Teriparatide - new value in osteoporosis treatment: treatment guidelines

Osteoporoza je postala globalni zdravstveni problem, zbog produljenja životnog vijeka i sve veće zastupljenosti ljudi starije dobi u populaciji. Veliki napredak je učinjen u liječenju postmenopauzalne osteoporoze. Lijekovi za liječenje osteoporoze se prema mehanizmu djelovanja dijele na antiresorptive i anabolike. Teriparatid je osteoanabolički lijek koji stimulira koštanu pregradnju i stvaranje nove kosti, namijenjen je liječenju žena u postmenopauzi s multiplim osteoporotičnim prijelomima.Osteoporosis has become global health issue due to the longer life-cycle and increased percentage of older people in population. The great improvement was done in the treatment of postmenopausal osteoporosis. By the mechanism of action, drugs for osteoporosis treatment are antiresorptives and osteoanabolics. Teriparatide is an osteoanabolic drug that stimulates bone turnover and building of a new bone, indicated for treatment of women in postmenopause with multiple osteoporotic fractures

CLINICAL EVALUATION OF GYNECOMASTIA

Ginekomastijom nazivamo povećanje dojke u muškaraca uzrokovano proliferacijom žljezdanog tkiva. Posljedica je poremećenog omjera estrogena i androgena u plazmi ili lokalno u žljezdanom tkivu dojke. Uzroci ginekomastije uglavnom su benigni. Fiziološka ginekomastija česta je pojava i nalazimo ju u novorođenčadi, u pubertetu i u starijoj dobi. Nefiziološka ginekomastija može nastati kao posljedica raznih kroničnih bolesti (npr. hipogonadizam, ciroza jetre, zatajenje bubrega), upotrebe lijekova ili drugih tvari i, rijetko, tumora. Obradu započinjemo pažljivim uzimanjem anamneze i fizikalnim pregledom, nakon čega, prema potrebi, obradu proširujemo ciljanim radiološkim i laboratorijskim pretragama. Terapija ginekomastije temelji se na liječenju bolesti koja ju je uzrokovala, odnosno prekidu primjene lijekova/tvari koji su je potencijalno izazvali.Gynecomastia is characterized by the ennlargement of the male breast caused by glandular proliferation. Gynecomastia occurs when the estrogen-to-androgen ratio is disrupted, in plasma or locally in the breast tissue. The etiology is usually benign. Physiologic gynecomastia is common in newborns, adolescents, and older men. Nonphysiologic gynecomastia may be caused by chronic conditions (e.g. hypogonadism, liver cirrhosis, renal insufficiency), use of certain medications or substances, and, rarely tumors. The diagnostic evaluation starts with careful history taking and physical examination which may be followed by extensive work-up that includes selective imaging and laboratory testing. Discontinuing the use of contributing medications and treating the underlying disease are the mainstay of treatment

Raloxifene (Evista®) in the treatment of postmenopausal osteoporosis - the profile of the patient

Osteoporoza je uz bolesti dojke i srčanožilnog sustava, jedan od vodećih zdravstvenih problema žena u postmenopauzi. Nekoliko različitih terapijskih opcija, uključujući hormonsko nadomjesno liječenje (HNL), bisfosfonate, kalcitonin i selektivne modulatore estrogenih receptora, omogućuje uspješno liječenje ove bolesti. Ipak, budući da je dugotrajna primjena HNL povezana s neželjenim učincima kao što su vaginalno krvarenje i rak dojke, a bisfosfonati, osim na kost, nemaju učinak na druge sustave, raloksifen, kao prvi SERM druge generacije, predstavlja značajan napredak u liječenju postmenopauzalnih žena. Ovisno o tkivu, SERM-ovi djeluju agonistički (kost) odnosno antagonistički (dojka) estrogenu. Primjena raloksifena prevenira gubitak kosti, smanjuje učestalost vertebralnih prijeloma u žena s ili bez prethodnog prijeloma, smanjuje učestalost invazivnog, estrogen-receptor pozitivnog, raka dojke, a čini se da smanjuje i učestalost kardiovaskularnih događaja u žena s povišenim rizikom. Nedavno su objavljeni rezultati studije CORE koji su potvrdili rezultate prethodnih studija u pogledu učinka raloksifena na rak dojke, dok se podaci o učinku na koštani sustav nakon 8 godina primjene raloksifena očekuju u najskorijoj budućnosti. Dodatne informacije o učinkovitosti i sigurnosnom profilu raloksifena pružiti će studije RUTH i STAR.Osteoporosis, breast cancer and cardiovascular diseases are major health problems among postmenopausal women. Several pharmacologic options for treatment of osteoporosis are available, including hormone replacement therapy (HRT), bisphosphonates, calcitonin and selective estrogen receptor modulators. However, long-term HRT is associated with unwanted side effects such as vaginal bleeding and breast cancer and bisphosphonates, besides bone, have no other benefits. Therefore, raloxifene, the first of the second-generation of SERMs represents a significant improvement in the treatment of postmenopausal women. It could have either estrogen agonist (bone) or antagonist (breast) activity according to the type of estrogen-responsive tissue. Raloxifene prevents bone loss, reduces the number of vertebral fractures in women with and without prevalent vertebral fractures, induces reduction of estrogen-receptor positive invasive breast cancer and has potential beneficial effect on cardiovascular diseases in women with high risk. CORE study, that was recently published, confirmed previously observed reduction of invasive breast cancer in women treated with raloxifene (MORE study), while the data on skeletal effects after 8-years treatment with raloxifene will be published in the near future. Further studies (RUTH, STAR) will provide additional information on efficacy and safety of raloxifene

Klinički pristup ginekomastiji [Clinical evaluation of gynecomastia]

Gynecomastia is characterized by the ennlargement of the male breast caused by glandular proliferation. Gynecomastia occurs when the estrogen-to-androgen ratio is disrupted, in plasma or locally in the breast tissue. The etiology is usually benign. Physiologic gynecomastia is common in newborns, adolescents, and older men. Nonphysiologic gynecomastia may be caused by chronic conditions (e.g. hypogonadism, liver cirrhosis, renal insufficiency), use of certain medications or substances, and, rarely tumors. The diagnostic evaluation starts with careful history taking and physical examination which may be followed by extensive work-up that includes selective imaging and laboratory testing. Discontinuing the use of contributing medications and treating the underlying disease are the mainstay of treatment

Laparoskopska parcijalna adrenalektomija: serija slučajeva

The aim is to present our case series documenting indications, laparoscopic technique, surgical and endocrinologic outcomes of laparoscopic partial adrenalectomy. In the period from April 2011 until October 2021, we performed 39 procedures. The patients were divided into three groups: unilateral adrenal gland tumor with a normal contralateral gland (group 1), tumor of the solitary adrenal gland (group 2), and adrenal cysts (group 3). There were 20 patients in group 1, 6 patients in group 2, and 13 patients in group 3. The most common histology in group 1 was adenoma (40%), all tumors in group 2 were renal cell carcinoma metastases, and all cysts in group 3 were benign. There were no major complications (Clavien Dindo grade ≥2) in the whole cohort. All patients in groups 1 and 3 had favorable endocrinologic outcomes, and 50% of group 2 patients required lifelong hydrocortisone replacement therapy. The procedure is safe and feasible with favorable outcomes in the hands of a high volume adrenal surgeon.Cilj je predstaviti našu seriju slučajeva koja dokumentira indikacije, laparoskopsku tehniku, kirurške i endokrinološke ishode laparoskopske parcijalne adrenalektomije (LPA). U razdoblju od travnja 2011. do listopada 2021. godine učinili smo 39 zahvata. Bolesnici su podijeljeni u tri skupine: jednostrani tumor nadbubrežne žlijezde s normalnom kontralateralnom žlijezdom (skupina 1.), tumor solitarne nadbubrežne žlijezde (skupina 2.) i ciste nadbubrežne žlijezde (skupina 3.). U skupini 1. bilo je 20, u skupini 2. šest i u skupini 3. trinaest bolesnika. Najčešća patohistološka dijagnoza u skupini 1. bio je adenom (40%), svi tumori u skupini 2. bili su metastaze karcinoma bubrega, a sve ciste u skupini 3. su bile benigne. U cijeloj kohorti nije bilo značajnijih komplikacija (Clavien Dindov stupanj ≥2). Svi bolesnici u skupinama 1. i 3. imali su povoljan endokrinološki ishod, a 50% bolesnika u skupini 2. zahtijevalo je doživotnu nadomjesnu terapiju hidrokortizonom. LPA je učinkovit i siguran zahvat s povoljnim ishodima u rukama urologa s iskustvom u kirurgiji nadbubrežne žlijezde

Tjelesna aktivnost u prevenciji osteoporoze

Na gustoću kosti utječu dob, spol, hormonske promjene, genetski i okolišni faktori. Najvažniji okolišni faktori su: unos kalcija i vitamina D, zatim izloženost suncu, pušenje i tjelesna aktivnost. Tijekom djetinjstva i adolescencije povećava se koštana masa, a odrasloj i starijoj dobi dolazi do njezinog postupnog fiziološkog smanjenja. Najznačajnije mjere u prevenciji osteoporoze su postizanje što veće vršne koštane mase u mladosti i njezino očuvanje tijekom života. Tjelesnom aktivnosti povećava se koštana masa, a s njom i snaga i gibljivost mišića što smanjuje rizik od padova i prijeloma. Utjecaj tjelesne aktivnosti na povećanje koštane mase ovisan je o dobi i najintenzivniji je u periodu rasta. Da bi mehanički podražaj povećao koštanu masu, potrebno je da bude naizmjeničan i intenzivan te da istovremeno postoji adekvatan unos kalcija i kalorija u organizam. Djeca koja su fizički aktivnija i koja se rekreativno bave određenim sportovima imaju veću koštanu masu u odnosu na ostale vršnjake. Sportovi u kojima se skače, opire o podlogu ili podiže teret poput gimnastike, trčanja i dizanja utega značajnije povećavaju koštanu masu. Brojna istraživanja na vrhunskim sportašima pokazala su da sportaši imaju značajno veću mineralnu gustoću kosti u odnosu na nesportaše. Nakon 40. godine života koštana se masa prosječno smanjuje za oko 0,5 % do 1,5 % godišnje. Gubitak koštane mase javlja se brže ako nema nikakvoga mehaničkog opterećenja na kost. Brojne studije pokazuju povoljan učinak tjelesne aktivnosti na smanjenje gubitka mineralne gustoće kosti u odrasloj dobi. Osim održavanja mineralne gustoće kosti, tjelesna aktivnost u starijoj životnoj dobi ima dodatnu važnost jer povećava mišićnu snagu i ravnotežu. Preporuke za provođenje tjelesne aktivnosti odnose se na sve dobne skupine i nemaju dobni limit. Uz to je važno osobama starije životne dobi savjetovati vježbe koordinacije i ravnoteže kao važnih mjera u prevenciji padova.Bone mineral density (BMD) is influenced by gender, age, hormonal changes, and genetic and environmental factors. Nutrition, calcium intake, sun exposure, smoking, and physical activity represent the most important environmental factors infl uencing BMD. Bone mass is gained during childhood and adolescence and gradually declines in adulthood. The two generally accepted strategies in the prevention of osteoporosis are maximising BMD gain in the first three decades of life and minimising age-related bone loss. Evidence shows that growing bone is more responsive to mechanical load than mature bone. To produce adaptive bone response and improve bone mass, mechanical stimulation has to be dynamic, intermittent, and intensive. Simultaneously, abundant availability of nutrient energy, calcium, and vitamin D has to be present. Children who exercise have higher bone mass than their other counterparts. Athletes have higher bone mass than non-athletes. Weight-bearing exercises like gymnastics, running, and weight-lifting have the highest impact on bone mass accrual. In adulthood, bone mass gradually decreases by 0.5-1.5 % per year. In that period of life, the principal strategy for preventing osteoporosis is based on maintaining bone mass and attenuating age-related bone loss. Bone loss occurs more rapidly if there is no mechanical load on the bone. Besides improving BMD in older age, exercise may improve muscular strength and balance and reduce the risk of falls. Recommendations for physical activities are not age-limited. Besides the weight-bearing activities like gymnastics, tennis, climbing, and running, which are essential for preserving bone mass, elderly individuals are advised to perform the activities designed to improve coordination and balance and prevent falls

Traumatska optička neuropatija – prikaz slučaja s raspravom o dijagnostičkim postupcima i liječenju

Traumatic optic neuropathy (TON) is a serious vision threatening condition that can be caused by ocular or head trauma. Indirect damage to the optic nerve is the most common form of TON occurring in 0.5% to 5% of all closed head trauma cases. Although the degree of visual loss after indirect TON may vary, approximately 50% of all patients are left with ‘light perception’ or ‘no light perception’ vision, making TON a significant cause of permanent vision loss. We present a 47-year-old male patient with a history of right eye keratoconus following a motorcycle crash. Visual acuity was of ‘counting fingers at 2 meters’ on the right eye due to keratoconus and ‘counting fingers at 1 meter’ on the left eye as a consequence of trauma. The Octopus visual field showed diffuse reduction in retinal sensitivity and the Ishihara color test indicated dysfunction of color perception on the left eye. Relative afferent pupillary defect was also present. Computed tomography revealed multifragmentary fracture of the frontal sinus and the roof of the left orbit without bone displacement. Based on the findings, conservative corticosteroid therapy without surgery was conducted. The patient responded well to treatment with complete ophthalmologic recovery.Traumatska optička neuropatija (TON) može biti uzrokovana traumom oka ili glave i predstavlja ozbiljno stanje koje može ugrožavati vidnu funkciju. Indirektno oštećenje očnoga živca je najčešći oblik TON-a, a javlja se u 0,5% do 5% slučajeva svih zatvorenih trauma glave. Iako stupanj gubitka vida nakon indirektne traume vidnoga živca može varirati, u oko 50% svih bolesnika vidna oštrina je smanjena na “osjećaj svjetla” ili “bez osjećaja svjetla”, zbog čega TON predstavlja značajan uzrok trajnog gubitka vida. Prikazan je slučaj 47-godišnjeg bolesnika s povredom vidnoga živca nakon motociklističke prometne nezgode. Vidna oštrina na desnom oku bila je “brojanje prstiju na 2 metra”, zbog otprije postojećeg keratokonusa i “brojanje prstiju na 1 metar” na lijevom oku kao posljedica traume. Nalaz vidnoga polja Octopus pokazao je difuzno smanjenje osjetljivosti mrežnice, a test Ishihara za boje ukazao je na poremećaj osjeta boja na lijevom oku uz prisutnost relativnog aferentnog pupilarnog defekta. Kompjutorizirana tomografija pokazala je multifragmentne frakture frontalnog sinusa i krova lijeve orbite bez pomaka kostiju. Na temelju kliničke slike i nalaza provedeno je uspješno konzervativno liječenje kortikosteroidima s potpunim oftalmološkim oporavkom

Epidemiology of Osteoporosis

U većini zemalja u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni sustav registriranja oboljelih od osteoporoze, kao ni osoba s osteoporotskim prijelomima. Podatci iz epidemioloških istraživanja pokazuju da je učestalost osteoporoze veća u azijskim zemljama u odnosu na europsko i sjevernoameričko stanovništvo bijele rase, u kojih prevalencija iznosi 10 % do 15 %. U Hrvatskoj je učestalost slična onoj u drugim europskim zemljama, dok je incidencija osteoporotskih prijeloma nešto veća od europskog prosjeka. Također je broj prijavljenih slučajeva osteoporoze i osteomalacije od primarne zdravstvene zaštite zadnjih 10 godina u stalnom porastu i u 2004. godini je iznosio 0,70 % u odnosu na ukupan broj prijavljenih bolesti. Najvažniji rizični čimbenici bolesti su dob, naslijeđe, životne navike, postojanje kroničnih bolesti i hormonskih poremećaja te individualna fizikalna obilježja kosti. Kao u većine kroničnih bolesti, mjerama prevencije može se pravodobno spriječiti nastanak bolesti i njezinih komplikacija.In many countries, including Croatia, there is no disease registry for osteoporosis and osteoporotic fractures. Epidemiological data show that the prevalence of osteoporosis is much higher in Asian people than in white European or North American populations, where the prevalence ranges between 10 % and 15 %. Epidemiological characteristics of osteoporosis in Croatia are similar to other European countries, though the incidence of osteoporotic fractures is somewhat higher. According to the annual report of registered diseases, the number of patients with osteoporosis and osteoporotic fractures increased during the last 10 years. In 2004, 0.70 % of all registered diseases in Croatia referred to osteoporosis and osteomalacia. The most important risk factors for osteoporosis are age, heredity, lifestyle, chronic diseases, hormonal abnormalities and physical characteristics of bone. Like in other chronic diseases, prevention measures are most important for disease control