NEGDJE IZMEĐU: O JEZIKU SRPSKIH PISACA IZ HRVATSKE

Since 1991, Serbian citizens in the Republic of Croatia have held the status of a national minority, and the Serbian language is categorized as a minority language. Surprisingly, the population censuses of 2001 and 2011 have shown that only a quarter of Croatian Serbs listed Serbian as their mother tongue. Those censuses (as well as legal acts on minority language rights) do not reveal much about the actual language used by Croatian Serbs, but only reflect how they have listed their native language. This paper analyzes the language of literature written by Serbian writers from Croatia whose works were published after 1991 by the Serbian Cultural Society Prosvjeta's publication company in the edition Mala plava biblioteka. Since their works reflect the tension between Deleuze’s and Guattari’s (1986) concept of a minor literature as a literature “that which a minority constructs within a major language” and the preservation of a minority language through literary production, this paper will analyze the collective and political values attributed to the literature written by Serbian writers from Croatia.Od 1991. godine srpsko stanovništvo u Republici Hrvatskoj ima status pripadnika nacionalne manjine, dok je srpski klasificiran kao manjinski jezik. Popisi stanovništva provedeni 2001. i 2011. godine donijeli su neočekivane podatke prema kojima je tek četvrtina hrvatskih Srba navela srpski jezik kao materinji. Takvi podaci, međutim, (jednako kao ni zakonski akti o manjinskim jezičnim pravima) ne govore mnogo o tome kakvim se jezikom oni doista služe, već svjedoče tek o tome kojim su imenom ispitanici nazvali svoj materinji jezik. Ovaj rad posvećen je jeziku književnosti, točnije analizi jezičnih obilježja književnih djela srpskih pisaca iz Hrvatske objavljenih nakon 1991. godine u izdanju Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, u ediciji pod naslovom Mala plava biblioteka. Budući da publicirana književna djela reflektiraju napetost između Deleuzova i Guattarijeva (2013) koncepta manjinske književnosti kao književnosti koju neka manjina stvara na većinskom jeziku te očuvanja manjinskog jezika kroz književno stvaralaštvo, rad propituje kako stvaralaštvo srpskih autora u Hrvatskoj poprima kolektivnu i političku vrijednost