Aquae Iasae – new discoveries in the Roman sanctuary – with special regard to the cults of Apollo, Asclepius and Serapis

Članak obrađuje rezultate novih istraživanja u Varaždinskim Toplicama, koja su provedena od 2011. do 2015. godine na prostoru rimskog svetišta, oko prirodnog izvora termalne vode. Istraživanjima je ustanovljeno da je u 1. stoljeću izvor bio ograđen na širem prostoru, a u 2. stoljeću oko njega se gradi pravokutna konstrukcija – izvorišni bazen veličine 8 x 13, 5 m, iz kojeg se sustavom kanala termalna voda odvodila u kupališta. Pokazalo se da su za popravke izvorišnog bazena u 4. stoljeću korišteni stariji natpisi, reljefi, pa čak i skulpture koje su, kao običan građevinski materijal, poslužile za gradnju i zatrpavanje. Pronađeno je više od 50 žrtvenika, natpisa i reljefa, a u samome izvorištu oko 17.000 rimskih kovanica. U članku se pozornost posebno obratila na dio nalaza koji svjedoči o prisutnosti kultova Apolona (Apolona – Sola), Eskulapa i Serapisa u razdoblju s 2. na 3. stoljeće, a koji govore o popularnosti ovoga svetišta i među najvišim državnim službenicima toga vremena. Novi nalazi ukazuju i na mogućnost da je oko termalnog izvora bilo i proročište, a prema nalazu jednog reljefa s natpisom može se pretpostaviti točan datum održavanja svečanosti u čast ženskih božanstava – Izide Fortune, Venere i nimfa.The paper presents the results of the new archaeological excavations in Varaždinske Toplice, conducted from 2011 to 2015 in the area of the Roman sanctuary built around the natural hot spring. The excavations have shown that a wide area around the spring was enclosed during the 1st century AD, while a rectangular structure was built around it in the 2nd century AD; a spring reservoir 8 x 13.5 meters in size, from which thermal water was then lead to the baths through a system of canals. It was discovered that the spring reservoir was repaired in the 4th century AD using older inscriptions, reliefs, and even sculptures, which were used as regular construction material for masonry and backfill. More than 50 sacrificial altars, inscriptions, and reliefs were found, while the spring itself contained 17,000 Roman coins. Special attention is given in the paper to the finds that confirm the existence of cults dedicated to Apollo (Apollo/Sol), Aesculapius, and Serapis at the baths during the 2nd and 3rd century AD, which also testify to the popularity of this sanctuary among the highest government officials of the time. New finds also indicate the possibility of an oracle around the spring, and a relief with an inscription could allow us to infer the exact date of the festivities held in honour of female deities: Isis/Fortuna, Venus, and the nymphs

Aquae Iasae − new monuments, dedicated to nymphs, from the Roman sanctuary – Part I

Članak obrađuje deset kamenih spomenika sa zavjetnim natpisima posvećenih nimfama, a koji su pronađeni tijekom istraživanja prostora rimskog izvorišta i svetišta 2011. i 2012. godine na lokaciji u parku u Varaždinskim Toplicama. Svi su spomenici bili sekundarno iskorišteni u obnovi kaptaže izvorišta, vjerojatno početkom 4. stoljeća. Istraživanja su pokazala da je na taj način iskorišteno oko 50 kamenih spomenika koji su ugrađeni u sjeverni i južni zid izvorišta tijekom njihove obnove. Od deset spomenika, koji se obrađuju u ovom radu, devet ih je pronađeno u urušenju i sačuvanoj konstrukciji sjevernog zida, a jedan u južnom zidu izvorišta. Dva spomenika sadrže dedikaciju nimfama bez epiteta, četiri su s epitetom augustae, a jedan je posvećen ozdravljujućim nimfama (salutares). Na dva natpisa nimfama se dodaje epitet iasae, od kojih na jednom zajedno s epitetom salutares, a jedan natpis ima zanimljivu posvetu s kombinacijom više epiteta: peonis augustis salutaribus. Na većini su spomenika sačuvana i imena dedikanata i njihove funkcije pa se može zaključiti da se radilo podjednako o pripadnicima rimske vojske i onima koji su obavljali razne civilne i svećeničke službe. S obzirom na to da su svi natpisi nastali u 2. i 3. stoljeću, značajan su doprinos u sagledavanju strukture posjetitelja u tom periodu, njihovom porijeklu i službama koje su obavljali te svjedoče o izrazitoj popularnosti nimfi kao zaštitnica „svetog“ izvora po kojem je ovo naselje sasvim sigurno bilo poznato na širem prostoru.The article deals with ten stone monuments with votive inscriptions dedicated to nymphs, which were found in 2011 and 2012 during research on the Roman spring reservoir and sanctuary in the park at Varaždinske Toplice. All the monuments had been secondarily used in the restoration of the spring’s catchment, probably at the beginning of the 4th century. Research has shown that about 50 stone monuments were built into the north and south walls of the spring reservoir during their renovation. Among the ten monuments discussed in this paper, nine were found in the rubble and preserved structure of the north wall, and one in the south wall. Two monuments contain dedications to nymphs without epithets, four have the epithet augustae, and one is dedicated to healing nymphs (salutares). The epithet Iasae is added to nymphs on two inscriptions, one of them alongside the epithet salutares. There is one inscription with an interesting dedication that consists of a combination of several epithets: peonis augustis salutaribus. The names of the dedicants and their functions have been preserved on most of the monuments, so it can be concluded that they were members of the Roman army and those who performed various civil and priestly services. Since all the inscriptions were made in the 2nd and 3rd centuries, they make a significant contribution to our perception of the structure of visitors in that period, their origin and the services they performed. That all testifies to the extreme popularity of nymphs as protectors of the ‘sacred spring’, for which the settlement was certainly known in the wider area

Arheološki park Andautonija: projekt daljnjeg razvoja kao Ekomuzeja šćitarjevske Posavine i Dani Andautonije u Šćitarjevu

U današnjem selu Šćitarjevu, 25 km od Zagreba, nalazio se od 1. do 4. st. rimski grad Andautonija. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima, poznato je da je Andautonija bila visokourbanizirano naselje i najznačajniji grad u rimsko vrijeme na prostoru na kojemu se danas prostire Zagreb

Textile finds from the site of Crkvari – St Lovro church

U članku su obrađeni nalazi tekstila iz grobova br. 43 i 112, pronađenih tijekom arheoloških istraživanja 2004. i 2005. godine na lokalitetu Crkvari – crkva Sv. Lovre. Oba groba nalazila su se uza sjeverni zid crkve, unutar arheološkim istraživanjima otkrivene sakristije. Grob 43 se fizički i stratigrafski nalazio iznad groba 112. U zapuni groba 43 pronađeno je nekoliko dijelova traka tkanine sa zlatnim nitima (N 118). U zapuni groba 112 također je pronađena traka tkanine sa zlatnim nitima (PN 33), te dislocirana lubanja mlade žene, omotana ostacima tkanine vezene zlatnim nitima (PN 27). Analizom tkanine ustanovljeno je da se radi o dijelovima dvaju odjevnih predmeta, najvjerojatnije ženske kape (PN 27) te trake (PN 33 i N 118) koja je obrubljivala neki odjevni predmet. Tekstil iz oba groba pripadao je skupocjenim odjevnim predmetima, čija je upotreba bila ograničena na izdvojene i bogatije slojeve stanovništva. Na temelju arheološke stratigrafije te apsolutnokronološke datacije 14C metodom, pronađene tekstilne predmete možemo datirati oko sredine 16. st.The paper presents an analysis of textile finds from graves 43 and 112, discovered during archaeological excavations in 2004 and 2005 at the site of Crkvari – St Lawrence (Sv. Lovro) church. Both graves lay adjacent to the northern church wall, within the sacristy revealed by archaeological excavations. Grave 43 was superimposed in physical and stratigraphical terms over grave 112. The fill of grave 43 yielded several pieces of textile strips with golden threads (F 118). The fill of grave 112 likewise yielded a textile strip with golden threads (SF 33) as well as the dislocated skull of a young woman, wrapped with the remains of textile embroidered with golden fibers (SF 27). The analysis of the textile established that it belonged to two clothing items, most probably a woman’s cap (SF 27) and a strip (SF 33 and SF 118) that bordered a clothing item. The textile from both graves belonged to valuable clothing items, whose use was limited to distinct and richer social classes. Based on the archaeological stratigraphy and absolute dates obtained by the 14C method, we can date the discovered textile objects around the mid-16th cent

Zbornik I. skupa hrvatske ranokršćanske arheologije (HRRANA)

Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja.Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja

Zbornik I. skupa hrvatske ranokršćanske arheologije (HRRANA)

Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja.Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja

Recikliraj, ideje iz prošlosti

Znanstvena monografija Recikliraj, ideje iz prošlosti posvećena je temi recikliranja i ponovne upotrebe u prošlosti, a nastala je u sklopu istoimene izložbe. Monografija sadrži 17 tekstova u okviru kojih se razmatraju ponovna upotreba predmeta i recikliranje različitih vrsta materijala poput kamena, keramike, kosti, metala, stakla i tekstila kroz sva vremenska razdoblja. Tekstovi monografije, koji prate koncept izložbe, pokazuju da su reciklirani predmeti imali vrlo aktivnu ulogu u društvu, da nisu izolirani slučajevi ponovne upotrebe određenog materijala te da je ideološka pozadina, ponovne upotrebe i recikliranja, imala mnogo složenije značenje za društvo. Prateći osnovnu misao izložbe tekstovi u monografiji usmjereni su na podizanje svijesti o dugovječnom i neprekinutom ciklusu ponovne upotrebe predmeta kako bi se čitatelja potaklo na razmišljanje o konceptu recikliranja u odnosu na suvremeni način života.Znanstvena monografija Recikliraj, ideje iz prošlosti posvećena je temi recikliranja i ponovne upotrebe u prošlosti, a nastala je u sklopu istoimene izložbe. Monografija sadrži 17 tekstova u okviru kojih se razmatraju ponovna upotreba predmeta i recikliranje različitih vrsta materijala poput kamena, keramike, kosti, metala, stakla i tekstila kroz sva vremenska razdoblja. Tekstovi monografije, koji prate koncept izložbe, pokazuju da su reciklirani predmeti imali vrlo aktivnu ulogu u društvu, da nisu izolirani slučajevi ponovne upotrebe određenog materijala te da je ideološka pozadina, ponovne upotrebe i recikliranja, imala mnogo složenije značenje za društvo. Prateći osnovnu misao izložbe tekstovi u monografiji usmjereni su na podizanje svijesti o dugovječnom i neprekinutom ciklusu ponovne upotrebe predmeta kako bi se čitatelja potaklo na razmišljanje o konceptu recikliranja u odnosu na suvremeni način života