O Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije

Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije osnovan je 1995. godine., u sklopu kojeg od samog početka djeluju dvije djelatnosti: Mikrobiološki laboratorij i Higijensko-epidemiološka služba. Za godinu dana zaživjela je Služba za socijalnu medicinu (1996.), danas Djelatnost za javno zdravstvo, a 1998. Zavodu se priključuje Školska medicina (1998.) te Služba za prevenciju mentalnog zdravlja, izvanbolničko liječenje i prevenciju ovisnosti, koja je započela svoj rad u okviru Centra za liječenje ovisnosti pri Međimurskoj županiji. ZZJZ zdravstvena je ustanova koja skrbi o zdravstvenom stanju pučanstva kroz svoje djelatnosti te surađuje sa svim zdravstvenim ustanovama na svom području, školskim ustanovama, raznim udrugama, brojnim institucijama te županijskim, gradskim i mjesnim vlastima. Redovito surađuje s ostalim zdravstvenim institucijama, među kojima, ističem Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Kliniku za infektivne bolesti, ostale klinike, bolnice i Zavode te druge zdravstvene ustanove izvan našeg područja. Bilježi vrlo vrijednu suradnju i sa Zavodom za zdravstveno varstvo Murska Sobota. Međimurska županija je najmanja županija po površini u Republici Hrvatskoj, ali je najgušće naseljena, s najmanjim udjelom stanovništva starijeg od 65 godina. U odnosu na ostale zdravstvene ustanove u Županiji, našu karakterizira relativno kratak staž Zavoda od svega petnaest godina postojanja. Usprkos tome, u tom periodu Zavod je razvio svoje djelatnosti te postao prepoznatljivo ime u brojnim preventivnim aktivnostima, promociji zdravlja, provođenju primarne razine zdravstvene zaštite na području školske medicine, higijensko epidemiološke zdravstvene zaštite, prevencije ovisnosti kao i u pružanju dijagnostičkih usluga iz mikrobiološke domene

Pregled kretanja otpornosti značajnih izvanbolničkih bakterijskih patogena te ambulantna potrošnja antibiotika u Međimurju

Rezistencija bakterija na antibiotike je dobro prepoznat problem koji prijeti sigurnosti pacijenata u bolničkim sustavima, ali i javnom zdravstvu. Mikrobiološki laboratorij Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije sustavno prati bakterijsku rezistenciju i potrošnju antibiotika u Međimurju. Za praćenje podataka o osjetljivosti bakterija na antibiotike koristi WHONET program. Za praćenje potrošnje antibiotika koristi ABC kalkulator (verzija 3.1 prilagođen za hrvatsko tržište). U skladu s ATK klasifikacijom lijekova prati se i analizira skupina J01- antimikrobni lijekovi za sistemnu primjenu. Izvor podataka o potrošnji antibiotika su podaci o veleprodaji antibiotika u Hrvatskoj. Podaci o potrošnji antibiotika izražavaju se u definiranim dnevnim dozama na tisuću stanovnika po danu (DDD/TID). Analizom bakterijske rezistencije izolata u Međimurju uočavaju se određene specifičnosti u odnosu na ostala područja u Hrvatskoj. Kretanje rezistencije S. pyogenesa na makrolide i klindamicin značajno odskače od hrvatskog prosjeka. Isto zapažanje uočava se i kod S. pneumoniae i njegovu osjetljivost na makrolide. S. aureus otporan na oksacilin (MRSA) zastupljen je s manjim udjelom u ukupnom broju svih izolata S. aureusa od prosjeka Hrvatske i uglavnom se radi o bolničkim fenotipovima MRSA, koji su ujedno i multiplorezistentni. E. coli kao najčešći bakterijski izolat u laboratoriju kroz godine pokazuje visoku rezistenciju na amoksicilin, trend porasta rezistencije na kotrimoksazol, nizak udio ESBL sojeva te lagani trend porasta na kinolone. Usprkos potrošnji uroantiseptika nitrofurantoina ne uočava se promjena u osjetljivosti E. coli na njega . U praćenom periodu od osam godina izvanbolnička potrošnja antibiotika u Međimurju sudjeluje u ukupnoj potrošnji s visokim udjelom od 93,7% do 95,7% ukupne potrošnja antibiotika. Potrošnja beta laktamske skupine antibiotika (penicilini J01C i cefalosporini J01D) je dominantna i sudjeluje sa preko 70% u ukupnoj potrošnji antibiotika. Skupina J01F (makrolid-linkozamid) bilježi porast tijekom prve četiri godine praćenja te se zadnje četiri godine kreće od 2,4 do 2,7 TID-a i do sada s najvišim relativnim udjelom u potrošnji antibiotika od 13,6%. U ambulantnoj potrošnji antibiotika uočavaju se odstupanja u potrošnji ovisno o sezoni. Iako se prati lagani silazni trend u ambulantnoj potrošnji antibiotika u Međimurju zadnjih osam godina, upotreba antibiotika je još uvijek neopravdano visoka. U cilju smanjenja ambulantne potrošnje antibiotika neophodna je edukacija različitih ciljnih skupina, javnosti i liječnika koji propisuju antibiotika

Iz prošlosti Mikrobiološkog laboratorija

U studenom 2003. godine okupili su se gotovo svi bivši i tadašnji djelatnici Mikrobiološkog laboratorija u Čakovcu kako bi obilježili i proslavili 40 godina postojanja i rada tog laboratorija. Jubilej s kojim su se mogli podičiti malobrojni odjeli u bolnici Čakovec. Tom prigodom voditeljica laboratorija Marina Payerl-Pal, dr.med. obratila se svima prisutnima riječima navedenim u donjem tekstu. Radi se o povijesnom pregledu od osnutka Mikrobiološkog laboratorija te njegova razvoja do 2004. godine obojenim subjektivnim doživljajem autorice teksta. Izneseni podaci su prikupljeni od djelatnika laboratorija koji su započeli svoj rad usporedo s osnutkom laboratorija ili tijekom rada i iz dostupne sačuvane dokumentacije. Poseban naglasak je stavljen na djelatnike u laboratoriju i njihov značaj u njegovu razvoju. S obzirom na iznesene povijesne činjenice u tekstu u smislu bilježenja jednog vremena te zapisa o radu Mikrobiološkog laboratorija objavljuje se kako bi ostao sačuvan i za sljedeće generacije, ali bio i izvor podataka za određene potrebe. Dragi bivši i sadašnji djelatnici laboratorija! S osobitim zadovoljstvom, pomiješanim s radošću, sjetom i ponosom, danas, u trenutku protjecanja četrdesete godine postojanja, rada i napretka Mikrobiološkog laboratorija pozdravljam sve vas koji ste nekad i danas sudjelovali u tome, ugrađivali se, sazrijevali, napredovali i postajali zauvijek ugrađeni u temelje, ali i cjelokupnu vrijednost ovog laboratorija. Na samom početku posebno bih pozdravila gđu Mariju Hlebec, suprugu našeg pokojnog šefa, prim. Franje Hlebeca, koji je davne 1963.godine, u mjesecu ožujku osnovao Mikrobiološki laboratorij u Čakovcu. Prvotno je laboratorij bio smješten u podrumu stare bolnice- Feštetićev dvorac, ispod današnje ljekarne. Prostor laboratorija tada su sačinjavale tri prostorije: radna, soba šefa , soba za pranje. Dr. Hlebec je kao mladi liječnik, spec.epidemiolog utemeljio ovaj laboratorij u kojem je radio za vrijeme slobodnog vikenda –subotom i nedjeljom. Preko tjedna boravio je u Zagrebu na specijalizaciji iz mikrobiologije. U samom početku uz dr.Hlebeca radila je sestra Marcelina Dodoš i spremačica Elizabeta Zadravec-Lizika. Uskoro im se pridružuje Dragica Jelačić, koja u početku dolazi na praksu u laboratorij, ali zavoljevši taj posao za stalno se zapošljava 1965

Retrospektivna analiza izolata βHS-B u urogenitalnom traktu trudnica u Međimurskoj županiji

Beta hemolitički streptokok grupe B ( βHS-B ili Streptococcus agalactiae ) je i danas jedan od vodećih uzročnika pobola i smrtnosti novorođenčadi. Izvor infekcije novorođenčadi je porođajni kanal majke. Jedna od strategija za prevenciju bolesti je pretraživanje trudnica na vaginalno i rektalno nosilaštvo streptokoka B grupe i primjena odgovarajućeg antibiotika za eradikaciju u porodu. Cilj našeg rada bio je retrospektivnom analizom dobiti podatke o stupnju vaginalne kolonizacije grupom B streptokoka kod naših trudnica. Metode: U našem laboratoriju u razdoblju od 24.02.2005. do 31.12.2009. godine pretražujemo trudnice na vaginalno nosilaštvo B streptokoka od 35. do 37. tjedna trudnoće. Pritom se koristimo CDC smjernicama iz 2002. godine koje preporučaju uzimanje obrisaka vagine i rektuma i upotrebu selektivnih podloga, te preporukom Hrvatskog društva za medicinsku mikrobiologiju i parasitologiju od 07.06.2005.godine. Mi smo, zbog tehničkih razloga , uzimali samo obriske vagine, a u podatke o kolonizaciji uključili smo i sve one trudnice koje su imale pozitivne urinokulture i obriske cerviksa na βHS-B. Rezultati: U navedenom vremenskom razdoblju, u našem laboratoriju, obrađeno je 2820 obrisaka introitusa vagine,od kojih je 259 bilo pozitivno ( 9 % ), a ako tome pribrojimo pozitivne urine (189 ) i pozitivne obriske cerviksa ( 33 ) dolazimo do 481 pozitivnog uzorka , odnosno 16 % kolonizacije. Zaključak: Učestalost βHS-B vaginalne kolonizacije u trudnica je u našoj županiji u granicama svjetskih rezultata ( 10-30 % )

SIGNIFICANCE OF LABORATORY STATISTICS IN TUBERCULOSIS CONTROL IN MEĐIMURJE COUNTY

Mikrobiološka dijagnostika tuberkuloze temeljna je točka svakog nacionalnog programa za kontrolu tuberkuloze. U Međimurskoj županiji je godišnja incidencija na razini prosjeka Hrvatske, osim u 2009. godini kada je u Međimurskoj županiji iznosila 23/100.000 naspram 19/100.000 u Hrvatskoj. Cilj ovoga rada bio je analizirati laboratorijske rezultate (po dobi, spolu, osjetljivosti, genotipu) u kontroli tuberkuloze u Međimurskoj županiji. Na Odjelu za dijagnostiku tuberkuloze Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo – na nacionalnoj razini provodi se prospektivna studija genotipizacije izolata Mycobacterium tuberculosis. Kao molekularna metoda za genotipizaciju članova M. tuberculosis kompleksa koristi se metoda MIRU-VNTR (engl. Mycobacterial Interspersed Repetitive Units, MIRU; Variable Number of Tandem Repeats, VNTR). U razdoblju od 2007. do 2009. godine tipizirano je ukupno 59 sojeva bolesnika iz Međimurske županije, od kojih je 27 (45,8%) jedinstvenog genotipa, a 32 (54,2%) je raspodijeljeno u ukupno 22 klastera (2 ili više sojeva identičnog genotipa) s brojem pripadajućih sojeva od 2 do 22. Od ukupno 22, dva klastera čine sojevi izolirani isključivo u Međimurskoj županiji. Osim što su ti sojevi karakteristični za Županiju, bolesnici u kojih su izolirani najvjerojatnije pripadaju istim putevima prijenosa. Ostalih 25 sojeva u klasterima je raspodijeljeno u ukupno 20 klastera, pri čemu su ostali sojevi izolirani u bolesnika koji dolaze iz drugih županija. Relativno visoki postotak sojeva jedinstvenog genotipa ukazuje da je stupanj nedavnog prijenosa bolesti relativno nizak. Rezultati molekularne epidemiologije ukazuju na učinkovitost protuepidemijskih mjera otkrivanjem neočekivanih puteva prijenosa, identificiranjem sojeva koji su prisutni u određenoj zajednici i imaju veću mogućnost izazivanja bolesti.Microbiological diagnosis of tuberculosis is the axis of any national tuberculosis control program. Tuberculosis notification rate in Međimurje County has been equivalent to the national average, except in 2009 when it (23/100,000) surpassed the national rate of 19.3/100,000. The aim of this study was to analyze laboratory results (age, sex, site of the disease, drug susceptibility test results, and genotyping results) in tuberculosis control in Međimurje County. Material, Methods and Results: A prospective study of genotyping all newly isolated Mycobacterium tuberculosis strains is currently conducted at the Croatian National Institute of Public Health, Tuberculosis Diagnostic Department. The genotyping method used is determining variable number of tandem repeats of mycobacterial repetitive interspersed unit. Between 2007 and 2009, a total of 59 strains from patients coming from Međimurje County were genotyped, 27 (45.8%) of which had a unique genotype in the national database, while 32 (54.2%) were grouped in 22 clusters with 2 to 22 pertaining strains. Two of 22 clusters, one with two and one with five members each, were made up from strains isolated solely in Međimurje County. These strains are not only characteristic of the County, but the patients they originated from had most likely been exposed to the same route of transmission. The remaining 25 strains were grouped in 20 clusters. The patients they came from were from different parts of Croatia, while the number of Međimurje natives in these clusters varied between 1 and 3. A relatively high percentage of strains of unique genotype pointed to a relatively low degree of recent transmission. The results of molecular epidemiology analysis as part of monitoring the routes of tuberculosis transmission, showed the efficiency of counter epidemic measures by detection of unexpected routes of transmission and by identification of strains present in a given community, which more often than others cause disease

GUIDELINES FOR PREVENTION, CONTROL AND TREATMENT OF INFECTIONS CAUSED BY METHICILLIN-RESISTANT STAPHYLOCOCCUS AUREUS (MRSA): Changes and updates of chapter 7.0: Treatment of patients with MRSA infection

Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) važan je bolnički patogen u cijelome svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj. Stoga se pristupilo izradi smjernica, kojih je svrha smanjiti broj bolesnika inficiranih/koloniziranih sojevima MRSE u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemočne osobe u Republici Hrvatskoj te na taj način smanjiti morbiditet i mortalitet koji uzrokuje ova bakterija. Interdisciplinarni tim stručnjaka načinio je Smjernice, koriste}i se internacionalnim publikacijama i smjernicama koje govore o prevenciji i kontroli MRSE, te liječenju i laboratorijskoj dijagnostici MRSE. Snaga preporuka određena je metodologijom CDC/HICPAC, a kategorizirane su na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretske logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Nakon Široke rasprave u stručnim društvima Smjernice su prihvaćene. Nakon toga došo je do određenih izmjena u mogućnostima liječenja infekcija koje uzrokuje MRSA u Republici Hrvatskoj te je poglavlje 7.0. Liječenje bolesnika s infekcijama koje uzrokuje MRSA izmijenjeno i nadopunjeno prema novim mogućnostima liječenja. Preostali dio Smjernica zasada nije izmijenjen.Methicillin-resistant Staphylococcus aureus (MRSA) is an important pathogen throughout the world, and as well in Croatia. Therefore it was decided to develop guidelines with the aim to reduce the number of patients infected/colonized with MRSA in healthcare facilities and in nursing homes in Croatia, consequently reducing MRSA-related morbidity and mortality. An interdisciplinary team of experts developed these guidelines using existing international guidelines from different countries, and literature reviews about prevention, control, treatment and laboratory diagnosis of MRSA infections. Grades of evidence for specific recommendations were determined using CDC/HICPAC grading system. Categorization is based on existing data, theoretical basis, applicability and economic impact. After a broad discussion in different professional societies, Guidelines were accepted. In the meantime, several new possibilities appeared in the treatment of patients with MRSA infections in Croatia, so the Chapter 7.0 Treatment of patients with MRSA infections is changed and updated according to the new treatment possibilities. The rest of the Guidelines was not changed

GUIDELINES FOR PREVENTION, CONTROL AND TREATMENT OF INFECTIONS CAUSED BY METHICILLIN-RESISTANT STAPHYLOCOCCUS AUREUS (MRSA): Changes and updates of chapter 7.0: Treatment of patients with MRSA infection

Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) važan je bolnički patogen u cijelome svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj. Stoga se pristupilo izradi smjernica, kojih je svrha smanjiti broj bolesnika inficiranih/koloniziranih sojevima MRSE u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemočne osobe u Republici Hrvatskoj te na taj način smanjiti morbiditet i mortalitet koji uzrokuje ova bakterija. Interdisciplinarni tim stručnjaka načinio je Smjernice, koriste}i se internacionalnim publikacijama i smjernicama koje govore o prevenciji i kontroli MRSE, te liječenju i laboratorijskoj dijagnostici MRSE. Snaga preporuka određena je metodologijom CDC/HICPAC, a kategorizirane su na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretske logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Nakon Široke rasprave u stručnim društvima Smjernice su prihvaćene. Nakon toga došo je do određenih izmjena u mogućnostima liječenja infekcija koje uzrokuje MRSA u Republici Hrvatskoj te je poglavlje 7.0. Liječenje bolesnika s infekcijama koje uzrokuje MRSA izmijenjeno i nadopunjeno prema novim mogućnostima liječenja. Preostali dio Smjernica zasada nije izmijenjen.Methicillin-resistant Staphylococcus aureus (MRSA) is an important pathogen throughout the world, and as well in Croatia. Therefore it was decided to develop guidelines with the aim to reduce the number of patients infected/colonized with MRSA in healthcare facilities and in nursing homes in Croatia, consequently reducing MRSA-related morbidity and mortality. An interdisciplinary team of experts developed these guidelines using existing international guidelines from different countries, and literature reviews about prevention, control, treatment and laboratory diagnosis of MRSA infections. Grades of evidence for specific recommendations were determined using CDC/HICPAC grading system. Categorization is based on existing data, theoretical basis, applicability and economic impact. After a broad discussion in different professional societies, Guidelines were accepted. In the meantime, several new possibilities appeared in the treatment of patients with MRSA infections in Croatia, so the Chapter 7.0 Treatment of patients with MRSA infections is changed and updated according to the new treatment possibilities. The rest of the Guidelines was not changed

O Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije

Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije osnovan je 1995. godine., u sklopu kojeg od samog početka djeluju dvije djelatnosti: Mikrobiološki laboratorij i Higijensko-epidemiološka služba. Za godinu dana zaživjela je Služba za socijalnu medicinu (1996.), danas Djelatnost za javno zdravstvo, a 1998. Zavodu se priključuje Školska medicina (1998.) te Služba za prevenciju mentalnog zdravlja, izvanbolničko liječenje i prevenciju ovisnosti, koja je započela svoj rad u okviru Centra za liječenje ovisnosti pri Međimurskoj županiji. ZZJZ zdravstvena je ustanova koja skrbi o zdravstvenom stanju pučanstva kroz svoje djelatnosti te surađuje sa svim zdravstvenim ustanovama na svom području, školskim ustanovama, raznim udrugama, brojnim institucijama te županijskim, gradskim i mjesnim vlastima. Redovito surađuje s ostalim zdravstvenim institucijama, među kojima, ističem Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Kliniku za infektivne bolesti, ostale klinike, bolnice i Zavode te druge zdravstvene ustanove izvan našeg područja. Bilježi vrlo vrijednu suradnju i sa Zavodom za zdravstveno varstvo Murska Sobota. Međimurska županija je najmanja županija po površini u Republici Hrvatskoj, ali je najgušće naseljena, s najmanjim udjelom stanovništva starijeg od 65 godina. U odnosu na ostale zdravstvene ustanove u Županiji, našu karakterizira relativno kratak staž Zavoda od svega petnaest godina postojanja. Usprkos tome, u tom periodu Zavod je razvio svoje djelatnosti te postao prepoznatljivo ime u brojnim preventivnim aktivnostima, promociji zdravlja, provođenju primarne razine zdravstvene zaštite na području školske medicine, higijensko epidemiološke zdravstvene zaštite, prevencije ovisnosti kao i u pružanju dijagnostičkih usluga iz mikrobiološke domene

Pregled kretanja otpornosti značajnih izvanbolničkih bakterijskih patogena te ambulantna potrošnja antibiotika u Međimurju

Rezistencija bakterija na antibiotike je dobro prepoznat problem koji prijeti sigurnosti pacijenata u bolničkim sustavima, ali i javnom zdravstvu. Mikrobiološki laboratorij Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije sustavno prati bakterijsku rezistenciju i potrošnju antibiotika u Međimurju. Za praćenje podataka o osjetljivosti bakterija na antibiotike koristi WHONET program. Za praćenje potrošnje antibiotika koristi ABC kalkulator (verzija 3.1 prilagođen za hrvatsko tržište). U skladu s ATK klasifikacijom lijekova prati se i analizira skupina J01- antimikrobni lijekovi za sistemnu primjenu. Izvor podataka o potrošnji antibiotika su podaci o veleprodaji antibiotika u Hrvatskoj. Podaci o potrošnji antibiotika izražavaju se u definiranim dnevnim dozama na tisuću stanovnika po danu (DDD/TID). Analizom bakterijske rezistencije izolata u Međimurju uočavaju se određene specifičnosti u odnosu na ostala područja u Hrvatskoj. Kretanje rezistencije S. pyogenesa na makrolide i klindamicin značajno odskače od hrvatskog prosjeka. Isto zapažanje uočava se i kod S. pneumoniae i njegovu osjetljivost na makrolide. S. aureus otporan na oksacilin (MRSA) zastupljen je s manjim udjelom u ukupnom broju svih izolata S. aureusa od prosjeka Hrvatske i uglavnom se radi o bolničkim fenotipovima MRSA, koji su ujedno i multiplorezistentni. E. coli kao najčešći bakterijski izolat u laboratoriju kroz godine pokazuje visoku rezistenciju na amoksicilin, trend porasta rezistencije na kotrimoksazol, nizak udio ESBL sojeva te lagani trend porasta na kinolone. Usprkos potrošnji uroantiseptika nitrofurantoina ne uočava se promjena u osjetljivosti E. coli na njega . U praćenom periodu od osam godina izvanbolnička potrošnja antibiotika u Međimurju sudjeluje u ukupnoj potrošnji s visokim udjelom od 93,7% do 95,7% ukupne potrošnja antibiotika. Potrošnja beta laktamske skupine antibiotika (penicilini J01C i cefalosporini J01D) je dominantna i sudjeluje sa preko 70% u ukupnoj potrošnji antibiotika. Skupina J01F (makrolid-linkozamid) bilježi porast tijekom prve četiri godine praćenja te se zadnje četiri godine kreće od 2,4 do 2,7 TID-a i do sada s najvišim relativnim udjelom u potrošnji antibiotika od 13,6%. U ambulantnoj potrošnji antibiotika uočavaju se odstupanja u potrošnji ovisno o sezoni. Iako se prati lagani silazni trend u ambulantnoj potrošnji antibiotika u Međimurju zadnjih osam godina, upotreba antibiotika je još uvijek neopravdano visoka. U cilju smanjenja ambulantne potrošnje antibiotika neophodna je edukacija različitih ciljnih skupina, javnosti i liječnika koji propisuju antibiotika

Usporedba osobitosti bakterijskih izolata iz hemokultura Županijske bolnice čakovec i Splošne bolnišnice Murska Sobota u petogodišnjem razdoblju

Za odgovarajuće liječenje sepse, iznimno značajnog kliničkog entiteta u kojem treba pravovremeno djelovati odgovarajućom antibiotskom terapijom potrebno je poznavati i najčešće uzročnike. Ovaj rad imao je za   cilj retrospektivnom analizom utvrditi najčešće bakterijske izolate iz uzoraka krvi kod bolesnika sa sumnjom na sepsu i njihovu osjetljivost na antibiotike u dvije bolnice, Županijskoj bolnici čakovec i Splošnoj bolnišnici Murska Sobota u dvije susjedne države Republika Hrvatska i Republika Slovenija. Period praćenja uključivao je razdoblje od 2005. do 2009. godine. Za obradu hemokultura, kod sumnje na bakterijemiju, obje bolnice koriste komercijalne uređaje za hemokulture i odgovarajuće tekuće hranjive podloge ( čakovec: Bact Alert, bio Merieux; Murska Sobota: Bactec 9120, Becton Dickinson). Osjetljivost na antibiotike izoliranih bakterija određivana je disk difuzijskom metodom u skladu s američkim Clinical and Laboratory Standards Institute (CLSI) standardima u oba laboratorija. U radu je prikazana osjetljivost na antibiotike bakterijskih izolata koji su uključeni u praćenje osjetljivosti kroz europski projekt European Antimicrobial Resistance Surveillance System (EARSS) (E. coli; S. aureus; K. pneumoniae; S. pneumoniae; P. aeruginosa; E. faecalis; E. faecium). Broj pozitivnih bočica (HK) po bolesniku iznosio je   u   Splošnoj bolnišnici Murska Sobota   9%, a u Županijskoj bolnici čakovec 10,2% . Vodeća tri mjesta među izolatima iz hemokultura u obje bolnice zauzimaju istim redosljedom   E. coli; S. aureus i K. pneumoniae. Udio ESBL sojeva među izolatima E. coli u Murskoj Soboti iznosi 5,5%, dok je njihov udio u čakovcu niži i čini 2,8%   Kod   kinolona se uočava najznačajniji trend smanjenja osjetljivosti E. coli u čakovcu (od 97% do 80%), što nije slučaj i u Murskoj Soboti. U obje sredine nema zabilježenih sojeva rezistentnih na imipenem. Značajna razlika postoji u udjelu MRSA izolata, odnosno značajno veća zastupljenost (13%) u ŽB čakovec u odnosu na Splošnu bolnišnicu Murska Sobota ( 4%.). U istom vremenskom razdoblju u obje bolnice izoliran je jednak broj izolata K. pneumoniae, s vrlo sličnim rezistogramom. ESBL sojeva ( «extended spectrum beta-lactamases ») u čakovcu ima 8%, a u Murskoj Soboti 10%. Rezistencija na karbapeneme nije zabilježena. Najznačajnija razlika u ispitivanju osjetljivosti P. aeruginosa u dvije susjedne bolnice je pojava rezistentnih sojeva na karbapeneme u čakovcu (15%), što nije zabilježeno i u Murskoj Soboti (0%). U obje ustanove, enterokoki su rijetki izolati iz hemokultura. Među izolatima enterokoka dominira E. faecalis vrsta. Niti u čakovcu, niti u Murskoj Soboti nisu zabilježeni sojevi S. pneumoniae smanjene osjetljivosti na prnicilin izolirani iz hemokultura. U Murskoj Soboti penicilin ne može biti lijek izbora za empirijsku terapiju infekcija središnjeg živčanog sustava zbog   rezistencije na penicilin koja iznosi 20,5%, a u skladu s interpretativnim kriterijima za izolate pneumokoka iz središnjeg živčanoog sustava. U svakoj sredini je neophodno dobro poznavati očekivane patogene i pratiti njihovu osjetljivost na antibiotike, kako bi se na tome zasnivala dobra empirijska terapija. Ova retrospektivna analiza   pružila je jasan   uvid u kretanje najčešćih bakterijskih izolaza iz hemokultura te ukazala na brojne sličnosti, ali i značajne razlike u osjetljivosti bakterijskih izolata koji su zastupljeni u uzorcima kvi bolesnika sa slikom sepse u dvije regije