De pers onder druk? Het aanvoelen van onafhankelijkheid onder Vlaamse journalisten

Journalistieke onafhankelijkheid is essentieel om de democratie goed te laten functioneren. Uit de journalistenenquête van 2008 blijkt dat de Vlaamse journalisten erg autonoom kunnen werken binnen hun redactie. Ze zijn bovendien tevreden over de afscherming van hun redactie tegen beïnvloeding vanuit verschillende hoeken, zoals commerciële bedrijven. Opvallend is dat ze iets minder tevreden zijn over de autonomie van de redactie ten opzichte van nietjournalistieke beïnvloeding binnen hun mediabedrijf, zoals de reclameafdeling. Een grote bekommernis voor Vlaamse journalisten is hun werkdruk. Doordat die de onafhankelijke positie van journalisten ondermijnt kan die leiden tot eenzijdige, onvolledige, of onjuiste berichtgeving. De interne autonomie van journalisten kan ondersteund worden door een degelijk uitgewerkt redactiestatuut. Een belangrijke minderheid van de journalisten blijkt echter niet te weten of hun redactie een dergelijk document heeft, of beweert onterecht dat het niet bestaat. De waarde van het redactiestatuut als houvast voor de autonomie blijkt uit het feit dat vooral journalisten die er ervaring mee hebben, er voorstander van zijn

Franciscus Philelfus Xenophonti filio salutem; Franciscus Philelfus Hieronymo Genesio salutem; Franciscus Philelfus Marco Aurelio salutem

This article discusses the presence of Dalmatia in the epistolarium of the prolific fifteenth-century humanist Francesco Filelfo. Addressed to the most prominent humanists, prelates and rulers of his age, the more than two thousand Greek and Latin epistles, written between 1427 and 1477, are an important source for early modern history. The first part examines the way in which Filelfo presents his historical and geographical knowledge of Dalmatia, a region that faced both the interference of the Venetian Republic and the expansion of the Ottoman Empire. The second part focuses on Filelfo’s personal relations with people originating from or living in Dalmatia, both in the Republic of Dubrovnik and in the cities under Venetian rule: Filelfo’s own son Senofonte, who spent the last decade of his life in Dubrovnik (Ragusa), where he married Jakobina Turčinović; archdeacon Mato Vidov Gozze (Mato Guč etić ); and finally Girolamo Genesio, one of the teachers of Marko Marulić .Plodni humanist quattrocenta Francesco Filelfo (1398-1481) stvarao je u mnogim književnim žanrovima. Najopsežniji mu je pothvat Epistolarium, zbirka s više od 2000 pisama nastalih u rasponu od pola stoljeća, od 1427. do 1477. godine. S obzirom na to da je kao član mletačkog poslanstva sedam godina živio u Konstantinopolu, Filelfo je zadržao bliske veze s krugovima grčkih emigranata u Italiji. Mnoga njegova pisma pokazuju izrazito zanimanje za novosti o Istoku, posebice one koje se tiču turskih osvajanja. Filelfo se desetljećima zalagao da se obnovi borba protiv Turaka, osobito u nizu svojih »križarskih pisama«, u kojima rado ističe dobro poznavanje tih krajeva i njihove geografije. Premda je informacije često temeljio na klasičnim piscima, razvidno je i njegovo nastojanje da novosti o suvremenom stanju dozna od svojih korespondenata. U ovom radu donosi se pregled podataka što ih Filelfova pisma nude o Dalmaciji i istražuju se njegovi osobni kontakti s osobama koje žive ili na području Dalmacije ili iz nje potječu. 1. Filelfovo poznavanje Dalmacije i šireg područja Dana 15. rujna 1464. Filelfo šalje pismo novom papi Pavlu II. (Pietro Barbo) čestitajući mu na izboru i oštro kritizirajući njegova prethodnika Pija II. Također potiče papu da pokrene vojnu protiv Turaka te spominje opsadu Jajca. Na Filelfovu žestoku kritiku Pija II. – koji mu je obustavio isplatu prije obećane novčane potpore – dva je mjeseca kasnije, pobijajući je, odgovorio Filelfov bivši učenik Lodrisio Crivelli. U svom dugom spisu Apologeticus, datiranu 21. studenog 1464, Crivelli napada Filelfa s više strana. Jedan od prigovora jest i to da mu je geografija netočna; Crivelli ispravlja Filelfa i kad je riječ o točnom smještaju Jajca na Vrbasu, i kad je riječ o etimologiji imena grada i rijeke. Najopsežnija vijest o pokrajini nalazi se u pismu upućenu Marcu Aureliju 19. listopada 1474, u kojem se raspravlja o razlici dvaju klasičnih imena za grad Σκόδρα (odnosno Scodra) i Scudrium, na sjeverozapadu današnje Albanije (današnji Shkodër – Skadar, na talijanskom Scutari). Filelfo također tvrdi da je upotreba imena Salona umjesto Aspalatum pogrešna jer je Split zapravo bio kolonija Solina. 2. Dalmatinske veze: Ksenofont Filelfo Najdugotrajnija Filelfova osobna veza s Dalmacijom posljedica je odluke njegova sina Ksenofonta, godine 1460, da se preseli u Dubrovnik. Ksenofont će u Dubrovniku ostati do kraja života (1470), a tijekom tih deset godina od oca je primio barem trideset pisama. U pismu od 25. srpnja 1461. Filelfo prigovara Ksenofontu što od drugih mora čuti da se on oženio Dubrovkinjom. Ksenofontova je žena bila Jakobina Turčinović, sestra Marina Cvijetova Turčinovića, dubrovačkoga kancelara za hrvatski jezik (cancellarius in lingua Sclava) od 1455. do 1474. Ksenofont i Jakobina imali su kćer koja je najprije dobila ime Petronila, ali je ono naknadno, kako izgleda, promijenjeno u Teodora, prema imenu Ksenofontove majke Theodore Chrysolorine. Dva su sina umrla mlada, što se razabire iz utješnih pisama njihova djeda. Među mnogim pismima poslanim Ksenofontu jedno se ističe zbog toga što očituje starinarski interes: nakon razlaganja o ispravnu imenu Raguze (Rhagusa, a ne Rhagusium), Filelfo moli sina da potraži ima li ondje grčkih natpisa i da ga obavijesti nađe li koji rukopis na prodaju. Dana 10. listopada 1470. Filelfo odgovara Bartolomeu Sfondratiju, koji ga je obavijestio o Ksenofontovoj smrti. Sfondrati je bio kremonski plemić koji je u Dubrovnik došao 1460. i ondje umro 1503. Bio je tajnik Dubrovačke Republike u doba kad je Ksenofont bio kancelar. Obojica su uzeli žene iz domaćih obitelji koje su pripadale Antuninima, pripadnicima bratovštine sv. Antuna Opata. 3. Dalmatinske veze: Matej Vitov Gučetić Druga Filelfova osobna veza s Dalmacijom može se naći u njegovu odnosu s »dubrovačkim arhiđakonom« Matejem Vitovim Gučetićem (Mato Vidov Gozze, Matheus Viti, Mathio Vita Clemente Gozze, Matthaeus Gocius, Cocius ili Coccius). Rođen oko 1423, on je postao kanonikom u dubrovačkoj stolnici, studij slobodnih umijeća završio je 1451, vjerojatno u Padovi, a nakon toga je, prije povratka u domovinu, studirao i kanonsko pravo kako bi postao arhiđakonom. Prema dubrovačkim dokumentima bio je 1464. djelatan u diplomaciji Republike, u poslanstvu u Italiji i Francuskoj. Gučetićevo je poslanstvo rasvijetljeno u više pisama iz Filelfova epistolarija. U onom od 27. lipnja 1464. Filelfo preporučuje Gučetića pavijskom kardinalu Giacomu Ammannatiju Piccolominiju, obavješćujući ga da je Gučetić došao na dvor vojvode Francesca Sforze u Milanu u svojstvu izaslanika Dubrovačke Republike. Također su sačuvana dva kratka pisma poslana samom Gučetiću. 4. Dalmatinske veze: Girolamo Genesio Treća i posljednja Filelfova veza s Dalmacijom jest Girolamo Genesio (Hieronymus Genesius [ili Ienesius] Picentinus). Genesio je bio rector scholarum u Splitu, vjerojatno od 1473. do 1477, i zajedno s dvojicom drugih talijanskih humanista, Tideom Acciarinijem (Tydeus Acciarinus) i Nicolom de Capua (Colla Firmianus) bio je jedan od trojice učitelja Marka Marulića. Od Genesija je Marulić naučio grčki. Genesio se prvi put spominje u pismu Francescu Scalamontiju od 27. srpnja 1467. U njemu Filelfo traži od Scalamontija da mu vrati prijepis njegova (Filelfova) djela Satyrae, odnosno da ga dade njegovu izaslaniku Genesiju. Tri godine kasnije Genesio se opet pojavljuje u ulozi Filelfova izaslanika i kao takav preporučen je u pismu od 13. rujna 1471. Leonardu Botti. U ovom pismu zanimljivo je da Filelfo ističe kako je Genesio učen i rječit i u latinskom i u grčkom jeziku te kako je iznimno obrazovan. Dana 22. siječnja 1474. Filelfo piše prvo pismo samom Girolamu Genesiju, koji tada već živi u Splitu. U njemu mu čestita na uspjehu kod plemenitih i darežljivih stanovnika grada, a napose na dobrim odnosima s Nikolom Mihaelom, patricijem i doktorom obaju prava, tadašnjim mletačkim upraviteljem Splita. Po svoj prilici posrijedi je Nicolò Michiel ili Michièl (1440-1518), koji će godine 1500. – nakon što je Antonio Grimani kao zapovjednik mletačke mornarice doživio neuspjeh u Bitki kod Lepanta 1499. te zbog toga bio i optužen – postati prokurator Svetog Marka. Drugo pismo Genesiju, od 1. prosinca 1474, potpuno je filološke naravi. Ono potvrđuje da je Genesio tada još u Splitu. Isto se može zaključiti i iz dvaju pisama Marcu Aureliju, poslanih u veljači 1477. godine. U Filelfovim se pismima ne može naći nikakav dodatni podatak o Girolamu Genesiju. Pa ipak, neke neizravne naznake mogu pomoći da se bolje osvijetli njegovo podrijetlo, budući da se u četiri Filelfova pisma iz 1473. i 1474. spominje neki Venantius Genesius. Iz tih se pisama dade zaključiti da je Venanzio živio na području Ancone te da je bio otac Filelfova prijatelja i pouzdana pisara Fabrizija Elfitea. Iz službene izjave Cicca Simonette znamo da Elfiteo potječe iz San Ginesija, sela u pokrajini Marche u neposrednoj blizini Filelfova rodnog mjesta Tolentina. S jedne strane pridjevak Genesius, što ga nose i Girolamo i Venanzio, a s druge činjenica da su obojica kao izaslanici upućeni na područje Tolentina kako bi vratili spomenuti rukopis Satyrae, opravdavaju pretpostavku da Filelfov pouzdanik i Marulićev učitelj Hieronymus Genesius doista potječe iz pokrajine Marche, i to upravo iz mjesta San Ginesio. 5. Zaključak Zaključno bi se moglo ustvrditi da se Filelfo volio pohvaliti svojim izvrsnim poznavanjem područja između Italije i Bizanta, ali da, kad je riječ o Dalmaciji, prava vrijednost njegovih pisama leži u nečem drugom, tj. u njegovim osobnim kontaktima. U slučaju Mateja Vitova Gučetića taj je kontakt bio prilično ograničen i prigodan. No zbog bliske povezanosti sa sinom Ksenofontom, koji je posljednje godine života proveo kao dubrovački kancelar, nalazimo brojna pisma u kojima Filelfo spominje Ksenofontov boravak u Dalmaciji. S druge strane, čini se da se Filelfov odnos s prijateljem Girolamom Genesijem reducirao kad je ovaj postao splitski rector scholarum. Dok se struka u više navrata bavila Ksenofontovim boravkom u Dubrovniku, obavijesti što ih pisma Francesca Filelfa pružaju o Genesiju omogućuju nam da doznamo znatno više o tom još uvijek vrlo zagonetnom Marulićevu učitelju grčkoga jezika

Franciscus Philelfus Xenophonti filio salutem; Franciscus Philelfus Hieronymo Genesio salutem; Franciscus Philelfus Marco Aurelio salutem

This article discusses the presence of Dalmatia in the epistolarium of the prolific fifteenth-century humanist Francesco Filelfo. Addressed to the most prominent humanists, prelates and rulers of his age, the more than two thousand Greek and Latin epistles, written between 1427 and 1477, are an important source for early modern history. The first part examines the way in which Filelfo presents his historical and geographical knowledge of Dalmatia, a region that faced both the interference of the Venetian Republic and the expansion of the Ottoman Empire. The second part focuses on Filelfo’s personal relations with people originating from or living in Dalmatia, both in the Republic of Dubrovnik and in the cities under Venetian rule: Filelfo’s own son Senofonte, who spent the last decade of his life in Dubrovnik (Ragusa), where he married Jakobina Turčinović; archdeacon Mato Vidov Gozze (Mato Guč etić ); and finally Girolamo Genesio, one of the teachers of Marko Marulić .Plodni humanist quattrocenta Francesco Filelfo (1398-1481) stvarao je u mnogim književnim žanrovima. Najopsežniji mu je pothvat Epistolarium, zbirka s više od 2000 pisama nastalih u rasponu od pola stoljeća, od 1427. do 1477. godine. S obzirom na to da je kao član mletačkog poslanstva sedam godina živio u Konstantinopolu, Filelfo je zadržao bliske veze s krugovima grčkih emigranata u Italiji. Mnoga njegova pisma pokazuju izrazito zanimanje za novosti o Istoku, posebice one koje se tiču turskih osvajanja. Filelfo se desetljećima zalagao da se obnovi borba protiv Turaka, osobito u nizu svojih »križarskih pisama«, u kojima rado ističe dobro poznavanje tih krajeva i njihove geografije. Premda je informacije često temeljio na klasičnim piscima, razvidno je i njegovo nastojanje da novosti o suvremenom stanju dozna od svojih korespondenata. U ovom radu donosi se pregled podataka što ih Filelfova pisma nude o Dalmaciji i istražuju se njegovi osobni kontakti s osobama koje žive ili na području Dalmacije ili iz nje potječu. 1. Filelfovo poznavanje Dalmacije i šireg područja Dana 15. rujna 1464. Filelfo šalje pismo novom papi Pavlu II. (Pietro Barbo) čestitajući mu na izboru i oštro kritizirajući njegova prethodnika Pija II. Također potiče papu da pokrene vojnu protiv Turaka te spominje opsadu Jajca. Na Filelfovu žestoku kritiku Pija II. – koji mu je obustavio isplatu prije obećane novčane potpore – dva je mjeseca kasnije, pobijajući je, odgovorio Filelfov bivši učenik Lodrisio Crivelli. U svom dugom spisu Apologeticus, datiranu 21. studenog 1464, Crivelli napada Filelfa s više strana. Jedan od prigovora jest i to da mu je geografija netočna; Crivelli ispravlja Filelfa i kad je riječ o točnom smještaju Jajca na Vrbasu, i kad je riječ o etimologiji imena grada i rijeke. Najopsežnija vijest o pokrajini nalazi se u pismu upućenu Marcu Aureliju 19. listopada 1474, u kojem se raspravlja o razlici dvaju klasičnih imena za grad Σκόδρα (odnosno Scodra) i Scudrium, na sjeverozapadu današnje Albanije (današnji Shkodër – Skadar, na talijanskom Scutari). Filelfo također tvrdi da je upotreba imena Salona umjesto Aspalatum pogrešna jer je Split zapravo bio kolonija Solina. 2. Dalmatinske veze: Ksenofont Filelfo Najdugotrajnija Filelfova osobna veza s Dalmacijom posljedica je odluke njegova sina Ksenofonta, godine 1460, da se preseli u Dubrovnik. Ksenofont će u Dubrovniku ostati do kraja života (1470), a tijekom tih deset godina od oca je primio barem trideset pisama. U pismu od 25. srpnja 1461. Filelfo prigovara Ksenofontu što od drugih mora čuti da se on oženio Dubrovkinjom. Ksenofontova je žena bila Jakobina Turčinović, sestra Marina Cvijetova Turčinovića, dubrovačkoga kancelara za hrvatski jezik (cancellarius in lingua Sclava) od 1455. do 1474. Ksenofont i Jakobina imali su kćer koja je najprije dobila ime Petronila, ali je ono naknadno, kako izgleda, promijenjeno u Teodora, prema imenu Ksenofontove majke Theodore Chrysolorine. Dva su sina umrla mlada, što se razabire iz utješnih pisama njihova djeda. Među mnogim pismima poslanim Ksenofontu jedno se ističe zbog toga što očituje starinarski interes: nakon razlaganja o ispravnu imenu Raguze (Rhagusa, a ne Rhagusium), Filelfo moli sina da potraži ima li ondje grčkih natpisa i da ga obavijesti nađe li koji rukopis na prodaju. Dana 10. listopada 1470. Filelfo odgovara Bartolomeu Sfondratiju, koji ga je obavijestio o Ksenofontovoj smrti. Sfondrati je bio kremonski plemić koji je u Dubrovnik došao 1460. i ondje umro 1503. Bio je tajnik Dubrovačke Republike u doba kad je Ksenofont bio kancelar. Obojica su uzeli žene iz domaćih obitelji koje su pripadale Antuninima, pripadnicima bratovštine sv. Antuna Opata. 3. Dalmatinske veze: Matej Vitov Gučetić Druga Filelfova osobna veza s Dalmacijom može se naći u njegovu odnosu s »dubrovačkim arhiđakonom« Matejem Vitovim Gučetićem (Mato Vidov Gozze, Matheus Viti, Mathio Vita Clemente Gozze, Matthaeus Gocius, Cocius ili Coccius). Rođen oko 1423, on je postao kanonikom u dubrovačkoj stolnici, studij slobodnih umijeća završio je 1451, vjerojatno u Padovi, a nakon toga je, prije povratka u domovinu, studirao i kanonsko pravo kako bi postao arhiđakonom. Prema dubrovačkim dokumentima bio je 1464. djelatan u diplomaciji Republike, u poslanstvu u Italiji i Francuskoj. Gučetićevo je poslanstvo rasvijetljeno u više pisama iz Filelfova epistolarija. U onom od 27. lipnja 1464. Filelfo preporučuje Gučetića pavijskom kardinalu Giacomu Ammannatiju Piccolominiju, obavješćujući ga da je Gučetić došao na dvor vojvode Francesca Sforze u Milanu u svojstvu izaslanika Dubrovačke Republike. Također su sačuvana dva kratka pisma poslana samom Gučetiću. 4. Dalmatinske veze: Girolamo Genesio Treća i posljednja Filelfova veza s Dalmacijom jest Girolamo Genesio (Hieronymus Genesius [ili Ienesius] Picentinus). Genesio je bio rector scholarum u Splitu, vjerojatno od 1473. do 1477, i zajedno s dvojicom drugih talijanskih humanista, Tideom Acciarinijem (Tydeus Acciarinus) i Nicolom de Capua (Colla Firmianus) bio je jedan od trojice učitelja Marka Marulića. Od Genesija je Marulić naučio grčki. Genesio se prvi put spominje u pismu Francescu Scalamontiju od 27. srpnja 1467. U njemu Filelfo traži od Scalamontija da mu vrati prijepis njegova (Filelfova) djela Satyrae, odnosno da ga dade njegovu izaslaniku Genesiju. Tri godine kasnije Genesio se opet pojavljuje u ulozi Filelfova izaslanika i kao takav preporučen je u pismu od 13. rujna 1471. Leonardu Botti. U ovom pismu zanimljivo je da Filelfo ističe kako je Genesio učen i rječit i u latinskom i u grčkom jeziku te kako je iznimno obrazovan. Dana 22. siječnja 1474. Filelfo piše prvo pismo samom Girolamu Genesiju, koji tada već živi u Splitu. U njemu mu čestita na uspjehu kod plemenitih i darežljivih stanovnika grada, a napose na dobrim odnosima s Nikolom Mihaelom, patricijem i doktorom obaju prava, tadašnjim mletačkim upraviteljem Splita. Po svoj prilici posrijedi je Nicolò Michiel ili Michièl (1440-1518), koji će godine 1500. – nakon što je Antonio Grimani kao zapovjednik mletačke mornarice doživio neuspjeh u Bitki kod Lepanta 1499. te zbog toga bio i optužen – postati prokurator Svetog Marka. Drugo pismo Genesiju, od 1. prosinca 1474, potpuno je filološke naravi. Ono potvrđuje da je Genesio tada još u Splitu. Isto se može zaključiti i iz dvaju pisama Marcu Aureliju, poslanih u veljači 1477. godine. U Filelfovim se pismima ne može naći nikakav dodatni podatak o Girolamu Genesiju. Pa ipak, neke neizravne naznake mogu pomoći da se bolje osvijetli njegovo podrijetlo, budući da se u četiri Filelfova pisma iz 1473. i 1474. spominje neki Venantius Genesius. Iz tih se pisama dade zaključiti da je Venanzio živio na području Ancone te da je bio otac Filelfova prijatelja i pouzdana pisara Fabrizija Elfitea. Iz službene izjave Cicca Simonette znamo da Elfiteo potječe iz San Ginesija, sela u pokrajini Marche u neposrednoj blizini Filelfova rodnog mjesta Tolentina. S jedne strane pridjevak Genesius, što ga nose i Girolamo i Venanzio, a s druge činjenica da su obojica kao izaslanici upućeni na područje Tolentina kako bi vratili spomenuti rukopis Satyrae, opravdavaju pretpostavku da Filelfov pouzdanik i Marulićev učitelj Hieronymus Genesius doista potječe iz pokrajine Marche, i to upravo iz mjesta San Ginesio. 5. Zaključak Zaključno bi se moglo ustvrditi da se Filelfo volio pohvaliti svojim izvrsnim poznavanjem područja između Italije i Bizanta, ali da, kad je riječ o Dalmaciji, prava vrijednost njegovih pisama leži u nečem drugom, tj. u njegovim osobnim kontaktima. U slučaju Mateja Vitova Gučetića taj je kontakt bio prilično ograničen i prigodan. No zbog bliske povezanosti sa sinom Ksenofontom, koji je posljednje godine života proveo kao dubrovački kancelar, nalazimo brojna pisma u kojima Filelfo spominje Ksenofontov boravak u Dalmaciji. S druge strane, čini se da se Filelfov odnos s prijateljem Girolamom Genesijem reducirao kad je ovaj postao splitski rector scholarum. Dok se struka u više navrata bavila Ksenofontovim boravkom u Dubrovniku, obavijesti što ih pisma Francesca Filelfa pružaju o Genesiju omogućuju nam da doznamo znatno više o tom još uvijek vrlo zagonetnom Marulićevu učitelju grčkoga jezika

Journalistiek 2.0? Uitdagingen en mogelijkheden voor journalisten in de crossmediale en multimediale omgeving

Op het ritme van een aantal ingrijpende technologische veranderingen is er de laatste jaren heel wat veranderd in het medialandschap. De verschuivingen, die zich hoofdzakelijk hebben voorgedaan onder invloed van de digitalisering, hebben gevolgen voor het nieuwsproductieproces en voor de redactionele organisatie. In deze Nieuwsmonitor bestuderen we op basis van de resultaten van drie grootschalige enquêtes bij Vlaamse beroepsjournalisten (2003, 2008 en 2013), in welke mate deze transformaties in de media-industrie een invloed gehad hebben op de journalistieke praktijk. De enquête weerlegt het beeld van journalisten die nieuws produceren voor verschillende traditionele media. We stellen vast dat het aandeel Vlaamse beroepsjournalisten dat activiteiten in verschillende media combineert, de laatste vijf jaar gedaald is. Daarentegen is het percentage respondenten dat voor internet werkt, aanzienlijk toegenomen. Sociaalnetwerksites en microblogs (bv. Twitter) worden frequent gebruikt door een beperkt percentage van de journalisten om informatie te verzamelen. Internetplatformen worden minder gebruikt om informatie te verspreiden. Toch tonen de data duidelijk dat journalisten steeds meer belang hechten aan specifieke, technische vaardigheden. Tot slot is het belangrijk om aan te stippen dat de ervaren werkdruk en de negatieve impact daarvan op het privéleven in de opeenvolgende golven van dataverzameling alleen maar gestegen is

Theoretical analysis and experimental validation of single-phase direct vs. cascade voltage control in Islanded microgrids

The increasing number of distributed generation units has led to the development of microgrids, to which the distributed generators are commonly interfaced by means of a voltage-source inverter (VSI). When the microgrid is operating independently of the power system, i.e., in islanded mode, two levels of control can be distinguished for these VSIs: power control and voltage control (frequency and amplitude). The set-point values for the voltage controller are obtained from the power controller. This paper investigates theoretically and experimentally the benefits of using several PID control structures for the voltage control. Theoretical insights into the dynamics of such a system emphasize the benefits of measuring current signals for control purposes and adding voltage measurements to the output of the controllers. Direct voltage control and cascade voltage control are compared both with and without forward compensation of the grid voltage. Simulation and experimental results are given showing that such PID-type controllers on a digital signal processor are simple yet effective strategies for an accurate voltage control in islanded microgrids

Gut microbiome variation is associated to Multiple Sclerosis phenotypic subtypes

Objective Multiple sclerosis (MS) is a heterogenous, inflammatory disease of the central nervous system. Microbiota alterations in MS versus healthy controls (HC) are observed, but results are inconsistent. We studied diversity, enterotypes, and specific gut microbial taxa variation between MS and HC, and between MS subgroups. Methods Amplicon sequencing of the 16S ribosomal RNA V4 region (Illumina MiSeq) was used to evaluate alpha and beta diversity, enterotypes, and relative taxa abundances on stool samples. MS subgroups were based on phenotype, disease course modifiers, and treatment status. Results were controlled for recently identified confounders of microbiota composition. Results Ninety-eight MS patients and 120 HC were included. Microbial richness was lower in interferon-treated (RRMS_I, N = 24) and untreated relapsing-remitting MS during relapse (RRMS_R, N = 4) when compared to benign (BMS, N = 20; Z = -3.07, Pcorr = 0.032 and Z = -2.68, Pcorr = 0.055) and primary progressive MS (PPMS, N = 26; Z = -2.39, Pcorr = 0.062 and Z = -2.26, Pcorr = 0.071). HC (N = 120) and active untreated MS (RRMS_U, N = 24) showed intermediate microbial richness. Enterotypes were associated with clinical subgroups (N = 218, chi(2) = 36.10, P = 0.002), with Bacteroides 2 enterotype being more prevalent in RRMS_I. Butyricicoccus abundance was lower in PPMS than in RRMS_U (Z = -3.00, Pcorr = 0.014) and BMS (Z = -2.56, Pcorr = 0.031), lower in RRMS_I than in BMS (Z = -2.50, Pcorr = 0.034) and RRMS_U (Z = -2.91, Pcorr = 0.013), and inversely correlated with self-reported physical symptoms (rho = -0.400, Pcorr = 0.001) and disease severity (rho = -0.223, P = 0.027). Interpretation These results emphasize the importance of phenotypic subcategorization in MS-microbiome research, possibly explaining previous result heterogeneity, while showing the potential for specific microbiome-based biomarkers for disease activity and severity

Industrial chicory genome gives insights into the molecular timetable of anther development and male sterility

Industrial chicory (Cichorium intybus var. sativum) is a biannual crop mostly cultivated for extraction of inulin, a fructose polymer used as a dietary fiber. F1 hybrid breeding is a promising breeding strategy in chicory but relies on stable male sterile lines to prevent self-pollination. Here, we report the assembly and annotation of a new industrial chicory reference genome. Additionally, we performed RNA-Seq on subsequent stages of flower bud development of a fertile line and two cytoplasmic male sterile (CMS) clones. Comparison of fertile and CMS flower bud transcriptomes combined with morphological microscopic analysis of anthers, provided a molecular understanding of anther development and identified key genes in a range of underlying processes, including tapetum development, sink establishment, pollen wall development and anther dehiscence. We also described the role of phytohormones in the regulation of these processes under normal fertile flower bud development. In parallel, we evaluated which processes are disturbed in CMS clones and could contribute to the male sterile phenotype. Taken together, this study provides a state-of-the-art industrial chicory reference genome, an annotated and curated candidate gene set related to anther development and male sterility as well as a detailed molecular timetable of flower bud development in fertile and CMS lines

Quality indicators for patients with traumatic brain injury in European intensive care units

Background: The aim of this study is to validate a previously published consensus-based quality indicator set for the management of patients with traumatic brain injury (TBI) at intensive care units (ICUs) in Europe and to study its potential for quality measur