23 research outputs found
Influence of HER-2/neu gene polymorphism on monoclonal antibody trastuzumab induced cardiotoxicity
Malobrojna dosadaÅ”nja istraživanja pokazala su dvojbene rezultate utjecaja polimorfizma gena HER-2/neu na kardiotoksiÄnost uzrokovanu monoklonskim protutijelom trastuzumabom. Obzirom na izuzetno važan biljeg u onkologiji i moguÄi Äimbenik rizika srÄanog oÅ”teÄenja, nametnula se potreba ovakvog istraživanja. U istraživanje su ukljuÄene ispitanice adjuvantno lijeÄene trastuzumabom zbog HER2 pozitivnog ranog raka dojke (n=177). Ispitanice su podijeljenje u dvije grupe: grupa A (n=99) kod kojih nije doÅ”lo do kardiotoksiÄnosti tijekom lijeÄenja trastuzumabom i grupa B (n=78) kod kojih je doÅ”lo do razvoja kardiotoksiÄnosti. Istraženi su riziÄni Äimbenici kao i osobitosti same kardiotoksiÄnosti, vrijeme pojavnosti i oporavka te reverzibilnost. Svim ispitanicama je lanÄanom reakcijom polimeraze odreÄen polimorfizam gena HER-2/neu na kodonu 655 [Ile655Val] te distribucija genotipa Ile/Val, Ile/Ile i Val/Val. PraÄenje srÄane funkcije ehokardiografijom bilo je u skladu s usvojenim smjernicama praÄenja. Iz rezultata dobivenih usporedbom grupa A i B nije naÄena povezanost izmeÄu pojedinog genotipa HER-2/neu i pojave kardiotoksiÄnosti.A few studies so far have shown doubtful results on influence of HER-2/ neu gene polymorphism on cardiotoxicity caused by monoclonal antibody trastuzumab. Remarkable importance of this marker in oncology and its place as a possible risk factor for cardial damage, imposed the need for this kind of research. The study included patients adjuvantly treated with trastuzumab for HER2 positive breast cancer (n = 177). Subjects were divided into two groups: group A (n = 99), which did not experience cardiotoxicity during treatment with trastuzumab and group B (n = 78) which did. Risk factors were investigated as well as the characteristics of cardiotoxicity, time of occurrence and recovery, and reversibility. Polymorphism of the HER-2/ neu gene on codon 655 [Ile655Val] and Ile/Val, Ile/Ile and Val/Val genotype distribution was determined by polimerase chain reaction in all patients. Heart function monitoring with echocardiography was consistent with the adopted monitoring guidelines. From the results obtained by comparing groups A and B, no correlation was found between HER-2/neu genotype and cardiotoxicity
HER2 pozitivni karcinom dojke u starijih bolesnica: biologija tumora i specifiÄnosti sistemskog lijeÄenja
Breast cancer is the most common cancer in females and it is primarily disease of ageing with highest incidence in women older than 65 years. There are statistically signifi cant diff erences in breast cancer histology considering patients age and older patients are usually diagnosed with larger, hormone sensitive tumors. Approximately 15-25% of all women diagnosed with early breast cancer have tumor overexpressing HER2/neu receptor. A golden standard for early and metastatic
HER2 positive breast cancer treatment is trastuzumab. Studies in adjuvant sett ing showed that one year of trastuzumab therapy reduces the risk of death by one-third. Important side eff ect of trastuzumab treatment is cardiotoxicity, whose precise mechasnisms are not clear yet. The aim of our study was to determine diff erences in biological characteristics of tumor, treatment options and cardiac side eff ects in elderly patients with HER2 positive early breast cancer. Research included patients with early, histologically confi rmed, HER2 positive breast cancer who underwent prior breast surgery and axillary node dissection. Patients were divided into two groups considering age: group I ā¤ 65 years of age and group II > 65 years of age. Patients received adjuvant anthracycline or non-antracycline based chemotherapy followed by one year of trastuzumab monotherapy. Cardiac function was monitored with echocardiography by measuring left ventricle ejection fraction (LVEF) in patients before starting trastuzumab, 3 months and 8 months after trastuzumab was introduced. Incidence of trastuzumab induced cardiac dysfunction showed no signifi cant difference between younger and older patients except in group
of older patients with cardiovascular risk who had signifi cantly higher incidence of cardiac dysfunction.Karcinom dojke je najÄeÅ”Äi karcinom u žena i primarno je bolest starenja s najveÄom incidencijom u žena dobi iznad 65 godina. Postoje statistiÄki znaÄajne razlike u histologiji karcinoma dojke obzirom na dob bolesnice i starije bolesnice obiÄno imaju veÄi, hormonski ovisan tumor. 15-25% svih žena kojima se dijagnosticira rani karcinom dojke imaju tumor koji pretjerano eksprimira HER2/neu receptor. Zlatni standard za lijeÄenje ranog i uznapredovalog HER2 pozitivnog karcinoma dojke je trastuzumab. Studije u adjuvantnom lijeÄenju su pokazale da jednogodiÅ”nje terapija trastuzumabom smanjuje rizik od smrti za jednu treÄinu. Važna nuspojava lijeÄenja trastuzumabom je kardiotoksiÄnost, Äiji mehanizmi nastanka joÅ” nisu potpuno razjaÅ”njeni. Cilj naÅ”eg istraživanja je bio utvrditi razlike u bioloÅ”kim karakteristikama tumora, terapijskim opcijama i kardijalnim nuspojavama u starijih bolesnica s ranim HER2 pozitivnim tumorom dojke.
U istraživanje smo ukljuÄili bolesnice s ranim, histoloÅ”ki potvrÄenim, HER2 pozitivnim karcinomom dojke koje su ranije lijeÄene kiruÅ”ki, operacijom dojke i odstranjenjem aksilarnih limfnih Ävorova. Bolesnice su podijeljene u dvije skupine obzirom na dob: grupa I ā mlaÄe od 65 godina i grupa II ā starije od 65 godina. Bolesnice su primile adjuvantnu kemoterapiju na bazi antraciklina ili protokolom bez antraciklinskog preparata nakon Äega je slijedilo lijeÄenje trastuzumabom u monoterapiji kroz godinu dana. SrÄana funkcija je praÄena uz pomoÄ ehokardiografije, mjerenjem ejekcijske frakcije lijevog ventrikla prije poÄetka terapije trastuzumabom te 3 i 8 mjeseci nakon poÄetka terapije trastuzumabom. Incidencija trastuzumabom inducirane kardiotoksiÄnosti nije pokazala statistiÄki znaÄajnu razliku izmeÄu mlaÄih i starijih bolesnica, osim u grupi starijih bolesnica sa kardiovaskularnim rizikom, koje su imale znaÄajno veÄu incidenciju
srÄanog popuÅ”tanja
Vrijeme primjene trastuzumaba i rizik za razvoj srÄane disfunkcije u bolesnica sa ranim HER2 pozitivnim karcinomom dojke
Breast cancer is the most common malignant tumor in females in the world. Age is signifi cant risk factor and incidence increases rapidly after age of 35. Approximately one fourth of patients with breast cancer have tumors that overexpress HER2 protein or amplify the HER2/neu gene.Trastuzumab is a recombinant humanized monoclonal antibody that binds to a specific extracellular growth factor, human epidermal growth factor type 2 HER 2-neu or ErbB2, tyrosine kinase receptor
responsible for alterations in cellular metabolism and growth.Clinical studies have shown that trastuzumab given concurrently or following adjuvant chemotherapy improves disease-free survival (DFS) and overal survival (OS) in early-stage HER-2 positive breast cancer. HERA study (Herceptin in Adjuvant breast cancer) showed that one of fifty women treated with trastuzumab adjuvantly developes congestive heart failure during treatment.Mechanisms of trastuzumab induced cardiac dysfunction are not clear yet. Studies have shown that differences in timing of trastuzumab after chemotherapy an ddifferences in total dose of anthracyclines can explain differences in incidence of cardiac dysfunction. The aim of our study was to determine incidence of trastuzumab induced cardiac dysfunction in patients with HER2 positive early breast cancer and impact of time interval between administration of chemotherapy and trastuzumab on prevalence of cardiac dysfunction.
Follow up included 140 patients with early HER2 positive breast cancer treated with trastuzumab adjuvantly. Seventeen patients developed symptomatic cardiac dysfunction (12.1%) of which 6 developed severe congestive heart failure NYHA III/IV(4.2%) and 11 moderate NYHA II/III (7.9%).Patients who started trastuzumab therapy 11 to 20 days after finishing chemotherapy had 11% incidence of symptomatic heart failure, same as those patients who started trastuzumab 26 to 35
days after chemotherapy. There were no cardiac events if treatment was started 35 days after chemotherapy. Highest incidence of congestive heart failure was registered when trastuzumab was applied 21 to 25 days after adjuvant chemotherapy (22%). Time interval between cessation of adjuvant chemotherapy and fi rst trastuzumab application has a signifi cant impact on prevalence of trastuzumab induced cardiac dysfunction.Karcinom je najÄeÅ”Äi maligni tumor u žena u svijetu. Dob je znaÄajan riziÄni faktor i incidencija se poveÄava iznad dobi od 35 godina. Otprilike Äetvrtina bolesnica oboljelih od raka dojke ima tumor koji prekomjerno izražava HER2. Trastuzumab je rekombinantno humanizirano monoklonalno protutijelo koje se veže na humani epidermalni faktor rasta tip 2 HER2-neu ili ErbB2, tirozin kinazni receptor odgovoran za promjene u metabolizmu i rastu stanice. KliniÄke studije su pokazale
da davanje trastuzumaba konkomitantno s ili nakon adjuvantne kemoterapije produžuje period bez povrata bolesti (DSF) i ukupno preživljenje (OS) u ranog HER2 pozitivnog karcinoma dojke. Studija HERA (Herceptin in Adjuvant Breast Cancer) je pokazala da jedna od pedeset žena lijeÄenih trastuzumabom adjuvantno, razvija kongestivno zatajenje srca tijekom lijeÄenja. Mehanizmi nastanka trastuzumabom inducirane kardiotoksiÄnosti joÅ” nisu potpuno razjaÅ”njeni. Studije su
pokazale da razlike u vremenu zapoÄimanja terapije trastuzumabom nakon zavrÅ”ene adjuvantne kemoterapije i razlike u ukupnoj dozi antraciklina mogu objasniti razlike u incidenciji srÄanog zatajenja. Cilj naÅ”eg istraživanja je bio odrediti incidenciju trastuzumabom inducirane kardiotoksiÄnosti u bolesnica s ranim HER2 pozitivnim karcinomom dojke te odrediti utjecaj vremenskog intervala od zavrÅ”etka kemoterapije do poÄetka lijeÄenja trastuzumabom na pojavnost srÄanog zatajenja. PraÄenje je ukljuÄilo 140 bolesnica s ranim HER2 pozitivnim karcinomom dojke koje su lijeÄenje trastuzumabom adjuvantno. 17 bolesnica je razvilo simptomatsko srÄano zatajenje (12.1%) od kojih 6 teÅ”kog stupnja NYHA III/IV(4.2%) a 11 umjerenog NYHA II/III (7.9%).Bolesnice koje su zapoÄele lijeÄenje trastuzumabom 11 do 20 dana po zavrÅ”etku kemoterapije su imale incidenciju simptomatskog srÄanog zatajenja 11%, kao i bolesnice koje su zapoÄele terapiju trastuzumabom 26 do 35 dana nakon kemoterapije. U bolesnica koje su lijeÄenje zapoÄele 35 dana nakon kemoterapije nije zabilježeno kardijalnih dogaÄanja. NajviÅ”a incidencija kongestivnog zatajenja srca je zabilježena kada je terapija trastuzumabom zapoÄeta 21 do 25
dana nakon adjuvantne kemoterapije (22%). Vremenski interval izmeÄu zavrÅ”etka adjuvantne kemoterapije i prve aplikacije trastuzumaba ima znaÄajan utjecaj na pojavnost trastuzumabom induciranog srÄanog zatajenja
Utjecaj sastava tijela na kvalitetu života premenopauzalnih bolesnica s ranim stadijem raka dojke tijekom kemoterapije
Body composition has been studied relatively recently as part of oncology trials
in different types of tumors. There are numerous studies that define the impact of chemotherapy side
effects on the quality of life (QoL) of breast cancer patients, however, there are few studies that analyze
the impact of body composition on the QoL of premenopausal patients in the course of cytotoxic
treatment. The study was performed on a sample of premenopausal patients treated with neoadjuvant
or adjuvant AC chemotherapy for early-stage breast cancer at Day Hospital of the Department of
Medical Oncology, University Hospital for Tumors in Zagreb. The study included 68 patients, median
age 46.6 years. Analysis of the QoL questionnaires and their association with body composition indicated
several interesting results. At the beginning of treatment, most pronounced was the connection
between body composition and physical and sexual functioning and hair loss, while in subsequent
treatment cycles the effect on other QoL subdomains, in particular fatigue and diarrhea, was more
pronounced. In conclusion, we found body composition to have a significant impact on certain QoL
subdomains during treatment.Sastav tijela se poÄeo prouÄavati relativno nedavno u sklopu onkoloÅ”kih ispitivanja u razliÄitim vrstama tumora. Postoje
brojne studije koje definiraju utjecaj nuspojava kemoterapije na kvalitetu života bolesnika oboljelih od raka dojke, meÄutim,
malo je studija koje su analizirale utjecaj sastava tijela na kvalitetu života premenopauzalnih bolesnica tijekom citotoksiÄnog
lijeÄenja. Studija je provedena na uzorku premenopauzalnih bolesnica lijeÄenih neoadjuvantnom ili adjuvantnom kemoterapijom
po protokolu AC za rani stadij raka dojke u Dnevnoj bolnici Zavoda za internistiÄku onkologiju Klinike za tumore u
Zagrebu. U istraživanju je sudjelovalo 68 bolesnica, medijan dobi od 52,6 godina. Analiza upitnika kvalitete života i njihova
povezanost sa sastavom tijela ukazali su na nekoliko zanimljivih rezultata. Na poÄetku lijeÄenja najizraženija je bila veza
izmeÄu sastava tijela i fiziÄkog i seksualnog funkcioniranja te gubitka kose, dok je u kasnijim ciklusima lijeÄenja utjecaj na
druge poddomene kvalitete života, osobito umor i proljev, bio viÅ”e izražen. ZakljuÄno, sastav tijela ima znaÄajan utjecaj na
odreÄene poddomene kvalitete života u tijeku kemoterapijskog lijeÄenja
Sustavno antineoplastiÄno lijeÄenje raka dojke
Breast cancer is the most common cancer in women. Early breast cancer is potentially curable disease. Systemic adjuvant therapy is created to treat micrometastatic disease or destroy breast cancer cells that have spread from the breast and regional lymph nodes, but have not yet formed visible distant metastases. Systemic adjuvant therapy is based on chemotherapy
with or without targeted therapy, and endocrine therapy, sometimes in combination with adjuvant irradiation, usually is conducted after surgery. The aim of adjuvant therapy is to decrease recurrence rate and extension of overall survivalRak dojke najÄeÅ”Äa je zloÄudna bolest u žena, potencijalno izljeÄiva u ranom stadiju. Sustavno adjuvantno lijeÄenje osmiÅ”ljeno je za uniÅ”tenje moguÄih mikrometastaza proÅ”irenih iz dojke i/ili iz regionalnih limfnih Ävorova, koje joÅ” nisu stvorile vidljive udaljene metastaze. Temelji se na kemoterapiji sa ili bez ciljane bioloÅ”ke terapije, na endokrinoj terapiji,
ponekad u kombinaciji sa zraÄenjem, obiÄno nakon kirurÅ”kog zahvata. Cilj je smanjiti stopu povratka bolesti i produžiti život bolesnika
Sustavno antineoplastiÄno lijeÄenje metastatskog raka dojke
Systemic therapy of metastatic breast cancer is not curative and its goal is life prolongation and improvement of quality of life. Treatment of metastatic breast cancer usually involvesendocrine therapy and/or chemotherapy with or without targeted therapy. The use of the minimally toxic endocrine therapies is preff ered to the use of cytotoxic therapy whenever reasonable.Sustavno lijeÄenje metastatskog raka dojke nije kurativno veÄ se provodi u svrhu produženja života i poboljÅ”anja kvalitete života. Sustavno lijeÄenje se sastoji od endokrine terapije i/ili kemoterapije uz ili bez primjene ciljane bioloÅ”ke terapije. U lijeÄenju metastatskog raka dojke preferirani oblici lijeÄenja su oni najmanje toksiÄni te se endokrina terapija primjenjuje
kad god je to moguÄe
HER2 pozitivni karcinom dojke u starijih bolesnica: biologija tumora i specifiÄnosti sistemskog lijeÄenja
Breast cancer is the most common cancer in females and it is primarily disease of ageing with highest incidence in women older than 65 years. There are statistically signifi cant diff erences in breast cancer histology considering patients age and older patients are usually diagnosed with larger, hormone sensitive tumors. Approximately 15-25% of all women diagnosed with early breast cancer have tumor overexpressing HER2/neu receptor. A golden standard for early and metastatic
HER2 positive breast cancer treatment is trastuzumab. Studies in adjuvant sett ing showed that one year of trastuzumab therapy reduces the risk of death by one-third. Important side eff ect of trastuzumab treatment is cardiotoxicity, whose precise mechasnisms are not clear yet. The aim of our study was to determine diff erences in biological characteristics of tumor, treatment options and cardiac side eff ects in elderly patients with HER2 positive early breast cancer. Research included patients with early, histologically confi rmed, HER2 positive breast cancer who underwent prior breast surgery and axillary node dissection. Patients were divided into two groups considering age: group I ā¤ 65 years of age and group II > 65 years of age. Patients received adjuvant anthracycline or non-antracycline based chemotherapy followed by one year of trastuzumab monotherapy. Cardiac function was monitored with echocardiography by measuring left ventricle ejection fraction (LVEF) in patients before starting trastuzumab, 3 months and 8 months after trastuzumab was introduced. Incidence of trastuzumab induced cardiac dysfunction showed no signifi cant difference between younger and older patients except in group
of older patients with cardiovascular risk who had signifi cantly higher incidence of cardiac dysfunction.Karcinom dojke je najÄeÅ”Äi karcinom u žena i primarno je bolest starenja s najveÄom incidencijom u žena dobi iznad 65 godina. Postoje statistiÄki znaÄajne razlike u histologiji karcinoma dojke obzirom na dob bolesnice i starije bolesnice obiÄno imaju veÄi, hormonski ovisan tumor. 15-25% svih žena kojima se dijagnosticira rani karcinom dojke imaju tumor koji pretjerano eksprimira HER2/neu receptor. Zlatni standard za lijeÄenje ranog i uznapredovalog HER2 pozitivnog karcinoma dojke je trastuzumab. Studije u adjuvantnom lijeÄenju su pokazale da jednogodiÅ”nje terapija trastuzumabom smanjuje rizik od smrti za jednu treÄinu. Važna nuspojava lijeÄenja trastuzumabom je kardiotoksiÄnost, Äiji mehanizmi nastanka joÅ” nisu potpuno razjaÅ”njeni. Cilj naÅ”eg istraživanja je bio utvrditi razlike u bioloÅ”kim karakteristikama tumora, terapijskim opcijama i kardijalnim nuspojavama u starijih bolesnica s ranim HER2 pozitivnim tumorom dojke.
U istraživanje smo ukljuÄili bolesnice s ranim, histoloÅ”ki potvrÄenim, HER2 pozitivnim karcinomom dojke koje su ranije lijeÄene kiruÅ”ki, operacijom dojke i odstranjenjem aksilarnih limfnih Ävorova. Bolesnice su podijeljene u dvije skupine obzirom na dob: grupa I ā mlaÄe od 65 godina i grupa II ā starije od 65 godina. Bolesnice su primile adjuvantnu kemoterapiju na bazi antraciklina ili protokolom bez antraciklinskog preparata nakon Äega je slijedilo lijeÄenje trastuzumabom u monoterapiji kroz godinu dana. SrÄana funkcija je praÄena uz pomoÄ ehokardiografije, mjerenjem ejekcijske frakcije lijevog ventrikla prije poÄetka terapije trastuzumabom te 3 i 8 mjeseci nakon poÄetka terapije trastuzumabom. Incidencija trastuzumabom inducirane kardiotoksiÄnosti nije pokazala statistiÄki znaÄajnu razliku izmeÄu mlaÄih i starijih bolesnica, osim u grupi starijih bolesnica sa kardiovaskularnim rizikom, koje su imale znaÄajno veÄu incidenciju
srÄanog popuÅ”tanja
Povezivanje mehanizama kemorezistentnosti tumorskih stanica i suboptimalnih sistemskih citotoksiÄnih rezultata lijeÄenja
Systemic cytotoxic chemotherapeutic treatment of malignant tumors does not fully meet its goal due to the resistance of present tumor cells to the applied therapy. Chemoresistance is complex and multifactorial, caused by numerous mechanisms that alter drug concentration in the cell, by changes in expression of the epidermal growth factor and by activation of intracellular signaling pathways PI3K / Akt and MAPK. The factor of chemoresistance is also an increased level of antioxidative glutathione and glutathione transferase ā S enzyme and the presence of tumor stem cells that signifi cantly improve protection of DNA from damage. Apart from cellular factors, resistance is influenced by extracellular hypoxia and acidosisand autophagy.
Overcoming the chemoresistance is possible by using nanomechanisms for delivery of drugs to tumor cells, autophagy inhibitors like antimalarials chloroquine and hydroxychloroquine and plant polyphenols.
By better understanding the mechanisms of chemoresistance and itās overcoming it can be possible to achieve improvement in antitumor treatment.Sustavno citotoksiÄno kemoterapijsko lijeÄenje zloÄudnih tumora ne ispunjava u potpunosti svoj cilj zbog prisutne kemorezistencije tumorskih stanica na primjenjenu terapiju. Kemorezistencija je kompleksna i uzrokovana brojnim mehanizmima koji mijenjaju koncentraciju lijeka u stanici, promjenama u ekspresiji epidermalnog Äimenika rasta i aktivacije unutarstaniÄnih signalnih puteva PI3K/Akt i MAPK. Äimbenik kemorezistencije je porast antioksidativnog enzima glutationa i glutation-S transferaze te prisustvo matiÄnih stanica karcinoma koje znaÄajno bolje Å”tite DNA od oÅ”teÄenja. Osim staniÄnih
Äimbenika, na rezistenciju utjeÄe ekstracelularna hipoksija i acidoza te autofagija.
Prevladavanje kemorezistencije moguÄe je primjenom nanomehanizama u dostavi lijekova u tumorske stanice, inhibitorima autofagije antimalaricima klorokinom i hidroksiklorokinom te biljnim polifenolima.
Poznavanjem mehanizama kemorezistencije i njezinim nadilaženjem moguÄe je poboljÅ”ati dobrobit antitumorskog lijeÄenja
Procjena nutritivnog rizika bolesnika tijekom sustavnog antineoplastiÄnog lijeÄenja
This study aims to explore if there is a change in nutritional risk and body mass index (BMI) in cancer patients during the systemic antineoplastic treatment. We retrospectively analyzed data collected from 216 cancer patients treated at the Department of Medical Oncology, University Hospital for tumors, Sestre Milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia, with systemic antineoplastic therapy in the period from 05/2016 to 05/2018. In our study, we included both patients treated with systemic therapy for the first time and patients treated repeatedly (only patients who have had at least six months free period after the last treatment course were eligible). We included male and female patients with breast cancer, colorectal cancer, pancreatic cancer, and head and neck cancer. Around 75% of patients had metastatic disease. We analyzed data collected from Nutritional Risk Score-2002 (NRS-2002) screening and results of BMI, at first hospitalization, and after three months of systemic antineoplastic treatment. All patients at high nutritional risk (NRS 3-4) received the nutritional intervention, which included enteral nutritional supplement and education of patient and patientās family about nutrition in oncological patients. We used the Wilcoxon test for the NRS score and t-test for a depended variable for BMI data. The initial average BMI of all patients was 26,45 kg/mĀ². Of all screened patients, around 78% of them were at mild nutritional risk (NRS 1-2), while around 22% of them were at high nutritional risk (NRS 3-4). We recorded a statistically significant decrease both in NRS of the entire screened population of patients after three months of systemic antineoplastic treatment and after specific nutritional intervention in high-risk patients (most patients were at mild nutritional risk, while less than 8% of them were at high nutritional risk). There was no significant change in BMI in the observed period (average BMI was 26, 59 kg/mĀ²). It seems, systemic antineoplastic treatment, along with early nutritional intervention with enteral nutritive supplementation and education, can significantly contribute to the decrease of the nutritional risk.Cilj ovog rada je procijeniti promjena u nutritivnom riziku i indeksu tjelesne mase (ITM) onkoloÅ”kih bolesnika tijekom sustavnog antineoplastiÄnog lijeÄenja. Retrospektivno su analizirani podatci 216 bolesnika koji su od 05/2016 do 05/2018 lijeÄeni na Odjelu internistiÄke onkologije Klinike za tumore, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska. ObuhvaÄeni su bolesnici po prvi put lijeÄeni sustavnom antineoplastiÄnom terapijom i/ili koji u prethodnih 6 mjeseci nisu bili lijeÄeni niti jednim vidom onkoloÅ”kog lijeÄenja. Zastupljeni su bolesnici obaju spolova, oboljeli od raka dojke, debelog i zavrÅ”nog crijeva, guÅ”teraÄe te glave i vrata. Oko 75% bolesnika imalo je metastatsku bolest. KoriÅ”teni su rezultati NRS 2002 nutritivnog probira te rezultati indirektne procjene sastava tijela izraÄunom indeksa tjelesne mase (ITM) prilikom prve hospitalizacije te nakon 3 mjeseca sustavnog antineoplastiÄnog lijeÄenja. U svih bolesnika koji su bili u visokom nutritivnom riziku (NRS 3-4) je provedena nutritivna intervencija uvoÄenjem enteralne prehrane te edukacije bolesnika i obitelji o prehrani onkoloÅ”kih bolesnika. Za statistiÄki izraÄun su koriÅ”teni Wilcoxonov test za podatke o NRS-u te t-test za zavisne uzorke za podatke o ITM-u. Inicijalni prosjeÄni ITM je na poÄetku lijeÄenja bio 26,45 kg/mĀ². Inicijalnim nutritivnim probirom je utvrÄen blagi nutritivni rizik (NRS 1-2) u oko 78% bolesnika, a oko 22% bolesnika je bilo u visokom nutritivnom riziku (NRS 3-4). Nakon 3 mjeseca specifiÄnog onkoloÅ”kog lijeÄenja te provoÄenja nutritivne potpore u visoko ugroženih bolesnika, zabilježen je statistiÄki znaÄajan pad u nutritivnom riziku u ukupnoj ispitivanoj populaciji (veÄina bolesnika je bila u blagom nutritivnom riziku, dok je manje od 8% bolesnika bilo visokog nutritivnog rizika). U periodu praÄenja nije bila zabilježena znaÄajnija promjena u indeksu tjelesne mase (prosjeÄni ITM je bio 26,59 kg/mĀ²). Sustavno antineoplastiÄno lijeÄenje uz ranu nutritivnu intervenciju i edukaciju doprinosi smanjenju znakova bolesti i poboljÅ”anju opÄeg stanja bolesnika te može znaÄajno smanjiti nutritivni rizik
Taksani u lijeÄenju ranog raka dojke
Taxanes are irreplaceble drugs in treatment of many solid malignancies. In breast cancer they represent the backbone of adjuvant therapy and are important option in treatment of advanced and metastatic disease. Since their discovery in 1960ās they went through a long journey of clinical development and positioning in clinical practise of treatment of early breast cancer. Taxanes belong to the fourth group of cytotoxic drugs, which act as mytotic inhibitors, causing the death of the cell in metaphase. Clinical trials conducted in patients with breast cancer evaluated different combinations of other chemotherapeutics
with taxanes, different modes of administration, effectiveness of different chemotherapy regimens including taxanes in different subtypes and stages of the disease and effectiveness of individual taxanes in comparison with one another. Based on the results of those trials, today the relevant global oncology associations reccomend the use of taxanes in treatment of early breast cancer, pointing out their significant benefit in total reduction of breast cancer mortality and risk of disease reccurence by 20-30% comparing to anthracycline only protocols. The purpose of this literature review was to provide comprehensive information about development of taxanes and their position in routine everyday clinical practise.Taksani su nezamjenjivi lijekovi u lijeÄenju mnogih solidnih tumora. U karcinomu dojke predstavljaju okosnicu adjuvantne terapije i važna su opcija u lijeÄenju uznapredovale i metastatske bolesti. Od njihovog otkriÄa 1960-ih proÅ”li su dugi put kliniÄkog razvoja i pozicioniranja u kliniÄkoj praksi lijeÄenja ranog raka dojke. Taksani pripadaju Äetvrtoj skupini citotoksiÄnih lijekova koji djeluju kao inhibitori mitoze, koji uzrokuju smrt stanice u metafazi. KliniÄka istraživanja provedena
na bolesnicama s karcinomom dojke procjenjivala su razliÄite kombinacije drugih kemoterapeutika s taksanima, razliÄite naÄine primjene, djelotvornost razliÄitih kemoterapijskih protokola koji ukljuÄuju taksane u razliÄitim podtipovima i stadijima bolesti te uÄinkovitosti pojedinih taksana u usporedbi s drugim. Na temelju rezultata tih pokusa, danas relevantne globalne onkoloÅ”ke udruge preporuÄuju uporabu taksana u lijeÄenju ranog raka dojke, pokazujuÄi njihovu znaÄajnu korist u ukupnom smanjenju rizika od smrti i povrata bolesti za 20-30% u odnosu na protokole bazirane samo na antraciklinu. Svrha ovog pregleda literature je pružanje sveobuhvatne informacije o razvoju taksana i njihove pozicije u rutinskoj svakodnevnoj kliniÄkoj praksi