folikularna kohorta je homogena. Sve životinje sinkronizirane su vaginalnim spužvicama te superovulirane sa 6 primjena padajućih doza pFSH. Iako je „dan 0” protokol znakovito smanjio prisutnost dominantnog folikula prije početka superovulacijskog postupka, protokol nije poboljšao uspjeh superovulacije. Pedeset i četiri posto koza u kontrolnoj skupini imalo je dominantan folikul koji je ispoljio negativan učinak na broj transferabilnih zametaka. Ostalih 46 % koza iz iste skupine imalo je vrlo dobar superovulacijski odgovor što je popravilo ukupni odgovor kontrolne skupine u odnosu na „dan 0” skupinu. Drugi razlog za slabiji uspjeh superovulacije u „dan 0” protokolu je manji broj folikula druge i treće kategorije (promjera 3,5 - 5,5 mm) na početku superovulacijskog protokola koji su u pozitivnoj korelaciji s brojem transferabilnih zametaka (r=0,67; P<0,05). Za uspjeh superovulacijskog protokola u burskih koza osim učinka dominacije od iznimnog su utjecaja brojnost folikula određene veličine na početku superovulacijskog protokola. Primjena FSH hormona pri izvođenju „dan 0” protokola treba započeti u vrijeme kada na jajnicima postoji odgovarajući broj folikula druge kategorije

Kinetika brazdanja in vitro oplođenih goveđih jajnih stanica podrijetlom iz folikula različitih veličina.

The aim of the present study was to investigate the effect of follicle size on the kinetics of the first cleavage and subsequent blastocyst development of bovine embryos. Cumulus oocytes complexes (COCs), aspirated from small (≤5 mm) and large (>5 mm) follicles of abattoir-derived ovaries, were graded for their morphological appearance, and were cultured to assess their developmental competence. In order to study the kinetics of early cleavage, the number of cleaved embryos was recorded at 24, 27, 30, 33, 36 and 48 hours post insemination (hpi). Morula and blastocyst development was recorded on days 5, 6, 7 and 8. A rapid rise in the rate of cleaved embryos was observed by 27 hpi, for oocytes collected both from ≤5 mm and >5 mm follicles. However, oocytes recovered from follicles >5 mm cleaved in significantly higher proportion at 24 to 30 hpi, which was reflected in a higher overall cleavage rate at 48 hpi. The kinetics of early cleavage were consistent with the subsequent development of the embryos, that is, the oocytes from >5 mm follicles which completed the first cell division faster developed to morula stage on Day 5 and blastocyst stage on Days 6 and 7 in a higher proportion than oocytes from ≤5 mm follicles. The hatching rate on Day 9 was significantly higher when oocytes originated from >5 mm follicles. The total cell number was not affected by follicle size. The results showed that oocytes derived from >5 mm follicles displayed higher developmental competence than oocytes from ≤5 mm follicles, in terms of timing of first cleavage, timing of blastocyst development and overall blastocyst rate. The selection of oocytes based on follicle size and kinetics of cleavage could be useful tools in selecting the best embryos for transfer.Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi utjecaj veličine folikula na kinetiku prve stanične diobe i ranu razvojnu sposobnost goveđih zametaka. Jajne stanice aspirirane iz malih (≤5 mm) i velikih (>5 mm) folikula klaoničkih jajnika ocijenjene su morfološki i stavljene u postupak dozrijevanja, oplodnje i uzgoja in vitro kako bi se pratila njihova razvojna sposobnost. Radi praćenja kinetike ranog brazdanja broj brazdanih zametaka bilježen je 24, 27, 30, 33, 36 i 48 sati nakon oplodnje in vitro. Broj morula i blastocista zabilježen je 5., 6., 7. i 8. dana uzgoja in vitro. Jajne stanice iz folikula >5 mm brže su završile prvu staničnu diobu u odnosu na jajne stanice iz folikula ≤5 mm. Rezultati kinetike ranog embrionalnog razvoja sukladni su rezultatima kinetike ranog brazdanja pa je iz folikula >5 mm uzgojeno više morula, blastocista i izlegnutih blastocista. Ukupan broj stanica u zametku nije se mijenjao ovisno o veličini folikula. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da jajne stanice podrijetlom iz folikula većih od 5 mm imaju veću razvojnu sposobnost od jajnih stanica iz folikula manjih od 5 mm, a odabir jajnih stanica na osnovi veličine folikula i kinetike brazdanja mogao bi pomoći u odabiru najboljih zametaka za transfer

Učinkovitost zagrebačkog mastitis testa u otkrivanju supkliničkog mastitisa krava.

The objective of this research was to evaluate the Zagreb mastitis test (ZMT) as screening test for mastitis diagnosis in dairy cows. The study was carried out within the framework of subclinical mastitis monitoring in the Varaždin region. Research included 1549 quarter milk samples from 389 Simmental dairy cows. Milk samples for bacteriological examination, mastitis testing and SCC were taken in a sterile plastic tube during milking. Bacteriology examination of milk samples obtained 760 (49.06%) positive samples. The most common isolated pathogens, Staphylococcus aureus, Streptococcus spp. Lancefield group D, Pseudomonas aeruginosa, were found in 388 (51.05%), 84 (11.05%), 62 (8.16%) positive quarter samples, respectively. Using a cut-off of ZMT by scores ≥ 1 as positive, 63.20% (CI 95%, 60.80% - 65.60%) quarter milk samples were estimated as being positive for subclinical mastitis. This cut-off had quite high sensitivity (96.84%, CI 95%, 95.60% - 98.06%) and negative predictive value (95.79%, CI 95%, 94.14% - 97.44%), however specificity (69.20%, CI 95%, 65.98% - 72.74%) and positive predictive value (75.17%, CI 95%, 72.47% - 77.86%) were low. Using a ZMT cut-off ≥4×105 cell/mL as positive, 49.56% of the quarters were positive. Sensitivity (88.37%, CI 95%, 86.06% - 90.68%) and specificity (86.98%, CI 95%, 84.57% - 89.38%), as well as predictive values, were similar. On the basis of the results of this study, comparing SCC and ZMT in mastitis diagnosis, ZMT is a reliable diagnostic method for use in field conditions.Cilj je ovog rada bio procijeniti pouzdanost zagrebačkog mastitis testa i broja somatskih stanica kao probirnih testova u dijagnostici mastitisa. Istraživanje je provedeno u okviru nadzora supkliničkog mastitisa na području Varaždinske županije. U istraživanje je bilo uključeno 389 mliječnih krava simentalske pasmine, odnosno ukupno 1549 uzoraka mlijeka. Uzorci mlijeka za mikrobiološku pretragu i mastitis test uzeti su u sterilne plastične epruvete prije redovite dnevne mužnje mlijeka. Bakteriološkom pretragom dobili smo 760 (49,06%) pozitivnih uzoraka. Staphylococcus aureus izdvojen je iz 388 (51,05%) uzoraka dok je Streptococcus spp. izdvojen iz 84 (11,05%) uzorka pozitivnih četvrti. Procjenom zagrebačkog mastitis testa kao probirnog dijagnostičkog postupka ustanovljeno je da ima visoku osjetljivost (96,84%, CI 95% 95,60% - 98,06%) ali nisku specifičnost (69,20%, CI 95% 65,98% - 72,74%) te visoke negativne prediktivne vrijednosti (95,79%, CI 95% 94,14% - 97,44%). Za određivanje broja somatskih stanica kao dijagnostičkog postupka uspoređena je granična vrijednost od 4×105 st/mL. Osjetljivost tog testa iznosila je 88,37% (CI 95%, 86,06% -90,68%), a specifičnost 86,98% CI 95% 84,57% - 89,38%) dok su prediktivne vrijednosti bile podjednake. Rezultati ukazuju da su oba testa ovisno o svojim karakteristikama dobri pokazatelji mastitisa kod krava

Utjecaj klinoptilolita dodanog u hranu na profil minerala u krvnom serumu mliječnih krava

The objectives of this study were to determine whether or not dietary clinoptilolite (CPL) has an influence on the levels of calcium (Ca), magnesium (Mg), phosphorus (P), potassium (K) and sodium (Na) in the blood serum of dairy cows during gravidity and early lactation. The study was conducted on 78 dairy cows of Holstein-Friesian breed. The cows were randomly assigned into two groups: the CPL- fed treated group (n = 38) which received 50 g of natural powdered zeolite CPL twice a day from day 180 days before to 60 days after parturition, and the control non-treated group (n = 40). Blood samples were taken on days 180, 90, 60, 30 and 10 before parturition, on the day of calving and on days 5, 12, 19, 26, 33, 40 and 60 following parturition. There were no significant differences in the Ca concentrations between the CPL-fed and the control group. However, after parturition it was noticeable that the Ca concentration was higher in the CPL-fed group, especially on day 33 (P = 0.06). The concentration of P was significantly lower (P<0.05) in the CPL-fed group on day 0 and day 5 in comparison to the control group. A significantly higher ratio of Ca:P was calculated in the CPL- fed group vs. the control group on days 0, and 12. There were no significant differences observed in Mg, K, and Na concentrations between the cows in the CPL-fed group and the control group throughout the duration of the study. The results of the study suggest that dietary CPL influenced the blood levels of Ca and P in dairy cows, and improved the serum Ca:P ratio of dairy cows during the early postpartal period. The CPL applied did not produce any clinically visible disorders in the metabolism of the tested minerals. In addition, the blood levels of all tested minerals were within physiological ranges, which indicates that CPL did not alter their homeostasis in dairy cows.Cilj je ovoga istraživanja bio ustvrditi utjecaj klinoptilolita (KPL) dodanog u hranu na razine kalcija (Ca), magnezija (Mg), fosfora (P), kalija (K) i natrija (Na) u krvnom serumu mliječnih krava tijekom gravidnosti i rane laktacije. Istraživanje je provedeno na ukupno 78 krava holštajnsko-frizijske pasmine. Krave su nasumično podijeljene u dvije skupine: krave s dodatkom KPL-a u hranu (pokusna skupina) (n = 38) koje su primale dva puta dnevno po 50 g prirodnoga praškastog zeolita KPL-a, počevši 180. dan prije porođaja do 60 dana nakon porođaja, i na kontrolnu skupinu (n = 40). Uzorci krvi uzeti su 180., 90., 60., 30. i 10. dan prije teljenja, na dan teljenja te 5., 12., 19., 26., 33., 40. i 60. dana nakon porođaja. Nisu ustanovljene znakovite razlike u koncentraciji Ca između krava pokusne i kontrolne skupine. No nakon porođaja bilo je vidljivo da je koncentracija kalcija bila viša u pokusnoj KPL skupini, posebice 33. dan (P = 0,06). Koncentracija P bila je znakovito niža (P<0,05) u pokusnoj skupini nulti i 5. dan u odnosu na kontrolnu skupinu. Znakovito viši omjer Ca i P izračunan je u pokusnoj skupini u odnosu na kontrolnu skupinu nulti i 12. dan. Nisu ustanovljene znakovite razlike u koncentraciji Mg, K i Na u krava iz pokusne i kontrolne skupine tijekom istraživanja. Rezultati ovog istraživanja upućuju na to da je KPL dodan u hranu utjecao na razine Ca i P u krvi mliječnih krava te da je poboljšao omjer Ca i P u serumu tijekom ranog puerperija. Primijenjeni pripravak KPL-a nije prouzročio klinički vidljive poremećaje metabolizma istraživanih minerala Osim toga razine svih istraživanih minerala u krvi bile su unutar fizioloških raspona što pokazuje da KPL nije promijenio njihovu homeostazu u mliječnih krava

The physiological and toxic effects of selenium in animals

Selen je specifičan esencijalni element jer je jedan od rijetkih koji ima vrlo uzak raspon između fiziološke i toksične koncentracije u organizmu. Fiziološke koncentracije kreću se od 0,1 do 0,3 mg/kg suhe tvari za većinu životinja, a subletalne doze iznose od 0,4 do 3 mg/kg. U prirodi se selen pojavljuje u organskom i anorganskom obliku. Selen je u organizmu životinja sastavni dio selenoproteina od kojih su najzastupljeniji glutation-peroksidaze i tioredoksin-reduktaze koji održavaju redoks-homeostazu i reguliraju staničnu signalizaciju te jodotironin-deiodinaze koja regulira aktivnosti hormona štitaste žlijezde. Kod manjka selena u organizmu životinja najčešće se pojavljuje smanjen prirast, manja proizvodnja mlijeka i vune, smanjena plodnost i veličina legla, smanjena kvaliteta sjemena rasplodnih životinja uz visoku smrtnost potomaka. Otrovanja selenom nastaju ingestijom bilja koje kumulira selen iz tla bogatog njime, zbog pogrešaka uzrokovanih nepažnjom veterinara ili stočara prilikom dodavanja selena u hranu za životinje kao i hranom i vodom koja potječe iz kontaminiranog područja. Ovisno o tome u kojem će opsegu životinja biti izložena bilo kojem od navedenih izvora otrovanja, može se razviti akutno, subakutno ili kronično otrovanje selenom. Specifičnog liječenja otrovanja selenom nema, nužno je provoditi edukaciju o mogućim štetnim učincima selena radi smanjenja rizika za životinje.Selenium is a specific essential element, because it is one of the few elements that has a very narrow range between physiological and toxic concentrations in the body. Physiological concentrations range from 0.1-0.3 mg/kg dry matter for most animals, and sublethal doses range from 0.4 to 3 mg/kg. In nature, selenium appears in organic and inorganic forms. In animals, selenium is an integral part of many proteins, such as glutathione peroxidase, and thioredoxin reductase, which maintains redox homeostasis and regulates cell signaling, and iodothyronine deiodinase, which regulates the activity of the thyroid gland hormones. Selenium deficiency in the body of animals most often leads to reduced growth, lower milk and wool production, reduced fertility and litter size, and reduced semen quality in breeding animals with high mortality of offspring. Selenium poisoning is caused by the ingestion of plants that accumulate selenium from selenium-rich soil due to errors caused by the negligence of veterinarians or animal owners when adding selenium to animal feed, as well as by ingestion of food and water originating from a contaminated area. Regardless of the extent to which animals are exposed to any of the above sources of poisoning, acute, subacute or chronic selenium poisoning may develop. There is no specific treatment for selenium poisoning, therefore the possible harmful effects of selenium must be taught in order to reduce the risk to animals

Utjecaj oksidacijskog stresa na plodnost muških rasplodnjaka

Jedan od glavnih čimbenika loše kvalitete sjemena, a time i reproduktivne funkcije muških životinja, upravo je oksidacijski stres. To se stanje razvija bilo da se radi o povećanom stvaranju kisikovih i dušikovih reaktivnih spojeva (ROS/RNS) bilo smanjenoj mogućnosti antioksidacijske obrane zbog smanjene sinteze ili unosa antioksidacijskih spojeva kao što su vitamin E, A, C, karotenoidi i selen. Membrana spermija sisavaca bogata je višestruko nezasićenim masnim kiselinama koje su osjetljive na peroksidaciju uzrokovanu reaktivnim kisikovim spojevima. Zaštita spermija od oksidacijskog stresa od najveće je važnosti. Spermiji i sjemena plazma sadržavaju enzime superoksid-dismutazu, glutaton-peroksidazu, katalazu, paraoksonazu 1, glutation, albumine i vitamine E i C. Sjemena plazma ima veću koncentraciju antioksidansa od drugih bioloških tekućina te nadoknađuje manju razinu ovih molekula prisutnih u spermijima. Glavni izvor reaktivnih kisikovih spojeva jesu nezreli i mrtvi spermiji kao i leukociti koji kontaminiraju sjeme

Heterospermično osjemenjivanje u pasa

The idea of dual sire insemination in dog breeding is to give equal chances to both males to fertilize the eggs due to the specific oestrus cycle of the bitch. Two sexually mature, privately owned females Petit Basset Griffon Vendeen (bitch A and B) aged 3 to 5 years were subjected to dual-sire inseminations. Prior to insemination, the semen of stud dogs (n=5) was collected and evaluated for volume, concentration, total sperm count, motility, membrane integrity (HOS test), percentage of live spermatozoa and sperm morphology (eosin nigrosin staining). The time of insemination was based on serum progesterone (P4) concentrations, where P4 of >5–10 ng/mL was considered ovulation. Bitch A was inseminated in two oestrus cycles with fresh mixed semen from two males using the endoscopic transcervical insemination technique (TCI). Bitch B was inseminated in one oestrus cycle by laparoscopic intrauterine deposition of frozen thawed semen. Semen evaluation showed minimum deviations in all tested parameters between the chosen males on the days of insemination. Depending on sperm concentration and quality, the volume of ejaculates was adjusted, resulting in an equal number of motile spermatozoa from two males in each insemination, providing them an equal chance for fertilisation. Confirmation of pregnancy was carried out 24 days after insemination by ultrasonography. The whelping outcome was obtained directly from the owner of the bitches. Puppy blood was taken immediately after whelping from the umbilical vein into EDTA tubes. Blood samples were also obtained from the dam and both sires for DNA profiling. Parentage was determined for each dual-sired pup by using Thermo Scientific Canine Genotypes Panel 1.1. All inseminations resulted in pregnancy and whelping. A total of 14 puppies were born in three litters. Mixed parentage was determined in 1 of the 3 resultant litters (bitch A). In conclusion, dual sire insemination is a useful breeding tool providing the opportunity to obtain puppies from multiple genetic backgrounds in a single litter. However, as this method usually produces offspring from single father, optimal insemination protocol should be established for producing a litter of mixed paternity.Cilj je heterospermičnog osjemenjivanja pasa dobivanje legala od dva različita oca, što daje mogućnost veće genetske raznolikosti zbog specifičnog spolnog ciklusa kuje, a daje i podjednake šanse mužjacima za dobivanje legla. Dvije spolno zrele ženke pasmine mali vendeski baset grifon (kuja A i B) u dobi od 3 do 5 godina podvrgnute su heterospermičnom osjemenjivanju. Prije osjemenjivanja mužjacima (n=5) je uzeto sjeme te je ocijenjen volumen, koncentracija, progresivna pokretljivost, integritet membrane (HOS test), postotak živih spermija i morfologija (eozin nigrozin). Optimalno vrijeme osjemenjivanja određivano je mjerenjem koncentracije progesterone (P4) u serumu. Vrijednost P4 >5-10 ng/mL smatrala se ovulacijom. Kuja A je osjemenjena u dva spolna ciklusa tehnikom endoskopske transcervikalne inseminacije svježim, prethodno pomiješanim sjemenom 2 odabrana mužjaka. Kuja B je osjemenjena u jednom ciklusu duboko smrznutim sjemenom 2 odabrana mužjaka tehnikom laparoskopske intrauterine inseminacije. Sjeme svakog mužjaka položeno je odvojeno, u lijevi i desni rog maternice. Ocjenom sjemena na dan osjemenjivana utvrđena su minimalna odstupanja u kvaliteti, a sjeme odabranih mužjaka pri svakom je osjemenjivanju bilo približno jednake kvalitete. S obzirom na koncentraciju spermija volumen ejakulata svakog mužjaka je prilagođen za svako osjemenjivanje, da bi svaki mužjak imao jednake šanse za oplodnju. Gravidnost je potvrđena ultrazvučnim pregledom 24 dan nakon osjemenivanja. Ishod štenjenje dobiven je od vlasnika kuja. Za dokazivanje očinstva krv je štenadi uzeta neposredno nakon štenjenja iz umbilikalne vene u EDTA epruvete. Uzorci krvi uzeti su i od kuja i potencijalnih očeva za DNK profiliranje. Očinstvo je utvrđeno za svako štene korištenjem Thermo Scientific Canine Genotypes Panel 1.1. Sva heterospermična osjemenjivanja rezulturala su gravidnošću i štenjenjem. U 3 legla ukupno je oštenjeno 14 štenadi. Dvojno očinstvo potvrđeno je u jednom od tri legla. Zaključno, heterospermično osjemenjivanje korisna je metoda rasplođivanja jer omogućuje dobivanje štenaca različitog genetskog podrijetla u jednom leglu, a time i brži genetski napredak. Međutim, zbog činjenice da se ovakvim načinom osjemenjivanja najčešće dobiva potomstvo samo od jednog oca, potrebno je uspostaviti optimalni protokol heterospermičnog osjemenjivanja s ciljem dobivanja legla s dvostrukim očinstvom