Tko, kome i kada (ne) prijavljuje sumnju na nasilje

Od 2009. godine Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,Odjel socijalne medicine, Odsjek za prevenciju nasilja organizira i provodi edukaciju oprijavljivanju sumnje na nasilje i umrežavanju na lokalnoj razini (npr. grada Kastva)djelatnika koji se u svom radu susreću sa sumnjom da je došlo do nekog od oblika nasilja naddjecom, ženama i starijim osobama. Dostupnim informacijama i istraživanjima ustanovljenoje da se ne organizira sustavna edukacija na lokalnoj razini (grad, općina) zdravstvenihdjelatnika, djelatnika socijalne skrbi, psihologa, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga idjelatnika odgojno obrazovnih ustanova o zakonskoj i moralnoj obvezi prijavljivanja sumnjena nasilje i svih oblika nasilja koji se pojavljuju na lokalnoj razini. Zdravstveni djelatnik,djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno -obrazovne ustanove često je prva osoba koja može uvidjeti da je dijete, žena i starija osobaizložena nekom obliku nasilja

Tko, kome i kada (ne) prijavljuje sumnju na nasilje

Od 2009. godine Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Odjel socijalne medicine, Odsjek za prevenciju nasilja organizira i provodi edukacije o prijavljivanju sumnje na nasilje i umrežavanju na lokalnoj razini (npr. grada Kastva) djelatnika koji se u svom radu susreću sa sumnjom da je došlo do nekog od oblika nasilja nad djecom, ženama i starijim osobama. Dostupnim informacijama i istraživanjima ustanovljeno je da se ne organizira sustavna edukacija na lokalnoj razini (grad, općina) zdravstvenih djelatnika, djelatnika socijalne skrbi, psihologa, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga i djelatnika odgojno obrazovnih ustanova o zakonskoj i moralnoj obvezi prijavljivanja sumnje na nasilje i svih oblika nasilja koji se pojavljuju na lokalnoj razini. Zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno - obrazovne ustanove često je prva osoba koja može uvidjeti da je dijete, žena i starija osoba izložena nekom obliku nasilja. Odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji naglašava se obveza prijavljivanja nasilja u obitelji. Zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno obrazovne ustanove dužan je počinjenje nasilja u obitelji prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti. Osobe iz stavka 1. ovog članka koje ne postupaju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka čine prekršaj. Ne prijavljivanje počinjenog kaznenog djela od strane službene ili odgovorne osobe sankcionirat se se novčanom ili kaznom zatvora (članak 300) (1). U Hrvatskoj najčešćim žrtvama nasilja u obitelji smatraju se žene i djeca. Svakih 15 minuta u Hrvatskoj jedna žena žrtva je nasilja u obitelji. Godine 2005. zabilježeno je 1 596 kaznenih djela u kojima su žrtve obiteljskog nasilja bila djeca. Svakodnevnim praćenjem javnih medija i statistike tendencija je povećavanja negativne statistike svih pojavnih oblika nasilja. Da bi se proaktivno djelovalo na   nasilje potrebno je poticati multi sektorsku suradnju na lokalnoj razini svih koji se u svom radu susreću sa žrtvama nasilja

Health literacy improvement of eight grade students on reproductive health – presentation of workshops „Communication, emotions, sexuality“

Cilj: Ispitati procjenu znanja o komunikaciji, emocijama i spolnom zdravlju učenika osmih razreda. Ustvrditi najčešće probleme. Učiniti usporedbu po spolu. Ispitanici i Metode: Ispitanici su 174 učenika (Ž = 97 (56 %)), što predstavlja 81 % od ukupne populacije učenika osmih razreda jedne osnovne škole u PGŽ-u (N = 214) kroz tri generacije. Prije početka i po završetku radionica provedena je anonimna anketa. Prva anketa procjenjivala je početno znanje učenika o temama kojima će se radionica baviti. Druga anketa ocjenjivala je korisnost radionica i služila analizi procesa. Rezultati: Prosječna dob iznosila je 14 (13 do 15) godina. Učenici o svojim problemima vrlo često razgovaraju s majkom (45 %), prijateljima (41 %), ocem (19 %) i braćom/sestrama (16,9 %). Većina učenika ne razgovara sa školskim liječnikom (85,8 %), obiteljskim liječnikom (79,2 %), stručnim službama škole (69,1 %) i razrednicima/profesorima (50 %). Učenici vrlo često razgovaraju o školi (45,8 %), prijateljima (31,7 %) i zdravlju (25,8 %). Najmanje razgovaraju o simpatijama (36,5 %), spolnosti (29,1 %) i emocijama (17,8 %). Učenici najčešće smatraju da o seksu posjeduju vrlo dobra (24,7 %) i izvrsna (35,3 %) znanja, kao i o komunikaciji, vrlo dobra (42,2 %) i izvrsna (25,8 %). Dobrim procjenjuju svoje znanje o zdravlju (37 %) i SPB-u (32,2 %). Dječaci smatraju da više znaju o seksu od djevojčica (20,6 % vs. 14,7 %, P = 0,004). Djevojčice smatraju da znaju više o emocijama (15,3 % vs. 3,7 %, P = 0,003). Radionice su ocijenjene kao korisne (92,5 %). Zaključci: Prema iskustvima radionica sadržaje bi trebalo obrađivati kroz zasebnu aktivnost, izvan postojećih predmeta, kontinuirano tijekom cijele godine, koristeći se evokacija/razumijevanje/refleksija okvirom za poučavanje, a kratkoročne ciljeve definirati prema karakteristikama pojedine grupe i rezultatima ankete. Reproduktivno zdravlje djece i mladih kompleksno je područje koje zahtijeva interdisciplinarni pristup.Aim: To examine the knowledge about communication, emotions, and sexual health of 8th-grade students. To state the most common issues. Make a comparison by gender. Participants and methods: The sample of participants included 174 students (F=97 (56 %)), representing 81 % of the total population of 8th-grade students in one elementary school in the Primorje-Gorski kotar County (N=214) through three generations. An anonymous survey was conducted before the beginning and at the end of the workshops. The first survey evaluated the students’ initial knowledge of the topics to be covered by the workshops. The second survey evaluated the usefulness of the workshops and served as process analysis. Results: The average age was 14 (13-15) years. Students talk about their problems very often with their mother (45 %), their friends (41 %), their father (19 %), and their siblings (16.9 %). Most of the students do not talk to the school physician (85.8 %), family physician (79.2 %), specialist school services (69.1 %) and their classmasters/professors (50 %). They very often talk about school (45.8%), friends (31.7 %), and health (25.8 %). They talk the least about the boys/girls they are in love with (36.5 %), sexuality (29.1 %), and emotions (17.8 %). Students believe they possess very good (24.7 %) and excellent (35.3 %) knowledge about sex, and that they are very good (42.2 %) and excellent (25.8%) in communicating. They evaluate their knowledge about health (37 %) and STDs (32.2 %) as good. Boys think they know more about sex than girls (20.6 % vs 14.7 %, P=0.004). Girls think they know more about emotions (15.3 % vs 3.7 %, P=0.003). The workshops were rated as useful (92.5 %). Conclusions: Based on the insights from the workshops, their content should be addressed through a separate activity, beyond the existing subjects, continuously throughout the year, using an evocation/understanding/reflection-framework, and short-term goals should be defined according to the characteristics of each group and survey results. The reproductive health of children and the youth is a complex area requiring an interdisciplinary approach

Tko, kome i kada (ne) prijavljuje sumnju na nasilje

Od 2009. godine Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,Odjel socijalne medicine, Odsjek za prevenciju nasilja organizira i provodi edukaciju oprijavljivanju sumnje na nasilje i umrežavanju na lokalnoj razini (npr. grada Kastva)djelatnika koji se u svom radu susreću sa sumnjom da je došlo do nekog od oblika nasilja naddjecom, ženama i starijim osobama. Dostupnim informacijama i istraživanjima ustanovljenoje da se ne organizira sustavna edukacija na lokalnoj razini (grad, općina) zdravstvenihdjelatnika, djelatnika socijalne skrbi, psihologa, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga idjelatnika odgojno obrazovnih ustanova o zakonskoj i moralnoj obvezi prijavljivanja sumnjena nasilje i svih oblika nasilja koji se pojavljuju na lokalnoj razini. Zdravstveni djelatnik,djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno -obrazovne ustanove često je prva osoba koja može uvidjeti da je dijete, žena i starija osobaizložena nekom obliku nasilja