Određivanje aflatoksina, okratoksina A, fumonizina i zearalenona u žitaricama i krmivu primjenom kompetetivnoga direktnog imunoenzimatskog testa (CD-ELISA) i tankoslojne kromatografije (TLC)

Aspergillus, Penicillium, and Fusarium species frequently contaminate crops. For this reason mycotoxins such as afl atoxins (AFs), ochratoxin A (OTA), fumonisins (FBs), and zearalenone (ZEA) are found in food and feed in a wide range of concentrations, depending on environmental and storage conditions. Consumption of mycotoxin-contaminated food and feed has been associated with acute and chronic poisoning and carcinoma. The aim of this study was to determine the incidence and co-occurrence of AFs (B1+B2+G1+G2), OTA, FBs (B1+B2+B3), and ZEA in 37 samples of cereals and feed randomly collected in 2007 from households of an endemic nephropathy (EN) area in Croatia. The mycotoxins were determined using the competitive direct ELISA test (CD-ELISA) in combination with thin-layer chromatography (TLC). The most frequent mycotoxin was ZEA (92 %, mean 318.3 μg kg-1), followed by FBs (27 %, 3690 μg kg-1), AFs (24.3 %, 4.6 μg kg-1), and OTA (16.2 %, 9.8 μg kg-1). Levels of AFs, ZEA, and FBs detected by CD-ELISA signifi cantly correlated with the TLC results. However, only one OTA-positive sample was confi rmed by TLC due to its high limit of detection. The levels of these mycotoxins were below the permissible limit for animal feed. Twenty-nine percent of cereals were contaminated with FBs, OTA, or ZEA in mass fractions above the permissible limit for humans. Co-occurrence of two toxins varied between 4.2 % and 54 % and of three between 4.2 % and 7.6 %. Prolonged co-exposure to AFs, OTA, FBs, and ZEA might increase the risk of various chronic diseases.Vrste plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium česti su kontaminanti usjeva te na takvim supstratima tvore mikotoksine. Stoga su žitarice i krmiva često kontaminirana afl atoksinima (AFs), okratoksinom A (OTA), fumonizinima (FBs) i zearalenonom (ZEA) u različitim koncentracijama ovisno o mikroklimatskim uvjetima na polju i u skladištu. Konzumiranje hrane kontaminirane mikotoksinima često je povezano s akutnim ili kroničnim trovanjima, ali i s razvojem karcinoma. Cilj ovog rada bio je odrediti istodobnu pojavnost AFs (B1+B2+G1+G2), OTA, FBs (B1+B2+B3) i ZEA u uzorcima žitarica i krme (N=37) koji su nasumično skupljeni u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) u Hrvatskoj (2007). Za određivanje navedenih mikotoksina korišten je kompetitivni direktni ELISA-test (CD-ELISA) u kombinaciji s tankoslojnom kromatografi jom (TLC). Najzastupljeniji mikotoksin bio je ZEA (92 %, srednja koncentracija 318.3 μg kg-1), nakon čega slijede FBs (27 %, 3690 μg kg-1), AFs (24.3 %, 4.6 μg kg-1) te OTA (16.2 %, 9.8 μg kg-1). Koncentracije AFs, FBs i ZEA određene CD-ELISA-testom statistički značajno koreliraju s rezultatima dobivenim s TLC. OTA je potvrđen metodom TLC samo u jednom uzorku zbog visokog limita detekcije. Dokazane koncentracije su ispod razina dopuštenih za krmiva, dok je 29 % uzoraka žitarica sadržavalo FBs, OTA ili ZEA u koncentracijama iznad dopuštenih u hrani za ljude. Kokontaminacija s dvama odnosno trima toksinima varirala je između 4.2 % i 54 % odnosno između 4.2 % i 7.6 %. Dugotrajni unos AFs, OTA, FBs i ZEA putem hrane može povećati rizik od razvoja različitih kroničnih bolesti zbog njihova mogućega sinergističkog djelovanja

Okratoksin A i omjer sfinganina i sfingozina u urinu stanovnika s područja endemske nefropatije u Hrvatskoj

The most plausible theory of the aetiology of endemic nephropathy links it with exposure to nephrotoxic mycotoxin ochratoxin A (OTA). In this study, the concentration of OTA and sphinganine/sphingosine (Sa/So) ratio, the biomarker of another nephrotoxic mycotoxin fumonisin B1 exposure, were analysed in 45 human urine samples collected in the endemic village of Kaniža in Croatia and in 18 samples from control village. Samples were collected twice from the same persons in 2000 and 2005. In both years the frequency of OTA-positive samples was higher in Kaniža (43 % and 18 %, respectively) than in the control village (28 % and 6 %, respectively). OTA concentrations in samples collected in Kaniža were higher in 2000 than in 2005 (p1 at the same time, while in Kaniža four such samples were collected in 2000 and one in 2005.Najprihvatljivija teorija o etiologiji endemske nefropatije povezuje njezin nastanak s izloženošću nefrotoksičnim mikotoksinima. Dok se izloženost mikotoksinu okratoksinu A (OTA) može dokazati njegovim nalazom u biološkim uzorcima kao što su krv i urin, vrlo kratko zadržavanje fumonizina B1 (FB1) u organizmu to onemogućava. Na pokusnim je životinjama nađeno da je porast omjera koncentracija sfi ngolipida sfi nganina i sfi ngozina (Sa/So) biološki pokazatelj izloženosti tom mikotoksinu. U ovom istraživanju mjerena je koncentracija OTA i omjer koncentracija Sa/So u urinu 45 stanovnika u endemskom selu Kaniža i 18 stanovnika u kontrolnom selu. Uzorci urina skupljeni su od istih osoba 2000. i 2005. godine. U obje godine učestalost uzoraka koji su sadržavali OTA bila je veća u Kaniži (43 % i 18 %) negoli u kontrolnom selu (28 % i 6 %). Koncentracija OTA također je bila viša u urinima skupljenim u Kaniži negoli u kontrolnom selu. Koncentracija OTA u uzorcima skupljenim u Kaniži 2000. bila je viša nego u uzorcima iz 2005. (p<0.005). Iako je u urinima iz obje godine omjer koncentracija Sa/So bio viši u Kaniži negoli u kontrolnom selu, razlika nije bila statistički značajna. Nije nađen nijedan uzorak skupljen u kontrolnom selu koji bi istodobno sadržavao mjerljivu koncentraciju OTA i omjer Sa/So veći od jedan. Za razliku od uzoraka iz kontrolnog sela, četiri uzorka skupljena u Kaniži u 2000. godini i jedan uzorak u 2005. godini upućivali su na istodobnu izloženost ovim mikotoksinima

Određivanje alergena Asp f 1 (Aspergillus fumigatus) u peradarniku enzimimunokemijskom metodom

Poultry farms contain high levels of allergenic fungi, and Aspergillus spp. is the most common genus of moulds. Aspergillus fumigatus antigens are responsible for the development of several respiratory diseases including asthma. The aim of this study was to measure the mass fraction of Asp f 1, a major allergen of Asperillus fumigatus in 37 indoor dust samples collected from four poultry farms in a rural area of the Zagreb County (Croatia) using the enzyme-linked immunosorbent assay. More than 62 % of dust samples had detectable Asp f 1 levels (limit of detection 3.6 ng g-1). The overall mean Asp f 1 level was 17.9 ng g-1 [range (3.8 to 72.4) ng g-1]. Satisfactory results were obtained for analytical within-run imprecision (6.7 %), between-run imprecision (10.5 %), and accuracy (91 % to 115 %). Microclimate parameters (air temperature, relative humidity, and velocity) were within the recommended ranges in all poultry farms. This study has shown that Asp f 1 settles on dust at poultry farms and that occupational exposure to this allergen deserves monitoring in livestock buildings.Peradarnici sadržavaju veliku koncentraciju alergenih plijesni, a rod Aspergillus najčešće je zastupljen. Antigeni soja Aspergillus fumigatus odgovorni su za nastanak nekoliko respiratornih bolesti uključujući astmu. Cilj ovoga rada bio je odrediti masenu frakciju Asp f 1, glavnog alergena soja Asperillus fumigatus u 37 uzoraka prašine uzorkovanih u četiri peradarnika sa šireg područja Zagrebačke županije rabeći enzimimunokemijsku metodu. Više od 62 % uzoraka prašine u tri peradarnika imalo je mjerljivu koncentraciju Asp f 1 (granica detekcije = 3.6 ng g-1). Ukupni srednji maseni udio Asp f 1 iznosio je 17.9 ng g-1 (raspon od 3.8 ng g-1 do 72.4 ng g-1). Dobiveni su zadovoljavajući rezultati za analitičku nepreciznost u seriji (6.7 %), nepreciznost iz dana u dan (10.5 %) i točnost (91 % do 115 %). Mikroklimatski parametri (temperatura zraka, relativna vlaga i protok zraka) u svim peradarnicima bili su u okviru preporučenih vrijednosti. Rezultati ovoga rada pokazuju da Asp f 1 sedimentira na prašinu u peradarnicima te da profesionalnu izloženost tom alergenu treba pratiti u jedinicama za uzgoj stoke

Izloženost alergenima plijesni u unutarnjem okolišu

Humid indoor environments may be colonised by allergenic fi lamentous microfungi (moulds), Aspergillus spp., Penicillium spp., Cladosporium spp., and Alternaria spp. in particular. Mould-induced respiratory diseases are a worldwide problem. In the last two decades, mould allergens and glucans have been used as markers of indoor exposure to moulds. Recently, mould allergens Alt a 1 (Alternaria alternata) and Asp f 1 (Aspergillus fumigatus) have been analysed in various environments (residential and occupational) with enzyme-linked immunosorbent assays, which use monoclonal or polyclonal antibodies. Household Alt a 1 and Asp f 1 levels were usually under the limit of the method detection. By contrast, higher levels of mould allergens were found in environments with high levels of bioaerosols such as poultry farms and sawmills. Data on allergen Alt a 1 and Asp f 1 levels in agricultural settings may provide information on possible colonisation of respective moulds and point out to mould-related diseases in occupants.Vlažni, unutarnji prostori mogu biti kolonizirani alergogenim, filamentoznim mikrogljivicama (plijesni) uglavnom rodova Aspergillus, Penicillium, Cladosporium i Alternaria. Respiratorne bolesti uzrokovane plijesnima zdravstveni su problem diljem svijeta. U posljednja dva desetljeća, neki sastavni dijelovi plijesni kao alergeni i glukan rabe se kao pokazatelji izloženosti plijesni u unutarnjem okolišu. Nedavno su alergeni plijesni Alt a 1 (Alternaria alternata) i Asp f 1 (Aspergillus fumigatus) određivani u različitom okolišu (kućnom i profesionalnom) enzim-imunokemijskom metodom koja rabi monoklonska ili poliklonska antitijela. Razina Alt a 1 i Asp f 1 u kućnoj prašini ispod je granice detekcije. Nasuprot tomu, alergeni plijesni su određeni u okolišu s visokom razinom bioaerosola kao peradarnici i pilane. Razine alergena Alt a 1 i Asp f 1 u nekim poljoprivrednim objektima pružaju informaciju o mogućoj kolonizaciji plijesnima, što upućuje na moguće zdravstvene učinke kod zaposlenika

Toksikološka svojstva citrinina

Citrinin (CTN) is a nephrotoxic mycotoxin produced by several fungal strains belonging to the genera Penicillium, Aspergillus, and Monascus. It contaminates various commodities of plant origin, cereals in particular, and is usually found together with another nephrotoxic mycotoxin, ochratoxin A (OTA). These two mycotoxins are believed to be involved in the aetiology of endemic nephropathy. In addition to nephrotoxicity, CTN is also embryocidal and fetotoxic. The genotoxic properties of CTN have been demonstrated with the micronuleus test (MN), but not with single-cell gel electrophoresis. The mechanism of CTN toxicity is not fully understood, especially not whether CTN toxicity and genotoxicity are the consequence of oxidative stress or of increased permeability of mitochondrial membranes. CTN requires complex cellular biotransformation to exert mutagenicity. Compared with other mycotoxins, CTN contamination of food and feed is rather scarce. However, it is reasonable to believe that humans are much more frequently exposed to CTN than generally accepted, because it is produced by the same moulds as OTA, which is a common contaminant of human food all over the world. At present, there are no specifi c regulations either in Croatia or in the European Union concerning CTN in any kind of commodity.Citrinin (CTN) nefrotoksičan je mikotoksin koji proizvode različiti sojevi plijesni iz rodova Penicillium, Aspergillus i Monascus. CTN se može naći u različitim namirnicama biljnog podrijetla, osobito u žitaricama i obično se nalazi zajedno s drugim nefrotoksičnim mikotoksinom, okratoksinom A (OTA). Pretpostavlja se da je izloženost ovim mikotoksinima povezana s nastankom endemske nefropatije. Osim što je nefrotoksičan, CTN je još i embricidan i fetotoksičan. Na genotoksičnost citrinina upućuje pozitivan mikronukleusni test na različitim vrstama staničnih kultura, iako je kometski test negativan. Mutagenost CTN-a očituje se na različitim vrstama stanica samo ako se pridodaju stanični aktivatori kao npr. S9-mix. Mehanizam toksičnosti CTN-a nije potpuno razjašnjen pa još uvijek traje znanstvena rasprava je li njegova toksičnost i genotoksičnost posljedica oksidacijskog stresa ili povećane permeabilnosti mitohondrijskih membrana. U dostupnoj literaturi podaci o kontaminiranosti hrane i krmiva ovim mikotoksinom mnogo su rjeđi od onih za druge mikotoksine. Može se pretpostaviti da su ljudi često izloženi ovom mikotoksinu zato što ga proizvode iste plijesni koje proizvode i OTA, a one kontaminiraju hranu po cijelom svijetu. U Hrvatskoj i u zemljama Europske Unije ne postoje zakonske odredbe o dopuštenim granicama CTN-a u bilo kojoj vrsti hrane