124 research outputs found
Strategije u prevenciji komplikacija kirurÅ”kog lijeÄenja gliomskih tumora mozga: analiza skupine sluÄajeva
Introduction: Brain glioma is the most common and lethal primary malignant intracranial tumor. Nonetheless, gross tumor resection remains the most successful treatment modality, which may prolong progression free survival of these patients. However, excessive surgery brings a danger of neurological, regional and systemic complications, which may be diminished/ avoided by better pre- and intra-operative care and by modern neurosurgical techniques.
Aim: To analyze the incidence and type of peri- and post-operative complications in surgical brain glioma patients. Computing the results, advice on complication prevention was made.
Methods: A single institution series of brain glioma patients operated on during a two-year period was analyzed. The incidence, type and time of complications were observed, as well as the patientsā gender and age, and the extent of tumor resection complications, dichotomized as peri- and post-operative variables, were correlated with investigated parameters to find out their possible association.
Results: Transitory neurological deficit was the most common peri-operative complication. Seizures, meningitis, and permanent neurological deficit were commonly recorded among post operative complications.
Conclusion: Patientsā gender and age, and the extent of tumor resection were not influential to the development of brain glioma complications. Aggressive surgery requires the avoidance of complications by cautious patient selection, multidisciplinary preoperative planning, and scrupulous neurosurgical technique augmented by up-to-date armamentarium.Uvod: Gliomi mozga najuÄestaliji su smrtonosni primarni intrakranijski tumori. UnatoÄ tomu, njihovo radikalno kirurÅ”ko uklanjanje i nadalje ostaje najuspjeÅ”nija metoda lijeÄenja kojom se može usporiti napredovanje bolesti i donekle produljiti život ovakvih bolesnika. MeÄutim, agresivno kirurÅ”ko lijeÄenje može poveÄati opasnost nastanka neuroloÅ”kih, regionalnih i sustavnih komplikacija, koje se može pokuÅ”ati izbjeÄi boljom pripremom prije i tijekom operacije, kao i uporabom suvremenih neurokirurÅ”kih tehnika.
Cilj: Analizirati uÄestalost i vrstu perioperacijskih i poslijeoperacijskih komplikacija u kirurÅ”ki lijeÄenih bolesnika s gliomom mozga. Na temelju obrade rezultata, uspostaviti preporuke za sprjeÄavanje nastanka komplikacija. Metode: Analizirana je skupina bolesnika operiranih zbog glioma mozga tijekom dvogodiÅ”njeg razdoblja. Promatrana je uÄestalost i vrsta komplikacija, kao i vrijeme njihova nastanka. TakoÄer su zabilježeni podaci o dobi i spolu bolesnika te stupnju tumorske resekcije. Komplikacije su dihotomizirane kao perioperacijske i poslijeoperacijske varijable Äija je moguÄa povezanost usporeÄivana s istraživanim pokazateljima.
Rezultati: Tranzitorni neuroloÅ”ki deficit bio je najuÄestalija perioperacijska komplikacija. EpileptiÄki napadaj, meningitis i trajni neuroloÅ”ki ispad zabilježeni su kao najÄeÅ”Äa poslijeoperacijska komplikacija.
ZakljuÄak: Spol i dob bolesnika, kao i stupanj tumorske resekcije nisu utjecali na nastanak komplikacija kirurÅ”kog lijeÄenja glioma mozga, koje je moguÄe izbjeÄi pažljivim odabirom bolesnika, multidisciplinarnim predoperacijskim planiranjem i primjenom obzirne neurokirurÅ”ke tehnike poduprte uporabom najsuvremenije operacijske opreme
Kasni nastanak recidivirajuÄe aneurizmatske tvorbe nakon mikrokirurÅ”kog lijeÄenja aneurizme srednje moždane arterije: prikaz sluÄaja i pregled literature o moguÄnostima lijeÄenja
Recurrence of intracranial aneurysm after initial microsurgical or endovascular treatment is uncommon. Although the exact etiology remains unknown, recurrent aneurysms may be observed in surgical patients with big and multiple aneurysms, arterial hypertension, non-atherosclerotic cerebrovascular arteriopathies, as well as in those with a familial history of the disease. Such recurrence can occur over a wide period ranging from several months to years after the initial aneurysm
treatment. Still, the occurrence delayed by more than 20 years is rather unusual. Herein, we present a case of a 70-year-old female patient who developed late intracranial aneurysm relapse 30 years after successful microsurgical clipping of the middle cerebral artery aneurysm. We also provide a brief review of relevant literature, discussing the etiology and pathophysiology of aneurysm reappearance, as well as different treatment options available. In conclusion, one should always consider the possibility of intracranial aneurysm recurrence regardless of the mode and time of primary surgery. In such a case, a multidisciplinary management approach using flow diverting endovascular techniques is advised in selected patients.Kasni nastanak recidivirajuÄe intrakranijske aneurizmatske tvorbe nakon mikrokirurÅ”kog lijeÄenja je neuobiÄajen. Iako toÄna etiologija ostaje nepoznata, recidiv aneurizme može nastati u kirurÅ”kih bolesnika s velikim i viÅ”ekratnim aneurizmama, arterijskom hipertenzijom, neaterosklerotiÄkom cerebrovaskularnom arteriopatijom, kao i onih s obiteljskom anamnezom u povijesti bolesti. RecidivirajuÄa se aneurizma može oÄitovati tijekom dužeg razdoblja, u rasponu od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon inicijalnog lijeÄenja. Ipak, kasni nastanak aneurizme u vremenu dužem od 20 godina priliÄno je rijedak. U ovom radu prikazujemo sluÄaj 70-godiÅ”nje bolesnice s recidivirajuÄom aneurizmom srednje moždane arterije nastalom 30 godina nakon uspjeÅ”nog mikrokirurÅ”kog lijeÄenja. TakoÄer donosimo kratak pregled relevantne literature koja govori o etiologiji i patofiziologiji nastanka recidivirajuÄe aneurizme, kao i o razliÄitim raspoloživim moguÄnostima lijeÄenja. ZakljuÄujemo kako uvijek treba voditi raÄuna o moguÄnosti nastanka recidivirajuÄe intrakranijske aneurizme neovisno o naÄinu lijeÄenja i vremenu proteklom od prvobitnog kirurÅ”kog zahvata. U ovakvom se sluÄaju preporuÄa multidisciplinarni pristup primjenom metode endovaskularnog preusmjerenog protoka kao najprimjerenije suvremene tehnike u odabranih bolesnika
Hibridni mikrokirurÅ”ki i endovaskularni pristup u lijeÄenju viÅ”estrukih moždanih aneurizmi: ilustrativni prikaz sluÄajeva i usporedba s podacima iz literature
Contemporary cerebral aneurysm treatment has advanced due to the expansion of
microsurgical and endovascular techniques having different advantages and restraints. However, some
aneurysms cannot be effectively treated by a single method alone due to their specific anatomy, location,
complexity, and/or multiplicity. Subsequently, multiple aneurysms sometimes necessitate a hybrid
strategy integrating both methods. The study aims were to discuss indications, possibilities, and
challenges of a hybrid strategy in the decision making and treatment of multiple intracranial aneurysms.
A single-institution illustrative case series of multiple intracranial aneurysm patients treated by
a hybrid approach was analyzed and management outcome discussed and correlated with literature
data. Following the treatment, both patients from our case series recovered well, having complete and
stable aneurysmal occlusion with no relapse and no postoperative procedure-related complications or
long-lasting neurological symptoms. In conclusion, a hybrid approach is advised as a treatment option
for multiple cerebral aneurysms when a single modality is insufficient to bring satisfactory results. It
may be a suitable and safe addition to an assortment of treatments pledging clinical improvement and
enabling positive management outcome in patients with ruptured and non-ruptured multiple cerebral
aneurysms.Suvremeno je lijeÄenje cerebralnih aneurizmi uvelike napredovalo zahvaljujuÄi ekspanziji mikrokirurÅ”kih i endovaskularnih
postupaka koji se odlikuju razliÄitim podobnostima, ali i ograniÄenjima. MeÄutim, pojedine je aneurizme ponekad
nemoguÄe
uspjeÅ”no lijeÄiti samo jednom od metoda s obzirom na njihovu specifiÄnu anatomiju, lokalizaciju, složenost i/ili
viŔestrukost. Upravo su viŔestruke aneurizme gdjekad podobne za hibridni pristup koji objedinjuje obje navedene metode.
Namjera je ovoga rada raspraviti indikacije, moguÄnosti i izazove hibridne strategije pri donoÅ”enju odluke o obliku lijeÄenja
viŔestrukih intrakranijskih aneurizmi. U radu prikazujemo analizu bolesnika s navedenim aneurizmama u kojih je primijenjen
hibridni pristup i raspravljamo o rezultatima i ishodu lijeÄenja usporeÄujuÄi ih s podacima iz literature. Oboje se je naÅ”ih
bolesnika uspjeÅ”no oporavilo nakon provedenog lijeÄenja, kad je nastupila potpuna i stabilna okluzija aneurizme bez znakova
ponovne pojave aneurizme i bez komplikacija povezanih s provedenim postupkom, kao i bez trajnog neuroloŔkog deficita.
ZakljuÄujemo kako je hibridni pristup preporuÄena opcija lijeÄenja viÅ”estrukih moždanih aneurizmi u sluÄajevima kada je
pojedinaÄna metoda lijeÄenja nedostatna za osiguravanje zadovoljavajuÄih rezultata. Ovakav je pristup podoban i siguran kao
alternativa rasponu drugih oblika lijeÄenja usmjerenih ka kliniÄkom poboljÅ”anju i pozitivnom ishodu u bolesnika s rupturiranim
i nerupturiranim viŔestrukim moždanim aneurizmama
Giant Choroid Plexus Cyst as an Accidental Finding in an Older Man
Choroid plexus cysts (CPC) are usually found at the end of the second trimester of pregnancy. Sometimes they can be
accidentally and found on prenatal ultrasound examinations. Vast majority of CPC resolve spontaneously by 28th weeks
gestation. In the older aged group the choroid plexus cysts are extremely rare pathomorphologic medical entity. Since
they are almost always asymptomatic, they are therefore accidentally found on brain magnetic resonance (MR) or computed
tomography (CT) scans. They are usually located in the lateral ventricles and measure around 2 cm in diameter.
We present a case of a 75-year old male with a giant choroid plexus cyst whose leading symptom was excruciating headache
refractory to previous conservative therapy. He underwent surgery when osteoplastic craniotomy was performed
with cyst fenestration and ablation. His recovery was uneventful with total regression of headaches. Reviewing the recent
literature we did not find such a case considering the patients age and the size of the choroid plexus cyst
Perkutana laser dekompresija ā naÅ”a iskustva s upotrebom diodnog lasera
Introduction: PLDD (Percutaneous laser disk decompression) is a safe, non-destructive and successful surgical treatment for lumbar disk herniation. The purpose of this study was the evaluation of advantages in the procedure of percutaneous laser disk decompression in the treatment of lumbar disk herniation in comparison to open surgical methods on lumbar disk herniation like microdisectomy.
Patients: From June 2008 till July 2009 in the Clinical hospital āSister of Mercyā Zagreb 91 patients have been treated with percutaneous laser disk decompression and 125 patients have been treated with microdisectomy.
Methods: The percutaneous laser disk decompression is done with the usage of a diode laser (LASE maR 1000), intensity of 1000 j, power 12 W and wave length 980 nm. Open surgical methods for lumbar disk herniation are performed with the surgical technique microdisectomy. The input criterion for the research was the adulthood of the examinee and advanced herniation of the intervertebral disk in the lumbar spine, which needed surgical treatment. The analysed parameters were: success of the surgical treatment; relapsing lumbar disk herniations; postsurgical complications; postsurgical stay in the hospital; time needed to return to every-day activities. The data achieved with the analyses of input and output parameters have been compared with the help of the MacNab criteria. There have not been found any statistically significant results in the comparison of data for age, sex and the stage of intervertebral disk herniation in both groups. This is a retrospective research and lasted 12 months. Results: Patients treated with the percutaneous laser disk decompression had in 89,6 % (n=81) very good or excellent results and were satisfied with the success of the treatment. In the group of patients treated with microdisectomy the number of patients, which had very good or excellent results, is minor and numbers 81,2% (n=101). Postsurgical complications appeared in 2,5% (n=2) in the group of patiens operated with percutaneous laser disk decompression. One patient had another percutaneous laser disk decompression and another patient had a MET-Rx interlaminectomy. In the group of patients treated with microdisectomy, the number of patients, where complications appeared, is higher and numbers 6,5% (n=8). As the research moved on the frequency of percutaneous lumbar disk decompression increased, so that this surgical method has been the most present in the last months of the research, while the presence of the microdisectomy was gradually decreasing.
Conclusion: The results of the conducted research have afirmated the comparative advantages of contemporary surgical methods in treating lumbar disk herniation in reference to classical treating methods.PLDD (Perkutana laser disk dekompresija) siguran je, nedestruktivan i uspjeÅ”an kirurÅ”ki zahvat kod lumbalne diskus hernije. Cilj ove studije je bio evaluacija prednosti procedure perkutane laser disk dekompresije u tretmanu lumbalne diskus hernije naspram otvorenih operacijskih metoda slabinske diskus hernije tipa mikrodiskektomije. Od lipnja 2008.god do srpnja 2009 god. u KliniÄkoj bolnici Sestara milosrdnica, 91 bolesnik je tretiran uz pomoÄ perkutane laser disk dekompresije i 125 bolesnika tretiranih uz pomoÄ mikrodiskektomije. Perkutana laser disk dekompresije sec.Choy je raÄena uz uporabu diodnog lasera (LASE maR 1000) jaÄine 1000 j, snage 12 W i valne duljine 980 nm. Kriterij ukljuÄivanja u istraživanje bio je odrasla životna dob ispitanika i uznapredovala hernijacija intervertebralne ploÄe slabinske kralježnice, koja je zahtijevala kirurÅ”ko lijeÄenje. Analizirani izlazni parametri bili su: uspjeÅ”nost operacijskoga lijeÄenja; recidivirajuÄe slabinskie diskus hernije; poslijeoperacijske komplikacije; dužina poslijeoperacijskoga boravka u bolnici; vrijeme potrebito za povratak svakodnevnim aktivnostima. Podatke dobivene analizom ulaznih i izlaznih parametara smo usporeÄivali uz pomoÄ Macnab kriterija. Usporedbom podataka za dob, spol, razinu hernijacije intervertebralne ploÄe u obje skupine bolesnika nisu naÄeni statistiÄki znaÄajni rezultati. Ovo je retrospektivno istraživanje u trajanju od 12 mjeseci. Bolesnici kojim je uraÄena perkutana laser disk dekompresija su u 89,6% imali dobre ili odliÄne rezultate i bili su zadovoljni uspjehom lijeÄenja. U skupini bolesnika tretiranih uz pomoÄ mikrodiskektomije broj bolesnika koji su imali dobre ili odliÄne rezultate nakon operacijskog zahvata i bili zadovoljni uspjehom istog je manji i iznosi 81,2%. Poslijeoperacijske komplikacije su se pojavile kod 2,5% boelsnika operiranih perkutanom laser disk dekompresijom. Od toga je jedan bolesnik ponovno operiran perkutanom laser disk dekompresijom a drugi uz pomoÄ METRx interlaminektomije. Broj bolesnika sa komplikacijama kod kojih je raÄena mikrodiskektomija je znatno veÄi i iznosi 6,5%. Kako je istraživanje odmicalo uÄestalost se perkutane lumbalne dekompresije diska poveÄavala, tako da je ova operacijska metoda bile najzastupljenija u zadnjim mjesecima istraživanja, dok se uÄestalost mikrodiskektomije postupno smanjivala. Rezultati provedenoga istraživanja afirmirali su komparativne prednosti suvremenih operacijskih metoda lijeÄenja slabinske diskus hernije u odnosu na klasiÄne metode lijeÄenja
- ā¦