26 research outputs found
Nespecifični uzročnici spolno-prenosivih bolesti u Brodsko-posavskoj županiji u 2005. godini
Tijekom 2005. godine Služba za mikrobiologiju Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije zaprimila je 3205 obrisaka urogenitalnog trakta (2799 obrisaka cerviksa i 406 obrisaka uretre) u svrhu dokazivanja prisutnosti mikroorganizama Chlamydia trachomatis i mikroorganizama iz porodice Mycoplasmataceae, tj. rodova Mycoplasma (vrsta M. hominis) i Ureaplasma (vrsta U. urealyticum). C. trachomatis uzročnik je negonokoknog uretritisa kod muškaraca te uretritisa i češće cervicitisa kod žena. U 25% muškaraca infekcija ovim patogenom prolazi asimptomatski, dok se kod žena taj postotak kreće oko 30-40%. Komplikacije neliječene infekcije su kronični uretritis i/ili prostatitis kod muškaraca, salpingitis, perihepatitis, ektopične trudnoće i sterilitet kod žena, te inkluzijski konjuktivitis i intersticijalna pneumonija kod novorođenčadi koja se zaraze tijekom prolaska kroz inficirani porođajni kanal
Pneumococcal pancreatic pseudocyst
Cilj: Streptococcus pneumoniae respiratorni je patogen koji osim infekcija u području gornjeg i donjeg respiratornog sustava može izazvati teške sistemske infekcije poput meningitisa, endokarditisa i sepse, ali i infekcije na neuobičajenim mjestima, poput jetre, pankreasa, mišićnog tkiva i područja male zdjelice. Ovim prikazom slučaja željeli smo upozoriti na rijetko dokumentiranu
komplikaciju kroničnog pankreatitisa. Metode: U ovom radu prikazan je bolesnik s dugogodišnjom simptomatologijom u smislu nespecifičnih, abdominalnih bolova, s diferencijalnom
dijagnozom kroničnog pankreatitisa kod kojeg je radiološki (CT) i ultrazvučno otkrivena i potom endoskopski, uz kontrolu ultrazvuka, punktirana pseudocista glave pankreasa iz čijeg je sadržaja izoliran S. pneumoniae. Rezultati: Mikrobiološkom obradom punktiranog sadržaja pseudociste glave pankreasa dobivena je čista kultura Streptococcus pneumoniae u velikom broju
(106CFU/ml). Nakon punkcije i provedene antimikrobne terapije, bolesnik tijekom kontrolnih pregleda više ne navodi prethodno opisanu simptomatologiju, a takvo se stanje zadržalo kroz svih pet godina nakon provedenog liječenja. Rasprava: Pseudociste i ciste pankreasa česta su komplikacija kroničnog pankreatitisa i postoje brojni dokumentirani slučajevi infekcije ili kolonizacije
sadržaja cističnih tvorbi. Najčešće se, međutim, radi o mikroorganizmima iz probavnog trakta, poput gram-negativnih bakterija E. coli i K. pneumoniae, te miješanih anaerobno-aerobnih
infekcija. Ovakve neobične manifestacije pneumokoknih infekcija danas su relativno rijetke, ali zbog invazivnih sposobnosti tog mikroorganizma još uvijek moguće. Zaključak: Uloga S. pneumoniae
u komplikacijama kroničnog pankreatitisa nije jasna i vrlo je rijetko dokumentirana u literaturi.
Za što bolji uvid u učestalost ovakvih infekcija potrebno je obraditi veći broj uzoraka oduzetih endoskopskom ili klasičnom kirurškom metodom.Objective: Streptococcus pneumoniae is a respiratory pathogen which, beside upper
and lower respiratory system infections, can cause severe systemic infections, such as meningitis, endocarditis and sepsis, but also infections of the unusual areas – liver, pancreas,
muscle tissue and pelvis. This case illustrates a rarely documented complication of the chronic pancreatitis. Methods: This case illustrates a patient with long-time symptomatology,
demonstrating a non-specific abdominal pain with differential diagnosis of chronic pancreatitis,
with a pseudocyst detected radiologically (CT) and via ultrasound, following a drainage with ultrasound control. S. pneumoniae was isolated from the cyst in the pancreas head area. Results: Microbiological analysis showed a substantial number of pure culture of S. pneumoniae (106CFU/ml). After the drainage and antimicrobial therapy, patient did not show any of the previously described symptoms during control examinations, and remained in this condition all five years after the medical treatment. Discussion: Pseudocysts and pancreas
cysts are frequent complications of chronic pancreatitis, and there are many documented
cases of infection or colonization of the cyst formation. However, those are usually digestive system micro organisms, like gram-negative bacteria E. coli and K. pneumoniae, and mixed anaerobic-aerobic infections. These kind of unusual manifestations of pneumococcus
infections are today relatively rare, but still possible, due to the invasive abilities of this micro organism. Conclusion: The role of S. pneumoniae in the chronic pancreatitis complications
is not completely clear, and is very rarely documented in literature. It is necessary to analyse substantial number of samples taken by endoscopic or classical surgical methods to gain a clearer insight in the frequency of these infections
Meningoencephalitis in immunocompetent young woman caused by Listeria monocytogenes: case report
Cilj: Prikazati slučaj akutnog meningoencefalitisa uzrokovanog s Listeria monocytogenes kod mlade, imunokompetentne djevojke. Prikaz slučaja: Djevojka stara 21 godinu zaprimljena je na Odjel za zarazne bolesti sa temperaturom višom od 38°C, mučninom i povraćanjem praćenim jakom čeonom glavoboljom koja se širila prema potiljku i nije smanjivala nakon primjene analgetika. Uzorak likvora dobiven lumbalnom punkcijom upućen je na mikrobiološku obradu. Empirijski je u terapiju uveden ceftriakson. U likvoru je nakon 72 sata inkubacije porasla L. monocytogenes te je u terapiju uveden ampicilin u kombinaciji sa gentamicinom. Iz anamneze saznajemo da je 4 dana uzastopno jela isti kolač od svježeg, termički neobrađenog sira. Uvođenjem adekvatne terapije dolazi do poboljšanja općeg stanja i ozdravljenja bez posljedica. Zaključak: Prikazom ovog slučaja želimo ukazati na potrebu bolje kontrole hrane radi prevencije infekcija uzrokovanih sa L. monocytogenes.Aim: To present a case of acute meningoencephalitis caused by Listeria monocytogenes in young immunocompetent girl. Case report: The girl aged 21 years was admitted to a Department of Infectious Diseases with a temperature over 38°C, nausea and vomitting accompanied by a strong headache widening to the hindhead and not diminishing after the administration of analgesics. Cerebrospinal fluid obtained by lumbar punction was sent to Microbiology department. Because a meningoencephalitis was suspected, empirical treatment with ceftriaxone was started. After 72 hours of incubation, L. monocytogenes was isolated and therapy was changed to ampicillin in combination with gentamicin. Anamnesis data indicated her four-day consumption same cake made by fresh thermally unprocessed cottage cheese. Following the introduction of appropriate therapy, there is a significant improvement of the general condition without any remaining health consequences. Conclusion: Better control of food is needed in order to prevent infection by L. monocytogenes
Poster 16. - Javnozdravstveno značenje Vrućice zapadnog Nila u Hrvatskoj - Posavina
Vrućica zapadnog Nila transmisivna je zoonoza uzrokovana WNV, obitelji Flaviviridae, rod flavivirus. Uzročnik cirkulira između ptica uz pomoć vektora komaraca (Cx.pipiens complex/ Aedes). Većina infekcija u ljudi protječe supklinički, a meningncefalitis se pojavljuje u 0,7% inficiranih. Najveći čimbenik rizika za ozbiljne neurološke komplikacije i smrtni ishod su poodmakla dob i imunokompromitiranost. Iako je vrućica zapadnog Nila poznata od 1937. godine kao febrilna bolest s osipom koju prati meningncefalitis, zanimanje za ovu transmisivnu zoonozu povećalo se tek 1996. godine s pojavom velike epidemija West Nile neuroinvazivne bolesti u Rumunjskoj i 1999. godine kada se WNV proširio u SAD [1,2]. čovjek i konj su slučajni domaćini i razvijaju bolest, ali zbog niske i vrlo kratke viremije predstavljaju i ‘mrtvi kraj ciklusa’ transmisije. O interhumanom prijenosu WNV se može govoriti u prijenosu virusa putem transfuzije krvi, donorstva organa, a trudnica može infekciju prenijeti na fetus [3]. Liječenje je suportivno simptomatsko, a terapija ribavirinom i interferonom nije se pokazala kao uspješna [3, 4]. U zadnja dva desetljeća učestale su epizootije i epidemije vrućice zapadnog Nila, a prisutna je endemizacija bolesti u Africi, Aziji, Australiji, i srednjem Istoku, Europi, Rusiji, SAD i Kanadi [5].Tijekom našeg epidemiološkog ispitivanja 2005. godine u Hrvatskoj u srednjoj Posavini cilj je bio serološki skrinirati populaciju koja je radi profesije izrazito izložena ubodima komaraca zbog boravka u prirodi. Tako smo prethodnu infekciju WNV zabilježili u 1,7% šumskih radnika tj. nađena su specifična IgG antitijela na WNV (ELISA IgG WNV -Focus Inc,Cipres,CA,SAD), što je jasna evidencija prisutnosti ovog uzročnika na ispitivanom području Brodske Posavine. Prateći situaciju 2010. godine o nalazu infekcije WNV u konja [6] upitali smo se: “Postoji li opasnost od ove reemergentne zoonoze?“ [7] I doista, tijekom kasnog ljeta 2012. godine registrirani su prvi bolesnici u Slavoniji, a u Brodsko-posavskoj županiji prvi autohtoni slučaj infekcije WNV praćen manifestnom neurološkom bolešću sa slikom meningncefalitisa, parezom facijalisa i parezom ruke. U Hrvatskoj je 1980. godine prof. Jelka Vesenjak-Hirjan našla prokuženost 1,2% u sjevernoj Hrvatskoj, odnosno 3,4% u Dalmaciji (Brač, Hvar, Vis) kod ukupno 816 testiranih (metodom inhibicije hemaglutinacije) [8].Kao i kod ostalih zoonoza, najveći rizik imaju one populacijske skupine koje su zbog svojeg boravka u prirodi češće izložene prijenosnicima ovog virusa. Osim mjera asanacije okoliša koje imaju za cilj eliminirati habitate vektora, metoda preventivne dezinsekcije (pretežito larvicidnih tretmana) te protuepidemijskih adulticidnih dezinsekcijskih tretmana, preventivne aktivnosti će reducirati mogućnost razvoja larvi u vodama stajaćicama i različitim vlažnim prostorima pogodnim za razvoj komaraca isušivanjem, hermetičkim zatvaranjem, te preko bioloških kemijskih larvicidnih mjera[9,10]. U smanjivanju osobnog rizika infekcije WNV mogu pomoći i odgovarajuća odjeća i primjena repelenata
DECREASE OF URINARY TRACT INFECTIONS FOLLOWING CATHETERIZATION AFTER THE EDUCATION OF HEALTH CARE WORKERS, INTRODUCTION OF PROTOCOLS AND SURVEILLANCE LISTS
Infekcije mokraćnog sustava (IMS) kao posljedica kateterizacije pripadaju među najčešće bolničke infekcije, a učestalost im iznosi 30–40% od svih bolničkih infekcija. Velik broj takvih infektivnih epizoda može se prevenirati aktivnom, kontinuiranom edukacijom zdravstvenih radnika, implementacijom jasno vidljivih postupnika o postavljanju i održavanju urinarnih katetera i redovitim praćenjem kateteriziranih bolesnika putem nadzornih lista. Ovim putem želimo upozoriti na važnost navedenih aktivnosti prikazom značajnog smanjenja IMS povezanih s primjenom katetera na Odjelu za urološke bolesti OB u Slavonskom Brodu u dva perioda. Nakon provođenja gore navedenih postupaka, utvrdili smo statistički značajnu razliku u padu incidencije IMS koje prate kateterizaciju, i to s 20,4% na 11,7%, tj. c2=17,5; p<0,01 i posljedično, značajno smanjenje broja bolničkoopskrbnih dana, c2=16,62; p<0,01, dok razlika u ukupnoj potrošnji antibiotika na odjelu, unatoč padu broja IMS, nije bilo. Najčešći uropatogeni, bez značajne razlike u oba perioda bili su E. coli (29,7%), Enterococcus spp (20%) te Pseudomonas aeruginosa (15,8%). Strogo pridržavanje i provođenje preventivnih mjera, kao i nadzor nad njihovim provođenjem važan su činitelj u smanjenju broja bolničkih infekcija.Urinary tract infections (UTI) following catheterization are the most common hospital-acquired infections, with their frequency amounting to 30–40% of all hospital infections. Major percentage of this kind of infectious episodes can be prevented via active and continual education of health care workers (HCW), implementation of transparent protocols concerning installation and attendance of urinary catheters and regular control of catheterized patients through surveillance lists. This research shows the importance of afore-mentioned activities, demonstrating a significant decrease of UTI following catheterization at the Department of Urology in Slavonski Brod General Hospital during two periods. After the afore-mentioned procedures were conducted, a statistically significant discrepancy in the decrease of the UTI incidence following catheterization was identified, from 20.4% to 11.7%, i.e. c2=17.5; p<0.01, and accordingly, significant decrease of the number of hospital bed-days, i.e. c2=16.62; p<0.0, while total consumption of antibiotics at the Department was not reduced, despite the decrease in the number of UTI.The most common uropathogens, with no significant difference in both periods, were E. coli (29.7%), Enterococcus spp (20%), and Pseudomonas aeruginosa (15.8%). Strict implementation and close surveillance of the recommended preventive measures are an important factor in reducing the number of hospital infections
Praćenje rezistencije bakterija na antibiotike na području Slavonskog Broda
Antibakterijska rezistencija je javno zdravstveni problem s utjecajem na lokalnom, nacionalnom i svjetskom nivou. Cilj rada je analiza kretanja rezistencije na antibiotike i uroantiseptike različitih uzročnika na području Slavonskog Broda u 2005. godini u odnosu na 2004. godinu, te posebno za 2005. godinu usporediti rezistenciju u Slavonskom Brodu s prosječnom rezistencijom u Republici Hrvatskoj. Izvor podataka su Izvješća Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj pri Kolegiju javnog zdravstva Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uočili smo visoku podudarnost većine naših rezultata s prosječnim vrijednostima rezistencije za Hrvatsku. Izuzetak su postoci rezistencije za 2005. godinu intermedijarno rezistentnih Streptococcus pneumoniae na penicilin (Slavonski Brod 46% : Hrvatska 27%), Klebsiella pneumoniae na nitrofurantoin (Slavonski Brod 62% : Hrvatska 29%), Salmonella spp. na ampicilin (Slavonski Brod 22% : Hrvatska 6%), Enterococcus faecium na gentamicin 120 (Slavonski Brod 13% : Hrvatska 34%). Po prvi puta smo izolirali u Slavonskom Brodu jedan vankomicin rezistentan E. faecium (VRE). U cilju očuvanja djelotvornosti postojećih antibiotika i uroantiseptika, potrebno je godišnja izvješća o rezistenciji bakterija na antibiotike u lokalnoj srediti učiniti dostupnim svakom liječniku