3 research outputs found

    Oksidacijski stres uzrokovan općom intravenskom i inhalacijskom anestezijom

    Get PDF
    Oxidative stress occurs when reactive oxygen species (ROS) production overwhelms cell protection by antioxidants. This review is focused on general anaesthesia-induced oxidative stress because it increases the rate of complications and delays recovery after surgery. It is important to know what effects of anaesthetics to expect in terms of oxidative stress, particularly in surgical procedures with high ROS production, because their either additive or antagonistic effect may be pivotal for the outcome of surgery. In vitro and animal studies on this topic are numerous but show large variability. There are not many human studies and what we know has been learned from different surgical procedures measuring different endpoints in blood samples taken mostly before and after surgery. In these studies most intravenous anaesthetics have antioxidative properties, while volatile anaesthetics temporarily increase oxidative stress in longer surgical procedures.Ovo je pregledni rad o oksidacijskom stresu uzrokovanom općim anesteticima zbog toga Å”to uzrokuje komplikacije nakon operacije i usporava oporavak. Oksidacijski stres nastaje kada je stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) veće od stanične zaÅ”tite antioksidansima. Poznavanje učinka anestetika na oksidacijski stres posebice je važno pri planiranju kirurÅ”kih zahvata kod kojih je poznato da uzrokuju nastanak veće količine ROS-a. Naime, antagonistički ili aditivni učinak anestetika na oksidacijski stres može kod takvih kirurÅ”kih zahvata biti ključan za ishod operacije. Brojna su istraživanja o toj temi, no protokoli pokusa na staničnim kulturama i pokusnim životinjama vrlo su različiti. U istraživanjima na ljudima anestetici su upotrebljavani tijekom vrlo raznorodnih kirurÅ”kih zahvata, često uz primjenu viÅ”e anestetika, mjereni su različiti parametri oksidacijskoga stresa, a uzorci (najčeŔće krvi) uzimani su obično prije zahvata i u različitim intervalima nakon njega. Zbog svega je toga ponekad teÅ”ko razlučiti kakav je učinak nekog anestetika na oksidacijski stres. Općenito intravenozni anestetici imaju antioksidacijsko djelovanje, imaju ga i plinoviti anestetici ā€“ uglavnom nakon kratkotrajne anestezije, a dugotrajna anestezija uzrokuje privremeni porast oksidacijskoga stresa

    Zbrinjavanje otežanog diÅ”nog puta ā€“ vječni izazov: prikaz bolesnika

    Get PDF
    Introduction: Obtaining a secured airway is a vital aspect during reconstructive surgery in patients with extensive post-burn mentosternal scar contractures. Such contractures can potentially lead to a ā€œcanā€™t intubate, canā€™t ventilateā€ scenario, otherwise rare but life-threatening situation. We present a case of successful management of a paediatric case of anticipated difficult airway due to burn injury. Case description: A 14-year-old boy presented for repair of an extensive skin contracture of the neck, thorax and face due to mutilating scarring. The boy was treated for 80% burn caused by gasoline flame 14 months prior to this surgery. Burn healing and scarring resulted in massive distortion of the facial and cervical anatomy, all implying difficult airway with a high probability of ā€œcanā€™t intubate, canā€™t ventilateā€ situation. Flexible fiberoptic bronchoscope with loaded cuffed endotracheal tube NĀ° 6.0 was used for visualisation of vocal cords through the mouth in light sedation with spontaneous breathing. After visualisation of the vocal cords, fentanyl (Fentanyl, GlaxoSmithKline) and thiopental (Thiopental, Rotexmedica) were administered and the trachea was intubated at the first attempt. Balanced general anaesthesia was initiated and planned surgical procedure was successfully completed. The trachea was extubated on the first postoperative day without any complication. Conclusion: Difficult paediatric airway and particularly ā€œcanā€™t intubate, canā€™t ventilateā€ situation is a problem associated with significant risks and complications. Anticipating a difficult airway, having a structured approach with appropriate preparation, and understanding of difficult airway management algorithms are essential for success.Uvod: Zbrinjavanje diÅ”nog puta od vitalne je važnosti za bolesnika kod kojeg je indiciran rekonstruktivni zahvat nakon opsežnihopeklina lica i vrata. Kontrakture koje nastaju nakon takvih ozljeda mogu dovesti do nemogućnosti intubacije i ventilacije, Å”to predstavljarijetku ali životno ugrožavajuću situaciju. Prikazati ćemo uspjeÅ”no zbrinjavanje pedijatrijskog bolesnika sa očekivano otežanimzbrinjavanjem diÅ”nog puta.Prikaz slučaja: ČetrnaestogodiÅ”nji dječak sa opsežnom opeklinom lica, vrata i prsnog koÅ”a bio je predviđen za rekonstruktivni zahvat.Cijeljenje opekline, koja je nastala 14 mjeseci prije planiranog zahvata, rezultiralo je opsežnom kontrakturom i promjenom anatomijelica i vrata. Radi promijenjenih anatomskih odnosa bilo je očekivano da će zbrinjavanje diÅ”nog puta biti otežano. Za vizualizacijuglasnica koriÅ”ten je fleksibilni fiberoptički bronhoskop s pripremljenim endotrahealnim tubusom dok je bolesnik bio u plitkoj sedacijii disao spontano. Nakon vizualizacije glasnica bolesnik je dobio fentanil (Fentanyl, GlaxoSmithKline) i tiopental (Thiopental, Rotexmedica)te je potom intubiran iz prvog pokuÅ”aja. Nastavljena je balansirana opća anestezija, planirani zahvat je uspjeÅ”no dovrÅ”en.Bolesnik je ekstubiran prvi postoperativni dan bez ikakvih komplikacija.Zaključak: Otežani diÅ”ni put u pedijatrijskih bolesnika je problem povezan s brojnim rizicima i komplikacijama. Prepoznavanje otežanogdiÅ”nog puta uz adekvatnu pripremu i poznavanje algoritama za zbrinjavanje otežanog diÅ”nog puta ključno je za sigurnostbolesnika

    Y chromosome azoospermia factor region microdeletions are not associated with idiopathic recurrent spontaneous abortion in a Slovenian population: association study and literature review

    Get PDF
    Objective To investigate the potential association of Y chromosome microdeletions with idiopathic recurrent spontaneous abortion (IRSA) in a Slovenian population and compare our results with those of previously published studies in different populations, with the intention of clarifying the potential impact of Y chromosome microdeletions on IRSA. Design Caseā€“control and association study. Setting Departments of gynecology and obstetrics and university-based research laboratory. Patient(s) Male partners of 148 couples with at least three spontaneous pregnancy losses of unknown etiology, and 148 fertile men. Intervention(s) Multiplex polymerase chain reactions. Main Outcome Measure(s) Azoospermia factor (AZF) regions were tested for Y chromosome microdeletions according to European Academy of Andrology/European Molecular Genetics Quality Network guidelines. The PubMed database was searched to retrieve articles linking Y chromosome microdeletions and susceptibility to IRSA. Result(s) None of the IRSA or control men had microdeletions in the AZFa, AZFb, or AZFc regions. A total of nine previous studies examined the relationship between Y chromosome microdeletions and IRSA, yielding contradictory results, which we discuss in detail. Conclusion(s) On the basis of our comparisons, it is unlikely that Y chromosome microdeletions contribute to IRSA and are therefore currently not recommended for the routine evaluation of IRSA couples
    corecore