Correlation of serum concentrations of vitamin D and acute coronary syndrome in Brod-Posavina County

Uvod i cilj istraživanja Nedostatak vitamina D predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da se prevalencija nedostatka vitamina D u populaciji odraslih Europljana kreće između 2 i 30%. Cilj ovog rada bio je ispitati odnos serumske koncentracije 25(OH)D-a u bolesnika akutnim koronarnim sindromom (AKS), težinom koronarografskog nalaza i prognozom pacijenata kroz tri godine praćenja. Ispitanici i metode U istraživanje je ukupno uključeno 120 pacijenata. Eksperimentalnu skupinu je činilo 60 bolesnika (od toga 40 muškaraca (67%), sa srednjom dobi od 58 godina) hospitaliziranih na kardiologiji sAKS-om između ožujka i listopada 2012. godine. U kontrolnu skupinu je u istom razdoblju uključeno 60 pacijenata (od toga 38 muškaraca (63%), sa srednjom dobi od 58,5 godina) bez AKS-a i s barem jednim poznatim čimbenikom rizika za kardiovaskularnu bolest (KVB). Svim pacijentima su učinjene laboratorijske pretrage i određena koncentracija 25(OH)D-a i PTH. Pacijentima s AKS-om učinjena je koronarografija i praćeni su kroz 36 mjeseci. Rezultati Pacijenti s AKS-om imali su statistički značajno nižu razinu 25(OH)D-a u odnosu na kontrolnu skupinu (35,19 nmol/l prema 58,08 nmol/l, p<0.001). Dijabetičari s AKS-om su imali najnižu serumsku koncentraciju 25(OH)D-a (30,45 nmol/l). Pacijenti s AKS-om su s obzirom na težinu koronarne bolesti podijeljeni u tri podskupine, te se serumska koncentracija 25(OH)D-a smanjivala s porastom težine koronarne bolesti (36,44 nmol/l, 33,65 nmol/li 31,70 nmol/l). Šezdeset posto pacijenata s preboljelim AKS-om kroz 36 mjeseci praćenja nije doživjelo veliki neželjeni kardijalni događaj (MACE). Pacijenti koji su doživjeli MACE imali su nižu serumsku koncentraciju 25(OH)D-a, ali ta razlika nije bila statistički značajna (32,64 nmol/l prema 37,01 nmol/l). Zaključak Serumska koncentracija vitamina D je smanjena kod bolesnika s akutnim koronarnim sindromom. Smanjena koncentracija vitamina D u bolesnika sa šećernom bolesti može upućivati na dodatno povećanje rizika za razvoj akutne koronarne bolesti. Smanjena serumska koncentracija vitamina D je povezana s težinom koronarne bolesti, ali ne utječe na prognozu. Snižena serumska koncentracija vitamina D mogući je biomarker visokog kardiovaskularnog rizika.Background and aim Vitamin D deficiency represents a major public health problem. It is estimated that the prevalence of vitamin D deficiency in adult Europeans is between 2 and 30%. The objective of this study was to determine the relationship of 25(OH)D serum concentration and the extent of coronary artery disease at coronarography as well as with prognosis of patients with acute coronary syndrome (ACS) during a three-year follow up period. Subjects and Methods The study included 60 ACS patients hospitalized at cardiology department for ACS between March 2012 and October 2012 and 60 matched controls without ACS. Standard laboratory testing and vitamin D determination were performed in all study patients. In addition, ACS patients underwent coronarography and were followed-up for 36 months for ACS for major adverse cardiac event (MACE). Results Patients with ACS had a statistically significantly lower mean 25(OH)D level as compared with control group (35,19 nmol/l vs. 58,08 nmol/l, p<0.001). The lowest mean level of 25(OH)D was recorded in diabetic patients with ACS (30,45 nmol/l). After coronarography, ACS patients were divided into three subgroups regarding coronary artery disease severity: single, double and multiple vessel disease with 25(OH)D serum levels of 36,44 nmol/l, 33,65 nmol/l and 31,70 nmol/l, respectively. Event free survival rate at 36 months in the ACS group was 60%. Patients with a MACE had lower average 25(OH)D level, but the difference was not statistically significant (32,64 nmol/l vs. 37,01 nmol/l in event-free patients). Conclusion Serum vitamin D concentration is low in ACS. Decreased levels of vitamin D in diabetic patients increases the risk of ACS. Low vitamin D levels correlated with the severity of coronary artery disease, but does not influence prognosis in ACS patients. Low vitamin D serum concentration can be used as a biomarker connected with ACS as a cardiovascular disease

Somatski simptomi u adolescenciji

Cilj: Adolescenciju kao prijelazno razdoblje u odraslu dob, karakterizira tjelesno i psihološko sazrijevanje. Obilježava je i pojava somatskih simptomima koji nemaju uzrok u tjelesnoj bolesti, a odgovor su na stresne trenutke. Istraživanje je imalo za cilj istražiti učestalost somatskih simptoma u adolescenta, rizične činitelje, kao i njihovu kliničku značajnost. Sudionici i metode: Tijekom školske godine 2019./2020. proveli smo istraživanje koje je uključilo učenike prvih i završnih razreda srednjih škola na području grada Slavonskog Broda. Sudionici su ispunili Opći upitnik o sociodemografskim podacima, te Upitnik o psihosomatskim simptomima za djecu i adolescente. Rezultati: Istraživanje je obuhvatilo 402 sudionika, dobi medijana 18 godina (interkvartilnog raspona od 16 do 18 godina), s većom zastupljenošću djevojaka, 289 (71,9%). Medijan broja samoprijavljenih simptoma u posljednja 3 mjeseca iznosio je 15 (interkvartilni raspon 10-20), samoprocjena učestalosti 54 (interkvartilni raspon 47-63), a samoprocjena ometanja u svakodnevnim aktivnostima 48 (interkvartilni raspon 41-57). Najzastupljeniji simptom je manjak energije/umor (92,5%). Niža je zastupljenost klinički značajnih somatskih simptoma kojih je prema broju prijavilo 87 ispitanika (21,6%), prema učestalosti njih 79 (19,8%), dok je ometanje prijavilo 84 (20,9%) sudionika. Nije uočena statistički značajna rodna razlika. Zaključak: Istraživanje upućuje na visoku zastupljenost samoprijavljenih somatskih simptoma među adolescentima, no međutim niska je zastupljenost klinički značajnih simptoma prema broju, samoprocjeni učestalosti i ometanja

Uloga inhibitora renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava u patogenezi koronavirusne bolesti (COVID-19)

Koronavirusna bolest (COVID-19) zarazna je bolest koju uzrokuje novi koronavirus odnosno virus teškoga respiratornog sindroma (engl. Severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 – SARS-CoV-2). U većeg broja zaraženih bolest obilježavaju opći simptomi infekcije koji su praćeni upalnim promjenama donjih dišnih putova. U osoba starije dobi s komorbiditetima, osobito s kardiovaskularnim bolestima, koronavirusna bolest češće napreduje prema akutnomu respiratornom distresu, akutnoj ozljedi miokarda, višestrukom zatajenju organa i mogućemu smrtnom ishodu. Bolest se prvi put pojavila u prosincu 2019. u kineskom gradu Vuhanu i do danas je poprimila razmjere pandemije, s više od 70 milijuna oboljelih i 1,6 milijuna umrlih. Koronavirus SARS-CoV-2 inficira stanice domaćina preko receptora enzima koji konvertira angiotenzin tipa 2 (engl. Angiotensin converting enzyme 2 – ACE2) i važna je komponenta renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (engl. Renin-angiotensin-aldosterone system – RAAS). Kao membranski protein, ACE2 je prisutan u plućima, srcu, bubrezima i crijevima. Patologija koronavirusne bolesti pokazuje povezanost s raspodjelom ACE2 po tkivima. RAAS je presudan u homeostazi kardiovaskularnog sustava. Inhibitori RAAS-a (inhibitori enzima koji konvertira angiotenzin, blokatori receptora angiotenzina II tipa 1) primjenjuju se u liječenju kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije i šećerne bolesti. Iz pretkliničkih radova poznato je da inhibitori RAAS-a mogu povećati ekspresiju ACE2. U vrijeme pandemije koronavirusne bolesti javila se zabrinutost o sigurnosti njihove primjene. Razmatra se kako povećana ekspresija ACE2 može utjecati na tijek te bolesti: povećanjem infektivnosti koronavirusa (SARS-CoV-2) ili zaštitnim, organoprotektivnim učincima koji vode do smanjene smrtnosti. Znanstvenici su postulirali potencijalno štetne učinke inhibitora RAAS-a u patogenezi koronavirusne bolesti (COVID-19), kao i njihove moguće korisne učinke, međutim, rezultate eksperimentalnih i pretkliničkih radova ne možemo potpuno primijeniti na ljudsku fiziologiju. Stručna društva preporučila su nastavak primjene inhibitora RASS-a za vrijedeće kardiovaskularne indikacije. Potrebna su klinička ispitivanja o sigurnosti i učinkovitosti rekombinantnoga humanog ACE2 i drugih inhibitora RAAS-a u koronavirusnoj bolesti. Dotad inhibitore RAAS-a treba i dalje primjenjivati u liječenju stabilnih pacijenata bez obzira na rizik ili koronavirusnu bolest

Treatment of a true CXA-OM bifurcation lesion using a one stent drug coated balloons provisional technique

Background: Provisional stenting is a favorable option for most bifurcation lesions, while two stent techniques show benefits in true bifurcation performed by experts. Using one stent and DCB in true bifurcation lesions still remains questionable.1,2 Case report: 76-year-old male presented with persisting chest pain. ECG showed no specific ischemic changes, while hsTnI was highly elevated. He had gone PCI LAD 14 years ago. Diagnosis: right coronary angiography revealed occlusion of RCA, while left coronary angiography revealed LLS of 20% in proximal LAD stent, 70% stenosis of mid LAD, and acute occlusion of secondary OM branch on bifurcation level, while CxA was stenosed 70-80%. Management: PCI CxA-OM2 was performed with DES Xience expedition 2,75/33mm in CxA-OM2 with POT 3,25/12mm proximally, then after rewiring and adequate lesion preparation a DEB Sequent please 2,5/25mm in CxA distally was performed. After two months we performed an elective PCI LAD and checked out the result of CxA bifurcation which was optimal. Conclusion: Using one stent and DCB in true bifurcation lesions still remains questionable. There are no data from a prospective study, while there are data from the observational study which enrolled 130 patients. DCB-only strategy was performed in 54% patients, 34.6% had at least one stent in the main branch, 8.5% had at least one stent in the side branch and 3.1% at least one stent in the main branch and side branch. Study follow up lasted for 9.8 months. The TLR rate was 4.5%, MACE was 6.1%, and no stent thrombosis was detected. This study suggested that the DCB+one stent, and DCB-only strategy was safe and effective in selected bifurcations, possibly allowing for an abbreviated antiplatelet regimen