Antithrombotic activity of flavonoids and polyphenols rich plant species

Cardiovascular diseases represent one of the most notable health problems of the modern civilization. Stroke and heart attack often lead to lethal outcome, and essential problem underneath being thrombus formation. Prophylactic approaches include acetylsalicylic acid and clopidogrel therapy on the level of primary hemostasis, i.e., primary clot formation. In the last five years, in the USA, health care expenses related to cardiovascular diseases have increased 50 %, to over 350 billion dollars. Thus, application of plant species and medicinal plants rich in polyphenols in prevention of thrombus formation are of interest. This is supported by the fact that the number of publications on antiaggregatory effect of polyphenols has doubled in the last decade. In this mini-review we focus on antiaggregatory effect of most abundant polyphenols – flavonoids, the effect of plant extracts rich in polyphenols (propolis, species Salvia sp., Calamintha nepeta L., Lavandula angustifolia Mill., Melissa officinalis L, Mentha x piperita L., Ocimum basilicum L., Origanum vulgare L., Rosmarinus officinalis L.) on platelet aggregation, association of chemical composition and antioxidant properties with the observed biological effect, and possible clinical significance of the published results

Liječenje venske tromboembolije argatrobanom u bolesnice s heparinskom trombocitopenijom tipa ii ( HIT II ) - prikaz slučaja

Representing this patient our intention was to stress the importance of monitoring platelet number in patient on heparin therapy. We have, for the first time, in our hospital used reversibile thrombine inhibitor, that showed efficacy in treatening HIT II complications. HIT II immunologicaly caused side-effect of heparin therapy, characterized by decrease in thrombocyte number for more than 50 %, with increased inclination to thromboembolic incidents. The disease most commonly appears 5-10 days after initiation of mainly unfractionated heparin therapy. Application of ’4 T score’ in clinical judgement for HIT probability, and laboratory investigation for presence of anti-heparin antibodies markedly contribute to in time detection and treatment of this illness. If anti-heparin antibodies are detected, heparin application must be stopped immidiately, and must be replaced by some anti-heparin anticoagulant preparation ( Fxa inhibitor, heparinoide, or direct inhibitor of thrombine). In time application of substitutional preparation for heparin markedly diminishes the occurence of thromboembolic complications. We presented the case of patient hospitalized in our institution by reason of complete thrombosis of left illiac vein, joint femoral vein, deep veins of femoral region, popliteal vein and initial part of great saphenous vein. Treatment started by non-fractionated heparin and continued by warfarin, but the patient developed clinical feature of HIT II, so, current anticoagulant therapy was stopped , and fondaparinux was introduced. Although thrombocyte number increased, D-dimers were in additional rise, and patient developed pulmonary embolism. Reversible thrombin inhibitor argatroban was introduced in therapy in daily dose of 2 μg/kg/min in continual infusion lasting 15 days, followed by continual APTT monitoring,in therapeutic range 1.5-2 times of basic value. Rise in platelet number was monitored, decrease of D-dimer, and local clinical improvement. Marginal recanalization of veins in left femoral region and complete passage of popliteal vein were documented by color doppler. Further, clinical estimation of HIT II probability using „4T“ graduating system, and laboratory investigation to antiheparin antibodies, had significant role in diagnosis confirmation, and in selecting suitable substitutional preparation for heparin.Prikazom smo željeli naglasiti važnost praćenja broja trombocita kod liječenja heparinom. Uporabili smo po prvi puta reverzibilni inhibitor trombina; koji je pokazao učinkovitost u liječenju komplikacija HIT-a II. HIT II je imunološka nuspojava heparinske terapije praćena trombocitopenijom > 50% i povećanom sklonošću tromboemboliji. Najčešće se javlja 5. do 10. dana terapije nefrakcioniranim heparinom. Otkrivanju i liječenju ove nuspojave značajno pridonosi primjena „ 4T zbira“ i otkirvanje prisutnosti protutijela na heparin. Ukoliko se protutijela dokažu; heparin se isključuje i nastavlja se ne-heparinskim antikoagulansom (inhibitorom FX a; heparinoidom ili direktnim inhibitorom trombina); čime se smanjuje rizik tromboembolije. Prikazali smo slučaj bolesnice s kompletnom trombozom lijeve ilijačne vene; zajedničke femoralne vene; dubokih vena natkoljenice; poplitealne vene i početnog dijela velike vene safene. Liječenje je započelo nefrakcioniranim heparinom i nastavljeno varfarinom. Bolesnica je razvila kliničku sliku HIT-a II. Prekinuta se dosadašnja antikoagulantna terapija i uvoden je fondaparinux. Broj trombocita je počeo rasti; D-dimeri tako|er. Razvila se plućna embolija. Liječenje je nastavljeno reverzibilnim inhibitorom trombina argatrobanom u dnevnoj dozi od 2 μg/kg/min kontinuiranom infuzijom u trajanju od 15 dana. Pratili smo APTV; čije su vrijednosti bile 1.5-2 puta duže od bazične vrijednosti. Broj trombocita je rastao; koncentracija D-dimera se snizila; nastupilo je lokalno kliničko poboljšanje. Obojeni doppler je pokazao rubnu rekanalizaciju vena lijeve natkoljenice i potpunu prohodnost poplitealne vene. Klinička procjena vjerojatnosti HIT II s „4T“ bodovnim sustava otkrivanja heparinskih protutijela imala je značajnu ulogu u potvrdi dijagnoze i odluci o odabiru odgovarajućeg zamjenskog lijeka za heparin

Liječenje akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena u ambulantama opće/obiteljske medicine Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti koje antibiotike propisuju liječnici opće/obiteljske medicine u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena te usporediti rezultate s ISKRA smjernicama za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Materijali i metode: U ovo istraživanje uključeno je 20 liječnika opće/obiteljske medicine zaposlenih u DZ SDŽ. Podatke smo prikupili prilagodbom programskog rješenja za vođenje ordinacije Softmed 2. U istraživanje su uključeni svi pacijenti u skrbi ispitanika kojima su u periodu od 01. siječnja 2018. god. do 31. prosinca 2019. godine u medicinski karton upisane dijagnoze N30, N30.0, N30.8. N30.9 te su zbog iste liječeni antibiotskom terapijom. Rezultati. Najprepisivaniji antibiotici bili su cefalosporini II i III generacije, koji su propisani u 22,3% slučajeva. Kaomoksiklav je propisan u 18,5% slučajeva, a nitrofurantoin u 18,2% . Fosfomicin je na četvrtom mjestu sa 16,9%. Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za akutne infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava u žena s obzirom na dob pacijentica kao i s obzirom na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada liječnika. Zaključak. Liječnici opće/obiteljske medicine ne pridržavaju se zadanih smjernica u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena bez obzira na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada

Acute upper respirtory tract infections in everyday family practice

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj je ovog istraživanja bio ispitati navike propisivanja antibiotika za akutne respiratorne infekcije gornjeg dišnog sustava kod liječnika obiteljske medicine i utvrditi ovisi li odluka o propisivanju o obilježjima bolesnika i liječnika. MATERIJALI I METODE: U istraživanje je uključeno 4373 ispitanika kojima je u periodu od 01. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine upisana neka od dijagnoza akutnih respiratornih infekcija. Dijagnoze su označene šiframa bolesti prema MKB – 10, a uključivale su šifre J00-J06 i H65-H67. U promatranom periodu ukupno je zabilježeno 8073 slučaja bolesti. U istraživanju je sudjelovalo 9 ordinacija obiteljske medicine sa prosječnim brojem od 1229 osiguranika (min. 746, max. 1410). Promatrana obilježja bolesnika bila su dob, spol i postojanje laboratorijskih nalaza, a obilježja liječnika dob, spol, godine radnog staža i specijalizacija LOM. REZULTATI: Antibiotik je propisan za 58,4% akutnih respiratornih infekcija. Najčešće propisana vrsta antibiotika bio je amoksicilin+klavulanska kiselina (25,1%), potom azitromicin (16,8%) i amoksicilin (5,2%). Za akutni nazofaringitis (J00) u najvećem broju slučajeva (51,1%) antibiotik nije propisan. Za upalu sinusa (J01) najčešće propisivan antibiotik bio je klaritromicin (67,5%). Akutna upala ždrijela (J02) najčešće je liječena amoksicilinom (78,6%). Najčešće propisivan antibiotik za akutnu upalu tonzila (J03) bio je penicilin (82,1%). Najčešće propisivan antibiotik kod upale srednjeg uha (H65,H66,H67) bio je cefuroksim (24,8%). Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za ARI s obzirom na dob i spol bolesnika i postojanje laboratorijskih nalaza kao i s obzirom na godine radnog iskustva i specijalizaciju liječnika. ZAKLJUČAK: Liječnici obiteljske medicine ne pridržavaju se smjernica za liječenje akutnih respiratornih infekcija gornjeg dišnog sustava, osim u slučaju akutnog faringitisa i tonzilitisa. Na odluku o propisivanju utječu dob ispitanika i postojanje laboratorijskih nalaza te dob, specijalizacija i radni staž liječnika.OBJECTIVES: The aim of this study was to investigate family physicians\u27 habits in antibiotic prescribing for upper airway respiratory tract infections and to determine wheather their decision depends on factors related to patients and doctors. MATERIALS AND METHODS: 4373 patients were included in this research. Data were collected in the period from January 1, 2015 to December 31, 2016. There were 8073 cases diagnosed as J00-J06 or H65-H67. This research included nine family medicine practices with an average of 1229 patients (min. 746, max. 1410). The observed characteristics among the patients were age, gender and laboratory findings and those observed among the doctors were age, gender, work experience and specialization. RESULTS: Antibiotics were prescribed for 58.4% of acute upper respiratory tract infections. The most common antibiotic prescribed was amoxicilin+clavulanic acid (25.1%) followed by azithromycin (16.8%) and amoxicilin (5.2%). Antibiotic was not prescribed (51.1%) for most cases of acute nasopharyngitis (J00). The most common antibiotic prescribed for acute sinusitis (J01),was clarithromycin (67.5%) while acute pharyngitis (J02) was most commonly treated with amoxicilin (78.6%). The most common antibiotic for acute tonsilitis (J03) was penicilin (82.1%), and for acute middle ear infection (H65, H66, H67) cefuroxime (24.8%). There was statistically significant difference in antibiotic prescribing with respect to the patients\u27 age, gender and laboratory findings as well as with respect to physicians\u27 work experience and specialization. CONCLUSION: Family physicians do not follow recommended guidelines in the treatment of acute upper respiratory tract infections except in cases of acute pharyngitis and tonsilitis. Prescribing decisions are influenced by patients\u27 age and gender and the existance of laboratory findings as well as physicians\u27 age, work experience and specialization

INDICATIONS AND CONTRAINDICATIONS FOR PLATELET TRANSFUSIONS IN PATIENTS WITH THROMBOCYTOPENIA

Više od 40 godina trombocitne transfuzije potporno su liječenje koje spašava život hematološkim bolesnicima s poremećajem hematopoeze, u aplaziji koštane srži nakon kemoterapije, kirurškim bolesnicima i u drugim bolestima s poremećajima broja i funkcije trombocita. U Europi se na godinu transfundira više od 2,9 mil. doza trombocitnih pripravaka, a u Republici Hrvatskoj oko 57.000. Poseban izazov u liječenju jesu bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja s trombocitopenijom i udruženom koagulopatijom. Prije odluke o trombocitnoj transfuziji u ovih bolesnika važno je procijeniti potencijalnu opasnost od trombogenog učinka transfuzije u odnosu na korist u sprječavanju krvarenja. Primjena trombocitnih transfuzija, uključujući indikacije i kontraindikacije, dozu i transfuzijski prag znatno se razlikuju u kliničkoj praksi i još uvijek postoje brojna neriješena pitanja. Pri tome pridržavanje preporuka za transfuzijsko liječenje može umnogome pridonijeti kvaliteti, sigurnosti i ostvarenju osnovnih ciljeva u liječenju trombocitnim krvnim pripravcima.For more than 40 years now, platelet transfusion has provided life-saving supportive therapy to hematological patients with impaired hematopoiesis, bone marrow aplasia induced by chemotherapy, surgical patients and patients with a variety of disorders of platelet count and function. More than 2.9 million platelet components are transfused each year in Europe and 57000 in Croatia. Patients with thrombocytopenia and coagulopathy treated at intensive care units pose special challenges. It is essential to assess the potential risk of thrombogenic side effects over the benefit of stopping and preventing bleeding before platelet transfusion in these patients. Although transfusion practices including indications and contraindications for transfusion, the dose of platelets transfused and ‘transfusion trigger’ are variable and in some cases the best practices are not fully known, greater harmonization of policies might promote the quality, safety and optimal use of platelet products

Liječenje venske tromboembolije argatrobanom u bolesnice s heparinskom trombocitopenijom tipa ii ( HIT II ) - prikaz slučaja

Representing this patient our intention was to stress the importance of monitoring platelet number in patient on heparin therapy. We have, for the first time, in our hospital used reversibile thrombine inhibitor, that showed efficacy in treatening HIT II complications. HIT II immunologicaly caused side-effect of heparin therapy, characterized by decrease in thrombocyte number for more than 50 %, with increased inclination to thromboembolic incidents. The disease most commonly appears 5-10 days after initiation of mainly unfractionated heparin therapy. Application of ’4 T score’ in clinical judgement for HIT probability, and laboratory investigation for presence of anti-heparin antibodies markedly contribute to in time detection and treatment of this illness. If anti-heparin antibodies are detected, heparin application must be stopped immidiately, and must be replaced by some anti-heparin anticoagulant preparation ( Fxa inhibitor, heparinoide, or direct inhibitor of thrombine). In time application of substitutional preparation for heparin markedly diminishes the occurence of thromboembolic complications. We presented the case of patient hospitalized in our institution by reason of complete thrombosis of left illiac vein, joint femoral vein, deep veins of femoral region, popliteal vein and initial part of great saphenous vein. Treatment started by non-fractionated heparin and continued by warfarin, but the patient developed clinical feature of HIT II, so, current anticoagulant therapy was stopped , and fondaparinux was introduced. Although thrombocyte number increased, D-dimers were in additional rise, and patient developed pulmonary embolism. Reversible thrombin inhibitor argatroban was introduced in therapy in daily dose of 2 μg/kg/min in continual infusion lasting 15 days, followed by continual APTT monitoring,in therapeutic range 1.5-2 times of basic value. Rise in platelet number was monitored, decrease of D-dimer, and local clinical improvement. Marginal recanalization of veins in left femoral region and complete passage of popliteal vein were documented by color doppler. Further, clinical estimation of HIT II probability using „4T“ graduating system, and laboratory investigation to antiheparin antibodies, had significant role in diagnosis confirmation, and in selecting suitable substitutional preparation for heparin.Prikazom smo željeli naglasiti važnost praćenja broja trombocita kod liječenja heparinom. Uporabili smo po prvi puta reverzibilni inhibitor trombina; koji je pokazao učinkovitost u liječenju komplikacija HIT-a II. HIT II je imunološka nuspojava heparinske terapije praćena trombocitopenijom > 50% i povećanom sklonošću tromboemboliji. Najčešće se javlja 5. do 10. dana terapije nefrakcioniranim heparinom. Otkrivanju i liječenju ove nuspojave značajno pridonosi primjena „ 4T zbira“ i otkirvanje prisutnosti protutijela na heparin. Ukoliko se protutijela dokažu; heparin se isključuje i nastavlja se ne-heparinskim antikoagulansom (inhibitorom FX a; heparinoidom ili direktnim inhibitorom trombina); čime se smanjuje rizik tromboembolije. Prikazali smo slučaj bolesnice s kompletnom trombozom lijeve ilijačne vene; zajedničke femoralne vene; dubokih vena natkoljenice; poplitealne vene i početnog dijela velike vene safene. Liječenje je započelo nefrakcioniranim heparinom i nastavljeno varfarinom. Bolesnica je razvila kliničku sliku HIT-a II. Prekinuta se dosadašnja antikoagulantna terapija i uvoden je fondaparinux. Broj trombocita je počeo rasti; D-dimeri tako|er. Razvila se plućna embolija. Liječenje je nastavljeno reverzibilnim inhibitorom trombina argatrobanom u dnevnoj dozi od 2 μg/kg/min kontinuiranom infuzijom u trajanju od 15 dana. Pratili smo APTV; čije su vrijednosti bile 1.5-2 puta duže od bazične vrijednosti. Broj trombocita je rastao; koncentracija D-dimera se snizila; nastupilo je lokalno kliničko poboljšanje. Obojeni doppler je pokazao rubnu rekanalizaciju vena lijeve natkoljenice i potpunu prohodnost poplitealne vene. Klinička procjena vjerojatnosti HIT II s „4T“ bodovnim sustava otkrivanja heparinskih protutijela imala je značajnu ulogu u potvrdi dijagnoze i odluci o odabiru odgovarajućeg zamjenskog lijeka za heparin

Liječenje akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena u ambulantama opće/obiteljske medicine Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti koje antibiotike propisuju liječnici opće/obiteljske medicine u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena te usporediti rezultate s ISKRA smjernicama za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Materijali i metode: U ovo istraživanje uključeno je 20 liječnika opće/obiteljske medicine zaposlenih u DZ SDŽ. Podatke smo prikupili prilagodbom programskog rješenja za vođenje ordinacije Softmed 2. U istraživanje su uključeni svi pacijenti u skrbi ispitanika kojima su u periodu od 01. siječnja 2018. god. do 31. prosinca 2019. godine u medicinski karton upisane dijagnoze N30, N30.0, N30.8. N30.9 te su zbog iste liječeni antibiotskom terapijom. Rezultati. Najprepisivaniji antibiotici bili su cefalosporini II i III generacije, koji su propisani u 22,3% slučajeva. Kaomoksiklav je propisan u 18,5% slučajeva, a nitrofurantoin u 18,2% . Fosfomicin je na četvrtom mjestu sa 16,9%. Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za akutne infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava u žena s obzirom na dob pacijentica kao i s obzirom na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada liječnika. Zaključak. Liječnici opće/obiteljske medicine ne pridržavaju se zadanih smjernica u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena bez obzira na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada

Acute upper respirtory tract infections in everyday family practice

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj je ovog istraživanja bio ispitati navike propisivanja antibiotika za akutne respiratorne infekcije gornjeg dišnog sustava kod liječnika obiteljske medicine i utvrditi ovisi li odluka o propisivanju o obilježjima bolesnika i liječnika. MATERIJALI I METODE: U istraživanje je uključeno 4373 ispitanika kojima je u periodu od 01. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine upisana neka od dijagnoza akutnih respiratornih infekcija. Dijagnoze su označene šiframa bolesti prema MKB – 10, a uključivale su šifre J00-J06 i H65-H67. U promatranom periodu ukupno je zabilježeno 8073 slučaja bolesti. U istraživanju je sudjelovalo 9 ordinacija obiteljske medicine sa prosječnim brojem od 1229 osiguranika (min. 746, max. 1410). Promatrana obilježja bolesnika bila su dob, spol i postojanje laboratorijskih nalaza, a obilježja liječnika dob, spol, godine radnog staža i specijalizacija LOM. REZULTATI: Antibiotik je propisan za 58,4% akutnih respiratornih infekcija. Najčešće propisana vrsta antibiotika bio je amoksicilin+klavulanska kiselina (25,1%), potom azitromicin (16,8%) i amoksicilin (5,2%). Za akutni nazofaringitis (J00) u najvećem broju slučajeva (51,1%) antibiotik nije propisan. Za upalu sinusa (J01) najčešće propisivan antibiotik bio je klaritromicin (67,5%). Akutna upala ždrijela (J02) najčešće je liječena amoksicilinom (78,6%). Najčešće propisivan antibiotik za akutnu upalu tonzila (J03) bio je penicilin (82,1%). Najčešće propisivan antibiotik kod upale srednjeg uha (H65,H66,H67) bio je cefuroksim (24,8%). Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za ARI s obzirom na dob i spol bolesnika i postojanje laboratorijskih nalaza kao i s obzirom na godine radnog iskustva i specijalizaciju liječnika. ZAKLJUČAK: Liječnici obiteljske medicine ne pridržavaju se smjernica za liječenje akutnih respiratornih infekcija gornjeg dišnog sustava, osim u slučaju akutnog faringitisa i tonzilitisa. Na odluku o propisivanju utječu dob ispitanika i postojanje laboratorijskih nalaza te dob, specijalizacija i radni staž liječnika.OBJECTIVES: The aim of this study was to investigate family physicians\u27 habits in antibiotic prescribing for upper airway respiratory tract infections and to determine wheather their decision depends on factors related to patients and doctors. MATERIALS AND METHODS: 4373 patients were included in this research. Data were collected in the period from January 1, 2015 to December 31, 2016. There were 8073 cases diagnosed as J00-J06 or H65-H67. This research included nine family medicine practices with an average of 1229 patients (min. 746, max. 1410). The observed characteristics among the patients were age, gender and laboratory findings and those observed among the doctors were age, gender, work experience and specialization. RESULTS: Antibiotics were prescribed for 58.4% of acute upper respiratory tract infections. The most common antibiotic prescribed was amoxicilin+clavulanic acid (25.1%) followed by azithromycin (16.8%) and amoxicilin (5.2%). Antibiotic was not prescribed (51.1%) for most cases of acute nasopharyngitis (J00). The most common antibiotic prescribed for acute sinusitis (J01),was clarithromycin (67.5%) while acute pharyngitis (J02) was most commonly treated with amoxicilin (78.6%). The most common antibiotic for acute tonsilitis (J03) was penicilin (82.1%), and for acute middle ear infection (H65, H66, H67) cefuroxime (24.8%). There was statistically significant difference in antibiotic prescribing with respect to the patients\u27 age, gender and laboratory findings as well as with respect to physicians\u27 work experience and specialization. CONCLUSION: Family physicians do not follow recommended guidelines in the treatment of acute upper respiratory tract infections except in cases of acute pharyngitis and tonsilitis. Prescribing decisions are influenced by patients\u27 age and gender and the existance of laboratory findings as well as physicians\u27 age, work experience and specialization