Vergleich von Körperschwerpunkt-Flugbahnen in modernen Riesenslalom-Techniken

An analysis was made of the possibility of executing modern giant-slalom technique variants, and the differences between them, on a sample of seven elite athletes in a simplified competitive situation. The analysis of the selected runs showed that all the athletes were able to perform the turns in given conditions with both giant-slalom techniques – the technique with velocity control and the technique with velocity increase. The analysis of kinematic parameters was limited to the centre of mass (CM) trajectories. The differences were tested with a Student’s t-test for dependent samples. Statistically significant differences were obtained between the two skiing techniques in the athletes’ CM trajectories in the measured area (second and third turns). This fact, together with other proven differences between the trajectories of both techniques, mostly contributed to the confirmation of the advantage of skiing with the technique with velocity increase and the realization of the theoretical and practical background of this study.Uvod Moderna skijaška vožnja između vrata spaja pojedinačne elemente sijaškog zavoja u jedinstveno kretanje, pa ih je vrlo teško, barem u praksi, proučavati odvojeno. Ipak, to je neizbježno u suvremenoj teorijskoj analizi. Uzmemo li u obzir visok stupanj isprepletenosti sekvencija motoričkog gibanja u izvedbi sastavnih elemenata moderne tehnike veleslalomskog zavoja, natjecateljski bismo zavoj mogli podijeliti na tri faze (Žvan i sur., 1996): a) faza ulaska u zavoj, b) faza vobenja zavoja i c) završna faza zavoja. Uzevši u obzir specifičnosti pojedinih skijaških tehnika individualnih natjecatelja, pokušali smo se u definiranju moderne veleslalomske tehnike skijanja ograničiti na dvije primarne kombinacije motoričkih struktura (Lešnik, 1999.): - tehnika koja podrazumijeva kontrolu brzine (A) - uobičajena veleslalomska tehnika koju karakterizira snažan odraz u zavoju, a definirana je izrazitim vertikalnim gibanjem; - tehnika koja podrazumijeva povećanje brzine (B) - osnovna joj je karakteristika zadržavanje niskog skijaškog položaja i smanjeno vertikalno gibanje težišta tijela, što pretpostavlja raznoliko opterećivanje i rasterećivanje skija, a naziva se lateralno gibanje. Šest skijaških eksperata usporedilo je dvije tehnike na temelju video analiza, a odbačeni su neuspjeli pokušaji. Eksperti su procjenjivali tehničke osobitosti pojedine tehnike, kao i rezultate primjene svake od njih. Osnovni cilj modernih natjecateljskih skijaških tehnika jest zadržati brzinu u svim fazama izvedbe zavoja ili, drugim riječima, ostvariti što manji gubitak brzine. To se može ostvariti tzv. lateralnim rasterećenjem gdje se u završ- noj fazi zavoja (3. faza) koljena i skije, u što je moguće kraćem vremenu, podvlače pod tijelo i guraju u suprotnu stranu u sljedeći zavoj (1. faza zavoja). Na taj se način postiže minimalno vertikalno gibanje težišta, a pritisak na snježnu podlogu je smanjen. Cilj je ovog istraživanja bio usporediti položaj trajektorija težišta tijela za vrijeme izvedbe zavoja veleslalomskim skijaškim tehnikama A i B. Metoda Mjerenje je provedeno na homologiziranoj stazi gradijenta od 15 do 20 stupnjeva, što omogućava izvođenje skijaških zavoja objema tehnikama. Također je bilo dovoljno pristupnog prostora za postizanje potrebne ulazne brzine (od oko 60 km/h) u stazu. One vožnje u kojima nije postignuta potrebna ulazna brzina za izvedbu zavoja, nisu bile analizirane, a isto tako nisu analizirane ni izvedbe zavoja koje nisu bile u skladu sa zahtjevima dviju definiranih skijaških tehnika (A ili B). Na temelju preciznog pregleda video snimaka i nakon izbacivanja nezadovoljavajućih izvedaba, odabran je uzorak vožnji. Sedam valjanih parova vožnji (tehnikom A i tehnikom B) koje je odvozilo sedam skijaša (u dobi između dvadeset i dvadeset pet godina), članova elitnog slovenskog natjecateljskog tima alpskih skijaša, korišteno je u daljnjoj analizi. Sljedeća faza bila je kompjutersko prikupljanje podataka i transformacija video snimaka u digitalni format. Za digitalizaciju je uporabljen desetosegmentni model ljudskoga tijela, a korišteno je 14 točaka. Tim smo postupkom pratili trajektorije težišta tijela (CM), koje su se, razumljivo, razlikovale ovisno o različitim antropometrijskim karakteristikama skijaša. Rezultati Statistička analiza kinematičkih parametara učinjena je pomoću SPSS statističkog paketa. Izračunati su parametri deskriptivne statistike, a zatim su razlike između dvije skijaške tehnike izračunate pomoću Studentovog t-testa za male zavisne uzorke. Kako bismo postigli bolji uvid u analizirane zavoje, analizirali smo i izračunate vrijednosti u odnosu na vremenske sekvencije varijabli. Razlike po osi x statistički su značajne u dijelu u kojem se produžava faza vođenja zavoja (faza b) u tehnici B te u dijelu završne faze zavoja (faza c) u tehnici A. Završna analiza pokazala je znatnu prednost voženja B tehnikom (88 cm). Usporedbom trajektorija CM dviju skijaških tehnika po osi z nisu dobivene statistički značajne razlike u otklonima od padne linije (os x). Rezultati pokazuju manja odstupanja trajektorija CM u tehnici B, kao i izravnije kretanje prema sljedećim vratima. Glavni nalaz, koji smo pokušali prikazati grafički (graf 1), odnosi se na kretanja trajektorija CM u ravnini XZ u povezanoj izvedbi dva veleslalomska zavoja. Najveće razlike trajektorija vidljive su u području otprilike 10-20m od osi x i 1-6m od osi z. Te razlike između tehnika A i B odnose se uglavnom na različit smjer kretanja prema sljedećim vratima: tehnika B daje izlazno-usmjereno kretanje koje je više usmjereno prema sljedećim vratima. Te razlike u smjerovima (strelice) također su posljedica prelaska u završnu fazu zavoja (faza c) u tehnici A, zbog čega dolazi do skraćivanja faze vođenja zavoja (faza b). U tehnici B, međutim, faza vođenja zavoja (b) produžena je zbog izravnijeg kretanja u smjeru sljedećih vrata, što je popraćeno bržom promjenom u kombinaciju faza ‘c-a’. Zaključak Cilj je ovog istraživanja bio usporediti različite natjecateljske tehnike (A i B). Procjenjujemo da nam podaci, kao i dobiveni razultati omogućuju opis karakteristika obiju tehnika, a istodobno i prednosti tehnike B za koju vjerujemo da ce prevladati u budućnosti. To znaci da će, usprkos težim uvjetima, skijaši skijati u nižoj poziciji, a općenito ce rasterećivati i opterećivati svoje skije u vožnji pri prijelazu iz jednoga u drugi zavoj na lateralan način. To, naravno, nije isključivo problem usavršavanja skijaške tehnike, vec je to u većoj mjeri vezano uz bolju psihofizičku kondiciju natjecatelj.Es wurde in dieser Studie eine Analyse gemacht, sowohl von der Möglichkeit, unterschiedliche moderne Riesenslalom-Techniken durchzuführen, als auch von Unterschieden zwischen diesen Techniken. Diese Forschung wurde in vereinfachten Wettkampfbedingungen an sieben Hochleistungssportlern durchgeführt. Die Analyse von ausgewählten Läufen zeigte, dass alle Sportler die Skikenntnisse hatten, die Schwünge in beiden Riesenslalom-Techniken – die Technik, die die Geschwindigkeitskontrolle impliziert, einerseits und die Technik, die die Geschwindigkeitssteigerung impliziert, andererseits – durchführen zu können. Die Analyse von kinematischen Parametern wurde zur Analyse von Hörperschwerpunkt-Flugbahnen begrenzt. Die Unterschiede wurden mittels der Studenten t-Test für abhängige Gruppen getestet. Die statistisch bedeutende Unterschiede zwischen den beiden Skitechniken zeigten sich in den Hörperschwerpunkt-Flugbahnen von Sportlern innerhalb der gemessenen Strecke (der zweite und der dritte Bogen). Diese Tatsache, zusammen mit anderen bestätigten Unterschieden zwischen den Flugbahnen in beiden Skitechniken, trug dazu bei, sowohl es zu bestätigen, dass die Technik, die die Geschwindigkeitssteigerung impliziert, vorteilhaft ist, als auch die Realisation vom theoretischen und praktischen Hintergrund dieser Studie zu befürworten

Die Korrelation zwischen einigen variablen der Explosivkraft und der Wettkampfleistung junger alpiner Schifahrer

The aim of this paper was to find the correlation between two variables of explosive power and their connection with the competitive successfulness of boys in alpine skiing. The sample comprised 24 young boys aged 12 and 13. The explosive power was analyzed by the standing triple jump (3SM) and the standing long jump (SDM). The correlation of the two independent variables of the explosive power space was statistically significant (r = 0.80). The two variables were also statistically significantly connected with the actual competitive successfulness of the tested category (35M - r = 0.52, SDM -r = 0.47). The high value of the multiple coefficient of correlation between the two mentioned tests and the criterion variable was calculated by regression analysis (Mult R = 0.53), and proved to be statistically significant Sig F = 0.03). Taking into consideration the structure of movement in alpine skiing, the significance of using both tests for the measurement of explosive power of young alpine skiers simultaneously seems quite doubtful. It was found that, regarding similar latent dimensions in the background of both independent variables, in the future it would be sounder to use only the standing triple jump test for analyzing explosive power, which is also by its structure closer to the movement structure in alpine skiing.Das Ziel dieser Arbeit war, die Korrelation zwischen zwei Variablen der Explosivkraft sowie deren Beziehung zur Wettkampfleistung junger alpiner Schifahrer festzustellen. Die Stichprobe umfasste 24 Jungen, 12 oder 13 Jahre alt. Die Explosivkraft wurde mittels Dreisprung (38M), bzw. Weitsprung (SDM) ohne Anlauf bewertet. Die Korrelation zweier unabhängigen Variablen der Explosivkraft war statistisch bedeutend (1 = 0,80). Diese zwei Variablen waren mit der eigentlichen Wettkampfleistung in den geprüften Kategorien auch statistisch bedeutend bezogen (3SM -r = 0,52; SDM -r = 0,47). Der hohe Wert des multiplen Korrelationskoeffizienten zwischen beiden Testen und der Kriteriumsvariable wurde mittels Regressionsanalyse gerechnet (Mult R = 0,53) und stellte sich als statistisch bedeutend dar (Sig F = 0,03). Zieht man die Bewegungsstruktur des alpinen Schifahrens in Betracht, scheint der Sinn simultaner Anwendung beider Teste zur Bewertung der Explosivkraft junger alpiner Schifahrer ziemlich bedenklich. Bezüglich der ähnlichen latenten Dimensionen in der Grundlage beider unabhängigen Variablen wurde festgestellt, dass es in Zukunft besser wäre, nur den Dreisprung ohne Anlauf als den Test zur Bewertung der Explosivkraft anzuwenden, weil er auch der Struktur nach den Bewegungen im alpinen Schifahren naher liegt

Die Korrelation zwischen einigen variablen der Explosivkraft und der Wettkampfleistung junger alpiner Schifahrer

The aim of this paper was to find the correlation between two variables of explosive power and their connection with the competitive successfulness of boys in alpine skiing. The sample comprised 24 young boys aged 12 and 13. The explosive power was analyzed by the standing triple jump (3SM) and the standing long jump (SDM). The correlation of the two independent variables of the explosive power space was statistically significant (r = 0.80). The two variables were also statistically significantly connected with the actual competitive successfulness of the tested category (35M - r = 0.52, SDM -r = 0.47). The high value of the multiple coefficient of correlation between the two mentioned tests and the criterion variable was calculated by regression analysis (Mult R = 0.53), and proved to be statistically significant Sig F = 0.03). Taking into consideration the structure of movement in alpine skiing, the significance of using both tests for the measurement of explosive power of young alpine skiers simultaneously seems quite doubtful. It was found that, regarding similar latent dimensions in the background of both independent variables, in the future it would be sounder to use only the standing triple jump test for analyzing explosive power, which is also by its structure closer to the movement structure in alpine skiing.Das Ziel dieser Arbeit war, die Korrelation zwischen zwei Variablen der Explosivkraft sowie deren Beziehung zur Wettkampfleistung junger alpiner Schifahrer festzustellen. Die Stichprobe umfasste 24 Jungen, 12 oder 13 Jahre alt. Die Explosivkraft wurde mittels Dreisprung (38M), bzw. Weitsprung (SDM) ohne Anlauf bewertet. Die Korrelation zweier unabhängigen Variablen der Explosivkraft war statistisch bedeutend (1 = 0,80). Diese zwei Variablen waren mit der eigentlichen Wettkampfleistung in den geprüften Kategorien auch statistisch bedeutend bezogen (3SM -r = 0,52; SDM -r = 0,47). Der hohe Wert des multiplen Korrelationskoeffizienten zwischen beiden Testen und der Kriteriumsvariable wurde mittels Regressionsanalyse gerechnet (Mult R = 0,53) und stellte sich als statistisch bedeutend dar (Sig F = 0,03). Zieht man die Bewegungsstruktur des alpinen Schifahrens in Betracht, scheint der Sinn simultaner Anwendung beider Teste zur Bewertung der Explosivkraft junger alpiner Schifahrer ziemlich bedenklich. Bezüglich der ähnlichen latenten Dimensionen in der Grundlage beider unabhängigen Variablen wurde festgestellt, dass es in Zukunft besser wäre, nur den Dreisprung ohne Anlauf als den Test zur Bewertung der Explosivkraft anzuwenden, weil er auch der Struktur nach den Bewegungen im alpinen Schifahren naher liegt

CORRELATION OF MOTOR DIMENSIONS OF TWO GENERATIONS OF YOUNG ATHLETES IN ALPINE SKIING FROM 2001 TO 2010

The dynamics of the variations of the motor status of two generations of young Alpine skiers over a ten-year period 2001-2010 was observed. The sample of participants included 58 young Alpine skiers who represented two U-14 generations (Gen1=2001/02; Gen2=2009/10) in the category of older boys in the official Alpine ski competition system of the Ski Association of Slovenia. The developed model of potential success comprised 17 motor variables, on the other hand, the criterion variable is represented by a sum of points scored according to the system of points of SAS. By using Pearson's correlation coefficients (r) we attempted to find the correlation between individual variables (Level 1) and success in competitions by individual year/generation. We determined that the trend of the number of statistically significant correlations between individual variables and the success criterion increased from 5 (Gen1; 4 variables of strength and 1 variable of coordination) to 12 (Gen2; 4 variables of strength, 2 variables of speed, 1 variable of endurance and 5 variables of basic and special coordination). The correlation between the selected sets of motor variables (Level 2) with success in competitions was calculated by using the method of multiple correlation coefficients (R). The number of multiple correlation coefficients of the motor variables sets increased from Gen1 to Gen2. The proven larger number of statistically significant correlations between measured motor abilities and competitive success is also a very important point of strategy and orientation of the National program of development of Slovenian Alpine skiing

Vergleich von Körperschwerpunkt-Flugbahnen in modernen Riesenslalom-Techniken

An analysis was made of the possibility of executing modern giant-slalom technique variants, and the differences between them, on a sample of seven elite athletes in a simplified competitive situation. The analysis of the selected runs showed that all the athletes were able to perform the turns in given conditions with both giant-slalom techniques – the technique with velocity control and the technique with velocity increase. The analysis of kinematic parameters was limited to the centre of mass (CM) trajectories. The differences were tested with a Student’s t-test for dependent samples. Statistically significant differences were obtained between the two skiing techniques in the athletes’ CM trajectories in the measured area (second and third turns). This fact, together with other proven differences between the trajectories of both techniques, mostly contributed to the confirmation of the advantage of skiing with the technique with velocity increase and the realization of the theoretical and practical background of this study.Uvod Moderna skijaška vožnja između vrata spaja pojedinačne elemente sijaškog zavoja u jedinstveno kretanje, pa ih je vrlo teško, barem u praksi, proučavati odvojeno. Ipak, to je neizbježno u suvremenoj teorijskoj analizi. Uzmemo li u obzir visok stupanj isprepletenosti sekvencija motoričkog gibanja u izvedbi sastavnih elemenata moderne tehnike veleslalomskog zavoja, natjecateljski bismo zavoj mogli podijeliti na tri faze (Žvan i sur., 1996): a) faza ulaska u zavoj, b) faza vobenja zavoja i c) završna faza zavoja. Uzevši u obzir specifičnosti pojedinih skijaških tehnika individualnih natjecatelja, pokušali smo se u definiranju moderne veleslalomske tehnike skijanja ograničiti na dvije primarne kombinacije motoričkih struktura (Lešnik, 1999.): - tehnika koja podrazumijeva kontrolu brzine (A) - uobičajena veleslalomska tehnika koju karakterizira snažan odraz u zavoju, a definirana je izrazitim vertikalnim gibanjem; - tehnika koja podrazumijeva povećanje brzine (B) - osnovna joj je karakteristika zadržavanje niskog skijaškog položaja i smanjeno vertikalno gibanje težišta tijela, što pretpostavlja raznoliko opterećivanje i rasterećivanje skija, a naziva se lateralno gibanje. Šest skijaških eksperata usporedilo je dvije tehnike na temelju video analiza, a odbačeni su neuspjeli pokušaji. Eksperti su procjenjivali tehničke osobitosti pojedine tehnike, kao i rezultate primjene svake od njih. Osnovni cilj modernih natjecateljskih skijaških tehnika jest zadržati brzinu u svim fazama izvedbe zavoja ili, drugim riječima, ostvariti što manji gubitak brzine. To se može ostvariti tzv. lateralnim rasterećenjem gdje se u završ- noj fazi zavoja (3. faza) koljena i skije, u što je moguće kraćem vremenu, podvlače pod tijelo i guraju u suprotnu stranu u sljedeći zavoj (1. faza zavoja). Na taj se način postiže minimalno vertikalno gibanje težišta, a pritisak na snježnu podlogu je smanjen. Cilj je ovog istraživanja bio usporediti položaj trajektorija težišta tijela za vrijeme izvedbe zavoja veleslalomskim skijaškim tehnikama A i B. Metoda Mjerenje je provedeno na homologiziranoj stazi gradijenta od 15 do 20 stupnjeva, što omogućava izvođenje skijaških zavoja objema tehnikama. Također je bilo dovoljno pristupnog prostora za postizanje potrebne ulazne brzine (od oko 60 km/h) u stazu. One vožnje u kojima nije postignuta potrebna ulazna brzina za izvedbu zavoja, nisu bile analizirane, a isto tako nisu analizirane ni izvedbe zavoja koje nisu bile u skladu sa zahtjevima dviju definiranih skijaških tehnika (A ili B). Na temelju preciznog pregleda video snimaka i nakon izbacivanja nezadovoljavajućih izvedaba, odabran je uzorak vožnji. Sedam valjanih parova vožnji (tehnikom A i tehnikom B) koje je odvozilo sedam skijaša (u dobi između dvadeset i dvadeset pet godina), članova elitnog slovenskog natjecateljskog tima alpskih skijaša, korišteno je u daljnjoj analizi. Sljedeća faza bila je kompjutersko prikupljanje podataka i transformacija video snimaka u digitalni format. Za digitalizaciju je uporabljen desetosegmentni model ljudskoga tijela, a korišteno je 14 točaka. Tim smo postupkom pratili trajektorije težišta tijela (CM), koje su se, razumljivo, razlikovale ovisno o različitim antropometrijskim karakteristikama skijaša. Rezultati Statistička analiza kinematičkih parametara učinjena je pomoću SPSS statističkog paketa. Izračunati su parametri deskriptivne statistike, a zatim su razlike između dvije skijaške tehnike izračunate pomoću Studentovog t-testa za male zavisne uzorke. Kako bismo postigli bolji uvid u analizirane zavoje, analizirali smo i izračunate vrijednosti u odnosu na vremenske sekvencije varijabli. Razlike po osi x statistički su značajne u dijelu u kojem se produžava faza vođenja zavoja (faza b) u tehnici B te u dijelu završne faze zavoja (faza c) u tehnici A. Završna analiza pokazala je znatnu prednost voženja B tehnikom (88 cm). Usporedbom trajektorija CM dviju skijaških tehnika po osi z nisu dobivene statistički značajne razlike u otklonima od padne linije (os x). Rezultati pokazuju manja odstupanja trajektorija CM u tehnici B, kao i izravnije kretanje prema sljedećim vratima. Glavni nalaz, koji smo pokušali prikazati grafički (graf 1), odnosi se na kretanja trajektorija CM u ravnini XZ u povezanoj izvedbi dva veleslalomska zavoja. Najveće razlike trajektorija vidljive su u području otprilike 10-20m od osi x i 1-6m od osi z. Te razlike između tehnika A i B odnose se uglavnom na različit smjer kretanja prema sljedećim vratima: tehnika B daje izlazno-usmjereno kretanje koje je više usmjereno prema sljedećim vratima. Te razlike u smjerovima (strelice) također su posljedica prelaska u završnu fazu zavoja (faza c) u tehnici A, zbog čega dolazi do skraćivanja faze vođenja zavoja (faza b). U tehnici B, međutim, faza vođenja zavoja (b) produžena je zbog izravnijeg kretanja u smjeru sljedećih vrata, što je popraćeno bržom promjenom u kombinaciju faza ‘c-a’. Zaključak Cilj je ovog istraživanja bio usporediti različite natjecateljske tehnike (A i B). Procjenjujemo da nam podaci, kao i dobiveni razultati omogućuju opis karakteristika obiju tehnika, a istodobno i prednosti tehnike B za koju vjerujemo da ce prevladati u budućnosti. To znaci da će, usprkos težim uvjetima, skijaši skijati u nižoj poziciji, a općenito ce rasterećivati i opterećivati svoje skije u vožnji pri prijelazu iz jednoga u drugi zavoj na lateralan način. To, naravno, nije isključivo problem usavršavanja skijaške tehnike, vec je to u većoj mjeri vezano uz bolju psihofizičku kondiciju natjecatelj.Es wurde in dieser Studie eine Analyse gemacht, sowohl von der Möglichkeit, unterschiedliche moderne Riesenslalom-Techniken durchzuführen, als auch von Unterschieden zwischen diesen Techniken. Diese Forschung wurde in vereinfachten Wettkampfbedingungen an sieben Hochleistungssportlern durchgeführt. Die Analyse von ausgewählten Läufen zeigte, dass alle Sportler die Skikenntnisse hatten, die Schwünge in beiden Riesenslalom-Techniken – die Technik, die die Geschwindigkeitskontrolle impliziert, einerseits und die Technik, die die Geschwindigkeitssteigerung impliziert, andererseits – durchführen zu können. Die Analyse von kinematischen Parametern wurde zur Analyse von Hörperschwerpunkt-Flugbahnen begrenzt. Die Unterschiede wurden mittels der Studenten t-Test für abhängige Gruppen getestet. Die statistisch bedeutende Unterschiede zwischen den beiden Skitechniken zeigten sich in den Hörperschwerpunkt-Flugbahnen von Sportlern innerhalb der gemessenen Strecke (der zweite und der dritte Bogen). Diese Tatsache, zusammen mit anderen bestätigten Unterschieden zwischen den Flugbahnen in beiden Skitechniken, trug dazu bei, sowohl es zu bestätigen, dass die Technik, die die Geschwindigkeitssteigerung impliziert, vorteilhaft ist, als auch die Realisation vom theoretischen und praktischen Hintergrund dieser Studie zu befürworten

INFLUENCE OF MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS, PHYSICAL FITNESS AND SKI TECHNIQUE ON SKI RACING PERFORMANCE IN GIRLS AGED 12 TO 14

The purpose of this study was to use a multiple regression analysis to identify the independent impact of morphological dimensions, physical fitness and technique in free and competitive Alpine skiing on competition performance in twenty categorized racers from various Slovenian ski clubs, girls aged 12 to 14. We used the reduced model variables of morphological dimensions - MD (the volume of the left knee, body mass index (BMI), % body fat), physical fitness - PHF (ten jumps on both legs, running eights, stability test), technique in free skiing - TEFSK (balance, movement coordination and derivation of the curve) and the technique in competitive skiing - TECSK (balance, derivation of the curve and the line of skiing). For the criterion variable, we used the total sum of the points in the Slovenian Cup in the 2013/14 season. The results showed that all four areas of measurement explain 82.6% of the variance of the points won (R² = .826), so the effect of these predictors on the competitive performance of the girls is very high (level set at p<0.05). This may show that the results of technique in competitive skiing (p<.000) in girls significantly explains the share of points won. The regression coefficients show that girls with better morphological dimensions and better technique in free skiing achieved higher scores. The study raises key areas of research in the field of technique in free and competitive skiing as the two are fundamental for achieving top results in competitive Alpine skiing

Vrhunski slalomaši – kinematička analiza putanje i brzine skijanja

With the help of a kinematic analysis we tried to establish whether the competitors with a shorter line of skiing achieve higher velocities among the slalom gates. The first part of research found out that the competitors who had the shortest lines of skiing in the first analysed turn had, as a rule, the longest lines of skiing in the second turn and vice versa. The shortest line of skiing is therefore not a guarantee for the optimum entry into the next turn. This is confirmed by the negative and statistically insignificant degree of the correlation between the distances of the line of skiing of the competitors at the first and the second pole. On the basis of these findings, it could be claimed that under the present conditions, it is extremely difficult, maybe even impossible, to ski in such a way that the line of skiing would be very short in several successive turns. The second part of the research focused on the establishment of the correlation between the trajectories of the skis and the velocity of skiing of the chosen sample in the measured space (two slalom turns). The calculations of the correlations proved a statistically significant correlation between the average velocity of skiing and the average distance of the length of the line of skiing from the y-axis in the entire measured segment. It was established that the measured space was covered faster by the competitors whose line of skiing was shorter, which means more direct.Uvod Današnji vrhunski natjecatelji u skijanju nastoje povećavati brzinu skijanja najkraćom mogućom padnom putanjom. Tako skijanje postaje zahtjevno i rizično, pa posljedično to ne mora biti pravi način za postizanje uspjeha. Uspjeh u utrci ovisi o mnoštvu čimbenika. Sa stajališta tehnike, dobar rezultat posljedica je najboljeg mogućeg odnosa između brzine klizanja skije i odabira optimalne putanje zavoja u odnosu na određenu konfiguraciju skijaških vrata (štapova), tj. u odnosu na stazu. Suvremeno je skijanje brže u zavojima. Cilj svakog natjecatelja je napraviti čitav zavoj na rubovima bez tzv. rotacije skija, što uvijek uzrokuje veće ili manje bočno otklizavanje. Rotacija skija u zavoju bila je tipična za skijanje starom tehnikom, no danas ona predstavlja smo metodu za kontrolu brzine u skijanju kroz vrata. Ciljevi ovog istraživanja bili su: - ispitati razliku u izboru putanje skijanja između pojedinih natjecatelja Svjetskog kupa i utvrditi udaljenost njihovih putanja skijanja od štapa (padne linije); - ispitati da li natjecatelji koji biraju najkraću liniju skijanja između štapova postižu veće brzine, otklizavaju li brže između slalomskih vrata te postižu li, na kraju utrke, bolji rezultat. Metode Varijable. Karakteristike slalomske tehnike proučavane su na bazi kinematičkih mjerenja provedenih 2004. godine za vrijeme održavanja utrke Svjetskog kupa na Vitrancu, za natjecanja u slalomu u Kranjskoj Gori. Ispitanici. Testni uzorak činili su najbolji alpski skijaši svijeta koji su se natjecali u Svjetskom kupu pod pokroviteljstvom FIS-a. Finalni uzorak ispitanika činilo je 18 natjecatelja koji su imali startne brojeve između 2. i 69. Samo oni koji su, sukladno procjenama eksperata, odskijali stazu bez ikakvih uočljivih odstupanja koja su mogla utjecati na rezultate mjerenja, uključeni su u završnu analizu. Metode. Prikupljeni podaci obrađeni su na Institutu za šport Fakultete za šport u Ljubljani. Nakon provedene kinematičke analize, dobiveni podaci obrađeni su u okviru programskog paketa SPSS. Osim prosječnih vrijednosti ubrzanja pojedinih segmenata tijela, izračunati su koeficijenti korelacije između pojedinih varijabli koje su određene u skladu s postavljenim ciljevima. Postupak. Na temelju izračuna trajektorija skija (aritmetičke sredine položaja gležnjeva), određen je za svakog natjecatelja položaj trajektorije najbliže štapovima prvih i drugih vrata. Na taj je način utvrđeno da li je udaljenost linije skijanja od štapova prvih i drugih vrata slična kod vrhunskih natjecatelja te ako nije, u kojoj se mjeri razlikuje. Rezultati Uz pomoć koeficijenata korelacije između udaljenosti od prvog štapa i udaljenosti od drugog štapa, utvrdili smo da li su udaljenosti linija skijanja promatranih natjecatelja od pojedinih štapova približno jednake. Dobili smo rezultate prema kojima su one putanje skijanja koje su bile bliže prvom štapu, u pravilu, bile udaljenije od drugog štapa i obratno. Također nas je zanimalo što se događa s brzinom skijanja u prostoru mjerenja. Osnovno je pitanje bilo da li oni vrhunski natjecatelji koji skijaju bliže štapu direktnijom, tj. kraćom putanjom ujedno postižu i veća ubrzanja. Natjecatelj čija je linija skijanja direktnija na mjestu ulaska u zavoj vjerojatno zadržava brzinu skija u većoj mjeri, a čak je može i povećati. U tom slučaju optimalni smjer otklizavanja može biti zadržan jedino ako se radi o fizički snažnom natjecatelju koji ima savršenu tehniku. Brze promjene rubljenja da bi se skije usmjerile, što je (iz)ravnije moguće, prema sljedećim vratima čine liniju skijanja između vrata najkraćom mogućom. Sukladno tome, brzina i kraća linija skijanja povećavaju pritisak na skije u fazi zavoja. Ako natjecatelj taj pritisak doživljava prejakim, on mora prilagoditi (smanjiti) brzinu skijanja. Ukoliko mu to ne uspije, on potom mora ‘korigirati’ odabranu putanju skijanja čim doskija do sljedećih vrata. Naš je cilj bio utvrditi brzinu koju postižu skijaši natjecatelji u prostoru mjerenja. Prosječne brzine su izračunavane za svakog pojedinog natjecatelja na temelju brzine postignute na razini prvog (prvih vrata) i drugog (drugih vrata) štapa, kao i u trenutku promjene rubljenja. Istovremeno, pokušali smo utvrditi da li je prosječna brzina onih natjecatelja koji skijaju kraćom, izravnijom putanjom veća u odnosu na one koji odabiru dužu, manje izravnu putanju prolaska kroz vrata. Koeficijenti korelacije pokazuju da je povezanost između prosječne brzine skijanja i prosječne udaljenosti linije skijanja od osi y na razini cijelog prostora mjerenja statistički značajna. Na ovom uzorku ispitanika, duljina linije skijanja je u cijelom prostoru mjerenja (znači, u dva sukcesivna zavoja u slalomu) statistički značajno povezana s brzinom skijanja, što znači da oni natjecatelji kod kojih je udaljenost putanje skijanja od osi y manja (kraća, izravnija linija skijanja) postižu u pravilu veću brzinu skijanja. S druge strane, prosječna brzina natjecatelja s dužom prosječnom linijom skijanja je niža. Zaključak Na temelju dobivenih rezultata u ovom empirijskom istraživanju moguće je zaključiti da kraća i izravnija linija skijanja povećava vjerojatnost postizanja veće brzine skijanja, a posljedično i bolji rezultat. Je li tako moguće skijati cijelom stazom ili samo nekim njezinim dijelom, ostaje otvoreno pitanje

Body mass index changes in children and adolescents with intelectual disability during the COVID-19 pandemic

Introduction: Intellectual disability (ID) is a generalized neurodevelopmental disorder characterized by significantly impaired intellectual and adaptive functioning. Body mass index (BMI) is a value derived from the mass (weight) and height of a person. Due to the COVID-19 pandemic there was a lockdown of all schools and other daily sport activities. Methods: We measured the height and weight of 100 children and adolescents with intellectual disability. The measurements were taken in September 2020 and then six months later, in March 2021. The calculated BMI was transformed into age- and sex-standardized values (zBMI). Mean BMI and zBMI were compared over time and between sexes using a paired t-test and two-way mixed analysis of variance (ANOVA). The effect size was estimated using Cohen’s d. Results: On average across all groups, BMI increased by 0.5kg/m2 in the studied period. The increase in mean BMI was statistically significant for both groups of girls; the difference between girls and boys in BMI increase was marginally statistically significant. The analysis of zBMI confirmed that the observed changes were likely not simply a consequence of maturation. Discussion: One effect of the COVID-19 pandemic and restrictions related to it was the increase of BMI values in children and youth. With our results, we can relate this data also to population with ID. Although we have provided intervention programs and encouraged pupils and their parents to be more physically active during lockdown, the importance of school and after school activities regarding physical fitness status is clearly evident

Comparing Subjective Life Satisfaction of People with Impairments Who Engage in the Occupation of Skiing with Those Who Do Not: A Survey Research

Subjective life satisfaction has not been widely researched in people with impairments and variables that can support it are not well understood. The aim of this study was to explore whether the recreational practice of para-alpine skiing can improve subjective life satisfaction of people with physical impairments. All recreational para-skiers who resided in Slovenia at the time of the study (N=15) were included, and compared with a group of non-skiers (N=15). Data were gathered using a questionnaire which included different scales that measured the frequency and intensity of positive and negative emotions, and satisfaction in various areas of life. Para-skiers had more positive emotions and lower intensity of negative emotions than non-skiers. They also experienced more general satisfaction and had higher satisfaction with certain areas of life. Para-alpine skiing is an occupation that can present a good fit for certain people with impairments and holds a potential to increase life satisfaction in a sustainable way

CORRELATION BETWEEN EXPERT MODEL EVALUATION AND COMPETITIVE SUCCESSFULNESS OF YOUNG CATEGORIES IN ALPINE SKIING

Expert modelling has been represented as an important part of planning and conducting training and analysing the effects of training of different categories of competitors in Alpine skiing in Slovenia. On the basis of a heuristic approach, a model of success was formed. In the category of older boys (U16), the model consists of 17 dimensions of a motor subsystem and of 8 dimensions of a morphological subsystem; on the other hand, competitive success (the criterion variable) was assessed based on the calculation of points won in the Rauch Cup competitions in the 2015/16 season. Motor and morphological dimensions were measured on a sample of 31 active competitors in the category of older boys (U16). With the help of the SMMS program package, marks were calculated at all the levels of a potential model of success. Marks calculated for an individual competitor as well as for the whole group are used by coaches as a useful orientation when planning and conducting the training process. In the second part of the survey, we intended to establish a connection between the marks calculated by means of the expert system method (heuristic approach) and the criterion variable. The calculated Pearson’s correlation coefficient confirmed the statistically significant connection between the calculated marks (expert system method) and the actual success (points won in the Rauch Cup competitions). The result obtained (r=0.47) is a relevant indicator of the validity and appropriate configuration of a reduced model of potential success