Families of children on the autism spectrum: experience of daily life and impact of parent education

Information and support for families of children on the autism spectrum is limited in south-east Europe. A three-year project – Equity and Social Inclusion Through Positive Parenting (ESIPP) – was established to develop and provide parent education (PE) in autism for families in Croatia, Cyprus and North Macedonia. This paper presents findings from Croatia regarding family life and the impact of PE. Data were collected via pre- and post-PE questionnaires and semi-structured interviews. Participants discussed the impact of autism on family life, the difficulty of obtaining a diagnosis, the importance of family support (and varying experience of formal support), common experience of stigma and social exclusion, and concerns for the future. The value and benefit of PE is identified. Recognition of its impact within Croatia has ensured its ongoing provision; and the argument is made that PE in autism is a valuable intervention in such contexts

Evaluation of preschool transition program for children with autism spectrum disorders

Zbog obilježja samog poremećaja, inkluzija djece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) vrlo je složen i zahtjevan proces. Pružanjem znanstveno utemeljene stručne podrške u ranoj dobi potrebno je omogućiti razvoj vještina kojima će se osigurati pozitivni učinci uključivanja u vršnjačke skupine. U ovom radu prikazani su rezultati provođenja individualiziranih edukacijsko-rehabilitacijskih programa za 5 dječaka sa PSA-om predškolske dobi. Program se provodio u okviru posebne, tranzicijske skupine redovnog vrtića, u kojoj se djeca sa PSA-om pripremaju za inkluziju. U programu su korištene vizualno okolinska podrška, metode i tehnike primijenjene analize ponašanja, tehnike razvojnog, individualno-diferencijalnog, na odnosima utemeljenog modela (RIO) – (Floortime) te potpomognuta komunikacija (PECS). U evaluaciji programa primijenjena je analiza individualnih rezultata dobivenih instrumentom „Procjena osnovnog jezika i vještina učenja“ (POJVU). Analiza rezultata na POJVU-testupokazala je da su sva djeca iz programa postigla određenu razinu napretka na područjima vještina i sposobnosti koje su se ovim programima poticale: komunikacije, socijalnih vještina i igre. Zaključci ovog rada podcrtavaju važnost praćenja i evaluacije terapijskog rada te potrebu za uključivanje prikazanog programa za djecu sa PSA-om u druge redovne vrtiće.The characteristics of children with autism spectrum disorders (ASD) make their inclusion in mainstream preschool institutions a very demanding and complex process. The development of children\u27s prerequisite skills through evidence-based support programs will ensure the positive effects of inclusion in their peer group. In this paper, the results of the implementation of individualized programs for five preschool children with ASD are presented. Programs were conducted within a special transition group for children with ASD in a mainstream kindergarten. The goal of the program is to prepare children for successful inclusion in a mainstream program. The foundations of the program are: visual support, behavioural methods and the DIR/Floortime model, and the PECS method. The "Assessment of basic language and learning skills" (ABLLS) test was used for the evaluation of all programs. The results demonstrated that all participants made progress in all teaching areas of the program: communication, social skills and play. The conclusions of this study emphasize the importance of data collection and the evaluation of therapeutic work and the availability of similar programs in other preschool institutions in Croatia

Socially mediated intervention for improving the social interaction of a child with autism spectrum disorder

Vršnjački vođena intervencija jedna je od strategija koja uspješno povećava razinu socijalnih interakcija između djece s poremećajem iz spektra autizma i djece tipičnog razvoja u inkluzivnom okruženju. Temelji se na podučavanju vršnjaka vještinama komunikacije i pružanja podrške djeci s poremećajem iz spektra autizma s ciljem smanjivanja podrške odrasle osobe tijekom vremena. Cilj ovog rada je ispitati utjecaj programa vršnjački vođene intervencije na učestalost i kvalitetu socijalne interakcije djeteta s poremećajem iz spektra autizma s vršnjacima tipičnog razvoja. U istraživanju je sudjelovao dječak s poremećajem iz spektra autizma, 5 njegovih vršnjaka i dječakova majka. U radu je korišten istraživački nacrt na pojedincu te su se podaci o socijalnoj interakciji dječaka prikupljali tijekom inicijalne i finalne procjene za sljedeće varijable: verbalno iniciranje interakcije s vršnjacima, iniciranje interakcije s vršnjacima dodirom, verbalno odgovaranje na vršnjačko iniciranje interakcije, komentiranje aktivnosti vršnjaka. Radi dobivanja uvida u generalizaciju vještina na kontekste izvan provedbe programa proveden je intervju s majkom, a dječak je sniman u različitim situacijama izvan konteksta podučavanja. Rezultati potvrđuju hipoteze istraživanja, dječak je pokazao bolje rezultate u učestalosti i kvaliteti iniciranja socijalnih interakcija s vršnjacima nakon provedbe programa vršnjački vođene intervencije i generalizirao vještine u drugim kontekstima.Peer-mediated intervention is one strategy for improving social interaction between children with autistic spectrum disorder and their peers in inclusive settings. It is based on teaching peers ways to communicate with children with autism spectrum disorder, while simultaneously decreasing adult intervention over time. The goal of this paper was to evaluate the impact of peer-mediated intervention on the frequency and quality of the social interaction of a child with ASD with his typical peers. The study participants included a boy (5,6 years) diagnosed with an autism spectrum disorder, five peers and the boy\u27s mother. Using a single subject design, this study collected data on the following variables during initial and final assessment: initiating interaction with peers using speech, initiating interaction with peers using touch, responding to initiation of peers, commenting on activities of peers. For the purposes of exploring the generalization of skills to settings outside the intervention, a semi- structured interview with the boy’s mother and video-taped footage from different settings were used. The results confirmed the hypotheses: the child demonstrated more frequent and a higher quality of social interaction with peers after being involved in peer-mediated intervention and spontaneously generalized some skills to different settings

The analysis of the influence of the TEACCH program on the differences in burnout coping strategies of the educational rehabilitators

Profesionalno sagorijevanje u zanimanjima pomagača u nizu provedenih istraživanja ukazuje da se promjenom organizacijskih uvjeta rada može utjecati na njegovu pojavnost. Uvođenjem programa podučavanja prema TEACCH principima u radu s djecom s autizmom htjeli smo između ostalih ispitivanih varijabli načiniti analizu razlika načina svladavanja profesionalnog sagorijevanja nakon provođenja specifičnog edukacijsko rehabilitacijskog programa za djecu s autizmom. Uzorak je obuhvatio 12 edukacijskih rehabilitatora zaposlenih u Podružnici osnovnog školovanja i osposobljavanja djece i mladeži s autističnim poremećajem pri Centru za autizam u Zagrebu. Prije samog istraživanja, ispitanici su dodatno obučavani za provođenje strukturiranih programa podrške za djecu s autizmom . Ispitivanje je provedeno u dvije vremenske točke. Primijenjena je Skala procjene strategija svladavanja profesionalnog stresa (Škrinjar, Fulgosi-Masnjak 1994., prema Straßmeier, 1989). Za utvrđivanje razlika između uzoraka na svim skupovima varijabli primijenjena je metoda robusne diskriminacijske analize (Nikolić, 1991). Analiza kvalitativnih i kvantitativnih promjena jednog uzorka ispitanika opisanih jednim skupom varijabli u dvije vremenske točke učinjena je primjenom programa PROM (Nikolić, 1997). Rezultati dobiveni na pojedinim varijablama ovog instrumenta nisu pokazali statistički značajne promjene na kvalitativnoj i kvantitativnoj razini. Možemo reći da primjena TEACCH programa poučavanja za djecu s autizmom nije imala statistički značaj utjecaj na razliku u načinu suočavanja s profesionalnim sagorijevanjem edukatora iz uzorka. Pomaci pozitivnih rezultata odgovora na pojedinim varijablama kvalitativne razine ukazuju da se s obzirom na pojedine faktore coping strategija svladavanja profesionalnog stresa ispitanice iz uzorka koriste emocionalno orijentiranim coping strategijama, odnosno da se još uvijek nalaze u prvoj fazi suočavanja sa stresnim situacijama na radnom mjestu (Lazarus, Folkman, 2004). Također, uvođenjem TEACCH programa poučavanja spremnije su aktivnije se, problemski suočiti sa stresorima u radu te pokazuju tendenciju dokazivanja na drugim područjima življenja.A number of investigations of the burnout syndrome emphasized that change in the organizational circumstances can influence it\u27s incidence. In order to analyze the differences in the coping strategies which are expected under the influence of the specific rehabilitation program for children with autism, the TEACCH program for persons with autism was introduced. The participants of the study were 12 educational rehabilitators who work in the primary school for children with autism, at the Centre for autism Zagreb. Initially, participants were educated to carry out structured support programs for children with autism. The study was conducted in the two time spots. The Scale for Assessing Burnout Coping Strategies (Škrinjar, J., Fulgosi-Masnjak, R., 1994.) was applied. For assessing the differences between samples on all clusters of variables, the robust discriminative analysis was conducted (Nikolić, B. 1991.). Program PROM (Nikolić, B. 1997.), was conducted in order to analyze quantitative and qualitative changes of one sample of subjects described with one cluster of variables in the two time spots. Obtained results didn’t show statistically significant changes on the quantitative and qualitative level. Therefore, we can conclude that the application of the TEACCH program for children with autism didn’t statistically significantly influence the change in educators’ coping strategies before and after the application of the program. Qualitative changes in some responds suggest that regarding factors defining burnout coping strategies, subjects use those emotionaly oriented, or in other words they are still in the first phase of facing stressfull situations in the working environment (Lazarus, Folkman, 2004). At the same time the introduction of the TEACCH program corresponded with their more active role and problem oriented approach to work stressors. They also showed the tendency of prooving themselves on other life areas

The Encouragement of Social Interaction by Means of Social Stories in a Boy With Autism Spectrum Disorder

Socijalne priče su kratke priče, pisane i prilagođene djeci s poremećajem iz spektra autizma čiji je cilj poboljšanje socijalnih i/ili komunikacijskih vještina djece, podučavanjem primjerenih oblika ponašanja u socijalnim situacijama. Socijalne priče često se koriste u intervencijskim programima za djecu s poremećajem iz spektra autizma, najčešće s ciljem smanjenja nepoželjnih ponašanja te u podučavanju socijalnih vještina. Suvremena istraživanja utjecaja socijalnih priča na poticanje socijalnih vještina djece s poremećajem iz spektra autizma još uvijek nisu potvrdila njihovu učinkovitost, a ovaj rad, čiji je cilj ispitivanje utjecaja socijalnih priča putem video modeliranja na vještine socijalne interakcije dječaka s visokofunkcionirajućim autizmom, prvo je istraživanje učinkovitosti socijalnih priča u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovao dječak (5,2) s dijagnozom visokofunkcionirajućeg autizma. U podučavanju vještina socijalne interakcije korištene su socijalne priče putem video modeliranja. Kako bi se ostvario cilj rada, provedeno je istraživanje u obliku studije slučaja, sastavljeno od kvantitativnog i kvalitativnog djela. Kvantitativni dio istraživanja donosi rezultate mjerenja učestalosti iniciranih socijalnih interakcija u dječaka, kroz dvije vremenske točke te rezultate mjerenja učestalosti odgovorljivosti na interakciju iniciranu od strane vršnjaka, kroz dvije vremenske točke. U kvalitativnom dijelu istraživanja, prikazani su rezultati procjene kvalitete iniciranja interakcije u dječaka, kroz dvije vremenske točke, te kvalitete odgovorljivosti na interakciju iniciranu od strane vršnjaka, kroz dvije vremenske točke. Rezultati potvrđuju hipoteze istraživanja; potvrđuju učinkovitost socijalnih priča u podučavanju socijalnih vještina sudionika istraživanja, ukazuju na potrebu za implementacijom socijalnih priča putem video modeliranja u daljnje ciljeve za sudionika istraživanja kao i na potrebu za daljnjim istraživanjima učinkovitosti socijalnih priča putem video modeliranja u populaciji djece s visokofunkcionirajućim autizmom.Social Stories are short stories that have been written and adapted for children with autism spectrum disorders (ASD). Social Stories are used to improve children’s social and/or communication skills by teaching them appropriate behaviors in social situations. Social Stories are a very common intervention option for children with ASD. Their common goal is to reduce disruptive behaviors and teach social skills. Current research has not yet scientifi cally confi rmed the effectiveness of using Social Stories as a means of improving the social skills of children with ASD. The main goal of this study is to test the influence of using Social Stories combined with a video modelling approach as a treatment option for social interaction skills in a boy with high functioning autism. This is the fi rst case study of Social Stories effectiveness in Croatia. The participant was a boy (5,2), diagnosed with high-functioning autism. Social Stories were combined with video modelling to teach social interaction skills. In order to achieve the objective of the study, a survey consisting of quantitative and qualitative work was conducted. The quantitative part of the study presents the results of measurements of the frequency of initiated social interactions of the participant, and measurement of the frequency of social responsiveness to interaction initiated by peers, both in two time points. The qualitative part of the study presented the results of the assessment of interaction quality, and the quality of responsiveness to interaction initiated by peers, also in two time points. The results confirmed the hypothesis of the research; the effectiveness of using Social Stories as a treatment for social interaction skills in participant was confirmed, implying the need for implementation of Social Stories combined with video modelling in the further educational goals of the participant, as well as the need for further research in order to ensure evidence-based practice in the use of Social Stories in a population of children with high-functioning autism

Evaluation of changes in social competences of adults with autism spectrum disorder after remuval in the community

Cilj ovog rada je utvrditi promjene u socijalnim kompetencijama odraslih osoba s poremećajima iz autističnog spektra nakon uključivanja u program stanovanja u zajednici. Izvršene su dvije procjene, prva na početku tranzicijskog programa pripreme za preseljenje iz ustanove i druga procjena godinu dana nakon preseljenja u životnu zajednicu. Procijenjeno je adaptivno ponašanje šest djevojaka u dobi od 22 do 34 godine s potrebama kompleksne podrške koje su nakon višegodišnjeg smještaja u ustanovi izabrane kao prve osobe koje su grupno deinstitucionalizirane iz ustanove u prvu životnu zajednicu Centra za autizam u Zagrebu. Utvrđivanje razlika u socijalnim kompetencijama koristiti će se kao pokazatelj primjerenosti programa podrške u stanovanju i dati će smjernice za utvrđivanje osobno usmjerenih programa.This paper aims to determine the changes in social competences adults with autism after involvement in community housing program. Two estimates have been made, one at the beginning of transition program preparation for relocation from institution and evaluation of a year after moving to partnerships. It is estimated the six girls aged 22 to 34 years with complex needs support, which are after years living in institution selected as persons for first group housing of Center for Autism in Zagreb. Determine statistical significance of differences in social competences use as indicator of the suitability program of supported living and will provide guidelines or personal centered program

POTICAJNO ŽIVOTNO OKRUŽENJE I PODRŠKA ZA ODRASLE OSOBE S POREMEĆAJEM IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA

Osobe s poremećajima iz autističnog spektra imaju značajno povećani rizik za razvoj problema ponašanja i psihičkih poremećaja. U osiguravanju kvalitete života i time preventivne zaštite njihovog mentalnog zdravlja nesumljivo najveću ulogu imaju poticajni uvjeti življenja i odgovarajuća podrška. Nerijetko se postavlja pitanje jesu li za ove osobe s aspekta njihovog mentalnog zdravlja primjereni uvjeti življenja u zajednici i kako im osigurati primjerenu dostatnu podršku. Cilj ovog rada jest prikaz četverogodišnjeg praćenja promjena u adaptacijskom ponašanju kod pet deinstitucionaliziranih odraslih ženskih osoba s poremećajem iz autističnog spektra. Na deskriptivnoj razini rezultati ukazuju na očekivane pozitivne promjene u domeni onih vještina i oblika ponašanja na koja se neposredno, kontrolirano djelovalo osobno usmjerenim programima, ali i na posredne pozitivne promjene u području socijalnih kompetencija kao ishoda stimulativnijeg i primjereno strukturiranog okruženja. Usprkos disharmoničnom razvoju i niskim adaptacijskim dosezima, osobe s poremećajima iz autističnog spektra mogu imati koristi od življenja u zajednici, uz predhodno provedene tranzicijske programe i dobro kreirane programe podrške u stanovanju i povezivanju sa zajednicom te uz individualne preventivne programe zbog problema ponašanja. Niska postignuća u socijalnim kompetencijama i problemi ponašanja nisu prepreka za življenje u zajednici, već izazov društvu u smislu osiguranja dostatne podrške (kreirane prema individualnim potrebama) i kompetentnosti profesionalaca koji podršku pružaju. Dobrim, timskim, multidisciplinarnim pristupom možemo mijenjati život osoba s autizmom na bolje