The Influence of Andrea Pozzo ’ s models from His Treatise Perspectivae pictorum atque architectorum on Croatian 18th-Century Illusionist Altarpieces

The paper brings new insights into the reception and use of Andrea Pozzo ’ s figures, published in his treatise Perspectiva pictorum et architectorum (1693, 1700), in 18th-century painted altarpieces in Croatia. Certain figures can be established as models for the design of painted altarpieces in the oeuvres of Ivan Krstitelj Ranger, Anton Jožef Lerchinger, and Antun Archer. Each of these painters used Pozzo’s models and principles in an idiosyncratic way, reflecting thereby different approaches and stylistic developments in 18th-century wall painting in Croatia

Godišnjak Umjetnost i mi: doprinos Jadranke Damjanov počecima poučavanja Likovne umjetnosti u Hrvatskoj

This paper is dedicated to the student journal Umjetnost i mi [Art and Us], an art history annual that was edited and published by the students of the VII Gymnasium in Zagreb under the guidance of Professor Jadranka Damjanov in the 1960s. This valuable and high-quality publication serves as an indispensable source for research into the beginnings of visual arts education in Croatian secondary schools, while its innovativeness and creativity make it relevant within the modern educational context as well.Ime hrvatske povjesničarke umjetnosti i sveučilišne profesorice Jadranke Damjanov sinonim je za avangardan, progresivan, nekonvencionalan i po mnogočemu jedinstven pristup odgoju i obrazovanju temeljenom na umjetnosti. U početnim godinama svoje nastavne karijere, ujedno vremenu osamostaljenja nastavnog predmeta Likovna umjetnost unutar hrvatskih gimnazija, profesorica Damjanov sa svojim je učenicima u VII. gimnaziji u Zagrebu pokrenula i uređivala godišnjak povijesti umjetnosti Umjetnost i mi, koji je izlazio od školske godine 1960./1961. do 1968./1969., a koji je u onodobnoj stručnoj zajednici prepoznat kao izniman doprinos unaprjeđenju i inoviranju srednjoškolske nastave. Unutar devet brojeva godišnjaka nalazili su se tekstovi u raznim formama, većinom kratki pisani radovi esejskog tipa, literarni i slobodni osvrti na likovna djela, pjesme, intervjui, dijalozi. Heterogenost i sloboda forme i izričaja koju pronalazimo unutar svakoga broja, zrcale raznolikost učeničkih osobnosti te intiman i dubok odnos prema umjetnosti i svijetu koji nas okružuje. Tekstovi su djelo jednog, dvoje ili skupine učenika, a pojedini su oblikovani kao niz odabranih odgovora na ankete provedene u više razreda. Brojevi su zamišljeni tematski, neki su bili povezani sa sadržajima propisanima nastavnim planom, a neki s odabranom problematikom najavljenom u uvodniku profesorice Damjanov na početku svakog broja. Tako su učenici pisali o raznolikim temama iz urbanizma, arhitekture i slikarstva, kultnoj ulozi umjetnosti, odnosu umjetnosti i tehnologije, svojoj svakodnevici i osjećajima, o iskustvu terenske nastave u Zadru gdje su izravno surađivali s restauratorima i konzervatorima te drugim temama. Svi su brojevi godišnjaka pratili obvezno načelo vezivanja tekstova za vizualni prikaz — crno-bijele reprodukcije umjetničkih djela, crno-bijele fotografije ili jednostavne crteže koje su izradili sami učenici, a vizualno ih je povezivala i prepoznatljiva naslovnica, ispisane riječi „umjetnost i mi”, za svaki broj izvedene u drugoj boji. Posebno se ističe prvi broj godišnjaka, u kojem su objavljeni razgovori učenika sa sveučilišnim nastavnicima Milanom Prelogom i Tihomilom Stahuljakom, ravnateljem gimnazije Matom Vlahovićem te profesoricom Damjanov, a kroz koje je ujedno dan uvid u raznovrsnost nastavnih metoda primjenjivanih u nastavi Likovne umjetnosti u VII. gimnaziji, što je ovaj broj obilježilo i kao mogući metodički orijentir drugim nastavnicima likovne umjetnosti, pripomoć u vrijeme kada je predmet bio na svojim počecima i kada su se tek isprobavali putovi njegova poučavanja. Odgajanje samopouzdanih pojedinaca, mladih intelektualaca, kulturne publike koja će se osjećati sigurno pred umjetničkim djelima i s užitkom odlaziti u muzeje i galerije, koji će svojoj okolini pristupati aktivno, čije su mišljenje i glas važni, kojima je u interesu boljitak njihove uže i šire zajednice, koji s lakoćom uspoređuju i povezuju prošlost i sadašnjost, kojima je još u gimnazijskim danima pružena prilika da objavljuju da izražavaju svoje mišljenje, doživljaje, stavljaju svoje znanje u funkciju — sve se to ogleda u časopisu Umjetnost i mi. Riječ je o vrijednoj i kvalitetnoj publikaciji koja predstavlja nezaobilazan izvor za istraživanje početaka poučavanja Likovne umjetnosti u hrvatskom srednjoškolskom obrazovanju, a svojom je inovativnošću i kreativnošću relevantna i u suvremenom odgojno-obrazovnom kontekstu. Kao dodatak tekstu priložen je popis svih učenika koji su sudjelovali u izradi godišnjaka te odabrani odgovori iz upitnika koji su neki od njih ispunili u veljači 2022

Auxilium in tribulatione – ikonografija dobre smrti na primjeru slike iz župne crkve Majke Božje Snježne u Kutini

U radu se analizira slika Auxilium in tribulatione iz župne crkve Majke Božje Snježne u Kutini u kontekstu poslijetridentske ikonografije prikaza dobre smrti te s obzirom na pronađena grafička rješenja tiskana u Rimu u devetom desetljeću 16. stoljeća. Također, u radu su okupljena i dosadašnja poznata djela širom srednjoeuropskoga područja koja prate razmatrano ikonografsko rješenje te su istaknuti novi primjeri kao prilog poznavanju njegove distribucije

Iluzionirani oltari XVIII. stoljeća na području sjeverozapadne Hrvatske: doktorska disertacija

Disertacija je obranjena 24. veljače 2014. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Imago Thaumaturga Beatissimae Virginis Mariae Frisingae – slike s prikazom Seminarmadonne iz Freisinga u Varaždinu i Zagrebu

U radu se analiziraju četiri slike iz hrvatske barokne baštine koje prikazuju Mariju u tipu Bezgrješnoga začeća, prepoznatu kao Gnadenbild iz benediktinskoga liceja u Freisingu u Njemačkoj (1704.) – slika u franjevačkom samostanu u Zagrebu (18. stoljeće), dvije slike u uršulinskom samostanu u Varaždinu (18. stoljeće) te slika na oltaru u kapeli sv. Vida u Varaždinu (1733.). Skulptura Bezgrješne iz liceja smatra se izgubljenom od sredine 19. stoljeća, a njezin izgled poznat je prema slikama i grafikama nastalima po uzoru na izvornik ili daljnje kopije, većinom na području Bavarske. U tom kontekstu, hrvatski primjeri najvjerojatnije su nastali osloncem na grafičke predloške, a zbog svoje rijetkosti na ovim područjima svojevrsna su posebnost unutar domaće likovne baštine 18. stoljeća

Likovna umjetnost u srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj od sredine 20. stoljeća do danas u kontekstu obrazovnih promjena i reformi

The contents of art history in Croatian grammar schools had initially been included within the Drawing subject. From the mid-20th century, they were combined with the contents from history. From 1960, both Visual Arts and Music had been equal components within the Art course, but in 1994 it formally became a full independent subject in grammar schools. The last educational reform generated a new subject curriculum in 2019 that completely reorganized the subject and brought it closer to contemporary educational principles. In vocational schools during the 1960s, however, a large number of teaching programs contained contents implemented from visual arts as a part of Croato-Serbian Language and Literature course, together with the basics of aesthetic education. However, they were left out in the later programs from most schools during the 1990s, which happened again in the most recent educational documents that were issued in the last several years. The aim of this paper is to discuss the position and specific qualities of Visual Arts subject or topics from the field of visual arts (art history), as well as the changes this subject has underwent during various educational reforms, by means of analysing the teaching programs of grammar and vocational schools in Croatia from the mid- 20th century to the present day.Sadržaji iz povijesti umjetnosti u hrvatskim su gimnazijama prvotno bili predviđeni u sklopu predmeta Crtanje, a zatim su se sredinom 20. stoljeća našli u predmetnoj simbiozi sa sadržajima iz povijesti. Od 1960. Likovna umjetnost zajedno s Muzičkom umjetnosti ravnopravna je sastavnica predmeta Umjetnost, a od 1994. kao predmet u gimnazijama i formalno se posve osamostaljuje. Posljednja obrazovna reforma iznjedrila je novi predmetni kurikul 2019. kojim je predmet temeljito reorganiziran i približen suvremenim obrazovnim načelima. U pogledu strukovnih škola, tijekom sedmoga desetljeća 20. stoljeća izrazito veliki broj nastavnih programa imao je implementirane sadržaje iz likovne umjetnosti unutar predmeta Hrvatskosrpski jezik i književnost s osnovama estetskog obrazovanja, a koji su u kasnijim programima tijekom 1990-ih u većini škola posve izostavljeni, što se ponovilo i u najnovijim obrazovnim dokumentima nastalima u zadnjih nekoliko godina. Cilj je ovoga rada, kroz analizu nastavnih programa gimnazija i strukovnih škola u Hrvatskoj u periodu od sredine 20. stoljeća pa do danas, tematizirati položaj i specifičnosti predmeta Likovna umjetnost, odnosno sadržaja iz područja likovnih umjetnosti (povijesti umjetnosti) te promjene koje je predmet prošao tijekom raznih obrazovnih reformi

St Leopold, Austriae Marchionis, within the Habsburg »Iconographic Panorama« of 18th-Century Croatia

U članku se razmatra ikonografska slika hrvatske umjetnosti 18. stoljeća oblikovana pod snažnim utjecajem vladajućih Habsburgovaca. Nakon kratkoga osvrta na prikaz sv. Ivana Nepomuka, sv. Josipa, sv. Terezije Avilske u djelima hrvatske umjetničke baštine, čiji kult snažno promoviraju unutar čitave Monarhije, autorica ističe gotovo potpuni izostanak prikaza i čašćenja svetoga austrijskog kralja Leopolda. Iako se čašćenje sveca širi i na susjedne Erblande, posebice Češku i Mađarsku, svečev kraljevski identitet i ideja neprekinutoga nasljeđivanja zemlje i krune koje promiče vežu ga najsnažnije za njegovo ishodište: u ustrijsku sredinu, pretežito Donju Austriju i Beč, gdje je posebno snažan u 17. i 18. stoljeću. Kao jedan od malobrojnih hrvatskih primjera ističe sliku Sv. Leopold iz kapucinskog samostana u Osijeku, stavljajući je u izravnu vezu s istoimenom slikom u bečkoj isusovačkoj crkvi, kao još jedno svjedočanstvo snažne povezanosti tih dviju umjetničkih sredina.The »iconographical image« of 17th- and 18th-century Croatia was greatly shaped by its political framework, the Habsburg Monarchy. The process of gradual liberation from Ottoman occupation was followed by a prolifi c period of restoration of catholic identities of Croatian cities. The choice of saints conveying new messages was directly infl uenced by the ruling House of Habsburg. The promotion of the Habsburg saints, whose canonisation processes they encouraged and spread their veneration all over the Monarchy, directly shaped the state’s iconographic stage. Refl ections of similar aspirations can be discerned in numerous examples of Croatian 18th-century art: public stone monuments bearing distinct catholic messages emerged specially in frontier areas (with St John of Nepomuk as the most frequent saint), accompanied by an increased veneration of saints Joseph (especially as the patron of happy death) and Teresa of Ávila (four grandiose churches dedicated to her were built in only half a decade). The role of these signs was not only the dissemination of Tridentine aspirations, but they were also strong symbols of royal power. Unlike the overt promotion of the aforementioned saints, the veneration of the Holy King Leopold III of Babenberg (Melk 1073 – Klosterneuburg 1136) did not spread to Croatia. The infrequent appearance of his image in Croatian art makes the surviving artwork of the kind even more interesting, among which the painting of St Leopold from the Capuchin monastery in Osijek. The painting is considered in direct relation to the painting of the same subject in St Leopold’s Chapel in the Jesuit church in Vienna, derived from the same graphic model. The text is conceived as a contribution to the understanding of 18th-century painting in Slavonia and its relations to the Viennese royal milieu

Iluzionirani oltari XVIII. stoljeća na području sjeverozapadne Hrvatske: doktorska disertacija

Disertacija je obranjena 24. veljače 2014. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Wall Paintings in the Sanctuary of the Parish Church of St. Anthony the Hermit in Slavetić: a Contribution to the Study of the Work of Painter Antun Archer

Zidni oslik svetišta župne crkve sv. Antuna pustinjaka u Slavetiću, obnovljen 2011. godine, nastao je najvjerojatnije u posljednjem desetljeću 18. stoljeća. U njega je uklopljen i iluzionirani retabl koji s drvenim tabernakul oltarom (1791.) čini pomno osmišljenu kompoziciju, skladno uklopljenu u iluzionističkim oslikom vizualno izmijenjenu arhitekturu svetišta. Prema njegovim karakteristikama, kao i komparacijom sa zidnim oslicima u župnoj crkvi sv. Nikole u Hraščini i župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu, slavetićki zidni oslik možemo autorski približiti slikaru Antunu Archeru, kao pretpostavljenom suradniku iz radionice štajerskoga slikara Antona Jožefa Lerchingera.For the celebration of the 350 years of the parish in Slavetić, in 2011, the conservation work was completed on the wall paintings in the sanctuary of the parish church of St. Anthony the Hermit. All painted layers post-dating the original one were removed from the walls, presenting the illusionistic paintings that include the painted retable of the main altar. It has a simple architectural scheme, with a pair of columns visually flanking the tabernacle altar that stands on a built mensa, while its high attic is occupied entirely by the illusionistic depiction of St. Anthony the Hermit. The painted retable forms a distinctly harmonious whole with the wooden tabernacle altar that, as archival records tell us, originated in 1791. We can therefore assume that the painted retable, as well as the complete wall paintings of the sanctuary into which this altar composition was fitted, originated around 1791 or certainly within the last decade of the 18th century. The illusionistic paintings cover all wall surfaces of the sanctuary, optically altering the actual architecture by enlarging, elevating and perforating the space. On the side walls of the sanctuary, an architectural structure of fluted half-columns, walls and cornice is painted, topped by the low illusionistic architecture of the vault zone that opens widely to the heavenly landscape with the depiction of St. Anthony of Padua and the Most Holy Trinity. The style characteristics of these paintings, especially the features of the illusionistic architecture and the figures, indicate that their author is painter Antun Archer, possibly aided by a collaborator or the workshop. More specifically, the wall paintings are in some portions very reminiscent of those in the parish church of St. John the Baptist in Zagreb (in the sanctuary and the Holy Cross Chapel) and the parish church of St. Nicholas in Hraščina, which date from the same period as the wall paintings in Slavetić and are partially attributed to Archer. He is known to have been active in Zagreb from at least the 1780s until his death (before 1808), and we can assume that he collaborated closely with the Styrian painter Anton Jožef Lerchinger on certain wall paintings in the churches of northwestern Croatia. The Slavetić wall paintings were probably commissioned by the Oršić family, who had the church (initially a chapel) erected on their estate, and were the chief patrons of the parish at the time the wall paintings originated. The same family chose the painted medium for the altar retables in their private chapels in Gornja Bistra and Gornja Stubica, which are attributed to Lerchinger, i.e. his workshop. This concurrence may indicate that the family was encouraged to also commission a painted altar for the Slavetić church and to hire Archer as Lerchinger’s collaborator. The wall paintings in the parish church in Slavetić have over time been overpainted on several occasions, first with a new painted architectural structure (1929), and later with monochrome coatings. The 1929 overpaint was applied during a major renovation of the church, when painter and restorer Zvonimir Wyroubal was paid for multiple tasks, among those the execution of five fresco paintings. The nowadays presented wall paintings and the specific altar arrangement in the sanctuary of the church in Slavetić stand at the endpoint of a kind of timeline of similarly painted churches that appeared within the Croatian art heritage of the 18th century, and are viewed as a branch of the widespread artistic fashion, also contemporary to the wider Central-European region

Introduction of Art History in High School Education — Contributions of Grgo Gamulin and Milan Prelog

Uvođenje novoga nastavnog predmeta u srednjoškolsko obrazovanje dugotrajan je proces koji nerijetko završava neuspjehom. Svaki uspjeli pokušaj stoga je događaj vrijedan pažnje i osvrta. U ovome radu izdvojeno je razdoblje 50-ih godina 20. stoljeća kada su zalaganjem povjesničara umjetnosti, prije svega Grge Gamulina i Milana Preloga, postavljeni potrebni preduvjeti za uvođenje povijesti likovne umjetnosti kao zasebnoga predmeta u hrvatske gimnazije.The introduction of a new subject in secondary education is a long-term process that often ends in failure. Every successful attempt is therefore an event worthy of attention and review. This paper singles out the period of the 1950s, when the efforts of art historians, primarily Grgo Gamulin and Milan Prelog, set the necessary preconditions for the introduction of art history as a separate subject in Croatian high schools