18 research outputs found
Statin intolerance ā still more questions than answers
Statins reduce cardiovascular mortality and morbidity as well as cardiovascular events in patients with a very high risk of cardiovascular disease and also in subjects with a moderate or high risk by reducing the levels of low-density lipoprotein cholesterol.
Although statins are considered to be drugs with a very good safety profile, their wide use seems to evoke concerns about the compromising adverse effects overpowering proven beneficial ones.
Patients frequently discontinue statin therapy without medical advice due to unfavorable events, thereby substantially increasing their risk of cardiovascular events. Statin discontinuation is a great problem and appears to be growing.
Complete statin intolerance is relatively rare. Step-by-step approach that includes careful examination of all possible statin-intolerance increasing factors would help patients to continue statin therapy even if experiencing statin-associated side effects
Pharmacological therapy as a supplement to reduction diet and physical activity for weight reduction
FarmakoloŔka terapija može biti korisna kao dodatak redukcijskoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti u smanjenju
tjelesne mase. MeÄutim, treba imati na umu da farmakoloÅ”ka terapija ne bi smjela biti jedini naÄin za smanjenje tjelesne mase. Redukcijska prehrana i tjelesna aktivnost su kljuÄni za zdrav i održiv gubitak tjelesne mase. FarmakoloÅ”ka terapija treba biti koriÅ”tena samo pod nadzorom struÄnjaka i u sluÄajevima kada druge strategije za gubitak tjelesne mase nisu uspjeÅ”ne. Pandemija pretilosti i poveÄanja tjelesne mase nastavlja rasti alarmantnom brzinom. Trenutni dokazi za preporuku specifiÄnih dijeta i kombinacija dijete i lijekova za mrÅ”avljenje te kombinacija lijekova i tjelesnih aktivnosti i dijeta i dalje slabi, Å”to se djelomiÄno
može pripisati razlikama u prehrambenim protokolima, razlikama u praÄenju tjelesne aktivnosti i razliÄitim
vremenima praÄenja u dostupnim ispitivanjima. BuduÄi da su modifikacije stila i naÄina života ograniÄene u svom uspjehu u održavanju gubitka tjelesne mase, farmakoterapija igra važnu ulogu u postizanju kliniÄki znaÄajnog gubitka tjelesne mase. Farmakoterapija za smanjenje tjelesne mase indicirana je kao dodatak dijeti sa smanjenim unosom kalorija i poveÄanoj tjelesnoj aktivnosti u odraslih osoba s ITM ā„30 kg/mĀ², ali i u osoba s preuhranjenoÅ”Äu s ITM-om ā„27 do 35 kg/mĀ² s komorbiditetima ili ITM >40 kg/m2 s komorbiditetima ili bez njih. Farmakoterapija pretilosti znaÄajno se razvila u posljednjih 60 godina. Federalna uprava za lijekove (FDA) je za sada odobrila Å”est lijekova za dugotrajno lijeÄenje pretilosti. Malo je vjerojatno da Äe jedno farmakoloÅ”ko sredstvo biti uÄinkovito u lijeÄenju pretilosti. Stoga Äe buduÄe strategije za lijeÄenje pretilosti
morati potaknuti uÄinkovit gubitak težine i vjerojatno Äe zahtijevati istodobnu primjenu lijekova koji djeluju
kroz razliÄite mehanizme. Ciljevi kontrole tjelesne mase naglaÅ”avaju važnost realistiÄnog pristupa mrÅ”avljenju kako bi se postiglo smanjenje zdravstvenih rizika, a ukljuÄuju promicanje gubitka tjelesne mase, održavanje postignute niže tjelesne mase i prevenciju ponovnog debljanja. Ako se želi smanjiti tjelesnu masu, potrebno je pristupiti tome s viÅ”e razliÄitih strategija, ukljuÄujuÄi i farmakoloÅ”ku terapiju.Pharmacological therapy can be useful as an adjunct to a reduction diet and physical activity in reducing
body weight. However, it is important to note that pharmacological therapy should not be the only way to
reduce body weight. Diet and physical activity are key to healthy and sustainable weight loss. Pharmacological therapy should only be used under expert supervision and in cases where other strategies for weight loss are unsuccessful. The obesity and weight gain pandemic continues to grow at an alarming rate. Current evidence to recommend specific diets and combinations of diet and medication for weight loss and combination of medication and physical activity and diet remains weak, which may be partially
attributable to differences in dietary protocols, differences in monitoring of physical activity, and different follow-up times in the available trials. Because lifestyle modifications are limited in their success in maintaining weight loss, pharmacotherapy plays an important role in achieving clinically significant weight loss. Pharmacotherapy for weight loss is indicated as an addition to a diet with reduced calorie intake and increased physical activity in adults with BMI ā„30 kg/mĀ², but also in obese individuals with BMI ā„27 to 35 kg/mĀ² with comorbidities or BMI > 40 kg/m2 with or without comorbidities. Pharmacotherapy of obesity has
developed significantly in the last 60 years. The Federal Drug Administration (FDA) has so far approved six drugs for the long-term treatment of obesity. It is unlikely that a single pharmacological agent will be effective in the treatment of obesity. Therefore, future strategies for the treatment of obesity will need to promote effective weight loss and will likely require the simultaneous use of drugs that work through different mechanisms. Weight control goals emphasize the importance of a realistic approach to weight loss to reduce health risks, and include promoting weight loss, maintaining weight loss, and preventing weight
gain. If one wants to reduce body weight, it is necessary to approach with several different strategies, including pharmacological therapy
Drug - drug interaction in a patient with epilepsy and newly diagnosed paroxysmal atrial fibroundulation
Cytochrome P450 isoenzymes have a major role in the metabolism of xenobiotics. They are mostly found in hepatocytes and oxidize majority of drugs, thus shifting them into their inactive form. Some of them can influence cytochromesā activity while getting oxidized, simultaneously inducing or inhibiting them. This way, drug activity can be altered and their benefit in the management of the disease limited
Do statins lead to increased myopathy and changes in physical performance in athletes?
Statini su jedni od najÄeÅ”Äe prepisivanih lijekova danaÅ”njice s obzirom na njihovu golemu ulogu u primarnoj, ali i sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih incidenata, glavnog uzroka smrti u danaÅ”njoj populaciji āzahvaljujuÄiā sve zastupljenijem nezdravom stilu života. MeÄutim, pojavila se zabrinutost u vezi s njihovim potencijalnim nuspojavama, posebice njihovim utjecajem na miopatiju I promjene u tjelesnoj izvedbi, osobito kod sportaÅ”a. Ovaj rad ima cilj istražiti odnos izmeÄu uporabe statina i miopatije te potencijalne uÄinke na fiziÄki performans kod sportaÅ”a. Sveobuhvatnim pregledom literature analizirane su razliÄite studije kako bi se utvrdila prevalencija i mehanizmi miopatije izazvane statinima. Dostupni dokazi sugeriraju da statini izazivaju uoÄljivu miopatiju makar ona varira ovisno o Äimbenicima kao Å”to su vrsta statina, doza i individualna osjetljivost. Dodatno, rad istražuje temeljne mehanizme kojima statini mogu doprinijeti miopatiji, ukljuÄujuÄi poremeÄaj puta mevalonata i mitohondrijske disfunkcije. Å to se tiÄe utjecaja upotrebe statina na fiziÄku izvedbu meÄu sportaÅ”ima, pokazalo se da pate od poveÄanog rizika za razvoj miopatije jer fiziÄka aktivnost znatno pridonosi njezinoj pojavnosti i intenzitetu. Navedeno može dovesti do prekida trenažnog procesa Å”to u profesionalnih sportaÅ”a svakako nije poželjno, a u ovome radu opisane su odreÄene strategije koje mogu ublažiti potencijalnu miopatiju uz oÄuvanje performansi. To ukljuÄuje personalizirani odabir statina, prilagodbu doze, razne suplementacije u vidu koenzima Q10 ili intervencija u prehrani, od kojih mnoge metode tek zahtijevaju dodatnu pažnju u istraživanjima kako bi se potvrdila njihova uÄinkovitost. Kada je u pitanju uÄinak statina na kvalitetu fiziÄkog performansa, provedene su viÅ”estruke studije koje analiziraju izdržljivost i miÅ”iÄnu snagu kod sportaÅ”a koji uzimaju statine, no, nije primijeÄen zamjetan utjecaj na iste I kvaliteta fiziÄkog performansa nije se pokazala ugroženom, unatoÄ pojavi miopatije. MeÄutim, bitno je naglasiti kako se ova tema relativno kratko istražuje i zbog dosadaÅ”njega manjka kvalitetno provedenih ispitivanja ne može se sa sigurnoÅ”Äu ustvrditi postoji li zaista toliko minimalna, zanemariva povezanost izmeÄu navedenih varijabli, pogotovo u sluÄaju dugogodiÅ”nje primjene statinske terapije, kada bi se kumulativni uÄinak ovih lijekova na miÅ”iÄe oÄitovao tek nakon odreÄenoga vremenskoga perioda.Statins are one of the most commonly prescribed drugs today, given their enormous role in the primary and secondary prevention of cardiovascular incidents, the main cause of death in todayās population thanks to an increasingly prevalent unhealthy lifestyle. However, concerns have arisen regarding their potential side effects, especially their impact on myopathy and alternation in physical performance, particularly in athletes. This articleās attention is to investigate the relationship between statin use and myopathy while looking into potential effects on physical performance. A broad literature review analyzed numerous studies to determine the prevalence and mechanisms of statin induced myopathy. The available evidence suggests that statins cause noticeable myopathy, although this varies depending on elements such as type of statin, dose and individual sensitivity. Additionally, the article explores the fundamental mechanisms by which statins may contribute to myopathy, as well as interference of the mevalonate pathway and mitochondrial dysfunction. Additionally, the affect of statin use on physical performance among athletes is assesed. Multiple studies analyzing endurance, muscle power, and exercise volume in athletes taking statins have not found significant decreases in muscle strength and endurance in individuals. In order to diminish potential statin-induced myopathy while preserving performance, this article proposes certain strategies. These incorporate personalized statin selection, dose alterations, coenzyme Q10 supplementation and lifestyle moderation such as exercise and dietary customizations. Several studies have examined the impact of statins on physical performance in athletes, specifically endurance and muscle strength. However, despite the occurrence of myopathy, no noticeable effect on these factors or compromise in the quality of physical performance has been observed. However, it is worth noting that this topic has been studied for a relatively brief duration and due to the current absence of well-designed trials, it cannot be definitively asserted whether there truly exists such a minimal, insignificant association between the mentioned variables, particularly in the context of prolonged use of statin therapy, where the cumulative impact of these medications on muscles may only become evident after a certain timeframe
ENCEPHALOPATHY CAUSED BY THE APPLICATION OF METRONIDAZOLE
Metronidazol je antibiotik koji se koristi u lijeÄenju anaerobnih bakterijskih i parazitarnih infekcija. Kao rijetka nuspojava primjene ovog lijeka može se javiti encefalopatija. NajÄeÅ”Äe primijeÄeni kliniÄki simptomi ukljuÄuju dizartriju, nestabilnost u hodu i/ili ataksiju. Encefalopatiju uzrokovanu primjenom metronidazola potrebno je diferencijalno dijagnostiÄki razlikovati od drugih moguÄih uzroka encefalopatije. Uz kliniÄku sliku i podatak o primjeni metronidazola od pomoÄi su magnetska rezonancija mozga (MRI) - T2 i prikaz FLAIR te neuroloÅ”ka dijagnostika koja ukljuÄuje elektroencefalografi ju (EEG), laboratorijsku obradu i lumbalnu punkciju. TipiÄni nalazi MRI mozga u T2 i FLAIR tehnici pokazuju hiperintenzitet koji u veÄini sluÄajeva zahvaÄa nucleus dentatus malog mozga, dijelove moždanog debla te splenium corpus callosuma. Ponekad je potrebno uÄiniti i gensko testiranje kako bi se iskljuÄili i vrlo rijetki uzroci encefalopatije. NeuroloÅ”ke promjeneuzrokovane primjenom metronidazola najÄeÅ”Äe su reverzibilne i povlaÄe se nakon ukidanja metronidazola iz terapije. U lijeÄenju ove vrste encefalopatije može se primijeniti metilprednizolon.Metronidazole is an antibiotic used for treating anaerobic bacterial and parasitic infections. A rare side effect of using this drug is encephalopathy. The most commonly observed symptoms include dysarthria, gait instability, and/or ataxia. Metronidazole induced encephalopathy should be differentiated from other possible causes of encephalopathy. Clinical picture with data on metronidazole application, as well as magnetic resonance imaging (MRI) of the brain, T2 and FLAIR sequences, neurological diagnostic procedures such as electroencephalography (EEG), laboratory tests and lumbar puncture should be performed. Typical brain MRI fi ndings in T2 and FLAIR technique show hyperintensity, which in most cases affects dentate nucleus of the cerebellum, parts of brainstem, and splenium corporis callosi. Genetic testing is sometimes required to distinguish some rare causes of encephalopathy. Neurological changes due to metronidazole application are most often reversible and vanish after metronidazole withdrawal. Use of methylprednisolone in treating this type of encephalopathy is sometimes helpful
ENCEPHALOPATHY CAUSED BY THE APPLICATION OF METRONIDAZOLE
Metronidazol je antibiotik koji se koristi u lijeÄenju anaerobnih bakterijskih i parazitarnih infekcija. Kao rijetka nuspojava primjene ovog lijeka može se javiti encefalopatija. NajÄeÅ”Äe primijeÄeni kliniÄki simptomi ukljuÄuju dizartriju, nestabilnost u hodu i/ili ataksiju. Encefalopatiju uzrokovanu primjenom metronidazola potrebno je diferencijalno dijagnostiÄki razlikovati od drugih moguÄih uzroka encefalopatije. Uz kliniÄku sliku i podatak o primjeni metronidazola od pomoÄi su magnetska rezonancija mozga (MRI) - T2 i prikaz FLAIR te neuroloÅ”ka dijagnostika koja ukljuÄuje elektroencefalografi ju (EEG), laboratorijsku obradu i lumbalnu punkciju. TipiÄni nalazi MRI mozga u T2 i FLAIR tehnici pokazuju hiperintenzitet koji u veÄini sluÄajeva zahvaÄa nucleus dentatus malog mozga, dijelove moždanog debla te splenium corpus callosuma. Ponekad je potrebno uÄiniti i gensko testiranje kako bi se iskljuÄili i vrlo rijetki uzroci encefalopatije. NeuroloÅ”ke promjeneuzrokovane primjenom metronidazola najÄeÅ”Äe su reverzibilne i povlaÄe se nakon ukidanja metronidazola iz terapije. U lijeÄenju ove vrste encefalopatije može se primijeniti metilprednizolon.Metronidazole is an antibiotic used for treating anaerobic bacterial and parasitic infections. A rare side effect of using this drug is encephalopathy. The most commonly observed symptoms include dysarthria, gait instability, and/or ataxia. Metronidazole induced encephalopathy should be differentiated from other possible causes of encephalopathy. Clinical picture with data on metronidazole application, as well as magnetic resonance imaging (MRI) of the brain, T2 and FLAIR sequences, neurological diagnostic procedures such as electroencephalography (EEG), laboratory tests and lumbar puncture should be performed. Typical brain MRI fi ndings in T2 and FLAIR technique show hyperintensity, which in most cases affects dentate nucleus of the cerebellum, parts of brainstem, and splenium corporis callosi. Genetic testing is sometimes required to distinguish some rare causes of encephalopathy. Neurological changes due to metronidazole application are most often reversible and vanish after metronidazole withdrawal. Use of methylprednisolone in treating this type of encephalopathy is sometimes helpful