59 research outputs found
Reverzibilnost lipoatrofije u HIV-om zaraženih bolesnika na antiretrovirusnoj terapiji: kohortna studija s ultrazvuÄnim praÄenjem
The aim of this study was to characterize and compare changes in subcutaneous
fat in the malar, brachial and crural region in a cohort of HIV-infected patients taking antiretroviral
therapy. This prospective longitudinal study included 77 patients who were selected from the initial
cohort evaluated in 2007 and 2008. We examined reversibility of lipoatrophy measured by ultrasound
over at least five-year period and factors related to its reversibility. All 46 patients who used stavudine
switched from stavudine to another combination. Of 58 patients on zidovudine, 16 (28%) were on a
zidovudine based regimen at the second follow up. There was evidence for subcutaneous fat increase
in the malar area (p<0.001) and no increase in the brachial and crural areas. Patients who were
smokers and had poor adherence to the Mediterranean diet had a thinner malar area at the follow up
measurement (p=0.030) and smaller increase in subcutaneous malar fat compared to others (p=0.040).
Our study suggested that modest increase of subcutaneous fat in malar area coincided with stopping
stavudine and fewer usage of zidovudine. Lifestyle with non-adherence to the Mediterranean diet and
smoking were associated with a smaller increase in subcutaneous malar fat.Cilj ovog istraživanja bio je okarakterizirati i usporediti promjene potkožnog masnog tkiva na licu, nadlaktici
i potkoljenici u skupini HIV-om zaraženih bolesnika koji uzimaju antiretrovirusne lijekove. Radi se o prospektivnoj
longitudinalnoj studiji u koju je bilo ukljuÄeno 77 bolesnika koji su odabrani iz poÄetne kohorte koja je evaluirana 2007.
i 2008. godine. Istraživali smo reverzibilnost lipoatrofije mjerene ultrazvukom u razdoblju od najmanje pet godina i
Äimbenike povezane s tom reverzibilnoÅ”Äu. Kod svih 46 bolesnika koji su uzimali stavudin on je zamijenjen nekom drugom
kombinacijom lijekova. Od 58 bolesnika koji su uzimali zidovudin 16 (28%) ih je uzimalo kombinacije temeljene na
zidovudinu kod kontrolnog mjerenja. Dokazan je porast potkožne masti na licu (p<0,001), dok na nadlaktici i potkoljenici
nije bilo porasta. Bolesnici koji su bili puÅ”aÄi i slabo su se pridržavali mediteranske dijete imali su tanje potkožno masno
tkivo na licu kod kontrolnog mjerenja (p=0,030), kao i manji porast potkožne masti na licu u usporedbi s ostalima
(p=0,040). NaÅ”e istraživanje upuÄuje na to da se blaži porast potkožne masti na licu podudara s prestankom uzimanja
stavudina i manjim uzimanjem zidovudina. NaÄin života uz nepridržavanje mediteranske dijete i puÅ”enje bio je povezan s
manjim porastom potkožne masti na licu
Ponovljena prezentacija Gravesove bolesti kao manifestacije sindroma imune rekonstitucije u bolesnice zaražene HIV-om koja uzima antiretrovirusne lijekove
An HIV-infected patient who experienced immune reconstitution after highly active antiretroviral therapy (HAART) (increase in CD4 T-cell count from 84/mm3 to 310/mm3) presented with severe Gravesā disease twice, after commencing and recommencing HAART. At the first episode of Gravesā disease, 21 months after the introduction of HAART, the symptoms of thyroid dysfunction vanished without any specific treatment, but were associated with termination of taking HAART. At the second episode, 5 years after recommencing HAART, the patient continued taking HAART and commenced antithyroid therapy with thiamazole. Gravesā disease developed after a long period, while the patient was in good condition and when complications resulting from HAART were not expected. No features of any autoimmune disease were diagnosed before HAART initiation.Bolesnica zaražena HIV-om u koje se razvio sindrom imune rekonstitucije nakon antiretrovirusnog lijeÄenja (ARL)
(porast broja stanica CD4 s 84/mm3 na 310/mm3) prezentirala se u dva navrata s Gravesovom boleÅ”Äu, na poÄetku lijeÄenja ARL-om i nakon stanke u lijeÄenju. Tijekom prve epizode 21 mjesec nakon uvoÄenja ARL-a simptomi tiroidne disfunkcije nestali su bez specifiÄnog lijeÄenja, ali su bili povezani s prestankom uzimanja ARL-a. Tijekom druge epizode 5 godina nakon ponovnog uzimanja ARL-a bolesnica je nastavila uzimati ARL i zapoÄela s antitiroidnim lijekom tiamazolom.Gravesova bolest se ponovno javila nakon dugog razdoblja kad je bolesnica bila u dobrom opÄem stanju i kad se komplikacije vezane uz ARL viÅ”e nisu oÄekivale. Prije uzimanja ARL-a bolesnica nije pokazivala nikakve znakove autoimune bolesti
Long COVID or postacute COVID-19 sequelae
Tijekom joÅ” uvijek prisutne pandemije COVID-19 uoÄen je problem velikog broja bolesnika s perzistirajuÄim simptomima nakon akutne infekcije. Postoje brojne definicije ovog sindroma, ali ādugi COVIDā (od engl. Long COVID) ili post-akutni COVID definira se kao prisutnost protrahiranih simptoma ili ponovno javljanje simptoma mjesec dana nakon poÄetka akutne bolesti. āDugi COVIDā dijeli se na āproduljeni simptomatski COVID-19ā ako simptomi traju od 4 do 12 tjedana te āpost-COVID sindromā ako simptomi traju dulje od 12 tjedana nakon infekcije koja kliniÄki i epidemioloÅ”ki odgovara COVID-19, a ne mogu se pripisati drugoj dijagnozi. ZahvaÄen može biti svaki organski sustav, a najÄeÅ”Äi simptomi ukljuÄuju umor, nedostatak zraka, palpitacije, vrtoglavicu, bol, neurokognitivnu disfunkciju, nesanicu, intoleranciju napora, smanjenu moguÄnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i sveukupno smanjenu kvaliteta života. Patofiziologija je multifaktorijalna i sam mehanizam nastanka bolesti nije u potpunosti razjaÅ”njen. Usprkos brojnim studijama, komplikacije, lijeÄenje i prognoza postakutnih posljedica
COVID-19 nisu joÅ” dovoljno istraženi. S obzirom na raznolikost kliniÄke prezentacije, lijeÄenje i prevencija zahtijevaju multidisciplinarni pristup bolesti. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdili Äimbenici rizika i patofizioloÅ”ki mehanizmi i postavili pouzdaniji algoritmi dijagnostiÄke obrade, lijeÄenja i praÄenja bolesnika. U ovom radu prikazujemo pregled dosadaÅ”njih svjetskih spoznaja o ādugom COVID-uā uz prikaz najÄeÅ”Äih post-COVID radioloÅ”kih promjena u bolesnika lijeÄenih u Klinici za infektivne bolesti āDr. Fran MihaljeviÄā.In addition to the COVID-19 pandemic itself, a new problem of the rising number of people with persisting symptoms after an acute infection emerged. There are various definitions, but long COVID or post-acute COVID is defined as the presence of prolonged symptoms or long-term complications of an acute infection longer than one month after the first symptoms. Long COVID can be divided into āprolonged symptomatic COVID-19ā if symptoms last from 4 to 12 weeks and āpost-COVID syndromeā if symptoms last longer than 12 weeks after infection that clinically and epidemiologically corresponds to COVID-19 and cannot be attributed to any another diagnosis. Any organ system can be affected, the most common symptoms include fatigue, dyspnea, palpitations, dizziness, pain, neurocognitive dysfunction, sleep problems, exercise intolerance, functional disability in daily activities and reduced quality of life. The pathophysiology is multifactorial and the mechanism of the disease is still not fully elucidated. Despite numerous studies, complications, treatment, and prognosis of post-acute consequences of COVID-19 are still not sufficiently investigated. Given the variety of clinical presentations, treatment and prevention require a multidisciplinary approach to the disease. Further research is needed to determine risk factors and pathophysiological mechanisms so more reliable diagnostic algorithms, treatment, and patient follow-up could be established. In this article we present an overview of the current knowledge about the long COVID syndrome and an overview of the most common post-COVID radiological presentations in patients treated at the University Hospital for Infectious Diseases āDr. Fran MihaljeviÄā
Ponovljena prezentacija Gravesove bolesti kao manifestacije sindroma imune rekonstitucije u bolesnice zaražene HIV-om koja uzima antiretrovirusne lijekove
An HIV-infected patient who experienced immune reconstitution after highly active antiretroviral therapy (HAART) (increase in CD4 T-cell count from 84/mm3 to 310/mm3) presented with severe Gravesā disease twice, after commencing and recommencing HAART. At the first episode of Gravesā disease, 21 months after the introduction of HAART, the symptoms of thyroid dysfunction vanished without any specific treatment, but were associated with termination of taking HAART. At the second episode, 5 years after recommencing HAART, the patient continued taking HAART and commenced antithyroid therapy with thiamazole. Gravesā disease developed after a long period, while the patient was in good condition and when complications resulting from HAART were not expected. No features of any autoimmune disease were diagnosed before HAART initiation.Bolesnica zaražena HIV-om u koje se razvio sindrom imune rekonstitucije nakon antiretrovirusnog lijeÄenja (ARL)
(porast broja stanica CD4 s 84/mm3 na 310/mm3) prezentirala se u dva navrata s Gravesovom boleÅ”Äu, na poÄetku lijeÄenja ARL-om i nakon stanke u lijeÄenju. Tijekom prve epizode 21 mjesec nakon uvoÄenja ARL-a simptomi tiroidne disfunkcije nestali su bez specifiÄnog lijeÄenja, ali su bili povezani s prestankom uzimanja ARL-a. Tijekom druge epizode 5 godina nakon ponovnog uzimanja ARL-a bolesnica je nastavila uzimati ARL i zapoÄela s antitiroidnim lijekom tiamazolom.Gravesova bolest se ponovno javila nakon dugog razdoblja kad je bolesnica bila u dobrom opÄem stanju i kad se komplikacije vezane uz ARL viÅ”e nisu oÄekivale. Prije uzimanja ARL-a bolesnica nije pokazivala nikakve znakove autoimune bolesti
Severova bolest komplicirana osteomijelitisom
Severās disease is juvenile osteochondrosis of calcaneus, manifested with posterior heel pain and mild swelling, usually in young athletes, caused by repetitive microtrauma. The standard diagnostic procedures include radiographs and ultrasound examination. It is a self-limiting condition, usually treated conservatively. We present a case of Severās disease complicated with calcaneal osteomyelitis. A 9-year-old boy with a several month history of left heel pain was admitted to our institution for further clinical evaluation and therapy. Bilateral Severās disease was clinically diagnosed, confirmed by radiographs and ultrasound examination. Magnetic resonance imaging (MRI) showed osteolytic zone in the posterior left calcaneus with peripheral enhancement after contrast administration and surrounding bone and subcutaneous edema, suggestive of osteomyelitis. After six weeks of parenteral antibiotic treatment, the patientās condition improved. Follow up MRI performed 3 months later showed significant regression of osteolytic lesion and replacement with granulation tissue surrounded with new bone formation. To our knowledge and literature search, this is a previously unreported complication of Severās disease. MRI should be done in all atypical cases of Severās disease to rule out any other possible disorders including osteomyelitis.Severova bolest je juvenilna osteohondroza petne kosti koja se manifestira bolovima i oteklinom u stražnjem dijelu pete, najÄeÅ”Äe u mladih sportaÅ”a, uzrokovana opetovanim mikrotraumama. Slikovna dijagnostiÄka obrada ukljuÄuje rendgenske snimke i ultrazvuÄni pregled. Bolest se lijeÄi konzervativno, buduÄi da prolazi sama od sebe. Prikazali smo devetogodiÅ”njaka sa Severovom bolesti kod kojega standardna terapija nije poluÄila kliniÄki uÄinak. UÄinjen je pregled pete magnetskom rezonancijom (MR) koji je pokazao Severovu bolest i osteomijelitis petne kosti. MR pregled pete bi trebalo uÄiniti u svim atipiÄnim sluÄajevima Severove bolesti kako bi se iskljuÄila druga patoloÅ”ka stanja ukljuÄujuÄi osteomijelitis
- ā¦