Određivanje lomne žilavosti konstrukcijskih ljepila prilikom odljepljivanja u modu-I pomoću testa dvostruke konzole

Double cantilever beam (DCB) test is the most commonly used test for determining the fracture resistance of structural adhesive joints in mode-I debonding. Test specimens are composed of two equal plates that are glued together, and then exposed to the opening load causing crack propagation along the bonded surface. During the experiment, loadline displacement, applied force and crack length are measured continuously. Using these data, the fracture toughness of the adhesive can be computed by the procedure given in the relevant ISO standard (BS ISO 25217:2009). The calculations are based on simple beam theory and linear elastic fracture mechanics (LEFM) equations. In this paper, we will present the standard method for performing a DCB test and the method for data processing required to obtain the adhesive fracture toughness, i.e. the critical energy release rate. Experiments are performed for SikaPower® 4720 adhesive, applied with controlled thickness between the aluminium plates (adherends). After the curing period recommended by the adhesive manufacturer, DCB specimens with piano hinges are loaded by a tensile-testing machine. Loading is applied in the displacement-control mode because when the crack starts to propagate, the applied load drops. Using the optical measurement system GOM Aramis, complete displacement field is recorded during the experiment. Displacement field is then used to obtain the actual load-line displacement of the adherends (different than the one recorded on the tensile-testing machine grips) and the position of the crack tip. After syncing the measurements from different devices, fracture toughness for the adhesive is determined and a statistical analysis performed.Test dvostruke konzole (eng. Double Cantilever Beam (DCB) test) je najčešće korišteni test za izračun lomne žilavosti u modu I kod konstrukcijskih lijepljenih spojeva. Testni uzorci se sastoje od dvije jednake pločice koje se prvo međusobno zalijepe, a zatim izlože opterećenju, što uzrokuje širenje pukotine duž ljepila. Tijekom eksperimenta kontinuirano se mjeri pomak, sila i duljina pukotine. Koristeći ove podatke, lomna žilavost ljepila se može izračunati prema postupcima navedenim u odgovarajućem ISO standardu (BS ISO 25217: 2009). Proračuni se temelje na jednostavnoj grednoj teoriji i linearno-elastičnoj mehanici loma. U ovom radu predstavit ćemo standardnu metodu za izvođenje DCB testa, a potom i metodu obrade podataka potrebnu za izračun lomne žilavosti, što odgovara kritičnoj promjeni oslobođene energije (eng. Critical Energy Release Rate). Eksperimenti su izvedeni za ljepilo SikaPower® 4720, s kontroliranom debljinom ljepila između aluminijskih pločica. Nakon razdoblja stvrdnjavanja prema preporuci proizvođača ljepila, DCB uzorci su preko zglobnog prihvata šarkama opterećeni vlačnom silom s kidalice. Opterećenje na kidalici se nanosi kontrolom pomaka, tako da pri monotonom povećanju pomaka najprije imamo povećanje opterećenja, a kada se pukotina počne širiti, naneseno opterećenje pada. Koristeći optički mjerni sustav GOM Aramis, tijekom eksperimenta mjereno je polje pomaka, koje je onda korišteno za mjerenje stvarnog pomaka aluminijskih pločica (umjesto onog zabilježenog na kidalici) i položaja vrha pukotine. Nakon sinkronizacije mjerenja različitih uređaja određena je lomna žilavost ljepila i izvršena statistička analiza rezultata

Lung Carcinoma

Rak pluća zloćudni je epitelni tumor koji raste polagano i podmuklo, često bez simptoma, brzo se širi u druge organe, a rezultati liječenja su skromni. Incidencija raka pluća u svijetu i u nas neprestano raste. Incidencija raka pluća u Hrvatskoj u 1998. godini iznosila je 55,6/100.000, a mortalitet je iznosio 53,7/100.000 stanovnika. Pušenje cigareta navodi se kao glavni rizični čimbenik u nastanku raka pluća. SZO klasificirala je rak pluća prema histološkoj slici u četiri skupine: rak pločastih stanica, rak malih stanica, adenokarcinom, rak velikih stanica. Kliničke manifestacije raka pluća ovise o lokalizaciji i veličini primarnog tumora, njegovoj propagaciji na okolne strukture u toraksu, pojavi regionalnih i udaljenih metastaza, vrsti tumora, imunosnom stanju organizma, dosadašnjim i sadašnjim bolestima, profesionalnoj izloženosti etiološkim čimbenicima, životnim navikama (pušenju), spolu, dobi i komplikacijama samog tumora. U dijagnostici raka pluća rabe se različite metode: radiološke, endoskopske, citološke/histološke, scintigrafske itd. Nemikrocelularni karcinom pluća klasificira se po TNM klasifikaciji u četiri klinička stadija, a mikrocelularni rak u dva stadija: ograničena bolest i proširena bolest. U liječenju se rabe ove metode: kirurška, radioterapija, kemoterapija, međusobna kombinacija svih spomenutih i simptomatsko liječenje. Odabir pojedinog načina liječenja ovisi o kliničkom stadiju.Lung carcinoma is a malignant epithelial tumour with slow and perfidious growth, often without symptoms, quickly spreading in other organs, while the results of treatment are modest. Incidence of lung carcinoma in the world and in our country is constantly rising. In Croatia, in the year 1998, the incidence was 55.6/100,000, and mortality 53.7 on 100,000 inhabitants. Smoking is stated as the main risk factor in the occurrence of lung carcinoma. The WHO classified it according to histological features in 4 groups: the carcinoma of platelet cells, the carcinoma of small cells, adenocarcinoma, the carcinoma of large cells. Clinical manifestations of the lung carcinoma depend on: the site and size of the primary tumour, its propagation to neighboring structures in the thorax, emergence of regional and distal metastases, the type of the tumour, immunological status of the organism, prior and current diseases, life style (smoking), gender, age and complications of the tumour itself. In the diagnostics of the lung cancer various methods are applied: radiological, endoscopic, cytological/ histological, scintrigraphic, etc. Nonmicrocelluar lung carcinoma is classified according to the TNM classification into four clinical stages, and microcellular type into two stages: limited disease and spread disease. In treatment are used the following methods: surgery, radiotherapy, chemotherapy, combination of all the mentioned and symptomatic treatment. The choice of a particular way of treatment depends on clinical stage

Klinička slika plućne tuberkuloze na kraju drugog tisućljeća

Over the last 120 years, a great progress has been made in the diagnosis and treatment of pulmonary tuberculosis. In Western Europe, the incidence of pulmonary tuberculosis was 700/100,000 at the beginning, and 10-20/100,000 at the end of the 20th century. Changes in the epidemiological pattern entailed modifications in the clinical picture of pulmonary tuberculosis over the mentioned period of time, so that at the end of the century (and millennium) four forms of the disease could be defined: 1) active pulmonary tuberculosis in patients with post-tuberculosis sequels; 2) active pulmonary tuberculosis not associated with other diseases; 3) active pulmonary tuberculosis associated with chronic diseases; and 4) active pulmonary tuberculosis in immunocompromised patients. It is emphasized that an increase in the number of group 3 and 4 active pulmonary tuberculosis patients should be expected in the third millennium. The detection and management of these patients are difficult and complex. The detection of pulmonary tuberculosis is relatively late, while the treatment often fails and leads to development of resistant Mycobacterium tuberculosis strains. The existent problems encountered in the management of tuberculosis patients could be minimized by the use of DOTS program, recommended by the World Health Organization and also by the Ministry of Health of the Republic of Croatia.U posljednjih 120 godina učinjen je velik napredak u dijagnostici i liječenju plućne tuberkuloze. Incidencija tuberkuloze u zapadnoj Europi na početku bila je 700/100.000, a na kraju stoljeća 10-20/100.000. Promjenom epidemiološke situacije kroz navedeno razdoblje mijenjala se i klinička slika tuberkuloze, koja bi se na kraju stoljeća (tisućljeća) mogla definirati u četiri oblika: 1. aktivna plućna tuberkuloza u bolesnika s poslijetuberkuloznim posljedicama; 2. aktivna plućna tuberkuloza bez drugih popratnih bolesti; 3. aktivna plućna tuberkuloza s popratnim kroničnim bolestima; i 4. aktivna plućna tuberkuloza u imuno kompromitiranih bolesnika. Ističe se kako u trećem tisućljeću treba očekivati porast bolesnika s aktivnom plućnom tuberkulozom treće i četvrte skupine. Napominje se kako je otkrivanje i liječenje ovih bolesnika teško i složeno. Tuberkuloza se otkriva relativno kasno, liječenje je često neuspješno i brzo dovodi do razvoja rezistentnih sojeva Mycobacterium tuberculosis. Primjenom programa DOTS koji preporuča Svjetska zdravstvena organizacija i Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske postojeći bi se problemi u zbrinjavanju tuberkuloznih bolesnika mogli svesti na najmanju moguću mjeru

Patofiziologija pleuralnog prostora

According to recent concepts, pleura is defined as an organ with its own biological and functional properties. Pleura is located between two anatomically and functionally different parts of the integral thoracopulmonary system. One is the thorax, which has an active and driving role in the process of ventilation, and the other are the lungs, which passively follow thoracic movements. The balance of the thoracopulmonary system can be compromised by a number of primary and even more commonly secondary pathologic processes of the pleura that can manifest in the form of pleural effusions, air in the pleural cavity, pleural cavity obliteration, or a combination of these phenomena. Variation in the histologic structure of the visceral and parietal pleura, intracavitary fluid exchange, and pathogenesis of pleural effusions are presented. The presence of air in the pleural cavity indicates total disintegration of the thoracopulmonary system and substantially impedes the respiratory function of the lungs. Pleural obliteration or adhesions result in partial or complete pleural space reduction and, depending on the extension and localization of adhesions, cause restriction or restriction-obstruction ventilation disturbances, modify lung hemodynamics, and with time lead to pulmonary hypertension and chronic pulmonary heart. The development of permanent anatomical and functional lesions of the thoracopulmonary system can be timely prevented by an early diagnosis and appropriate treatment of pleural changes.Pleura se prema novijim shvaćanjima definira kao organ koji ima svoja biološka i funkcijska svojstva. Pleura je smještena između dvaju anatomski i funkcijski različitih dijelova jedinstvenog torakopulmonalnog sustava. Jedan je toraks koji ima djelatnu i pokretačku ulogu u procesu ventilacije, a drugi su pluća koja pasivno prate pokrete toraksa. Ravnotežu torakopulmonalnog sustava mogu narušiti različiti primarni, ali češće sekundarni patološki procesi pleure, koji se mogu očitovati u obliku izljeva u pleuralnom prostoru, zraka u pleuralnom prostoru, obliteracijom pleuralnog prostora ili kombinacijom spomenutih pojava. Prikazane su raznolikosti u histološkoj građi visceralne i parijetalne pleure, zatim izmjena tekućine u pleuralnom prostoru, te patogeneza pleuralnih izljeva. Zrak u pleuralnom prostoru označava potpun raspad torakopulmonalnog sustava i bitno narušava respiracijsku funkciju pluća. Obliteracije ili priraslice djelomice ili potpuno smanjuju pleuralni prostor, a ovisno o proširenosti i lokalizaciji priraslica uzrokuju restrikcijske ili restrikcijsko-opstrukcijske smetnje ventilacije, mijenjaju plućnu hemodinamiku i s vremenom dovode do plućne hipertenzije i kroničnog plućnog srca. Ranom dijagnostikom, a potom i liječenjem pleuralnih promjena može se na vrijeme zaustaviti nastanak trajnih anatomskih i funkcijskih promjena torakopulmonalnog sustava

Ovisnost čvrstoće spoja s moždanikom o temperaturi pri rotacijskom zavarivanju

The system for measuring the welding temperature with measuring probes has been developed for the requirements of this but also of future research (at the Faculty of Forestry and Wood Technology, University of Zagreb). The research is based on determining the welding temperature and its impact on the joint strength or the embedded force of the dowel. Based on research results, the impact of the dowel rotation frequency and temperature on the joint strength has been determined. The measured welding temperature increased as the rotation frequency increased (the rotation frequencies of 865 min-1 and 1520 min-1 were used in the research). The maximum welding temperature in pine samples welded at the rotation frequency of 1520 min-1 amounts to 217 °C, while in samples welded at the rotation frequency of 865 min-1 it amounts to 179 °C (weld penetration of 20 mm). The maximum welding temperature in beech samples welded at the rotation frequency of 865 min-1 amounts to 181 °C, and 213 °C at the rotation frequency of 1520 min-1 (weld penetration of 20 mm). The impact of the wood type on the welding temperature has not been proven. In order to avoid difficulties encountered in contact measurement of the welding temperature, a heat transfer model was developed for a more precise determination of the welding temperature.Za potrebe ovoga, ali i budućih istraživanja na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu razvijen je sustav za mjerenje temperature zavarivanja uz pomoć mjernih sondi. Istraživanje se temelji na određivanju temperature zavarivanja te na njezin utjecaj na čvrstoću spoja odnosno na izvlačnu silu moždanika. Na temelju rezultata istraživanja utvrđen je utjecaj frekvencije vrtnje moždanika i temperature na čvrstoću spoja. S povećanjem frekvencije vrtnje povećava se i izmjerena temperatura zavarivanja (u istraživanju su primijenjene frekvencije vrtnje od 865 min-1 i 1520 min-1). Najveća temperatura zavarivanja uzoraka borovine frekvencijom vrtnje od 1520 min-1 iznosila je 217 °C, dok je za uzorke zavarene frekvencijom vrtnje od 865 min-1 najviša temperatura zavarivanja iznosila 179 °C (dubina zavarivanja bila je 20 mm). Za uzorke bukovine zavarene frekvencijom vrtnje od 865 min-1 najviša temperatura iznosila je 181 °C, dok je za uzorke zavarene frekvencijom vrtnje od 1520 min-1 najviša temperatura zavarivanja bila 213 °C (dubina zavarivanja iznosila je 20 mm). Utjecaj vrste drva na temperaturu zavarivanja nije dokazan. Kako bi se izbjegle poteškoće pri kontaktnom mjerenju temperature zavarivanja, radi preciznijeg određivanja temperature zavarivanja razvijen je model prijenosa topline

Istraživanje rastavljivih kutnih L-sastava namještaja za odlaganje

This research is based on the testing of the impact of the board (particleboard and medium density fiberboard (MDF)) and hardware type used to connect the sides and the bottom or top of the storage furniture on the joint strength. The hardwares of the following trade mark were used: the confirmat screw, Minifix, Maxifix, Stablofix, RV and Solo 32. Such hardwares make it possible to disassemble the furniture as well as to assemble it (when moving the furniture) without reducing joint strength when reassembling it due to wear and tear on the material (with the exception of the confirmant screw). Research results showed that assemblies with the Maxifix hardware installed in the MDF base exhibited the highest values of bending moment (the average bending moment of 85.88 Nm). On the other hand, assemblies with the Minifix hardware installed in the particleboard exhibited the lowest values of bending moment (over three times lower than the Maxifix) (the average bending moment of 24.50 Nm). Assemblies with the confirmat screw exhibited satisfactory results, although, aesthetic requirements seem to be the main problem here (the average bending moment of 40.38 Nm for the particleboard and of 64.24 Nm for the MDF).Istraživanje se temelji na ispitivanju utjecaja vrste drvne ploče (iverice i MDF ploče) i tipa okova koji služi za povezivanje stranice i poda ili stropa namještaja za odlaganje na čvrstoću kutnog spoja. Kao spojni okov rabljeni su oni trgovačkog naziva confirmat vijak, minifix, maxifix, stablofix, RV i solo 32. Navedeni okov omogućuje rastavljanje i sastavljanje namještaja (npr. prilikom selidbe namještaja) a da pri ponovnom sastavljanju ne bude narušena čvrstoća spoja zbog habanja materijala (izuzetak je confirmat vijak). Prema rezultatima istraživanja, najveće vrijednosti momenta savijanja zabilježene su u sastava s maxfix okovom ugrađenim u podlogu od MDF ploče (prosječni moment savijanja 85,88 Nm). Najmanje vrijednosti momenta savijanja (preko tri puta manje u usporedbi s maxifixom) izmjerene su za sastav s minifix okovom koji je ugrađen u ploču ivericu (prosječni je moment savijanja 25,40 Nm). Spojevi s confirmat vijkom pokazuju zadovoljavajuće rezultate momenta savijanja, ali su estetski zahtjevi glavni problem tog načina povezivanja elemenata (prosječni moment savijanja za troslojnu ploču ivericu iznosi 40,38 Nm, a prosječni je moment savijanja za MDF ploče 64,24 Nm)