DentEd visitation of the School of Dental Medicine in Zagreb

Među europskim zemljama postoje veće ili manje razlike u razini i u načinu provedbe visokoškolske naobrazbe. Te su razlike ponegdje vrlo očite, pa se pokazalo potrebnim poduzeti nešto kako bi se one smanjile. U tu je svrhu Europska zajednica osnovala mrežu organizacija i projekata koji djeluju u raznim granama visokoškolske naobrazbe: lingvistici, tehničkim strukama, biomedicini i dr. Tako je prije nešto više od 4 godine počeo i projekt pod nazivom DentEd (dental education), jedan od četrdesetak projekata na polju djelovanja Uprave za prosvjetu i kulturu Europske zajednice, tj. ureda Erasmus/Socrates. DentEd je ubrzo postao jedan od nekoliko najaktivnijih i najboljih u tome sklopu.Among the countries of Europe greater or smaller differences exist with regard to teaching methods and the level of higher education. Such differences are in some areas very obvious, and indicate the need to take steps with a view to their reduction. To this end the European Union established a network of organisations and projects which operate in various branches of higher education: linguistics, technical professions, biomedicine, etc. Thus, some four years ago a project entitled DentEd (dental education) commenced, one of forty projects in the field of activity of the Administration for Education and Culture in the European Union, i.e. Erasmus/Socrates Office. Dent/Ed soon became one of the most active and best in this framework

Temporomandibularni poremećaji i orofacijalna bol

Temporomandibular disorders (TMDs) is a collective term for a number of pathologic conditions of the masticatory system. Their symptomatology is diverse, with orofacial pain being one of the most common symptoms which causes a particular discomfort to the patients. Often, TMDs have a very clear etiology, but sometimes it is completely unknown. They are related to different etiologic factors and comorbid conditions, which aggravates precise diagnostics. This pathology requires team work and a multidisciplinary approach, timely detection of causes and a meticulous selection of treatment procedures, particularly for management of orofacial pain, which can be very demanding in terms of differential diagnostics. There are certain facts which are still unclear; hence notable improvements in approaching this issue are expected. The existing diagnostic classification should be changed and primarily based on etiology instead of symptomatology, which is the current tendency. Also, uniform diagnostic guidelines as well as treatment protocols should be established and that would enhance a multidisciplinary collaboration, which is essential while dealing with this kind of pathology. Special attention should be paid to the development of preventive measures based on scientific evidence that is still neglected.Temporomandibularni poremećaji (TMP) skupni je naziv za niz patoloških stanja žvačnog sustava. Šarolike su simptomatologije, a orofacijalna bol jedan je od najčešćih simptoma, te bolesnicima svakako najneugodniji. TMP su često vrlo jasne etiologije, no ponekad posve nepoznate. Povezani su s raznovrsnim etiološkim čimbenicima i komorbidnim stanjima, što otežava preciznu dijagnostiku. Ova patologija zahtijeva timski rad i multidisciplinarni pristup, pravodobno prepoznavanje uzroka i pažljiv odabir terapijskih postupaka, pogotovo pri obradi orofacijalne boli, koja diferencijalno-dijagnostički može biti vrlo zahtjevna. Još uvijek ima nepoznanica, stoga i prostora za znatna poboljšanja u pristupu ovoj problematici. Postojeću dijagnostičku klasifikaciju treba izmijeniti i prvenstveno temeljiti na etiologiji, a ne na simptomatologiji, što je danas slučaj. Također treba izraditi jedinstvene dijagnostičke smjernice i terapijske protokole, što bi unaprijedilo multidisciplinarnu suradnju, neophodnu u obradi ove vrste patologije. Posebnu brigu valja posvetiti razvoju preventivnih mjera, zasnovanih na znanstvenim dokazima, a one su još uvijek zapostavljene

Temporomandibularne ozljede i poremećaji u sportu

Orofacial injuries are common in sporting activities, depending on type of sport and many other factors. Temporomandibular injuries and disorders have been found in 2 – 6 % of all orofacial injuries cases, and they are the result of macrotraumas and microtraumas of the mandible, the temporomandibular joint and adjacent anatomic structures. The results of such traumas are of different symptomatology and can lead to a temporary or permanent cessation of sporting activity. Most injuries in sports, including orofacial and temporomandibular disorders, are predictable and therefore preventable. Measures for preventing orofacial injuries and temporomandibular disorders in sporting activities include various types of protection appliances: extraoral, interdental (intraoral) and combined mouth and teeth protectors. Interdental sports guards (mouthguards) can be stock or ready-made, mouth-formed or custom-made mouthguards. These mouthguards, mutually different in quality, play a very important role in prevention of orofacial and temporomandibular tissue injuries. Use of mouthguards significantly reduces the number of orofacial tissue injuries, and also reduces the severity of sustained injuries. Sports injuries, including those to orofacial and temporomandibular area, regardless of whether they are incurred in recreational or competitive sport, require multidisciplinary approach, both in diagnostics and treatment and in implementation of prevention measures. Sports physicians, coaches, sports officials, parents and athletes themselves, should also be permanently educated on the exceptional importance of prevention measures, thus making the role of dentist in sport unavoidable.Ozljede orofacijalnog sustava u sportu su učestale, ovisno o vrsti sportske discipline te drugim okolnostima. Temporomandibularne ozljede i poremećaji čine oko 2 do 6% svih orofacijalnih ozljeda, a rezultat su makrotrauma i mikrotrauma donje čeljusti, čeljusnog zgloba i okolnih anatomskih struktura. Posljedice takvih trauma raznovrsne su simptomatologije, koje mogu biti uzrokom privremenog ili trajnog prekida bavljenja sportom. Većina ozljeda u sportu, pa tako i onih orofacijalnih te temporomandibularnih poremećaja, nastaje iz predvidivih razloga i na njih se može preventivno utjecati. U preventivne mjere spada korištenje različitih oblika zaštitnih sredstava: ekstraoralnih, interdentalnih (intraoralnih) i kombiniranih štitnika za usta i zube. Najširu uporabu imaju interdentalni štitnici, a oni mogu biti gotovi, polugotovi ili individualno izrađeni. Imaju raznovrsne uloge u sprječavanju ozljeda orofacijalnih tkiva u sportu, a korištenjem takvih štitnika učestalost se i težina orofacijalnih, odnosno temporomandibularnih, ozljeda znatno smanjuje. Sportske ozljede, pa tako i one orofacijalnog sustava, bez obzira na to nastaju li u rekreativnom ili natjecateljskom sportu, zahtijevaju multidisciplinarni pristup, kako pri dijagnostici i liječenju, tako i u provođenju preventivnih mjera. Sportski liječnici, treneri, sportski djelatnici, roditelji i sami sportaši trebali bi se trajno educirati i upućivati u iznimnu važnost preventivnih mjera, pri čemu je uloga stomatologa u sportu nezaobilazna

Jakov Jukić odnosno Željko Mardešić i empirijska sociologija religije

U radu se raspravlja doprinos Jakova Jukića poimanju i kritici empirijske sociologije religije. U većini svojih knjiga, od Religije u modernom industrijskom društvu, do posljednje objavljene za njegova života, Lica i maske svetog, on se, u manjem ili većem opsegu, dotiče ove tematike. Naime, iako je često koristio rezultate empirijskih istraživanja u svojim široko tematiziranim teorijskim razmatranjima o religiji, u njegovim radovima je prisutan i kritički odmak od nekih aspekata empirijske sociologije religije. Ta su njegova razmatranja uvijek poticajna za svakoga tko se bavi kompleksnim područjem religije, a posebno su bliska onima koji religiju i empirijski istražuju. (IN ENGLISH: The paper discusses the contribution by Jakov Jukić to the comprehension and criticism of the empirical sociology of religion. In most of his books, starting with Religion in a modern industrial society until the last book published during his life Faces and masks of the holy, he touches on these topics to some smaller or higher level of degree. Namely, although he has often used results of empirical research in his broadly thematic theoretical deliberations on religion, a critical detachment to certain aspects of the empirical sociology of religion is also present in his work. Those deliberations are always incentive for those who deal with complex areas of religion and they are especially close to those who research religion empirically.

Islamische Ausbildung in Europa: kroatisches Modell

U radu se analizira društveni i religijski kontekst u Hrvatskoj, kratka povijest muslimanske zajednice u Hrvatskoj, osnovni statistički i sociodemografski podaci o muslimanima u Hrvatskoj, integriranost muslimana u hrvatsko društvo, dokumenti vezani uz pravni status vjerskih zajednica (Ustav RH, Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u RH, Ugovori Vlade RH s vjerskim zajednicama) te organizacija Islamske vjerske zajednice u RH. Analiza islamskog obrazovanja u sustavu javnih škola obuhvaća program islamskog vjeronauka, udžbenike za osnovne i srednje škole, te obrazovanje vjeroučitelja

What about our rights?: the state and minority religious communities in Croatia: a case study

In December 2007, three registered minority religious communities in Croatia took a discrimination case against the Republic of Croatia to the European Court for Human Rights (ECHR) in Strassbourg. This paper documents the entire case, from the public announcement of the law suit to the final decision of the ECHR, which ruled in favour of the three religious communities. In a broader sense, this case study deals with church-state relations in Croatia and points to some important consequences of the case for religious rights, religious freedom, and governing by the rule of law in Croatia

Dentalna/orofacijalna trauma u kontaktnim sportovima i vrste intraoralnih štitnika za zube

Since dental/orofacial injuries were the commonest type of injuries sustained during participation in sports activities in the 1980s, when it was apparent that one third of dental injuries was due to sporting involvement, with the remainder being due to accidents, especially at home, the role of the dental profession in relation to dental/orofacial sports injuries became very important. This has inevitably led to the rapid development of a new branch of dentistry called sports dentistry. In line with the development of sports dentistry the causes of dental/orofacial trauma have been examined and a number of studies on the prevalence and aetiology of sports-related injuries has been conducted. Mouthguards worn during participation in sports activities have been shown to provide the most effective protection against dental/orofacial injuries. Moreover, it has been concluded by a number of scientists that mandatory dental/orofacial and periodontal protection for all athletes involved in sporting activities would have major effects in preventing unnecessary injuries and associated life-long discomfort, as well as reducing the high prosthodontic treatment costs involved. Intraoral mouthguards include: stock, self-adapting, and custom-made. Ideally, the dentist should make a treatment plan for mouthguard fabrication. Subsequent care and maintenance should also be accomplished by the dentist alone. In other words, athletes should not wear mouthguards the physical and technological properties of which cannot offer a quality prevention against injuries to the dental/orofacial system. Only the custom-made mouthguard has proved to be the most effective means in the prevention against injuries to the orofacial system. Athletes consider the custom-made mouthguard pleasant to wear either during training sessions or when competing due to its technological properties and appropriate design. The profession should make efforts to promote the use of mouthguards by informing athletes of the possibilities of active prevention against injuries to dental/oral regions in order to reduce their number.Sportska aktivnost i dentalna/orofacijalna trauma Prva saznanja o zdravstvenom problemu dentalnih/orofacijalnih trauma bila su povezana s aktivnošću bavljenja sportovima u kojima dolazi do sudara, kontakta (boks, američki nogomet), a kasnije i s atletskim aktivnostima te skupinama ekstremnih sportova. Svrha ovog pregleda je ukazati na potrebu korištenja sredstava prevencije sportom uvjetovanih dentalnih/orofacijalnih trauma na način koji će zadovoljiti sportaša i uspješno sačuvati njihovo orofacijalno zdravlje. Sportska stomatologija Kako su traume zuba i mekih tkiva orofacijalnog sustava prepoznate kao važan zdravstveni problem današnjice, od dječje fizičke aktivnosti pa sve do bavljenja tzv. vrhunskim sportom, 80-ih godina XX. stoljeća razvila se sportska stomatologija. Naglašavanje rizičnosti pojedinih sportova, kao i upoznavanje sportaša s razmjerima, privremenim i trajnim posljedicama ozljeđivanja tijekom sportskih aktivnosti trebalo bi potaknuti intenzivno korištenje primjerenih sredstava prevencije orofacijalnih i drugih sportom uvjetovanih ozljeda. Epidemiologija dentalnih/orofacijalnih traumi uvjetovanih sportom Najčešće ozljede zuba i usne šupljine (od 10 do 50%) povezane su sa sportskom aktivnošću: posjekotine mekih tkiva, gubitak jednog ili više zuba (najčešće gornjih sjekutića), a rjeđi su prijelomi donje čeljusti, alveolarne kosti i traume čeljusnog zgloba. Osim o pojedinim sportovima, učestalost dentalnih/ orfacijalnih ozljeda bitno različito ovisi o geografskoj pripadnosti sportaša i dobi izabranog uzorka. Preventivna uloga štitnika za zube Primarna prevencija podrazumijeva sprečavanje nastanka ozljeda. Kao sredstva prevencije koriste se kacige, prsluci, maske i štitnici za lice te štitnici za zube. Za zaštitu i prevenciju orofacijalnih i, osobito, dentalnih trauma koriste se različite vrste i oblici intraoralnih štitnika za zube. Upotreba štitnika za zube dovela je do velikog smanjenja učestalosti i težine ozljeda zuba, dok su znatno smanjene ozljede usana, jezika i donje čeljusti. Intraoralni štitnik za zube Postoje tri vrste intraoralnih štitnika za zube, koji se razlikuju po stupnju individualne prilagodbe sportašu. Gotovi ili konfekcijski štitnici dostupni su bez posjeta stomatologu, loše su retencije i nisu udobni za korištenje. Polugotovi štitnici (“oblikovani u ustima”) bolje su individualne prilagodljivosti. Stomatolog oblikuje ovu vrstu štitnika, najčešće prethodnim zagrijavanjem, i izravno ga aplicira u usta na zubne lukove ili na sadreni model. Individualni štitnik najbolja je vrsta štitnika, koji je u potpunosti prilagođen osobitostima svakog pojedinca za kojega se izrađuje. Na sadrenom modelu čeljusti izrađuje se štitnik po individualnim proporcijama, pa se postiže besprijekorna retencija i adaptacija na zube, zubno meso te nepce. Postupak izrade je najsloženiji, jer su neizbježni višestruki posjeti stomatologu. Individualni štitnik za zube Postupak kliničkog rada i laboratorijske izrade individualnog štitnika za zube čine sljedeće radne faze: anatomski otisak gornje i donje čeljusti u alginatu, prijenos gornjeg zubnog luka u artikulator i centrični okluzijski registrat, laboratorijska izrada te predaja pacijentu, ubrušavanje, prilagodba i naknadna briga. Postoji više postupaka izrade s obzirom na upotrijebljeni materijal i razvijene tehnike izrade štitnika. Individualni štitnici za zube razlikuju se prema debljini, materijalu i građi. Autori se posebno osvrću na štitnike načinjene laminacijom u vakumskom aparatu tvrtke Erkodent i štitnike iz akrilnih smola na bazi elastomera tvrtke Ivoclar. Rasprava i zaključak Troškovi stomatološke opskrbe gubitka ijednog zuba uvjetovanog sportskom aktivnošću višestruko su veći od troška izrade individualnog štitnika za zube. Budući da postoji više vrsta intraoralnih štitnika, potrebno je sportaše prosvjećivati o pravilnom izboru štitnika koji podržava stomatološka struka. Neadekvatan i neudoban štitnik najčešće se ne nosi, što su potvrdili i profesionalni sportaši. Upotrebom adekvatnih štitnika za zube postiže se veliko smanjenje učestalosti i težine ozljeda dentalnih i parodontalnih stuktura u sportu. Iako se gotovim i polugotovim štitnicima za zube izbjegava posjet stomatologu, samo korištenje individualnog štitnika pruža najveću udobnost tijekom treninga i natjecanja te optimalnu profilaksu dentalnih/orofacijalnih ozljeda