11 research outputs found
VISCERAL OBESITY
U nekim istraživanjima visceralna debljina bolje predviÄa obolijevanje i umiranje od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2 u usporedbi s opÄom debljinom mjerenom indeksom tjelesne mase. Äini se da postoji uzroÄno-posljediÄna veza izmeÄu nakupljanja visceralnoga masnog tkiva i nastanka kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Procjena kardiometaboliÄkog rizika ukljuÄuje uz tradicionalne Äimbenike rizika i informacije o intra-abdominalnoj debljini. Masno tkivo nakupljeno unutar trbuÅ”ne Å”upljine djeluje poput velike endokrine žlijezde te luÄi citokine odnosno adipokine koji pridonose nastanku inzulinske rezistencije i proupalnog stanja. Potkožno masno tkivo pak, Äini se, djeluje kao protektivni metaboliÄki spremnik. Od antropometrijskih metoda, opseg struka najbolje korelira s koliÄinom visceralnoga masnog tkiva.Some studies indicate that visceral obesity may be a better predictor of morbidity and mortality related to cardiovascular diseases and type 2 diabetes than general obesity measured by the body mass index. A causal relationship seems to exist between the accumulation of visceral fat and occurence of cardiovascular diseases and type 2 diabetes. Assessment of cardiometabolic risk comprises information on intra-abdominal obesity, as well as traditional risk factors. Visceral fat acts as a large endocrine gland, excreting cytokines and adipokines which leads to insulin resistance and proinflammatory state, whereas subcutaneous fat may act as a protective metabolic sink. Of anthropometric measures, waist circumference seems to best correlate with visceral fat
Sindrom spontane otekline vrata - prikaz sluÄaja
U proÅ”losti je koriÅ”teno viÅ”e izraza za oznaÄavanje bolesnika sa spontanom, atraumatskom oteklinom lijeve
supraklavikularne jame, ukljuÄujuÄi \u27benignu supraklavikularnu tumorsku limfangiektaziju\u27 i \u27rekurentnu
limfagiektaziju lijeve supraklavikularne jame\u27. Patogeneza joŔ uvijek nije u potpunosti razjaŔnjena ali se
sumnja da je uzrok prolazna opstrukcija duktusa toracikusa. U ovom prikazu izvjeŔtavamo o epidemiologiji,
kliniÄkoj slici i radioloÅ”kim nalazima u sindromu spontane otekline vrata (SCSS). Bolesnica (55) se javila u
hitni objedinjeni prijam zbog otekline vrata s lijeve strane za koju navodi da se naglo pojavila toga jutra. Žali
se na osjeÄaj stezanja u podruÄju otekline, te ima dojam guÅ”enja. Pokreti vrata su joj ograniÄeni. Palpacijski
oteklina zauzima lijevu supraklavikularnu jamu u cijelosti, sprijeda seže do prednjeg ruba m. SCM, prema
dolje seže do klavikule, straga se Å”iri do trapezoidnog miÅ”iÄa, a prema gore do regije II. UÄinjena je
laboratorijska obrada, UZV vrata, MSCT vrata i prsiŔta. Oteklina se gotovo u potpunosti spontano povukla
nakon Äetiri dana. Devet dana od poÄetka simptoma uÄinjena je kontrolna radioloÅ”ka obrada koja je pokazala
znaÄajnu regresiju ranije opisanih promjena. ZakljuÄno, SCSS je neuobiÄajen i relativno nepoznat entitet koji
uglavnom pogaÄa žene u perimenopauzi i uzrokuje akutnu, samoograniÄavajuÄu oteklinu lijeve
supraklavikularne regije. Tjelesna aktivnost i topli vremenski uvjeti moguÄi su precipitirajuÄi Äimbenici. SCSS
se može ponoviti i nije povezan s laboratorijskim abnormalnostima, no meÄutim, i dalje je nužno iskljuÄiti
druge moguÄe uzroke akutne otekline vrata
FEED ADDITIVES INCREASE INTAKE OF THE MOST IMPORTANT TANNIN- AND TERPENE-RICH SHRUBS IN THE MEDITERRANEAN MAQUIS
U Å”est pokusa istraživan je uÄinak energije (jeÄma), polietilen-glikola (PEG; pokus: 1 ā 3), aktivnog ugljena (AU; pokus 4 ā 6) i razliÄitog broja ponuÄenih vrsta grmova na hranidbene navike ovaca i koza. U prvom pokusu ovcama i kozama ponuÄena su 3 grma, u drugom 2 grma i u treÄem pokusu 1 grm s visokim sadržajem tanina, dok su na isti naÄin u Äetvrtom pokusu ovcama i kozama ponuÄena tri grma, u petom pokusu dva grma i u Å”estom pokusu jedan grm s visokim sadržajem terpena. U prvom pokusu, ovce prihranjivane jeÄmom i PEG-om viÅ”e su konzumirale (P=0,002) biomase grmova Quercus ilex, Arbutus unedo i Pistacia lentiscus u odnosu na kontrolnu skupinu, ali takav uÄinak nije utvrÄen u koza. U drugom pokusu, kada su ovcama i kozama ponuÄena 2 grma (Arbutus unedo i Pistacia lentiscus), dodatak jeÄma i PEG-a imao je pozitivan uÄinak (P 2 > 1 grma, a isto tako, kombinacija viÅ”e razliÄitih vrsta grmova ponuÄenih životinjama pridonosi veÄem unosu hrane. NaÅ”i rezultati podupiru hipotezu da bioloÅ”ka/ biokemijska raznolikost igra važnu ulogu u izboru hrane biljojeda, te im omoguÄava bolje zadovoljavanje hranidbenih potreba s jedne strane i izbjegavanje trovanja fitotoksinima s druge strane.In six trials, the effect of energy (barley), polyethylene glycol (PEG; trials 1- 3), activated charcoal (Ach; trials 4 -6) and number of Mediterranean shrubs offered to sheep and goats was examined. Three shrubs with high tannin content were offered in trial 1, 2 shrubs in trial 2 and 1 shrub in trial 3, likewise 3 shrubs with a high terpene content in trial 4, 2 shrubs in trial 5 and 1 shrub in trial 6. In trial 1, sheep receiving both PEG and barley ate more (P=0.002) total shrubs (Quercus ilex, Arbutus unedo and Pistacia lentiscus) than did controls, but no such treatment effect was found for goats. In trial 2, supplemental PEG and barley had a positive effect (P 2 > 1 shrubs to animals and also combinations of more shrubs offered to animals promoted greater intake. Our findings suggest that biological/biochemical diversity plays a very important role in herbivoreās diet selection, enabling animals to better meet their nutritional needs and avoid toxicity
The Influence of Habitat on Penduculate Oak (Quercus robur L.) Leaf Anatomy in the Field Trials KoŔka and Vrbanja
U radu je istraživana varijabilnost anatomske graÄe listova Å”est hrvatskih populacija hrasta lužnjakau pokusnim nasadima KoÅ”ka i Vrbanja. Cilj rada bio je utvrditi razlike u anatomskoj graÄi listova s obzirom na vlažnost pokusnog nasada, kao i vlažnost staniÅ”ta iz kojega potjeÄu istraživane populacije. Uzorkovani su listovi s pet jedinki iz svake od Å”est populacija iz oba pokusna nasada. Jedinke rasle na pokusnoj plohi KoÅ”ka odlikuju se prosjeÄno debljom donjom epidermom, debljim slojem palisadnoga parenhima, manjom masom suhe tvari lista i veÄom specifiÄnom lisnom povrÅ”inom.Ovi rezultati su odraz reakcije u anatomskoj graÄi lista na suÅ”ne uvjete na pokusnoj plohi KoÅ”ka u odnosu na neÅ”to vlažnije uvjete na pokusnoj plohi Vrbanja. Razlike u anatomskoj graÄi lista izmeÄu dva razliÄita tipa staniÅ”ta s kojega potjeÄu istraživane populacije (greda, niza) su vrlo male, a oÄituju se u neÅ”to jaÄoj reakciji na suÅ”e uvjete kod jedinki podrijetlom s vlažnijih staniÅ”ta (niza).This paper examines the variability of the anatomical leaf structure of six Croatian pedunculate oak populations in field trials of KoÅ”ka and Vrbanja. The aim of this study was to determine the differences in leaf anatomy considering the humidity of the fi eld trials, as well as the humidity of the habitats which from the studied populations originate. The leaves were sampled from five individuals of each of the six populations from both field trials. Specimens grown in the field trialKoÅ”ka are characterized by average thicker lower epidermis, a thicker layer of palisade parenchyma, a lowerleaf dry matter content mass and larger specific leaf area. These results are a response of the reaction in the leaf anatomy to drought conditions in the fi eld trial KoÅ”ka compared to some wetter conditions in the field trial Vrbanja. The differences in the anatomical leaf structure between two different habitat types the studied population originate from are very small, and are reflected in somewhat stronger reaction to the drought conditions in individuals originating from the humid habitats
Candidate gene SNP variation in floodplain populations of pedunculate oak (Quercus robur L.) near the species' southern range margin: Weak differentiation yet distinct associations with water availability
Populations residing near species' low-latitude range margins (LLMs) often occur in warmer and drier environments than those in the core range. Thus, their genetic composition could be shaped by climatic drivers that differ from those occurring at higher latitudes, resulting in potentially adaptive variants of conservation value. Such variants could facilitate the adaptation of populations from other portions of the geographical range to similar future conditions anticipated under ongoing climate change. However, very few studies have assessed standing genetic variation at potentially adaptive loci in natural LLM populations. We investigated standing genetic variation at single nucleotide polymorphisms (SNPs) located within 117 candidate genes and its links to putative climatic selection pressures across 19 pedunculate oak (Quercus roburL.) populations distributed along a regional climatic gradient near the species' southern range margin in southeastern Europe. These populations are restricted to floodplain forests along large lowland rivers, whose hydric regime is undergoing significant shifts under modern rapid climate change. The populations showed very weak geographical structure, suggesting extensive genetic connectivity and gene flow or shared ancestry. We identified eight (6.2%) positiveF(ST)-outlier loci, and genotype-environment association analyses revealed consistent associations between SNP allele frequencies and several climatic variables linked to water availability. A total of 61 associations involving 37 SNPs (28.5%) from 35 annotated genes provided important insights into putative functional mechanisms in our system. Our findings provide empirical support for the role of LLM populations as sources of potentially adaptive variation that could enhance species' resilience to climate change-related pressures