ULOGA DRŽAVNOG ODVJETNIKA U SUVREMENOM PRETHODNOM POSTUPKU (s posebnim osvrtom na praktičnu primjenu čl. 174. st. 4. ZKP na području Općinskog državnog odvjetništva u Splitu)

Ukidanje sudske istrage i prebacivanje pripremnog stadija kaznenog postupka u nadležnost državnog odvjetništva s ciljem ubrzanja kaznenog postupka često je predmet rasprava u stručnim i znanstvenim krugovima. U radu se prikazuje nastanak, organizacija i uloga državnog odvjetnika u suvremenom kaznenom postupku mješovitog tipa te svrha i modeli prethodnog postupka u Hrvatskoj i nekoliko europskih država. Zatim se iznose i analiziraju rezultati istraživanja prakse poduzimanja samostalnih državnoodvjetničkih izvida provedenog na Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu. U zaključku autorica iznosi svoja razmišljanja o ukidanju sudske istrage; tehničkim i organizacijskim problemima koji bi pratili takvu promjenu ZKP-a (izmjene postojećih i izrada odgovarajućih zakonskih i podzakonskih akata, kadrovska, prostorna i financijska pitanja), ustavnopravnim pitanjima te negativnim stranama kumulacije funkcija progona i istraživanja činjenica. Autorica smatra da je poboljšanje efikasnosti prethodnog postupka moguće u okviru postojećeg zakonskog uređenja prethodnog postupka; češćim poduzimanjem samostalnih izvida od strane državnih odvjetnika i užom suradnjom i razmjenom informacija između policije i državnog odvjetništva u fazi izvida

Načelo zakonitosti u praksi Europskog suda za ljudska prava

radu se analizira judikatura Europskog suda za ljudska prava u pogledu članka 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nakon prikaza prakse Suda u pogledu defi niranja temeljnih pojmova obuhvaćenih spomenutim člankom analiziraju se odabrani predmeti u cilju rasvjetljavanja sadržaja, odnosno segmenata načela zakonitosti, koji, sukladno praksi Europskog suda, obuhvaćaju zabranu osude za kazneno djelo i kažnjavanje bez prethodne pravne osnove, kao i zabranu retroaktivnog izricanja strože kazne, uz dodatni zahtjev za određenošću kaznenog djela i kazne s dovoljnim stupnjem dostupnosti i predvidljivosti. U posebnom poglavlju raspravlja se o tumačenju područja primjene čl. 7. st. 2. Konvencije te se u konačnici, s aspekta standarda prakse Europskog suda, prikazuju prijeporna pitanja hrvatskog normativnog okvira i sudske prakse povezana s novijim Ustavnim i zakonodavnim promjenama

The Legal Regulation and Implementation of Community Service After the Reform of Substantive and Enforcement Law of Alternative Sanctions

Rad za opće dobro općeprihvaćena je alternativna sankcija koja omogućava realizaciju svih svrha kažnjavanja s naglašenom reparatornom i reintegracijskom funkcijom. Istodobno riječ je o zahtjevnoj sankciji koja zahtijeva znatan angažman probacijske službe u organizaciji izvršenja kao i u nadzoru nad njegovom provedbom, koju stoga treba izricati racionalno. Autorice u radu prikazuju najznačajnije novine u materijalnim i izvršnim propisima koji reguliraju rad za opće dobro i njihov utjecaj na primjenu spomenute alternativne sankcije. Unatoč zakonskoj mogućnosti da se radom za opće dobro zamjenjuje i novčana kazna, autorice upozoravaju na intenciju zakonodavca da se njime ponajprije zamjenjuju kazne zatvora do godine dana, koje bi pak trebale biti iznimka s obzirom na široke mogućnosti izricanja novčane kazne i njezino isticanje kao stožerne kaznenopravne sankcije.The work presents the most significant changes in substantive requirements for the implementation of community service, the legal framework for its enforcement, statistical indicators of implementation, along with an overview of and comments on the problems the probation department faces in the enforcement of community service orders. Since community service is discussed within the framework of “alternative sanctions, in the introductory part of the paper the particular interpretations of the term in theory, national legislations, and international and regional documents are presented. After that, along with a historical comparative overview of statistical data, “neuralgic points” are identified, in particular in the court practice of sanctioning a perpetrator of criminal act, including the main reformation directives for their remedy. The central part of the paper features an insight into the novelties in substantive criminal law from the field of community service, comparing Croatian solutions with foreign legislations. This is followed by a detailed overview of enforcement provisions contained in the Probation Act and the Regulation on the enforcement of community probation duties. Finally, statistical data on the implementation of community service orders are shown in graphics, together with an analysis and comments on concrete problems in the enforcement and implementation of sanctions from practice. Finally, the authors conclude that the existing legal and institutional framework of community service as an institution ensures effective implementation, but its success should not be measured by the number of imposed orders, but the extent to which community service presents a proper replacement for shorter imprisonment sentences, which should be a rarity considering the various options of financial fines. Ordering community service instead of imprisonment, which is in turn imposed in order to unjustifiably avoid imposing fines, will not have a beneficial but detrimental effect on the society

PRAVNI POLOŽAJ OKRIVLJENIKA U KAZNENOM POSTUPKU DALMATINSKIH STATUTA

Autori u radu analiziraju pravni položaj okrivljenika u kaznenom postupku srednjovjekovnih dalmatinskih statuta, ponajprije statuta grada Splita, zatim Trogira, otoka Brača, Hvara te Korčule. Akuzatorni elementi u postupovnim odredbama statuta postavljaju okrivljenika kao subjekta kaznenog postupka, nositelja specifi čnih prava obrane – prava na vrijeme za pripremu obrane, prava predlaganja dokaza, prava na stručnu pomoć branitelja. Ta su prava, međutim, značajno ograničena, ponajprije činjenicom što je okrivljenik bio dužan aktivno surađivati sa sudom, posljedično, u pravnoj mogućnosti da ga se torturom prisili na davanje iskaza odnosno priznanja. Procesni položaj okrivljenika kao objekta postupanja najviše se očitovao u kaznenim postupcima koje bi načelnik, knez ili upravitelj pokretali po službenoj dužnosti

Photocatalytic application of laser synthesized nanoparticles

U ovom radu ispitivana je mogućnost primene nanočestica ZnO za fotokatalitičku degradaciju boje bromkrezol zeleno i komercijalno dostupne boje za bojenje tekstila. Vodena suspenzija nanočestica ZnO dobijena je laserskom ablacijom [1]. Koncentracija nanočestica određena je metodom ISP-OES. Rastvori boje sa različitim količinama nanočestica izlagani su dejstvu UVC zračenja i to u intervalima od 5 minuta u ukupnom trajanju od sat vremena. Degradacija boja u toku ozračivanja utvrđena je merenjem apsorbancije UV-VIS spektrometrijom pre, tokom i nakon ozračivanja. Preliminarni rezultati potvrdili su početnu pretpostavku da se nanočestice dobijene laserskom sintezom mogu koristiti za degradaciju boja.In this paper, the possible use of ZnO nanoparticles for photocatalytic degradation of dyes, in particular bromocresol green and commercial textile dyes, was examined. А water suspension of ZnO nanoparticles was prepared by laser ablation. Concentration of nanoparticles was measured by ICP-OES technique. Dyes solutions with different amounts of nanoparticles were exposed to UVC irradiation at 5 minute intervals for a total period of 1 hour. Degradation of dyes during irradiation was determined by UV-VIS spectroscopy by measuring solution absorbance before, during, and after exposition. Preliminary results confirmed the initial assumption that laser synthesized nanoparticles could be used for dye degradation.58th Meeting of the Serbian Chemical Society; June 9-10, 2022, Belgrade, Serbia

CLINICAL FEATURES OF MALIGNANCIES IN PATIENTS WITH SYSTEMIC LUPUS ERYTHEMATOSUS: A 10-YEAR DATA FROM UNIVERSITY HOSPITAL SPLIT

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je utvrditi klinička obilježja malignih bolesti u bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom (SLE) liječenih u Kliničkome bolničkom centru (KBC) Split. Materijal i metode: U istraživanje su uključeni bolesnici sa SLE-om koji su liječeni u KBC-u Split u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2016. godine. Podatci su prikupljani restrospektivno, pretraživanjem medicinske dokumentacije. Rezultati: Od 271 bolesnika maligni su tumor imala 24 (8,85%) bolesnika od kojih su 3 bila muškog spola (12,50%), a 21 ženskog spola (87,50%). Ukupno je zabilježeno 27 malignih tumora jer su neki bolesnici imali više od jednog tumora. Tri bolesnika (12,50%) sa SLE-om i malignomom bila su muškarci, a 21 su bile žene (87,50%). Bolesnici sa SLE-om i malignomom bili su znatno stariji od bolesnika koji boluju samo od SLE-a (t = 3,43; p < 0,001). Većina bolesnika (79,17%) oboljela je od malignog tumora nakon postavljanja dijagnoze SLE-a. Najčešće sijelo maligne bolesti bilo je grlo maternice (25%), zatim štitnjača (12,50%), pluća (8,33%), debelo crijevo (8,33%) i dojka (8,33%). Prema patohistološkom nalazu, najveći broj bolesnika imao je karcinom (83,33%; p < 0,001). Većina bolesnika s malignom bolesti bila je pozitivna na ANA [antinuclear antibody] (79,17%) i ENA [extractable nuclear antibody] (79,17%). Bolesnici s malignomom najčešće su bili na terapiji glukokortikoidima (54,16%) te kombinaciji glukokortikoida i imunosupresiva (29,16%). Zaključak: Maligne bolesti javljaju se u starijih bolesnika sa SLE-om. Prema rezultatima našeg istraživanja, najčešća lokalizacija maligne bolesti jest grlo maternice iako se u literaturi najčešće spominje ne Hodgkinov limfom. Većina bolesnika s malignomom i SLE-om bila je pozitivna na ANA i ENA.Objectives: Th e aim of this study was to determine the clinical features of malignant neoplasms in patients with systemic lupus erythemtosus (SLE) treated at the University Hospital Split Methods: All of the patients included in this study were suffering from SLE and were treated at the University Hospital Split during the period from January 1, 2007 to December 31, 2016. The data were collected from the archives of the Department of Clinical Immunology and Rheumatology. Results: In a group of 271 patients, 24 developed a malignant neoplasm (8.85%), 3 of whom were male (12.50%) and 21 female (87.50%).We found 27 malignant neoplasms due to the fact that some patients had had more than one tumor. The patients suffering from SLE and malignant neoplasms were statistically significantly older than the patients suffering only from SLE (T=3.43; p<0.001). Most patients developed malignoma aft er the diagnosis of SLE (79.17%). The most common malignoma localization was the cervix (25%), followed by the thyroid gland (12.50 %), lungs (8.33 %), colon (8.33 %), and breast (8.33 %). According to the patohistological findings most of the patients had cancer (83.33%; p<0.001). Most of the patients in the malignoma group were ANA[ antinuclear antibody] (79.17%) and ENA [extractable nuclear antibody] (79.17%) positive. Th e majority of them were on glucocorticoid therapy (54.16%), followed by a combination of glucocorticoid and immunosuppressive therapy (29.16%). Conclusion: Malignant diseases most commonly occur in eldery patients with SLE. In our study, the cervix was the most common localization of the malignoma. That differs from other studies, in which non-Hodgkin lymphoma was the most common finding. Most of the patients with malignoma and SLE were ANA and ENA positive