Metodologija dizajniranja novih spojeva za namještaj

Techniques for self-assembly and disassembly of furniture are predominant mainly in the group of cabinet furniture. The lack of new constructions of furniture joints affects the market development of skeletal furniture intended for self-assembly. These connections should have the following characteristics: be easy to assemble and disassemble, have a minimum number of components, meet aesthetic requirements and be externally invisible. The aim of the study was to develop a methodology for formulating the assumptions for designing a new connection of skeletal furniture. At the outset, the distinguished joint features were presented. Then, assessment criteria were formulated for each feature, with adequate numerical values. On this basis, specific joints and fittings for skeletal furniture were collected and divided into 84 groups. The prepared numerical values were used as the data for statistical analysis. In the first step of the analysis, relationships were characterized between the studied features using the Spearmans rank correlation. On the basis of statistical analysis, the correctness of the obtained classifi cation was confirmed. Based on the analysis of the characteristics of the cluster and Spearmans correlation coefficient values, there was no reason to highlight any qualities as a component of project assumptions. Cluster analysis pointed to differences between groups, as well as groups having similar features. Against this background, a clear design assumption was built.U skupini korpusnog namještaja uglavnom prevladavaju tehnička rješenja za samostalnu montažu i demontažu namještaja. Nedostatak novih konstrukcijskih spojeva za namještaj utječe na razvoj tržišta korpusnog namještaja namijenjenoga samostalnoj montaži. Konstrukcijski spojevi korpusnog namještaja trebali bi se moći lako sastaviti i rastaviti, imati minimalan broj komponenata, zadovoljiti estetske uvjete i biti izvana nevidljivi. Cilj istraživanja bio je razviti metodologiju za formuliranje pretpostavki za projektiranje novoga konstrukcijskog spoja za korpusni namještaj. Na početku rada prikazana su istaknuta obilježja pojedinih spojeva. Potom su za svako obilježje formulirani kriteriji vrednovanja, kojima su dodijeljene brojčane vrijednosti. Prikupljeni su i u 84 skupine grupirani različiti spojevi i elementi za spajanje korpusnog namještaja. Tako pripremljene numeričke vrijednosti uvrštene su kao podaci u statističke analize. U prvom koraku analize primjenom Spearmanove korelacije ranga određeni su odnosi između istraživanih obilježja. Na temelju statističke analize potvrđena je ispravnost dobivene klasifikacije. Na temelju klasterske analize obilježja i Spermanova koeficijenta korelacije pokazalo se da nema razloga za naglašavanje bilo kojeg obilježja kao sastavnog dijela projektne pretpostavke. Klasterska analiza označuje različitosti među skupinama, ali i povezuje skupine koje imaju zajednička obilježja. Na temelju dobivenih rezultata formulirane su jasne pretpostavke za dizajn novih spojeva korpusnog namještaja