PSYCHOLOGICAL AND ORGANIZATIONAL APPROACHES TO SUICIDE TERRORISM

Od nastanka suvremenog samoubilačkog terorizma ranih 80-ih godina prošlog stoljeća (Libanon), samoubilački terorizam je postao najsmrtonosniji oblik terorizma. Iako samoubilački terorizam čini tek tri posto svih terorističkih napada, oni su prouzročili stradanje 48 posto svih žrtava. Jednoznačna tumačenja ove pojave zanemaruju činjenicu da je terorističko ponašanje interakcija između psihologije pojedinca i izvanjskog okruženja. Psihološka motrišta fenomena terorizma važne su dimenzije istraživanja, ali im se treba pristupiti oprezno uzimajući u obzir motivacijski proces, psihopatologiju, probleme identifikacije, žudnju za vjerskom čistoćom, poniženje, očaj, osvetu i drugo. Terorističke napade rijetko kad izvode pojedinci koji djeluju sami. Oni su članovi veće mreže pa stoga postoji potreba za razlikovanjem motiva pojedinaca s jedne strane i organizacijskih razloga za sudjelovanje u samoubilačkim napadima s druge strane. Druga razina analize usmjerena je na organizacije (skupine, ćelije) koje imaju različite ciljeve i motive te na njihovu potrebu za održavanjem izborom prilagodbe dinamici i taktici određene skupine. Taktički i politički motivi i ciljevi utječu na odluku organizacije da se upusti u samoubilačke napade. Samoubilački terorizam se koristi pretežito stoga što se pokazao učinkovitom vojnom i/ili političkom strategijom. Treća dimenzija proučavanja terorizma obuhvaća različite povijesne, društvene, kulturne, vjerske i ekonomske čimbenike i uvjete koji nude kontekst za razumijevanje razina pojedinca i organizacije.Since the beginning of modern suicide terrorism in the early 1980s (Lebanon), suicide terrorism has become the most deadly form of terrorism. Although suicide attacks amounted to just three percent of all terrorist incidents, these attacks were responsible for forty-eight percent of all fatalities. Single-factor explanations overlook the fact that terrorist behavior is an interaction between individual psychology and external environment. Psychological aspects of the terrorism phenomenon are an important area of research but it needs to be approached with caution (motivational process, psychopathology, identity issues, longing for religious purity, humiliation, despair, revenge etc). Terrorist acts are rarely carried out by individuals acting on their own but by individuals who are members of larger network. Hence, there is a need to distinguish among individual motives on the one hand and organizational reasons to engage in suicide attacks on the other hand. Second level of analysis focuses on organizations (groups, cells) which have distinct goals and motives – the need to maintain themselves choosing to adopt particular group dynamics and tactic. Tactical and political motives and goals affect the organization’s decision to embark on suicide attacks. Suicide terrorism is used mainly because it has proven to be an effective strategy, militarily and/or politically. The third approach is environmental covering the various historical, social, cultural, religious and economic factors and conditions that provide the context for the individual and the organizational level

Geography Of Crime – Criminological And Criminalistics Discourses

U istraživanju kaznenih djela kao pojedinačnih pojava, kriminaliteta kao masovne pojave i viktimizacije, teorijski konstrukti i brojna empirijska istraživanja u područjima ekološke kri-minologije, situacijske kriminalistike i bihevioralne geografije razvili su okvir za razvitak ge-ografije kriminaliteta koja ispituje odnose između varijabli prostora i vremena s jedne strane te pojedinca ili društvenih skupina i kriminaliteta s druge strane. Analiza prostornih podataka putem geografskih informacijskih sustava koristi se za tzv. mapiranje kriminaliteta, geografs-ko profiliranje počinitelja, žrtve ili objekta napada otkrivanjem kauzaliteta kod ustrajnog či-njenja kaznenih djela, za predviđanje budućih kriminalnih aktivnosti ili sigurnosno važnih do-gađaja u odnosu na vrijeme i mjesto, kao i za koncept policije u zajednici. Zbog značajnog ut-jecaja na kvalitet policijskog rada i odlučivanja na operativnoj, taktičkoj i strateškoj razini, suvremene policijske organizacije koriste geografske informacijske sustave u svakodnevnom radu, a u svrhu prevencije i smanjenja stope kriminaliteta.In crime investigation of a particular offence and crime as a mass phenomenon that encompasses vic-timization as well, both theoretical and empirical research in the areas of environmental criminology, situational criminalistics and behaviour geography has developed a framework for development of geography of crime. It examines the relationship between variables of time and space, on the one hand, and individuals or social groups and crime, on the other. Spatially referenced data analysis as a useful tool is performed by Geographic Information Systems (GIS). GIS can be used for crime map-ping analysis, geographic profiling of serial crime offenders, target or victims, in order to establish causal relationships when criminal acts have been commited persistantly and repeatedly. GIS can also be used for predicting future criminal activities and assist with organisation of significant security e-vents with regard to time and place, as well as for Community Oriented Policing. Due to a significant impact on the quality of police work, policy and decision making at operational, tactical and strategi-cal levels, contemporary police organizations use GIS in their daily work resulting in crime prevention and crime rate reduction

Razvijanje policijskih strategij za iskanje starejših pogrešanih oseb na Hrvaškem

Purpose: This paper examines the distribution of elderly missing persons in the city of Zagreb per variables (age, sex of the missing person, social and marital status, employment, place and duration of disappearance, method of finding the missing person, its outcome, reasons for disappearance, etc.) needed for the design of the plan of the search for the missing person. Design/Methods/Approach: The paper uses data collected through a questionnaire with 417 variables and processed with certain basic statistical methods. The collected data are examined on a sample of 170 elderly missing persons in the city of Zagreb, and through characteristics of methods, measures and actions, together with the methods of search for elderly persons in cities, with special reference to Zagreb. Findings: The statistically established behavioural modes of certain groups of elderly people are analysed: persons with Alzheimer’s disease and persons with suicidal risk. The stated findings largely assist in planning and conducting the search for those persons, especially for missing person profiling and his/her possible movement since disappearance. The success of the search for the missing person presumes knowledge about the stated specifics by all searchers. It especially applies to the police in the formal, due to its sole duty and competence for the search for missing persons, as well as in the real sense where they conduct search measures and actions together with other participants adapted to real situations of disappearance of elderly persons. Research Limitations / Implications: The research has been limited by data available from the police bulletin of daily events, but this limitation was partially removed by a direct insight into the police files containing the case history. During the research, the legal and ethical regulations regarding personal data protection were strictly followed. Originality/Value: There is a number of researches on police search for the missing persons (UK, USA, Australia etc.), but few of them deal with elderly persons. This paper introduces a new offensive approach to the search for the missing person on a strategic level (missing person profiling with regard to specific variables, possible movement and routes, “wanderings”). New police procedures are suggested on a tactical level (e.g., stopping a person who disappeared in a certain area), but they include traditional police methods (car & regular patrols, police officers on bicycles, police search dogs, collecting information, conducting interviews, terrain search etc.). Introduction of the principle of partnership search for the missing person. Research results should be useful to police practice and their education.Namen prispevka: Članek obravnava porazdelitev starejših pogrešanih oseb v Zagrebu po posameznih spremenljivkah (starost in spol pogrešane osebe, socialni in zakonski stan, zaposlitev, kraj in trajanje izginotja, način iskanja pogrešane osebe, izid le tega, razlogi za izginotje itd.), potrebnih za oblikovanje načrta iskanja pogrešane osebe. Metode: Podatke, predstavljene v članku, smo zbrali z vprašalnikom, ki ima 417 spremenljivk, in jih obdelali z nekaterimi osnovnimi statističnimi metodami. Podatki so zbrani na vzorcu 170 starejših pogrešanih oseb v Zagrebu s pomočjo metod in pripomočkov za iskanje starejših oseb v mestih, s posebnim poudarkom na mestu Zagreb. Ugotovitve: Analizirali smo statistično ugotovljene vedenjske oblike nekaterih skupin starejših ljudi: oseb z alzheimerjevo boleznijo in oseb s tveganjem za samomorilno vedenje. Ugotovitve so predvsem v pomoč pri načrtovanju in vodenju iskanja teh skupin ljudi, še posebej pri profiliranju pogrešanih oseb in ugotavljanju njihovih možnih premikov v času izginotja. Seznanjenost o posebnostih pogrešane osebe je en od dejavnikov, ki vplivajo na uspešnost iskanja. Še posebej to velja za policijo – tako v formalnem smislu, saj je iskanje pogrešanih njena dolžnost in so policisti za to tudi usposobljeni, kot tudi zato, ker policija vodi iskanje skupaj z drugimi ter ga prilagaja realnim okoliščinam izginotja starejših. Omejitve/uporabnost raziskave Omejitve raziskave so vezane na razpoložljive podatke policijskih poročil o vsakodnevnih dogodkih, kar smo delno odpravili z neposrednim vpogledom v policijske kartoteke, ki vsebujejo tudi zgodovino samih primerov. V raziskavi smo upoštevali pravne in etične predpise o varstvu osebnih podatkov. Izvirnost/pomembnost prispevka: O policijskem iskanju pogrešanih oseb obstaja veliko raziskav (Velika Britanija, ZDA, Avstralija itd.), vendar se jih le nekaj osredotoča na iskanje starostnikov. Članek predstavlja nov pristop k iskanju pogrešanih oseb na strateški ravni (profiliranje pogrešanih glede na specifične spremenljivke, morebitno gibanje pogrešanih, “potepanja”). Novi policijski postopki so predlagani na ravni taktike (npr. ustavljanje osebe, ki je izginila na določenem območju) in kot uporaba tradicionalnih policijskih metod (avtomobilske in redne patrulje, policisti na kolesih, uporaba policijskih psov, zbiranje podatkov, vodenje razgovorov, pregled terena itd.). Članek predstavlja načela sodelovanja pri iskanju pogrešanih oseb. Rezultati raziskave so lahko koristni za policijsko delo in izobraževanje policistov

Kako hrvaški policisti dojemajo določene značilnosti policijskih menedžerjev?

Purpose: To explore the importance and existence of Croatian police managers’ relevant characteristics from the perspective of police officers, and in relation to several police officers’ demographic and professional characteristics. Design/Methods/Approach: A convenience sample of 132 Croatian police officers (104 males) who attended a study programme in criminal investigation (average age 31.5 years) was examined by means of a questionnaire that – within Katz’s skill theory of successful management – assesses the perceived importance and the perceived existence of technical/expert, social and strategic knowledge/skills, as well as the most representative characteristics of current police managers. Findings: A dominant perception of the highest level of importance for all three categories of managerial knowledge/skills was detected, while possession of the said skills was mainly assessed to be at the medium level. The largest difference was found between the perceived importance and the perceived possession of social skills. Social skills were also perceived to be significantly more important than the other ones, while police managers were perceived to most frequently possess expert skills. Out of 12 offered police manager characteristics, the most frequently selected were negative ones. Finally, there were no significant and systematic effects of demographic and professional factors on the perceived importance and perceived possession of any of the three knowledge/skills categories. Research Limitations / Implications: A larger and more representative sample would ensure the study’s greater external validity and statistical power. Additional management skill items are needed in the questionnaire to improve the construct validity (besides including other relevant factors and questions useful for interpreting the trends detected). Practical Implications: Within the research limitations, the findings suggest possible changes to the education system, staff assessment and police officers’ promotion. Originality/Value: This is the first police management research in Croatia and probably the first generally within the framework of Katz’s skill theory of successful management.Namen prispevka: Namen prispevka je analizirati pomen in prisotnost relevantnih osebnostnih značilnosti in veščin/kompetenc policijskih menedžerjev v hrvaški policiji in ugotoviti, ali socialne in demografske značilnosti policistov vplivajo no to oceno. Metode: Raziskava je bila izvedena na priložnostnem vzorcu 132 hrvaških policistov (104 moških) – študentov študijskega programa kriminalistike. Uporabljen je bil vprašalnik, ki je v skladu s Katzovo teorijo uspešnega menedžmenta meril oceno pomembnosti in prisotnosti določenih osebnostnih kompetenc pri hrvaških policijskih menedžerjih – tehničnih oz. strokovnih kompetenc, socialnih kompetenc ter strateških kompetenc. Anketiranci so ocenjevali tudi najbolj značilne osebnostne značilnosti hrvaških policijskih menedžerjev. Ugotovitve: Anketiranci so vse tri vrste kompetenc ocenili kot zelo pomembne, medtem ko so pomembnost osebnostnih značilnosti menedžerjev za njihovo uspešnost ocenili kot srednje pomembno. Največji razkorak je bil zaznan med pomembnostjo in dejansko prisotnostjo socialnih veščin/kompetenc pri policijskih menedžerjih. Socialne veščine so bile ocenjene kot pomembnejše kot drugi dve vrsti ocenjevanih veščin/kompetenc, medtem ko so bile tehnične/ekspertne veščine označene kot najbolj pogosto prisotne pri ocenjevanih menedžerjih. Od skupno 12 ocenjevanih osebnostnih značilnosti policijskih menedžerjev so bile najpogosteje izpostavljene tiste, ki jih lahko ocenimo kot negativne. Med socialnimi in demografskimi značilnostmi anketirancev in ocenjevanimi kompetencami avtorji niso ugotovili statistično značilnih povezav. Omejitve/uporabnost raziskave Večji in bolj reprezentativni vzorec anketiranih policistov bi dal tudi bolj relevantne rezultate za hrvaško policijo. Za večjo veljavnost rezultatov bi bilo treba v vprašalnik vključiti tudi druge osebnostne značilnosti in kompetence, tako da bi lahko analizirane vsebine bolj celovito ocenili. Praktična uporabnost: Upoštevaje omejitve raziskave so lahko rezultati študije uporabni pri prihodnjem izobraževanju in selekciji policijskih vodij. Izvirnost/pomembnost prispevka: Gre za prvo raziskavo o policijskem menedžmentu na Hrvaškem in verjetno eno prvih z uporabo Katzove teorije veščin v povezavi z uspešnostjo vodenja

Komorbiditet kod ovisnika i tretmanske intervencije

Zlouporabom ilegalnih droga, ali i prekomjernim uzimanjem legalno propisanih psihofarmaka nastaju štetne posljedice povezane s ozbiljnim javnozdravstvenim problemima, što predstavlja ključno pitanje nacionalne i međunarodne politike suzbijanja ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima. Istodobna pojavnost problematične konzumacije droga i psihičkih poremećaja nerijetko stvara težu kliničku sliku i pridružene socijalne teškoće u različitim područjima života osobe radi čega je neophodno usmjeravanje snaga i napora zajednice za njihovo rješavanje. S obzirom na gotovo neznatnu pozornost i relativno oskudne rezultate inozemnih, a osobito domaćih održivih empirijskih istraživanja, kao i općeprihvaćenih stajališta znanstvenika i stručnjaka u pogledu obrazaca, etiologije, dijagnostičkih instrumenata i modela dobre prakse u tretmanu komorbiditeta, cilj ovog rada je pružiti integrirani pregled dosadašnjih istraživanja s kritičkim osvrtom i preporukama uzimajući pritom u obzir slabosti i mogućnosti različitih sustava tretmana ovisnika s komorbidnim poremećajem. Između ostalog, u radu se razmatraju determinante odnosa između psihičkih poremećaja i poremećaja izazvanih zlouporabom droga kroz analizu rizičnih čimbenika. Rad sadrži sustavan pregled dosadašnjih istraživanja koja se odnose na obilježja pojedinih psihičkih poremećaja u komorbiditetu s problematičnom konzumacijom droga te kratki prikaz relevantnih dijagnostičkih instrumenata i modela tretmana za osobe s dualnim poremećajem. Dobiveni podaci ukazuju na znatnu zastupljenost komorbiditeta u ovisničkoj populaciji, a osobito unutar marginalnih skupina, kao i važnost sveukupne procjene bio-psiho-socijalnih obilježja korisnika tretmana. Vezano uz tretman komorbiditeta, teoretičari i praktičari se do danas nisu usuglasili u pogledu modela dobre prakse, bilo da je riječ o farmakološkom i/ili psihosocijalnom tretmanu. Međutim, rezultati novijih istraživanja ukazuju na potrebu provođenja integrativnog pristupa tretmanu koji podrazumijeva farmakološke i psihosocijalne intervencije. U cjelini gledano, istraživanja komorbiditeta kod ovisnika su nedostatna, a u Hrvatskoj gotovo i ne postoje, stoga postoji potreba za daljnjim istraživačkim naporima u ovom području radi poboljšanja provedbe postojećih preventivnih i tretmanskih smjernica

Impact of Terrorist Attacks on the Formation and Dynamics of EU Counter-terrorism Policy

U radu se propituje i analizira utjecaj terorističkih napada na oblikovanje protuterorističke politike EU-a. Provedeno istraživanje uključuje kvalitativnu analizu sadržaja primarnih izvora EU-a u recentnom razdoblju (2015. – 2016.). Rezultati ukazuju na pomicanje protuterorističke politike EU-a na kontinuumu od „mekog“ prema „tvrdom“ obliku moći ubrzanim donošenjem sve restriktivnijih sigurnosnih mjera. Pokazalo se također kako egzogene krize manifestirane počinjenim terorističkim napadima na tlu EU-a u značajnoj mjeri utječu na endogeni institucionalni razvoj EU-a, koji je primarno fokusiran na rješavanje posljedica, a u manjoj mjeri na etiologiju nastanka i razvoja radikalizacije i terorističkog djelovanja. Rad pridonosi razumijevanju političkih odluka i institucionalnih promjena koje utječu na razvoj protuterorističkog prostora u EU.This paper examines and analyses the impact of terrorist attacks on the formation of the EU counter-terrorism policy. The conducted research includes a qualitative content analysis of the EU primary sources in the recent period (2015 – 2016). The results indicate how the EU counter-terrorism policy moves on the continuum from “soft” toward “hard” power, where security measures are more restrictive than ever before. This research also demonstrates how exogenous crises manifested through terrorist attacks committed on the EU territory significantly affect the endogenous institutional development of the EU, which is primarily focused on dealing with terrorism-related consequences and to a lesser extent with the aetiology of the origin and development of radicalization and terrorism. This paper contributes to the understanding of the political decision-making and institutional changes that influence the development of the EU counter-terrorism area

Crime in the COVID-19 Pandemic Atmosphere in Croatia

Ovo istraživanje obuhvaća analizu ukupnog kriminaliteta s detaljnim uvidom u opći ili konvencionalni kriminalitet u petogodišnjem razdoblju prije nastupanja pandemije bolesti COVID-19 (2015. – 2019.) u odnosu na godinu pandemije (2020.). Empirijska analiza temelji se na sekundarnim podacima registriranih kaznenih djela i prekršaja, za tu svrhu zatraženim i dobivenim od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, što predstavlja posredno mjerenje kriminaliteta na određenom području (Palmer, 2020.). Problem eksplorativnog istraživanja u ovom radu stjecanje je novih spoznaja o eventualnim promjenama u opsegu, strukturi i dinamici kriminaliteta te tipologiji i obrascima policijski registriranih kaznenih djela i prekršaja u pandemijskom kriznom razdoblju, a u odnosu na prethodno petogodišnje razdoblje u Hrvatskoj. Dobiveni rezultati promatraju se kroz primjenjivost teorijskih koncepata ekološke kriminologije u objašnjenju promjene trendova u tipologiji i obrascima kriminalnog i devijantnog ponašanja. Smisao istraživanja bio je prikazati kako novonastala pandemijska svakodnevica utječe općenito na pokretljivost ukupnog kriminaliteta, ali i na specifične segmente kriminaliteta na području Republike Hrvatske i pojedinih policijskih uprava.This research includes an analysis of total crime with a detailed insight into common or conventional crime in the five-year period before the onset of the COVID-19 pandemic (2015- 2019) compared to the year of the COVID-19 pandemic (2020). Empirical analysis is based on secondary data of registered crimes and misdemeanors for this purpose requested and obtained from the Croatian Ministry of Interior, which is an indirect measurement of crime in a particular area (Palmer, 2020). The problem of exploratory research in this paper is the acquisition of new cognition about possible changes in the scope, structure and dynamics of crime and the typology and patterns of police registered crimes and offences in the pandemic crisis period, compared to the previous five years in Croatia. The obtained results are observed through the applicability of theoretical concepts of environmental criminology in explaining the change of trends in typology and patterns of criminal and deviant behavior. The purpose of the research was to show how the emerging pandemic influences everyday life and affects the mobility of overall crime in general, but also the specific segments of crime in the Republic of Croatia and individual police directorates

Politika suzbijanja kriminaliteta: perspektive izvršenja kaznenopravnih sankcija

Cilj je ovog rada, na temelju pokazatelja o stanju u zatvorskom sustavu, nekim obilježjima zatvorske populacije te razini praktične primjene alternativnih sankcija, procijeniti aktualnu situaciju glede izvršavanja kaznenih sankcija s penološkog motrišta i dati određeno promišljanje o perspektivi izvršenja kaznenopravnih sankcija na temelju vjerodostojnih pokazatelja sadržanih u godišnjim izvješćima Uprave za zatvorski sustav za razdoblje od 2000. do 2005. godine. S obzirom na prenapučenost zatvorskog sustava i stoga veću izraženost objektivnih nedostataka institucionalnog tretmana, na znatan udio povratnika i ovisnika, kao i na tendenciju jačanja retributivne filozofije kažnjavanja, osnovano se može pretpostaviti da će se trend porasta izvršavanja kazne zatvora i dalje nastaviti. Tome u prilog ide i činjenica što je pravosuđe opterećeno brojnim neriješenim predmetima, dugotrajnim postupcima i slično, što oslabljuje kvalitetu ostvarivanja i zaštite vladavine prava. Razmatrajući stajališta domaćih i stranih autora te iskustva u nas i u Europi glede izvršavanja kazne zatvora i primjene alternativnih sankcija, može se ustvrditi da u nas te potonje još uvijek nisu zaživjele u dovoljnoj mjeri iz niza razloga. Osim varijante prokušavanja vezane uz koncept uvjetne osude, odnosno probacije ili zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi, valja razmotriti opravdanost i svrsishodnost primjene nepravih alternacija, odnosno uopće izricanje kazne (inačice uvjetne osude), uzimajući pritom u obzir do sada poznate nedostatke i ograničenja tih kaznenopravnih mjera. Uvažavajući svrhu izvršenja kaznenopravnih sankcija, u većoj bi se mjeri poštovalo načelo ekonomičnosti kaznenog prava, a u stanovitoj mjeri smanjila bi se zatvorska populacija i represivna dimenzija kaznenog pravosuđa