What if Androids Really Do Dream of Electric Sheep?

U ovom radu pokušao sam ispitati implikacije koje bi znanstveno tehnička postignuća na području robotike, po nekima dohvatljiva u skoroj budućnosti, mogla imati na status robota i međuodnos robota i ljudi. Osnovna pitanja koja se u tekstu obrađuju su sljedeća: Što je dovoljno da se neko biće smatra živim? Koja prava proizlaze iz takvog statusa? Koji su preduvjeti da živo biće bude i moralno biće? Je li moguće da robot bude moralno biće? Kakav status zaslužuju bića s moralnim potencijalom? U susretu misaonog eksperimenta i etičke refleksije kao literatura su poslužili klasici znanstvene fantastike (Asimov, Dick, Roddenberry), i filozofi čija se moralna filozofija smatra općim mjestom (Aristotel, Kant, Rawls). Tradicionalni koncepti primjenjuju se na buduće probleme kako bi se dobila slika jednog mogućeg svijeta i njegovih moralnih normi. Kraj ostaje otvoren, odražavajući tako problematičnost početnih pretpostavki.In this paper, the author has tried to explore the possible implications, which scientific and technical breakthroughs in the field of robotics (held by some to be at hand in the near future) could have on the status of robots and the relations between robots and humans. The main problems addressed are the following: What are the pre-conditions of accepting an entity as a living being? What legal status should a creature, which is considered alive have? What are the pre-conditions of being a moral being (subject)? Is it possible for a robot to be a moral being? What status should a being, which meets all pre-conditions of being a moral subject, have? In an attempt to present an answer to these questions, the author has combined hypothetical reasoning with the theory of ethics, drawing from both science fiction classics (Asimov, Dick, Roddenberry) and moral philosophy milestones (Aristotle, Kant, Rawls) in the process. In doing so, he tried to apply traditional concepts on future problems, which resulted in forming a picture of a possible world, along with its moral code. The paper ends without a decisive conclusion, thus reflecting the uncertainty of the premises with which it began

Utemeljenje neizravnog kozmopolitizma: Imigracija i zatvaranje granica u ime kozmopolitizma

Rad počinje skiciranjem pozicije neizravnoga kozmopolitizma, čiji je začetnik Thomas Christiano. Polazeći od moralnoga kozmopolitizma (koji uključuje globalnu distributivnu jednakost i jednakost prilika), tvrdi se da njegove zahtjeve može ispuniti samo politički kozmopolitizam. Jedna od specifičnosti pozicije je njena implikacija da se može smatrati opravdanim ograničiti imigraciju u liberalno-demokratske države, u slučajevima u kojima bi takva imigracija mogla narušiti njihov liberalno-demokratski karakter, i time ih onemogućiti u dugoročnom stvaranju pravedne globalne političke zajednice, za što jedino one imaju potencijal. Problem na koji Christiano ukazuje jest iznalazak općenitijeg moralnog načela na kojemu bi se pozicija temeljila; ono bi trebalo odagnati nelagodu koja proizlazi iz toga da se zatvaranje granica, iz pozicije moralnoga kozmopolitizma, može istovremeno činiti duboko nepravednim, ali ujedno i potencijalno nužnim sredstvom postizanja željenog cilja. Glavni dio rada posvećen je mojem skiciranju i evaluiranju dvaju kandidata za takvo načelo. Prvi nacrt je utilitaristički; njegova jednostavnost i intuitivna privlačnost ozbiljno su narušene problemima koji se u njemu javljaju (odvratni zaključak; problem moralnih obveza prema budućim generacijama). Drugi nacrt, kojeg smatram privlačnijim, deontološki je. On se osniva na slici države kao moralne osobe, i zabrani njenog samouništenja (tvrdim da, u tom kontekstu, otvaranje granica može biti analogno moralno nedopustivom samoubojstvu iz interesa). U njemu se oslanjam na uvide iz Kantove političke i moralne filozofije, ukazujući na svojevrsni otklon od Christianove pozicije do kojega to dovodi (ali za koju smatram da, u konačnici, nije neprihvatljiva)

Zbrinjavanje limforeje nakon kirurških zahvata u području glave i vrata: pregled trenutnih pristupa uz prijedlog nove strategije liječenja

Postoperative chyle leak is a rare but serious complication of head and neck surgery. Chyle leak can lead to a systemic metabolic imbalance, a prolonged wound healing and longer hospital stay. Early identification and treatment are crucial for good surgical outcome. The diagnosis can be made intraoperatively or in the early postoperative period. Various treatment options described in the literature can be divided into conservative and surgical modalities. Currently, there is no evidence that any approach is superior to the other due to relatively small number of studies describing chyle leak management. There are no official guidelines for the treatment of postoperative chyle leak. The aim of this article is to present the therapeutic possibilities and to offer an algorithm for chyle leak management.Postoperativna limforeja je rijetka, ali ozbiljna komplikacija operacija u području glave i vrata. Limforeja može dovesti do sistemskog metaboličkog poremećaja, produženog cijeljenja rane i produljenog bolničkog liječenja. Rano prepoznavanje i liječenje temelj su dobrog kirurškog ishoda. Dijagnoza se može postaviti tijekom operacije ili u ranom postoperativnom periodu. Različite metode liječenja opisane u literaturi možemo podijeliti u konzervativne i kirurške. Trenutno nema dokaza da je i jedan pristup bolji od drugog radi malog broja studija koje opisuju zbrinjavanje ove kirurške komplikacije. Ne postoje službene smjernice za liječenje limforeje nakon operacije. Cilj ovog rada je prikazati terapijske mogućnosti i predložiti algoritam za zbrinjavanje bolesnika s limforejom

Utjecaj pandemije COVID-19 na odgodu liječenja bolesnika s karcinomima glave i vrata

The aim of this study was to demonstrate the impact of COVID-19 pandemic on the number and characteristics of head and neck cancer patients in two consecutive periods, pre-pandemic and pandemic. For this purpose, we performed a retrospective analysis of patients with primary carcinomas of head and neck mucosal sites, salivary gland tumors, as well as neck metastases. Two pre-COVID-19 years (2018-2019) and two pandemic years (2020-2021) were compared. Demographic data, overall number of patients, TNM classification of the two most affected sites (oral cavity and larynx), time from symptom onset to first outpatient admission to our department, and time from first admission to treatment initiation were noted. Study results revealed a higher number of patients during the pandemic period and difference in the distribution of tumor sites (χ2=33.68, df=9, p<0.001). Oral cavity cancer prevailed over laryngeal cancer during the pandemic period. A statistically significant difference was observed in delay of initial presentation to head and neck surgeon for oral cavity cancer during the pandemic period (p=0.019). Furthermore, significant delay was found for both sites concerning time from initial presentation to the beginning of treatment (larynx: p=0.001 and oral cavity: p=0.006). Despite these facts, there were no differences in TNM stages comparing two observed periods. Study results indicated that there was a statistically significant delay of surgical treatment for both cancer sites observed (oral cavity and larynx) during the COVID-19 pandemic. A survival study is necessary in the future to definitely reveal the true consequences of COVID-19 pandemic on treatment outcomes.Cilj ove studije bio je utvrditi utjecaj pandemije COVID-19 na broj bolesnika s karcinomima glave i vrata te njihove karakteristike u vremenu prije i za vrijeme pandemije. U tu svrhu provedena je retrospektivna studija kod bolesnika s primarnim sluzničnim karcinomima glave i vrata, žlijezda slinovnica i onih s metastazama na vratu. Provedena je usporedba dviju godina prije pandemije COVID-19 (2018. i 2019.) i dviju pandemijskih godina (2020. i 2021.). Izračunati su i prikazani demografski podaci, ukupan broj bolesnika, TNM klasifikacija dvaju najučestalijih sijela (usna šupljina i grkljan), vrijeme potrebno da se bolesnik od pojave prvih simptoma javi specijalistu našeg Odjela (1. razdoblje) i vrijeme od prvog specijalističkog pregleda do početka terapije (2. razdoblje). Rezultati su pokazali veći broj bolesnika u razdoblju pandemije i razliku u distribuciji tumorskih sijela u odnosu na dvije godine prije pandemije (χ2=33,68, df=9, p<0,001). Za vrijeme pandemije karcinom usne šupljine bio je učestalilji od karcinoma grkljana. U pandemijskom razdoblju utvrđeno je statistički značajno produljenje vremena do prvog specijalističkog pregleda kod bolesnika s karcinomom usne šupljine (p=0,019), kao i vremena od prvog pregleda specijalista do početka terapije za oba sijela (grkljan: p=0,001, usna šupljina: p=0,006). Usprkos tomu nije bilo razlika u TNM stupnjevima bolesti između dvaju promatranih razdoblja. Ovi rezultati pokazuju značajno produljeno vrijeme do početka liječenja tumora tijekom pandemije, i to za oba sijela, usnu šupljinu i grkljan. U budućnosti je potrebno provesti studiju preživljenja koja bi otkrila posljedice pandemije COVID-19 na ishode liječenja ovih bolesnika

Development of demonstration video game about networking technologies in video games

Mrežni uvjeti igraca u umreženim igrama s arhitekturom klijent-poslužitelj izvan ˇ su kontrole poslužitelja. Ispitane su metode sinkronizacije klijenata s poslužiteljom koje održavaju konzistentnost tijekom igranja igre i kompenziranjem za klijentsko propagacijsko kašnjenje koje mogu rezultirati u izjednacavanju prednosti unutar umreže- ˇ nih videoigra.Network conditions of players of online videogames with client-server architecture are out of the server’s control. Methods of synchronizing clients with the server, ensuring consistency of the in-game experience, and compensating for the clients’ latency which can result in equalizing the network conditions of players are tested