26 research outputs found
Radiology (Editors: Andrija Hebrang and Ratimira Klari}-^ustovi}, Medicinska naklada, Zagreb, 2007)
Current knowledge about prostatic cancer a proposal for a common therapy protocol
Ukupna uÄestalost karcinoma prostate znatno premaÅ”uje uÄestalost kliniÄki dokazanog karcinoma, iako je to najÄeÅ”Äi rak u muÅ”karaca. Dijagnoza kliniÄkog raka prostate postavlja se danas na osnovi sigurnih i neizbježnih pokazatelja. To su: rektalni pregled, UZV pregled transrektalnom sondom, poviÅ”ene vrijednosti prostatiÄnog specifiÄnog antigena (PSA) u serumu i transrektalna punkcijska biopsija. Suvremena klasifikacija mora odvojiti lokaliziranu bolest od uznapredovale i diseminirane bolesti. Kako veliki dio karcinoma prostate predstavlja stacionarnu bolest, potrebno je utvrditi prediktore malignog potencijala s pomoÄu kojih Äe se odvojiti sluÄajevi agresivnog karcinoma koji zahtijevaju terapiju. To su: poveÄanje limfnih Ävorova zdjelice, poviÅ”eni PAP, veliÄina primarnog tumora, niskodiferencirani epitel primarnog tumora i staniÄna aneuploidija. Lokalizirani agresivni karcinom prostate, uz ispunjene opÄe uvjete operacije, zahtijeva radikalnu prostatektomiju. Uznapredovali karcinom ili diseminirana bolest diktiraju kombiniranu terapiju kojoj je osnova potpuna androgena blokada. To se u prvoj fazi terapije postiže orhidektomijom + analozi GnLH + antiandrogeni. Druga se faza terapije osniva na fosforiliziranim esterima stilbena (Honvan i Estracyt), treÄa na citostaticima i posljednja na suzbijanju boli.General frequency of prostatic cancer (including incidental and undetected) outnumbers clinical prostatic cancer, although this one is by far the most frequent cancer of man. Current diagnosis of clinical prostatic cancer is based on digital examination, rectal ultrasound, serum prostatic specific antigen level and transrectal biopsy. Modern classification has to separate localized from advanced and disseminated disease. A high percent age of prostatic cancer is inactive disease whose mortality does not outnumber the man lethality without cancer. Today, we have some concrete factors indicating the disease aggressive potential, e.g. regional lymph node growth, high PSA and PAP levels, primary tumor size, high grading and nuclear aneuploidy. With them, the cases requiring therapy can be differentiated from those with inactive cancer. Localized aggressive prostatic cancer with general conditions for operation fulfilled indicates radical prostatectomy. The advanced and disseminated disease is an indication for paliative therapy, which is based on complete androgen deprivation. This is achieved in the first phase of therapy with orchydectomy + GnLH analogues + antiandrogens. The next therapeutic phase (after new disease progression ) consists of phosphorilized stilbens, such as Estracyt and Honvan. The final, exclusively symptomatic therapy should be preceded by chemotherapy
From foundation hospital to University hospital centre in Osijek
PoÄetak razvoja KliniÄkoga bolniÄkog centra u Osijeku vezanje uz Huttler Kohlhoffer Monspergerovu zakladnu bolnicu, osnovanu 1874. godine, koja je tada bila najmodernija bolnica na jugoistoku Europe. Naredbom Vlade 1895. godine postaje āSveobÄa i javna Huttler Kohlhoffer-Monspergerova zakladna bolnica pod Zemaljskom upravom u Osiekuā. U vrijeme Prvoga svjetskog rata Zakladna bolnica skrbi o ranjenima i bolesnima. Poslije Prvoga svjetskog rata otvaraju se novi bolniÄki odjeli. Osim Kirurgije i Interne medicine, novi su odjeli Oftalmologija, Otorinolaringologija, Dermatovenerologija, EpidemioloÅ”kohigijenski zavod i Dispanzer za tuberkulozu. Daljnji razvoj prekinuo je Drugi svjetski rat. U teÅ”kim prilikama razvijen je poseban naÄin medicinskoga rada, osobito u pogledu zbrinjavanja ranjenika i bolesnika, poduzimanja protuepidemijskih mjera, medicinskog opskrbljivanja i si. Nakon Drugoga svjetskog rata obnavlja se OpÄa bolnica Osijek i zapoÄinje moderan ustroj kao temelj razvoja buduÄe kliniÄke bolnice. U razdoblju 1980. - 1990. godine provode se struÄna usavrÅ”avanja na svim podruÄjima, objavljuju se brojni znanstveni i struÄni radovi, razvija izdavaÄka djelatnost, Å”to pridonosi stvaranju obrazovno nastavne djelatnosti i znanstveno-istraživaÄkoga rada. Posebno treba istaknuti razdoblje Domovinskoga rata u kojem je bolnica Äasno izvrÅ”ila sve svoje zadaÄe u lijeÄenju ranjenih i bolesnih. Stoga joj je dodijeljena nagrada āMedicina . Godine 1992. stekla je naslov KliniÄka bolnica Osijek. Daljnjim razvojem, izgradnjom, opremanjem i napredovanjem djelatnika u znanstvena, nastavna, znanstveno nastavna i struÄna zvanja, 2009. godine postaje KliniÄki bolniÄki centar. Klinike i odjeli KliniÄkoga bolniÄkog centra u Osijeku nastavna su baza Medicinskoga fakulteta SveuÄiliÅ”ta J. J. Strossmayera u Osijeku.Beginnings of the University Hospital Centre in Osijek were related to Huttler Kohlhoffer Monsperger Foundation Hospital, which was founded in 1874 and was the most modern hospital in the south-east Europe at the time. By the Government legislation in 1895 it became "General and public Huttler Kohlhoffer Monsperger Foundation Hospital under Country\u27s management in Osiek". Foundation hospital was taking care of the wounded and sick during the World War 1. New hospital departments were opened after the World War I. Apart from Surgery and Internal Department; new departments were Ophthalmology, Otorhinolaryngology, Dermatovenereology, Epidemiological and Hygienic Institute and Tuberculosis Clinic. Further development was interrupted by the World War II. A special way of performing medical work developed in those hard times, especially regarding taking care of the wounded and sick, taking epidemic precaution measures, medical supplying, etc. After the World War II General Hospital Osijek was renovated and modern organization began, which was a basis for development of the future university hospital. In the period 1980 - 1990 professional educations in all areas were implemented, many scientific and professional papers were published, publishing developed, what contributed to creating educational and teaching activities, as well as scientific and research work. Period of the War for Croatian Independence, in which the hospital honourably performed all its duties regarding treating wounded and sick, especially needs to be pointed out. For those activities it was rewarded with "Medicine" reward. In 1992 it became University Hospital Osijek. By further development, construction, and equipment and by promoting its employees to scientific, teaching, scientific teaching and professional titles, it became University Hospital Centre in 2009. Clinics and Departments of the University Hospital Centre in Osijek are the teaching base of the Faculty of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
Intervention radiology at the Osijek clinical hospital
Intervencijska radiologija (IR) je znaÄajan dio kliniÄke radiologije Äiji je cilj primjena terapijskih zahvata u lijeÄenju bolesti razliÄitih organskih sustava uz pomoÄ konvencionalnih rendgenskih ureÄaja, ureÄaja za ultrazvuÄnu dijagnostiku, kompjutoriziranu tomografiju i magnetsku rezonancu. Prikazanje povijesni razvoj intervencijske radiologije u okviru KliniÄke bolnice Osijek, sadaÅ”nje stanje i procjena moguÄeg razvoja
u novom izuzetno atraktivnom dijelu kliniÄke radiologije.Intervention radiology (IR) makes up a significant part of clinical radiology, aiming at applying therapeutic procedures in the treatment of various body systems by means of conventional X-ray devices and the equipment for ultrasonographical diagnostics, computerized tomography and magnetic resonance imaging. A historical review of the intervention radiology within Osijek Clinical Hospital is given as well as the present state of affairs and estimated future development
Intervention radiology at the Osijek clinical hospital
Intervencijska radiologija (IR) je znaÄajan dio kliniÄke radiologije Äiji je cilj primjena terapijskih zahvata u lijeÄenju bolesti razliÄitih organskih sustava uz pomoÄ konvencionalnih rendgenskih ureÄaja, ureÄaja za ultrazvuÄnu dijagnostiku, kompjutoriziranu tomografiju i magnetsku rezonancu. Prikazanje povijesni razvoj intervencijske radiologije u okviru KliniÄke bolnice Osijek, sadaÅ”nje stanje i procjena moguÄeg razvoja
u novom izuzetno atraktivnom dijelu kliniÄke radiologije.Intervention radiology (IR) makes up a significant part of clinical radiology, aiming at applying therapeutic procedures in the treatment of various body systems by means of conventional X-ray devices and the equipment for ultrasonographical diagnostics, computerized tomography and magnetic resonance imaging. A historical review of the intervention radiology within Osijek Clinical Hospital is given as well as the present state of affairs and estimated future development
Correlation of x-ray findings and radioisotope changes in children with vesicoureteral reflux
Od 1982. godine naovamo ispitivali smo u 18-ero djece, sa vezikoureteralnim refluksom, korelaciju rendgenoloÅ”kih nalaza i radioizotopnih pretraga, sa ciljem utvrÄivanja stupnja funkcionalne bubrežne lezije. Kod rendgenoloÅ”ki joÅ” nevidljivih upalnih promjena nalazimo veÄ depresiju bubrežne funkcije u smislu redukcije tubularne mase ili drenažnih smetnji u eliminatornom segmentu, koje, nažalost viÅ”e ni operativni zahvat u veÄini sluÄajeva ne može zaustaviti. Stoga smatramo da je baÅ” radioizotopno ispitivanje bubrežne funkcije neobiÄno važno u sluĀÄajevima bez rendgenoloÅ”ki vidljivih upalnih promjena u cilju postavljanja pravovremene indikacije za operativni zahvat.Since 1982 the correlation of x-ray findings and radioisotope treatments was investigated in 18 children with vesicoureteral reflux. Its aim was to determine the level of functional renal lesion. With radiologically still invisible inflammatory changes a depression of renal function is already present. It is found either as reduced tubular mass or drainage hindrances in eliminatory segment which unfortunately cannot be, in majority of cases, stopped by a surgery. Therefore the radioisotopic investigation of renal function is of the utmost importance in cases without radiologically visible inflammatory changes in order to indicate a surgery in time
Correlation of x-ray findings and radioisotope changes in children with vesicoureteral reflux
Od 1982. godine naovamo ispitivali smo u 18-ero djece, sa vezikoureteralnim refluksom, korelaciju rendgenoloÅ”kih nalaza i radioizotopnih pretraga, sa ciljem utvrÄivanja stupnja funkcionalne bubrežne lezije. Kod rendgenoloÅ”ki joÅ” nevidljivih upalnih promjena nalazimo veÄ depresiju bubrežne funkcije u smislu redukcije tubularne mase ili drenažnih smetnji u eliminatornom segmentu, koje, nažalost viÅ”e ni operativni zahvat u veÄini sluÄajeva ne može zaustaviti. Stoga smatramo da je baÅ” radioizotopno ispitivanje bubrežne funkcije neobiÄno važno u sluĀÄajevima bez rendgenoloÅ”ki vidljivih upalnih promjena u cilju postavljanja pravovremene indikacije za operativni zahvat.Since 1982 the correlation of x-ray findings and radioisotope treatments was investigated in 18 children with vesicoureteral reflux. Its aim was to determine the level of functional renal lesion. With radiologically still invisible inflammatory changes a depression of renal function is already present. It is found either as reduced tubular mass or drainage hindrances in eliminatory segment which unfortunately cannot be, in majority of cases, stopped by a surgery. Therefore the radioisotopic investigation of renal function is of the utmost importance in cases without radiologically visible inflammatory changes in order to indicate a surgery in time
Evaluation of the diagnostic value of static brain chintigraphy in detection of brain tumors
U radu se daje usporedna nuklearno-neuroloÅ”ka, neuroradioloÅ”ka i oftalmoloÅ”ka studija 55 bolesnika s tumorima mozga, Äija je dijagnoza patohistoloÅ”ki potvrÄena. Procijenjena je dijagnostiÄka vrijednost statiÄke scintigrafije mozga i njezina podudarnost s nalazima fundusa, elektroencefalografije, cerebralne angiografije i kompjutorizirane tomografije u otkrivanju moždanih tumora i njihovih recidiva. Preoperativna dijagnostiÄka senzitivnost statiÄke scintigrafije mozga iznosi 92%, a neÅ”to je niža za otkrivanje recidiva nakon uÄinjene kirurÅ”ke ekstirpacije tumora (85%). Postoperativna je specifiÄnost pretrage za recidiv manja od njezine osjetljivosti (66%). MeÄutim, zahvaljujuÄi razliÄitom vezivanju radiofarmaka u moždanim lezijama, istaknuto je da statiÄka scintigrafija mozga, osim anatomskopatoloÅ”kih, moĀže dati i patofizioloÅ”ke diferencijalnodijagnostiÄke podatke o svojstvima tumorskog tkiva, znaÄajne za planiranje kirurÅ”kog zahvata. Ova metoda, zbog svoje neinvazivnosti, moguÄnosti ambulantnog izvoÄenja i malog radijacijskog optereÄenja bolesnika, ostaje vrlo dobra screening metoda u otkrivanju moždanih tumora.In this study, nucleo-neurologic, neuro-radiologic and opthalmologic findings of 55 patients with pathohistologically verified diagnosis were analyzed. The diagnostic value of brain scinthigraphy and its complementarity with the findings of fundus examination, electroencephalography, cerebral angiography and computerized tomography in the detection of brain tumors and their postoperative recurrence were estimated. Preoperative diagnostic sensitivity of static brain scintigraphy was 92%, but it was somewhat lower in the detection of recurrence after surgical tumor removal (85%). The postoperative specificity of this procedure was lower than its sensitivity (66%). Yet, due to different binding of radiopharmacenticals within brain lesions, static brain scintigraphy could apart from anatomicopathologic data, provide important pathophysiologic differential diagnostic data on the tumor tissue, essential for determination of the surgical procedure. This method remains a very good brain screening technique, due to its non-invasiveness, possibility of ambulatory procedure and low patient iradiation