Fiscal (un)sustainability of the Croatian healthcare system: additional impact of the COVID-19 crisis

The main goal of this policy paper is to provide an overview of the basic problems that have impact on healthcare in Croatia and tend to make it unsustainable. The paper points out that the COVID-19 crisis has deepened and exacerbated the already existing problems of financing the health system. The analysis shows that Croatia swept under the rug systemic problems in financing healthcare and ultimately paid the price through frequent financial bailouts. Thus, in the period from 1994-2021, a total of HRK 23.9 billion was spent on bailing out the health service. On the other hand, the COVID-19 crisis can be seen as a chance to start solving the problem and implement certain reforms, both on the revenue and expenditure side of the health system

Uloga osiguratelja na tržištu zelenih obveznica

Zelene obveznice pojavile su se 2007. godine kao financijski instrument kojim se financiraju ekološki prihvatljivi i društveno odgovorni projekti. U svijetu briga za okoliš dobiva sve više na važnosti, a ona se potiče kroz društveno odgovorna ulaganja u projekte koji imaju pozitivan utjecaj na okoliš. Jedinstveno shvaćanje pojma društveno odgovornih financijskih ulaganja nije razvijeno, ali prema raširenom tumačenju to su financijska ulaganja individualnih i institucionalnih investitora u društveno dgovorne investicijske fondove ili poduzeća koja se mogu usmjeriti na društvene, ekološke, etičke i upravljačke čimbenike ili na njihovu kombinaciju. Danas su zelene obveznice globalna potreba, one su inovativni financijski instrument koji se koristi za financiranje projekata s pozitivnim utjecajem na okoliš. Ciljeve zelenih financiranja moguće je ostvariti jedino uz poticajno okruženje koje vlada unutar država, organizacija i drugih zajednica, odgovarajući regulatorni okvir kao i razvijanje planova za dugoročni održivi razvoj. Regulatorni okvir je jedna od najvećih prepreka ovakvim ulaganjima jer se nalazi još u ranim fazama. Ključnu ulogu u reguliranju i poticanju razvoja tržišta zelenih obveznica ima država, koja vlastitim izdanjem zelenih obveznica može utjecati na povećanje baze investitora. Cilj ovog rada je analizirati rizike,prednosti i nedostatke, te potencijal ulaganja osiguratelja, kao institucionalnih investitora, u zelene obveznice. Industrija osiguranja ima jedinstvenu poziciju da doprinese održivosti, s obzirom na njezinu ulogu i kao investitora i kao pružatelja zaštite. Investicijski potencijal na razini Europske unije je u 2019. godini iznosio oko 10.400 milijardi EUR što osiguratelje čini važnim pružateljima ulaganja potrebnih za financiranje prilagodbe na nisko-ugljično gospodarstvo, te ostvarenju ciljeva u borbi protiv klimatskih promjena

The analysis of contextual variables affecting the efficiency of fiscal rules in the EU

Fiscal rules are among the cornerstones of macroeconomic policies in the European Union, both on the national and the supranational level. The importance of enacting and conducting the fiscal rules has become apparent after the expansion of public debts and budget deficits in the period of the global financial crisis. Besides the supranational rules, governments impose national fiscal rules in order to fulfill the convergence criteria for public debt and the budget deficit. Still, there is an open question on their influence on other economic parameters. This paper examines contextual variables that influenced the efficiency of implementing fiscal rules in 28 European Union countries. We observe the period of the last financial crisis and its aftermath when most of the countries introduced new or adjusted existing national fiscal rules, using two-stage Data Envelopment Analysis (DEA). The main goal of the paper is to study the impact of contextual variables on fiscal rules’ efficiency scores. In the first stage, we specify the DEA model to estimate the relative efficiency for each observed country in each year in the period from 2008 to 2016. After that, in the second stage, the efficiency scores are regressed on several contextual variables to observe the factors that explicate the variation in DEA-efficiency

Fiscal (un)sustainability of the Croatian healthcare system: additional impact of the COVID-19 crisis

The main goal of this policy paper is to provide an overview of the basic problems that have impact on healthcare in Croatia and tend to make it unsustainable. The paper points out that the COVID-19 crisis has deepened and exacerbated the already existing problems of financing the health system. The analysis shows that Croatia swept under the rug systemic problems in financing healthcare and ultimately paid the price through frequent financial bailouts. Thus, in the period from 1994-2021, a total of HRK 23.9 billion was spent on bailing out the health service. On the other hand, the COVID-19 crisis can be seen as a chance to start solving the problem and implement certain reforms, both on the revenue and expenditure side of the health system

POKAZATELJI EFIKASNOSTI BANAKA I OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA U RAZDOBLJU FINANCIJSKE KRIZE: SLUČAJ REPUBLIKE HRVATSKE

The main goal of the paper is to identify and to compare the efficiency measurement results of banks and insurance companies using Data Envelopment Analysis (DEA) and accounting indicators in the period before and after the onset of recent financial and economic crises in the Republic of Croatia. This research is important because it observes and compares the results of those two efficiency measurement methods which former researches did not encompass. The research includes the banking industry and the insurance sector in the Republic of Croatia due to their relatively high asset share of about 83% in total financial sector asset. The main difference in results between DEA approach and accounting approach was remarked in sense of accounting approach efficiency measurement scores lag in the crisis period. DEA efficiency scores had the lowest values in the year 2007 for insurance industry and for banks in 2008 but with visible lower values already in 2007. The lowest ROA and ROE accounting ratios in the year 2009 could be explained by the fact that although financial institutions operate more efficiently in the crisis period in sense of expense and income results, accounting ratios cannot achieve as good scores as in period of a boom, due to the deteriorated market conditions, and more reserved business policy.Glavni cilj rada je identifikacija i usporedba rezultata mjerenja efikasnosti banaka i osiguravajućih društava primjenom matematičke analize omeđivanja podataka (AOMP) i računovodstvenih pokazatelja u razdoblju prije i nakon izbijanja financijske i ekonomske krize u Republici Hrvatskoj. Ovakav pristup u istraživanju je od iznimne važnosti jer omogućava praćenje i usporedbu rezultata navedenih metoda mjerenja efikasnosti na način koji prijašnja istraživanja nisu obuhvatila. Istraživanje obuhvaća bankovnu i osigurateljnu industriju u Republici Hrvatskoj zbog relativno visokog udjela njihove aktive od 83% u aktivi ukupnog financijskog sektora. Računovodstveni pristup daje rezultate koji su pokazali određeni vremenski odmak u odnosu na rezultate dobivene metodom AOPM u promatranom razdoblju. Rezultati mjerenja efikasnosti dobiveni metodom AOMP pokazali su najniže vrijednosti za 2007. godinu kod osigurateljne industrije i za 2008. godinu kod banaka iako su i za banke značajno niže vrijednosti vidljive već u 2007. godini. S druge strane računovodstveni pokazatelji efikasnosti, ROA i ROE, najniže vrijednosti pokazuju s određenim odmakom, tek u 2009. godini. Trend kašnjenja je zamjetan i u ostalim promatranim godinama. Takav trend je moguće objasniti nastojanjem financijskih institucija da posluju efikasnije u razdoblju krize promatrano kroz troškove i prihode, dok računovodstveni pokazatelji ne mogu postići tako dobre rezultate u razdoblju krize kao u razdoblju ekspanzije zbog nepovoljnijih uvjeta na tržištu i restriktivnije poslovne politike

Uloga osiguratelja na tržištu zelenih obveznica

Zelene obveznice pojavile su se 2007. godine kao financijski instrument kojim se financiraju ekološki prihvatljivi i društveno odgovorni projekti. U svijetu briga za okoliš dobiva sve više na važnosti, a ona se potiče kroz društveno odgovorna ulaganja u projekte koji imaju pozitivan utjecaj na okoliš. Jedinstveno shvaćanje pojma društveno odgovornih financijskih ulaganja nije razvijeno, ali prema raširenom tumačenju to su financijska ulaganja individualnih i institucionalnih investitora u društveno dgovorne investicijske fondove ili poduzeća koja se mogu usmjeriti na društvene, ekološke, etičke i upravljačke čimbenike ili na njihovu kombinaciju. Danas su zelene obveznice globalna potreba, one su inovativni financijski instrument koji se koristi za financiranje projekata s pozitivnim utjecajem na okoliš. Ciljeve zelenih financiranja moguće je ostvariti jedino uz poticajno okruženje koje vlada unutar država, organizacija i drugih zajednica, odgovarajući regulatorni okvir kao i razvijanje planova za dugoročni održivi razvoj. Regulatorni okvir je jedna od najvećih prepreka ovakvim ulaganjima jer se nalazi još u ranim fazama. Ključnu ulogu u reguliranju i poticanju razvoja tržišta zelenih obveznica ima država, koja vlastitim izdanjem zelenih obveznica može utjecati na povećanje baze investitora. Cilj ovog rada je analizirati rizike,prednosti i nedostatke, te potencijal ulaganja osiguratelja, kao institucionalnih investitora, u zelene obveznice. Industrija osiguranja ima jedinstvenu poziciju da doprinese održivosti, s obzirom na njezinu ulogu i kao investitora i kao pružatelja zaštite. Investicijski potencijal na razini Europske unije je u 2019. godini iznosio oko 10.400 milijardi EUR što osiguratelje čini važnim pružateljima ulaganja potrebnih za financiranje prilagodbe na nisko-ugljično gospodarstvo, te ostvarenju ciljeva u borbi protiv klimatskih promjena

Stavovi o regulatornom okviru zapošljavanja studenata: studija na studentskoj populaciji u Hrvatskoj prije novog zakonodavnog okvira

Students enter the labour market through a Student Service to have the opportunity to pay for tuition fees or to earn additional income that would allow for the parents or guardian\u27s budget to be disbursed. Although almost 70% of full-time students were working through a student contract in 2016, the Regulation on intermediaries for employment of full-time students from 1996 was the only legal document that was regulating student employment. Due to improperness of this document and the fact that student employment is not under the Labour Law, in November 2017 the Croatian Government published a proposal for the new Student Employment Act, which was passed in November 2018. Subsequently, the reform of regulatory framework of student employment is important to student work force. According to the Regulation in force, there is no constraint on the maximum weekly working hours or maximum annual earnings. Nevertheless, student income can become taxable under the rules of Personal Income Tax Law if it exceeds the annual limit of 60,600.00 HRK. Consequently, the reform of personal income tax is also significant for students if they do not want to become a taxpayer of personal income tax. Based on this, the main goal of this paper is to analyse attitudes of students towards the regulatory framework of student employment, reform of personal income tax and their work under the mediation of the Student Centre. In order to question student attitudes, the questionnaire was used and the results of the analysis carried out before changes in legislation, in February and March 2018, indicate that students were not satisfied with the existing regulatory framework and the personal income tax reform, and that they expect the improvement of working conditions with the implementation of the new Student Employment Act.Studenti se uključuju na tržište rada preko studentskog servisa kako bi imali priliku platiti školarinu ili zaraditi dodatne prihode s ciljem financijskog rasterećenja roditelja ili staratelja. Iako je gotovo 70% redovnih studenata radilo preko studentskog ugovora u 2016. godini, jedini pravni dokument koji je regulirao zapošljavanje studenata je bio Pravilnik o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata iz 1996. godine. Zbog neprimjerenosti ovog dokumenta i činjenice da zapošljavanje studenata nije regulirano Zakonom o radu, u studenome 2017. godine Vlada Republike Hrvatske objavila je prijedlog novog Zakona o obavljanju studentskih poslova, koji je izglasan u studenom 2018. godine. Zbog toga, reforma regulatornog okvira zapošljavanja studenata važna je za studentsku radnu snagu. Prema važećem Pravilniku, ne postoji ograničenje maksimalnog tjednog radnog vremena ili maksimalne godišnje zarade. Unatoč tome, dohodak studenata može postati oporeziv prema pravilima Zakona o porezu na dohodak, ako premašuje godišnju granicu od 60.600,00 kuna. Slijedom toga, reforma poreza na dohodak je također značajna za studente ako ne žele postati poreznim obveznikom poreza na dohodak. Na temelju toga, glavni je cilj ovoga rada analizirati stavove studenata prema regulatornom okviru zapošljavanja studenata, reformi poreza na dohodak i njihov rad pod posredovanjem Studentskog centra. Kako bi se ispitali stavovi učenika, korišten je upitnik, a rezultati analize provedeni prije izmjene zakonodavnog okvira, u veljači i ožujku 2018. godine, pokazuju da studenti nisu zadovoljni postojećim regulatornim okvirom i reformom poreza na dohodak, te da očekuju poboljšanje radnih uvjeta stupanjem na snagu novog Zakona o obavljanju studentskih poslova

Odrednice potražnje za osiguranjem od požara i elementarnih šteta

Temeljna je svrha osiguranja zaštita života i imovine od rizika, stoga osiguranje ima značajnu ulogu u očuvanju ekonomske stabilnosti pojedinca, ali i društva. Jedna od najstarijih vrsta osiguranja kojim se može osigurati vlastita imovina jest imovinsko osiguranje koje podrazumijeva i osiguranje od požara i elementarnih šteta. Značajne su društvene i ekonomske koristi koje proizlaze iz osiguranja jer se temeljem uplaćenih premija, a nakon nastupa osiguranog slučaja, isplaćuje naknada štete, čime je osiguraniku omogućena učinkovita sanacija pretrpljene štete. U nekoliko posljednjih godina različiti krajevi Republike Hrvatske bili su izloženi nizu elementarnih nepogoda, te su troškovi šteta u stalnom porastu. Većina imovine oštećene požarima i poplavama nije bila osigurana jer osiguranje imovine nije obvezno i još uvijek se smatra nepotrebnim i skupim. Činjenica da je najzastupljenija vrsta neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj osiguranje od autoodgovornosti, koje je zakonom propisano kao obvezno, ukazuje na nisku razinu osigurateljne svijesti u RH. Osiguranje od požara i elementarnih šteta jedna je od vrsta osiguranja koje su nedovoljno zastupljene u hrvatskom osigurateljnom korpusu te se nameće nužnost podizanja razine svijesti građana o osiguranju cjelokupne imovine od požara, poplava i ostalih rizika u slučaju prirodnih nepogoda, propusta ili namjere, i to uz izdvajanje minimalnih mjesečnih iznosa premije. Cilj rada je provesti stručnu analizu odrednica potražnje za osiguranjem od požara i elementarnih šteta, te otkrivanje uzroka navedenog fenomena nedostatka osigurateljne svijesti o analiziranoj vrsti osiguranja. U svrhu istraživanja navedenog fenomena provedeno je originalno istraživanje gdje su kroz anketni upitnik istraživani stavovi potencijalnih govaratelja osiguranja o analiziranoj vrsti osiguranja. Zbog činjenice da politika osiguranja nerijetko predstavlja element poslovne tajne, anketa je provodena isključivo među kućanstvima. Analiza prikupljenih rezultata doprinijet će razumijevanju svijesti ugovaratelja osiguranja o karakteristikama rizika kojima je njihovo kućanstvo izloženo te identificiranju odrednica potražnje za osiguranjem od požara i elementarnih šteta

Digitalna tehnologija kao čimbenik razvoja kanala distribucije u osiguranju

Inovacije kroz nove tehnologije su ključni pokretači promjena u financijskom sektoru. Digitalna tehnologija dovodi do značajnih promjena u načinu poslovanja poduzeća. Jedna od promjena u poslovanju, obuhvaća i promjene u načinima prodaje proizvoda. Posljednjih godina društva za osiguranje suočena su s izazovima zadržavanja tržišnog udjela i prodaje više različitih proizvoda. Jedan od izazova je činjenica da potencijalni osiguranici imaju različite kanale koje mogu koristiti pri sklapanju police osiguranja, a optimiziranje korisničkog iskustva za osiguratelje postaje sve složenije. Tehnološki napredak omogućio je niz novih načina organiziranja prodaje usluge osiguranja koja može biti distribuirana putem različitih prodajnih kanala kako bi potencijalnom osiguraniku bila dostupna u pravo vrijeme, na pravom mjestu, ali i s karakteristikama kakve osiguranik zahtijeva. Osiguranje je kompleksan sustav budući da su osiguratelji kao preuzimatelji rizika i sami izloženi velikom broju internih i eksternih rizika. Jedan od rizika koji značajno može smanjiti temeljni prihod osiguratelja izvire upravo iz lošeg upravljanja prodajom i neprilagođenošću aktualnim trendovima na financijskim tržištima. Industrija osiguranja je oduvijek bila konzervativni dio financijske industrije, te su stoga tehnološke inovacije prihvaćene tek kada se postavilo pitanje opstanka u suvremenom okruženju. S razvojem interneta, mobilne tehnologije, te sofisticiranim promjenama u analizi i obradi podataka u stvarnom vremenu, pojednostavljeni su prodajni procesi, te je omogućeno kreiranje individualiziranih polica osiguranja. Na korištenje tehnologije u osiguranju može utjecati niz različitih čimbenika, od demografskih i regulatornih do razvijenosti tržišta osiguranja, ali i općenito financijskog tržišta pojedine države. Cilj rada je izložiti mogućnosti koje pruža tehnološki napredak u sferi distribucije proizvoda osiguranja, te provesti analizu o preferencijama osiguranika o izboru distribucijskih kanala u osiguranju na tržištu Republike Hrvatske temeljem provedenog anketnog istraživanja

Izazovi i inicijative u oporezivanju digitalne ekonomije

Gospodarstva diljem svijeta suočavaju se uslijed razvoja digitalnih tehnologija s brzim i radikalnim promjenama koje prodiru u svaki segment tržišta. Digitalna tehnologija imala je ključnu ulogu u razvoju današnje digitalne ekonomije i elektroničkog poslovanja. Tehnologija, kao česti pojam u znanstvenom svijetu, nekada se smatrala tek izumom koji je doprinosio stvaranju novih načina obavljanja proizvodnih procesa, odvijanja poslovanja i života. Nastanku digitalne ekonomije prethodila je digitalna revolucija, odnosno treća industrijska revolucija, a digitalna transformacija poslovanja dovela je do toga da poduzeća i gospodarstva mogu digitalizirati svoje poslovne aktivnosti uz pomoć interneta i sredstava ICT tehnologija. Sve je ovo omogućilo prelazak s industrijskog društva u informacijsko društvo. Digitalna ekonomija donosi izazove poreznim tijelima u kontekstu direktnog i indirektnog oporezivanja. Međunarodna pravila oporezivanja, koja su kreirana još u prošlom stoljeću, nisu adekvatna za digitalna gospodarstva. Digitalna ekonomija, koja se odvija „online“, ne poznaje postojanje fizičkih granica i omogućuje poduzetnicima obavljanje poslovnih aktivnosti i dopiranje do velikog broja krajnjih potrošača diljem svijeta bez potrebe za fizičkom prisutnošću. Postojeća pravila o oporezivanju dobiti poduzeća nisu primjenjiva na digitalna poduzeća jer ne raspoznaju mjesto ostvarivanja dobiti od mjesta gdje će se dobit oporezivati. Također, trenutačna načela oporezivanja PDV-om ne mogu adekvatno odgovoriti na izazove koje predstavlja e-trgovina s aspekta mjesta oporezivanja jer su isporuke dobara i usluga potpuno digitalizirane. Ovim problemima aktivno se bave Europska unija i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) zajedno sa skupinom zemalja G20. Prioritet im je putem donošenja prijedloga i potencijalnih rješenja omogućiti pravedno i efikasno oporezivanje kojim bi digitalna poduzeća sudjelovala u pravednom plaćanju porezne obveze sukladno dobiti koju stvarno ostvaruju. Glavni cilj rada jest prikazati i analizirati ključne izazove, kao i potencijalna rješenja prilikom oporezivanja digitalne ekonomije na kojima Europska komisija i OECD intenzivno rade u okviru paketa mjera BEPS (engl. base erosion and profit shifting), kreiranja CCCTB-a (engl. Common Consolidated Corporate Tax Base) i određenih direktiva s ciljem formiranja Jedinstvenog digitalnog tržišta Europske unije. Analiza određenih privremenih rješenja u direktnom i indirektnom oporezivanju digitalne ekonomije provedena je na odabranom uzorku država članica Europske unije i država OECD-a. Digitalna ekonomija omogućila je potrošačima da kupuju online, a poduzećima da prodaju diljem svijeta bez potrebe da budu fizički prisutni u zemlji svojih potrošača. Navedeno rezultira neadekvatnim ili nikakvim oporezivanjem ovakvih transakcija PDV-om, negativnim efektom na prikupljene prihode od PDV-a i na konkurentnost između domaćih i stranih dobavljača