Procesna prava osumnjičenika i optuženika u kaznenom postupku u svjetlu Uredbe o Uredu europskog javnog tužitelja

This paper analyses the procedural rights of suspects and accused persons in EPPO proceedings in the Republic of Croatia. Regulation (EU) 2017/1939 of 12 October 2017 implementing enhanced cooperation on the establishment of the European Public Prosecutor’s Office does not elaborate defence rights in detail, but leaves this matter to national law which has to comply with the EU Charter of Fundamental Rights and with the adopted directives on the procedural rights of suspects and accused persons. Following the wording of Articles 41 and 42 of the Regulation which address procedural safeguards in the EPPO proceedings, the author will give an overview of the procedural rights guaranteed in the directives on procedural rights, on their transposition into Croatian criminal procedure law, and will indicate the shortcomings and potential obstacles which could arise in EPPO proceedings. After some introductory remarks on the tendencies in Croatian criminal procedure law, an analysis will be made of the right to interpretation and translation, the right to information, the right of access to a lawyer and to legal aid, the right to remain silent and to be presumed innocent, as well as the right to gather evidence. Finally, the judicial review of procedural acts of the EPPO under the Croatian criminal procedure law will be examined.postupcima koje pokreće europski javni tužitelj (EJT) u Republici Hrvatskoj. Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja ne uređuje detaljno prava obrane, već prepušta nacionalnim zakonodavstvima reguliranje te materije u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima i direktivama EU-a o procesnim pravima osumnjičenika i optuženika. Slijedeći sadržaj čl. 41. i 42. Uredbe, autorica daje pregled procesnih prava zajamčenih u direktivama o procesnim pravima osumnjičenika i optuženika, zatim način njihova prenošenja u hrvatsko kazneno procesno pravo s naznakama nedostataka i potencijalnih prepreka koji bi mogli nastati u postupcima koje pokreće EJT. Nakon uvodnih napomena o tendencijama u hrvatskom kaznenom procesnom pravu analiziraju se pojedina procesna prava u kontekstu Uredbe: pravo na tumačenje i prijevod, pravo na informaciju, pravo na pristup odvjetniku i na pravnu pomoć, pravo na šutnju i na pretpostavku nevinosti, kao i pravo na prikupljanje dokaza. Konačno, daje se i kratki osvrt na sudsku kontrolu postupovnih radnji EJT-a prema hrvatskom kaznenom procesnom pravu uz isticanje mogućih problema. Naposljetku se zaključuje da će postojeći nedostaci hrvatskog kaznenog postupka posebno doći do izražaja u postupcima koje pokreće EJT s obzirom na snažne ovlasti novog supranacionalnog tijela kaznenog progona, što može utjecati na položaj obrane u kaznenom postupku

Zabrana mučenja u praksi Europskog suda za ljudska prava s posebnim osvrtom na presude protiv Republike Hrvatske i praksu Ustavnog suda RH

Zabrana mučenja, univerzalno prepoznata kao apsolutno i nederogabilno pravo, ius cogens, svoju primjenu na poseban je način dobila u praksi Europskog suda za ljudska prava. U radu se analiziraju presude tog Suda protiv Republike Hrvatske u kojima je utvrđena povreda članka 3. EKLJP-a s naglaskom na recentnoj judikaturi. ESLJP je do sada u osamnaest slučajeva utvrdio povredu članka 3. u predmetima protiv Hrvatske, a samo je 2015. godine donio tri takve presude. Najveći broj presuda odnosi se na povredu proceduralne obveze provođenja učinkovite istrage. S obzirom na to da se utvrđene povrede većinom odnose na osobe lišene slobode (uhićenike, pritvorenike, zatvorenike), analiza tih presuda predstavlja središnji dio rada. U radu se daje i pregled relevantnu prakse Ustavnog suda RH, koji je posljednjih godina, prateći razvoj standarda ESLJP-a i usklađujući svoje postupanje s tim sudom, intenzivirao svoju aktivnost u pogledu zaštite temeljnih prava osoba lišenih slobode u slučajevima gdje važeće zakonodavstvo i praksa nisu pružali djelotvorna pravna sredstva

IZVRŠENJE SIGURNOSNIH MJERA OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA I OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI S ASPEKTA ZAŠTITE PRAVA ZATVORENIKA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

U radu se analizira problematika izvršenja sigurnosnih mjera medicinskog karaktera u hrvatskom zatvorskom sustavu s aspekta zaštite prava zatvorenika s duševnim smetnjama. Uvodno se određuje predmet rada i obrazlaže pojam zatvorenika s duševnim smetnjama. Zatim slijedi pregled međunarodnih standarda zaštite prava zatvorenika s duševnim smetnjama te analiza prakse ESLJP-a vezana uz povrede članka 3. EKLJP kao posljedica nepružanja odgovarajućeg liječničkog tretmana zatvorenika s duševnim smetnjama u zatvorskim ustanovama ili pak kao posljedica neodgovarajućih materijalnih (smještajnih, higijenskih) uvjeta zatvaranja

IZVRŠENJE SIGURNOSNIH MJERA OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA I OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI S ASPEKTA ZAŠTITE PRAVA ZATVORENIKA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

U radu se analizira problematika izvršenja sigurnosnih mjera medicinskog karaktera u hrvatskom zatvorskom sustavu s aspekta zaštite prava zatvorenika s duševnim smetnjama. Uvodno se određuje predmet rada i obrazlaže pojam zatvorenika s duševnim smetnjama. Zatim slijedi pregled međunarodnih standarda zaštite prava zatvorenika s duševnim smetnjama te analiza prakse ESLJP-a vezana uz povrede članka 3. EKLJP kao posljedica nepružanja odgovarajućeg liječničkog tretmana zatvorenika s duševnim smetnjama u zatvorskim ustanovama ili pak kao posljedica neodgovarajućih materijalnih (smještajnih, higijenskih) uvjeta zatvaranja

UPITNOST VLADAVINE PRAVA U HRVATSKOM POSTUPKU ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA U VEZI S ODUZIMANJEM SLOBODE, SUDSKOM KONTROLOM, ZAKONITOŠĆU DOKAZA I POSTUPOVNIM PRAVIMA

The paper analyses the mechanism of a penal order as a consensual procedure aimed at relieving the criminal justice system in cases of minor criminal offences by avoiding a trial. The study aims to analyse the Croatian normative framework and case law in order to determine the distinctive traits of the penal order procedure in a comparative legal context, disclose the procedural reality and detect its shortcomings. The paper focuses on the substantive and procedural requirements for the issuing of a penal order, the judicial control of the indictment requesting a penal order, the defence rights in the proceedings before the issuing of a penal order and the position of the victim. These key elements were researched through normative, theoretical and comparative analysis of German, Austrian, Italian and French law and conclusions were tested in the case law of the Municipal Criminal Court in Zagreb and the Municipal Court in Split. The results of the research reveal that the expansion of the application of the penal order to graver offences punishable by five years of imprisonment and to more severe penalties such as deprivation of liberty, as well as deviations from some fundamental criminal procedural principles inherent in the penal order procedure, raise the question of providing adequate procedural guarantees for the defendant and the victim.Rad se bavi institutom kaznenog naloga kao konsenzualnog postupka usmjerenog k rasterećenju kaznenopravnog sustava u slučajevima lakših kaznenih djela izbjegavanjem vođenja rasprave. Cilj mu je analizirati hrvatski normativni okvir i sudsku praksu kako bi se u poredbenom pravnom kontekstu utvrdile prepoznatljive osobine postupka za izdavanje kaznenog naloga, razotkrila procesna stvarnost i utvrdili nedostatci. Rad se usredotočuje na materijalne i postupovne zahtjeve za izdavanje kaznenog naloga, sudsku kontrolu optužnice kojom se traži izdavanje kaznenog naloga, prava obrane u postupku prije izdavanja kaznenog naloga i položaj žrtve. Ti su ključni elementi istraženi kroz normativnu, teorijsku i komparativnu analizu njemačkog, austrijskog, talijanskog i francuskog prava, a zaključci preispitani istraživanjem sudske prakse Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Splitu. Rezultati istraživanja otkrivaju kako proširenje primjene kaznenog naloga na teža djela za koja je predviđena kazna zatvora u trajanju od pet godina i na strože kazne kao što je oduzimanje slobode uz odstupanje od pojedinih temeljnih kaznenoprocesnih načela – svojstveno postupku za izdavanje kaznenog naloga – otvara pitanje pružanja odgovarajućih procesnih jamstava za okrivljenika i žrtvu

UVJETNA ODGODA (I ODUSTANAK) OD KAZNENOG PROGONA U NACIONALNOJ I KOMPARATIVNO PRAVNOJ PERSPEKTIVI

Conditional deferral (and withdrawal) of criminal prosecution is a typical institution of negotiated criminal justice. It is usually applied in relation to less serious criminal offences with the aim to relieve the court system workload and humanise the treatment of the offender. This institution was introduced into the Croatian criminal justice system more than 20 years ago. Despite such a long presence within the system, it has never acquired the status of an important and widely applied institution. Quite the contrary, its application in practice is quite scarce. In order to identify possible reasons for this at the normative level, the authors have undertaken a comparative legal analysis of said institution. Main characteristics of conditional deferral (and withdrawal) of criminal prosecution in Croatia have been compared with the main characteristics of identical or equivalent institutions in five other jurisdictions: Austria, Germany, Italy, England, and France. Special attention has been devoted to five highlighted issues: the goal(s) of the institution, the offences in relation to which it may be applied, the role of the court, the rights of the defendant, and the position of the victim.Uvjetna odgoda (i odustanak) od kaznenog progona tipičan je konsenzualni institut u kaznenom postupku. Obično se primjenjuje u odnosu na lakša kaznena djela s ciljem smanjenja opterećenja sudova i humanizacije postupanja prema počinitelju. Iako je uveden u hrvatski kaznenopravni sustav prije više od 20 godina, nikada nije stekao status važne i široko primjenjivane institucije. Upravo suprotno, u praksi se uvjetna odgoda kaznenog progona gotovo uopće ne primjenjuje. Kako bi identificirali moguće razloge za to na normativnoj razini, autori su proveli poredbenopravnu analizu navedenog instituta. Glavne karakteristike uvjetne odgode kaznenog progona u Republici Hrvatskoj uspoređene su s glavnim obilježjima identičnih ili ekvivalentnih instituta u pet drugih komparativnih pravnih sustava: austrijskom, njemačkom, talijanskom, engleskom, i francuskom. Posebna pozornost u radu posvećena je analizi pet istaknutih pitanja: ciljevima ovog instituta, kaznenim djelima na koja se može primijeniti, ulozi suda, pravima okrivljenika i položaju žrtve

ANCILLARY ADJUDICATION OF CIVIL CLAIMS FOR COMPENSATION IN CRIMINAL PROCEEDINGS

Autorice u radu daju pregled adhezijskog postupka kao pridružene parnice kaznenom postupku u okviru koje se rješavaju imovinskopravni sporovi proizašli iz počinjenog kaznenog djela. Vođenje adhezijskog postupka u okviru kaznenog postupka izraz je načela ekonomičnosti, odnosno nastojanja da se izbjegne dvostruko suđenje kada odluku o imovinskopravnom zahtjevu proizašlom iz kaznenog djela može donijeti sud već u kaznenom postupku. Rješavajući kazneni predmet sud utvrđuje sve činjenice važne za donošenje odluke o krivnji, a izvedeni dokazi o kaznenom djelu i kaznenoj odgovornosti istovremeno su pravno relevantni i za građanski spor nastao povodom počinjenog kaznenog djela pa se odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku pokazuje racionalnim rješenjem. Nakon objašnjenja pojma i svrhe razrađuje se predmet adhezijskog postupka, subjekti, pretpostavke te odluke i pravni lijekovi. Autorice ističu da položaj stranaka u adhezijskom postupku nije izjednačen s položajem u parničnom postupku čime se povrjeđuje pravo na jednaku pravnu zaštitu, a što nije otklonjeno ni donošenjem novog ZKP-a.The present paper provides an overview of ancillary proceedings in the Croatian law system as an opportunity for the injured party to assert a claim for compensation within the pending criminal proceedings. The underlining idea is that the court’s time can be saved by the determination of civil claims arising from a criminal offence in the same proceedings. The civil jurisdiction of a criminal judge leads to a consolidation of the two forms of dispute arising from the offence and avoids a duality of proceedings. The most evident advantages of using the civil claim within an existing criminal action for the injured party are simplicity, speed and cost-effectiveness. Furthermore, the authors analyze the object of ancillary proceedings, subjects, decisions and legal remedies. The victim may put forth any pecuniary claim against the defendant arising from the offence. When the guilty verdict is delivered the court may grant an indemnity claim in full or in part and direct the injured party to sue for balance in a civil procedure. In practice, however, judges and legal professionals tend to avoid ancillary proceedings, considering it to render a foreign element within criminal proceedings