58 research outputs found
MoguÄnosti upravljanja materijalnim troÅ”kovima anestezije analizom razliÄitih anestezioloÅ”kih tehnika
The must of material cost rationalization in medical practice has stimulated the authors to analyze the structure of material expenses of spinal and general anesthesia on a model of arthroscopic knee surgery. The aim was to determine whether the cost of spinal anesthesia was still lower than that of general anesthesia after the introduction of expensive atraumatic needles. In addition, we were interested in the extent to which our daily practice correlated with that in industrialized countries and what were the possibilities of cost rationalization. Using retrograde analysis of two comparable groups of 40 patients each, submitted to arthroscopic knee surgery in general or spinal anesthesia, the anesthesia material expenses were divided into variable and constant expenses that are partially common to both types and partially specific for each type of anesthesia. The sums of variable and specific expenses were compared between the two types of anesthesia, amounting to 78,26 HRK for spinal anesthesia and 115,19 HRK for general anesthesia. There were no major operative or postoperative complications in either patient group. As only 40% of the procedures were performed in spinal anesthesia, whereas the respective figure in industrialized countries exceeds 70%, there is obviously much room for savings. If the percent of the procedures performed in spinal anesthesia were increased to the feasible 60%, a saving of 1470 HRK would be achieved exclusively in knee arthroscopy surgery, considering that some 200 procedures have been performed per year.Imperativ racionalizacije materijalne potroÅ”nje u medicinskoj praksi potaknuo je autore da na modelu artroskopske operacije koljena analiziraju strukturu materijalnih troÅ”kova spinalne i opÄe anestezije. Cilj je bio utvrditi je li spinalna anestezija i nakon uvoÄenja skupih atraumatskih igala i dalje jeftinija od opÄe anestezije. Zanimalo nas je kako naÅ”a dnevna praksa korelira s onom u razvijenim zemljama i koje su moguÄnosti racionalizacije. Retrogradnom analizom dviju usporedivih skupina od po 40 bolesnika artroskopiranih u opÄoj, odnosno spinalnoj anesteziji materijalni troÅ”kovi anestezije podijeljeni su na varijabilne i stalne, od kojih je dio univerzalan za obje anestezije, a dio specifiÄan za svaki tip anestezije. UsporeÄivane su sume varijabilnih i specifiÄnih troÅ”kova dvaju tipova anestezije koje za spinalnu anesteziju iznose 78,26 kn, a za opÄu 115,19 kn. Ni u jednoj skupini nisu zabilježene znaÄajne operacijske ili poslijeoperacijske komplikacije. Kako je od spomenutih operacija samo 40% operirano u spinalnoj anesteziji, dok je prosjek razvijenih zemalja iznad 70%, postoji dosta prostora za uÅ”tedu. Samo na artroskopijama koljena kojih se godiÅ”nje radi oko 200 uÅ”tedjelo bi se 1470 kn kad bismo postotak operiranih u spinalnoj anesteziji podigli na realno ostvarivih 60%
Djelovanje upuhivanja ugljiÄnog dioksida u trbuÅ”nu Å”upljinu kod laparoskopskih kolecistektomija na arterijski tlak u pretilih i nepretilih bolesnika
The effect of carbon dioxide induced pneumoperitoneum and anti-Trendelenburg.s position on arterial pressure was retrospectively analyzed in 34 patients with cholelithiasis and overweight and 34 patients with cholelithiasis and normal body weight. According to general condition, all patients belonged to ASA II and ASA III groups. Upon induction in general endotracheal balanced anesthesia, patients received intermittent positive pressure ventilation. At the time of arterial pressure measurement, the following parameters were determined: respiratory volume 12 mL kg-1 body weight, respiration rate 12 breaths per minute, and inhalation to exhalation time ratio I:E=1:2. Arterial pressure was measured by automated noninvasive method in horizontal position before induction in general anesthesia (T1), upon induction in general anesthesia (T2), upon carbon dioxide inflation into abdominal cavity and antiĀTrendelenburg.s position at 25Ā° (T3), upon carbon dioxide deflation from abdominal cavity (T4), and upon completion of the operation and patient extubation (T5). Arterial pressure showed a statistically significant increase after carbon dioxide inflation and a statistically significant decrease upon carbon dioxide deflation (p<0.002 both) in both study groups. In overweight patients, both systolic and diastolic pressure increased with carbon dioxide induced pneumoperitoneum to a mean value of 167Ā±18 mm Hg and 102Ā±10 mm Hg, respectively, as measured at T3. In the group of patients with normal body weight, the respective pressure values were 156Ā±19 mm Hg and 98Ā±9 mm Hg at the same time point.Retrospektivno je analizirano djelovanje pneumoperitoneuma izazvanog ugljiÄnim dioksidom i anti-Trendelenburgova položaja na arterijski tlak u 34 bolesnika s kolelitijazom i prekomjernom tjelesnom težinom i 34 bolesnika s kolelitijazom i normalnom tjelesnom težinom. Svi su bolesnici prema opÄem stanju pripadali skupinama ASA II. i ASA III. Nakon uvoda u opÄu endotrahealnu balansiranu anesteziju bolesnici su umjetno ventilirani intermitentnim pozitivnim tlakom (IPPV). U vrijeme mjerenja arterijskog tlaka zabilježeni su slijedeÄi parametri: respiracijski volumen 12 mL kg-1 tjelesne težine, frekvencija disanja 12 udisaja u minuti, odnos udisajnog i izdisajnog vremena I:E=1:2. Arterijski tlak mjeren je automatski neinvazivno u vodoravnom položaju prije indukcije u opÄu anesteziju (T1), nakon uvoda u opÄu anesteziju (T2), nakon upuhivanja ugljiÄnog dioksida u trbuÅ”nu Å”upljinu i anti-Trendelenburgova položaja od 25o (T3), nakon ispuhivanja ugljiÄnog dioksida iz trbuÅ”ne Å”upljine (T4) i nakon zavrÅ”etka operacije i ekstubacije bolesnika (T5). Arterijski tlak nakon upuhivanja ugljiÄnog dioksida u trbuÅ”nu Å”upljinu pokazao je statistiÄki znaÄajan porast (p<0,002) u obje analizirane skupine. Nakon ispuhivanja ugljiÄnog dioksida iz trbuÅ”ne Å”upljine u obje analizirane skupine arterijski tlak je pokazao statistiÄki znaÄajan pad (p<0,002). SistoliÄni tlak u bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom je porastao nakon pneumoperitoneuma izazvanog ugljiÄnim dioksidom, srednja vrijednost 167Ā±18 mm Hg (T3). DijastoliÄni tlak u istih bolesnika je takoÄer porastao, srednja vrijednost 102 Ā±10 mm Hg (T3). U skupini bolesnika normalne tjelesne težine sistoliÄni je tlak dosegao srednju vrijednost od 156Ā±19 mm Hg, a dijastoliÄni 98Ā±9 mm Hg u isto mjerno vrijeme
Palijativna skrb kao javnozdravstveni prioritet Bjelovarsko-bilogorske županije
MeÄu brojnim zdravstvenim prioritetima u Hrvatskoj palijativna skrb, odnosno briga za oboljele u zavrÅ”nom stadiju neizljeÄive bolesti, relativno je kasno prepoznata te joÅ” uvijek nisu uspostavljeni odgovarajuÄi institucionalni oblici takve skrbi unutar sustava javnog zdravstva. Upravo stoga Županijski tim za zdravlje BBŽ odluÄio je meÄu zdravstvene prioritete županije uvrstiti i prioritet poboljÅ”anja skrbi za one koji boluju od neizljeÄivih bolesti u svom zavrÅ”nom stadiju. NajÄeÅ”Äe se radi o oboljelima od zloÄudnih bolesti koje, nažalost, pogaÄaju sve uzraste pa i djecu, ali isto tako postoje i nemaligne kroniÄne bolesti progresivnog i fatalnog tijeka za koje nema drugih metoda lijeÄenja osim metoda palijativne medicine (npr. amiotrofiÄna lateralna skleroza)
PAINFUL NEUROPATHY OF THE LINGUAL NERVE ā A CASE REPORT
Prikazan je sluÄaj Å”ezdesetdvogodiÅ”nje bolesnice s karakteristiÄnom kliniÄkom slikom kroniÄne neuropatske orofacijalne boli u inervacijskom podruÄju lingvalnog živca. Medicinska dokumentacija pokazuje da je bolesnica tijekom Å”estogodiÅ”njeg lijeÄenja uÄinila brojne kliniÄke preglede kao i laboratorijske, ultrazvuÄne, radioloÅ”ke, neuroradioloÅ”ke i endoskopske pretrage u cilju pronalaženja moguÄeg patoloÅ”kog procesa u podlozi neuropatske boli. Upotrebom razliÄitih analgetika i koanalgetika postignuta je tek djelomiÄna analgezija. Razlozi za to mogu se pripisati nedostatku dobre komunikacije s bolesnicom, nedostatku defi niranih lako primjenjivih dijagnostiÄkih kriterija i metoda, nedostatnoj edukaciji o boli u dodiplomskoj nastavi, te nedostatku analgetika i koanalgetika koji bi bili uÄinkovitiji, sigurniji i s manje nuspojava. JoÅ” jednu od znaÄajnih prepreka donosi i neusklaÄenost terapijskih algoritama i smjernica za propisivanje lijekova struÄnih druÅ”tava i propisa nacionalnog zavoda za zdravstveno osiguranje.In this paper, we present a case of a female 62-year-old patient with a characteristic clinical picture of chronic neuropathic orofacial pain in the lingual nerve innervation area. During six years of treatment, the patient had undergone numerous diagnostic tests, which were normal. By using different analgesics and co-analgesics, partial analgesia was achieved. The reasons for this could be the lack of appropriate communication with the patient, absence of validated and diagnostic criteria and methods easily applicable in clinical practice, insuffi cient education in pain management through undergraduate medical studies, as well as shortage in analgesics and co-analgesics that would be more effi cient, safer and with fewer side effects. Another major obstacle originates from the mismatch in therapeutic algorithms and prescribing guidelines favored by professional societies and those regulated by the National Institute of Health
COMPASSION AS THE ADDED VALUE OF HEALTH CARE
Tijekom posljednjih godina objavljen je veliki broj radova koji prouÄavaju uÄinke razliÄitih emocionalnih interakcija izmeÄu zdravstvenih djelatnika i bolesnika na ishode lijeÄenja, cijenu ukupne skrbi te uÄinke na same zaposlenike u zdravstvu. Interes za ovo podruÄje dijeli i Å”ira javnost zbog raÅ”irenog miÅ”ljenja kako se suvremena medicina suviÅ”e depersonalizirala i distancirala od emocionalne ukljuÄenosti i suosjeÄajnosti. Tako nastaje nova znanstvena disciplina ākompasionomikaā (engl. Compassionomic) koja prouÄava mehanizme djelovanja i uÄinke na ishod lijeÄenja suosjeÄajnog pristupa u zdravstvenoj skrbi. Istraživanja ukazuju da se pozitivni uÄinci na ishod bolesnika lijeÄenih u okruženju koje njeguje kulturu suosjeÄajnosti i brižnosti postižu veÄim stupnjem povjerenja, time snažnijom mobilizacijom neuro-endokrinih i imunoloÅ”kih mehanizama obrane te boljim pridržavanjem terapijskih preporuka. Time se poboljÅ”ava kvaliteta te istovremeno smanjuje cijena lijeÄenja. Pritom je važno defi nirati pojam suosjeÄajnosti (engl. Compassion) koji u ovom kontekstu znaÄi ne samo suosjeÄanje s patnjom (empatiju) veÄ i spremnost aktivnog Äinjenja da se pacijentu pomogne. Preliminarna istraživanja pokazuju da bolji ishod lijeÄenja kao rezultat veÄeg emocionalnog i struÄnog angažmana zdravstvenim djelatnicima dolazi kao nagrada koja im pruža ispunjenje i time ukupno manji stres izgaranja. Ovakav koncept u mnogome je joÅ” hipotetiÄan. MeÄutim, ako su pretpostavke o āmultiplicirajuÄemā pozitivnom uÄinku suosjeÄajnosti na sve zainteresirane strane zdravstvenog sustava toÄne, tada se nameÄe potreba kreiranja i provedbe odgovarajuÄih edukacijskih programa, kako bi se osnažio terapijski pristup koji ukljuÄuje aktivnu suosjeÄajnost. UÄinkovitost takvih programa može se mjeriti pomoÄu odgovarajuÄih alata koji mjere indikatore zadovoljstva pacijenata, zdravstvenih djelatnika i treÄeg sektora kao i indikatore ishoda lijeÄenja Äime ulazimo u podruÄje medicine utemeljene na dokazima. SuosjeÄajni pristup u lijeÄenju svoje mjesto ima u svakoj medicinskoj djelatnosti, kako kurativnoj tako i palijativnoj, jer u svojoj biti njeguje holistiÄki pristup s bolesnikom u srediÅ”tu, s punom druÅ”tvenom odgovornoÅ”Äu i visokim moralnim i etiÄkim standardima struke.In the past few years, there were many papers in the biomedical literature studying the effects of various emotional interactions between healthcare professionals and patients regarding treatment outcomes, total cost of care and effects on healthcare workers themselves. The interest in this area is also shared by the wider public because of the widespread belief that modern medicine has become depersonalized and distant from emotional involvement and compassion. Today, there is considerable evidence from relevant research suggesting that compassionate care brings additional value to therapeutic procedures. The study of these benefi ts, their mechanisms of action and effects on treatment outcome, as well as on healthcare providers is called ācompassionomicsā. Compassion in this context means not only emotional response to the otherās suffering, but also the willingness to help the patient. By contrast, the term empathy, often used as a synonym of the concept of compassion, refers only to understanding and being affected with the otherās suffering. Positive effects on the outcome of patients treated in an environment that fosters a culture of compassionate care are likely to be achieved through a greater degree of trust between physicians and other healthcare professionals and patients, resulting in stronger mobilization of neuroendocrine and immune defense mechanisms that can contribute to healing or alleviating the symptoms of the disease. Better compliance to therapeutic recommendations has also been noted. These favorable effects are also refl ected in reducing the length of hospital stay and frequency of readmission, thus reducing the cost of treatment. Although it may seem that relationship to patients involving more emotion and compassion would lead healthcare workers faster to burnout syndrome, preliminary research suggests the opposite. It is interpreted by the fact that better outcome of treatment as a result of the more emotional and professional involvement of healthcare professionals comes as a reward
that provides fulfi llment of their human and professional mission and thus ultimately causes less pronounced burnout syndrome. All of this is the backbone of the theory of āmultiplyingā the positive effect of compassion on all stakeholders in healthcare. If this theory is correct, then there is the need for creation and implementation of appropriate educational programs through which a therapeutic approach based on the culture of active and effective compassion will be designed. The effectiveness of such programs can be measured by appropriate tools that measure patient satisfaction, satisfaction of healthcare professionals and other interested parties. More objective indicators can be obtained by measuring the outcome of treatment, thus entering the sphere of the evidence-based medicine. In many aspects, this concept is still hypothetical and based in particular on observational studies. Compassionomics strives to make this area a subject of serious scientific expertise in which it is increasingly successful. Active compassion has its place in every medical activity, both curative and palliative, because it cares for the holistic approach with the patient in the center, with full social responsibility and high moral and ethical standards of profession. Since all healthcare systems, including ours, are constantly in the midst of increased needs and limited resources, the understanding of the multiple positive effects of compassion offers new hope for rationalization and sustainability of the healthcare system and its further development in the direction of increasing humanity
UÄestalost konverzije epiduralne analgezije u regionalnu ili opÄu anesteziju kod carskog reza
Introduction: Epidural analgesia is acknowledged as the most common method
of analgesia during labor. If emergent Caesarean section (CS) is indicated in parturient with existing
labor epidural, the need for conversion from epidural analgesia to regional (RA) or general anesthesia
(GA) increases accordingly. Recent guidelines suggest the rate of conversion to general anesthesia
shows the quality of obstetric anesthesia care and should be under 5%.
The aim: The aim of this study is to determine the conversion rate from epidural analgesia to Caesarean
section anesthesia in āSveti Duhā University Hospital Zagreb in order to enhance the quality
of anesthetic care for obstetric patients.
Methods: We retrospectively included in the study all parturients who received epidural labor analgesia
but needed subsequent regional or general anesthesia for Caesarean section in our institution
for the period of 1st January 2021 to 31st December 2021. After the data analysis on the conversion
rate from epidural analgesia to Caesarean section anesthesia had been performed, we compared our
data to current standards and relevant literature findings.
Results: Altogether 1202 epidural catheters were placed for labor analgesia in the study period,
and in 199 of these cases, the emergent Caesarean section was indicated. Epidural analgesia was converted
to epidural anesthesia (EA) in 153 (76,9%) parturients, to general anesthesia in 40 (20,1%), and
to spinal anesthesia (SA) in six (3%) parturients. After comparison with recommended quality standards
and with the results of similar studies by other authors, our findings show a significantly higher
rate of conversion from epidural analgesia to general anesthesia than has been desirable since then.
Conclusion: In order to reach the required quality standards regarding the conversion rate from
epidural analgesia to Caesarean section anesthesia, it is necessary to improve the organization of the
work of the obstetric anesthesiology team according to the principle of subspecialization. It is imperative
to implement the best clinical practice protocols for obstetric anesthesiologists, but also to
enhance the communication and coordination with the obstetric team.Uvod: Epiduralna analgezija za poroÄaj danas je najÄeÅ”Äa metoda analgezije tijekom poroÄaja. ZahvaljujuÄi tome sve
ÄeÅ”Äe se javlja potreba za konverzijom iz epiduralne analgezije u regionalnu ili opÄu anesteziju u sluÄaju indikacije za hitni
carski rez.
Prema standardima kvalitete konverzija u opÄu anesteziju ne bi trebala prelaziti 5%.
Cilj: Na vlastitom uzorku provesti analizu prakse konverzije epiduralne analgezije u anesteziju za carski rez retrospektivnom
analizom jednogodiÅ”njeg razdoblja kako bi se utvrdila podruÄja za poboljÅ”anjem u dnevnoj praksi.
Ispitanici i metode: Analizirana je uÄestalost i konverzije epiduralne analgezije u regionalnu ili opÄu anesteziju u razdoblju
od 01. 01. 2021. do 31. 12. 2021. Dobiveni podaci o uÄestalosti konverzije u pojedinu vrstu anestezije za carski rez usporeÄeni
su sa standardom kao i podacima sliÄnih istraživanja.
Rezultati: Tijekom ispitivanog razdoblja stavljena su 1202 epiduralna katetera za analgeziju poroÄaja od Äega je u 199
sluÄajeva nastupila indikacija za hitni carski rez te je epiduralna analgezija u 153 (76,9%) sluÄaja konvertirana u epiduralnu
anesteziju, u 40 (20,1%) sluÄajeva u opÄu anesteziju i u 6 (3%) sluÄajeva u spinalnu anesteziju. Usporedba dobivenih rezultata
s rezultatima drugih autora kao i zadanim standardima kvalitete ukazuje na znaÄajno viÅ”u uÄestalost konverzije epiduralne
analgezije u opÄu anesteziju u odnosu na poželjno.
ZakljuÄak: Za približavanje svjetskim standardima kvalitete opstetriÄke anestezije u segmentu konverzije epiduralne
analgezije u anesteziju za carski nužno je unaprijediti organizaciju rada opstetriÄkog anestezioloÅ”kog tima prema principu
subspecijalizacije. Potrebno je uvesti jasne zajedniÄke protokole za rad opstetriÄkih anesteziologa te unaprijediti komunikaciju
i koordinaciju s opstetriÄkim timom
Specific Features of Patient Safety Culture at the Bjelovar General Hospital and Hospitals of Similar Profile
Za poboljÅ”anje bolesnikove sigurnosti od presudne je važnosti stvaranje kulture bolesnikove sigurnosti u zdravstvenim organizacij ama meÄu zdravstvenim djelatnicima svih profi la. Za procjenu ili mjerenje kulture bolesnikove sigurnosti razvij en je niz alata. NajÅ”ire se primjenjuje Upitnik o kulturi bolesnikove sigurnosti u bolnici (HSOPSC), razvij en u okviru Agencij e za istraživanje i kvalitetu zdravstvene skrbi (Agency for Healthcare Research and Quality ā AHRQ). Cilj rada bio je da se primjenom AHRQ upitnika procij eni stanje kulture bolesnikove sigurnosti u OpÄoj bolnici Bjelovar i dvij e sliÄne bolnice u Hrvatskoj te utvrde parametri kulture bolesnikove sigurnosti kljuÄne za izgradnju cjelovitog sustava bolesnikove sigurnosti na bolniÄkoj razini. Ispitivanje je obuhvatilo zdravstvene djelatnike tri opÄe bolnice u Hrvatskoj koji su dragovoljno i anonimno ispunili hrvatski prij evod upitnika (HSOPSC). Podaci su statistiÄki obraÄeni te je za svako pitanje prikazan omjer pozitivnih, negativnih i neutralnih stavova. UsporeÄena je i statistiÄka znaÄajnost razlika u ocjeni stanja bolesnikove sigurnosti na odjelima te broju prij avljenih neželjenih dogaÄaju izmeÄu naÅ”ih ispitanika i ispitanika iz 885 ameriÄkih bolnica. Rezultati ukazuju na statistiÄki znatno nižu uÄestalost prij avljivanja neželjenih dogaÄaja naÅ”ih ispitanika u odnosu na ameriÄke, dok u ocjeni stanja bolesnikove sigurnosti na naÅ”im odjelima nema statistiÄki znaÄajne razlike. Analizom odgovora na 42 pitanja uoÄene su neke pozitivne osobine kulture bolesnikove sigurnosti u anketiranim bolnicama, ali i one kritiÄne koje valja poboljÅ”ati, a to su: nekažnjavajuÄi pristup neželjenom dogaÄaju, uÄestalost prijavljivanja neželjenih dogaÄaja, komunikacij ska otvorenost, timski rad, rukovoÄenje i popunjenost osobljem.Background. For improvement of patient safety it is of the utmost importance to create patient safety culture (PSC) in healthcare organizations and among all profi - les of health workers. A range of tools was developed for evaluation or measurement of PCS. The most widely used one is the HSOPSC developed at the Agency for Healthcare Research and Quality (AHRQ). Aim of study. To estimate the state of PCS in Bjelovar General Hospital and two similar hospitals in Croatia by applying HSOPSC, and to determine the key parameters of PSC crucial for development of an integral patient safety system at the hospital level. Methods. The research covered health workers in three general hospitals in Croatia, who voluntarily and anonymously fi lled in the Croatian version of the HSOPSC. Data analyze shows the ratio of positive, negative and neutral att itudes for each question. Statistically signifi cant diff erence in the assessment of the state of patient safety in their departments and the number of adverse events reported were compared between Croatian and US sample. Results and conclusion. The results indicate a statistically signifi cant lower incidence of adverse events reporting of our respondents in relation to the US while in assessing the state of patient safety in their departments there was no statistically signifi cant diff erence. Analysis of the responses to 42 HSOPSC questions shows some positive characteristics of PSC in the surveyed hospitals, but also those that are critical and that should be improved. These are: nonpunitive response to error, adverse events reporting, communication openness, teamwork, leadership, and staffi ng
Spinalnom anestezijom inducirana hipotenzija u opstetriciji: prevencija i terapija
Regional centro-axial anaesthesia, primarily spinal block, is the preferred method of anaesthesia for elective caesarean section because it entails fewer risks for the mother and the foetus compared to general anaesthesia. The most common side effect associated with spinal block is hypotension due to sympatholysis, occurring in up to 75% of cases. Spinal block-induced sympatholysis leads to vasodilatation and consequently causes maternal hypotension, which may compromise uterine blood flow and foetal circulation, and thus cause foetal hypoxia, bradycardia and acidosis. The selection of the most efficient treatment strategy to achieve haemodynamic stability during spinal anaesthesia
for caesarean section continues to be one of the main challenges in obstetric anaesthesiology. A number of measures for the prevention and treatment of spinal block-induced hypotension are used in clinical practice, such as preloading and coloading with crystalloid and/or colloid infusion, wrapping of lower limbs with compression stockings or bandages, administering an optimal dose of local anaesthetic and achieving an optimal spinal block level, left tilt positioning, and administering inotropes and vasopressors. Instead of administering vasopressors after a drop in blood pressure has already occurred,
the latest algorithms recommend a prophylactic administration of vasopressor infusion. The preferred vasoconstrictor in this case is phenylephrine, which is associated with a lower incidence of foetal acidosis, and maternal nausea and vomiting compared to other vasoconstrictors.Regionalna centroaksijalna anestezija, prvenstveno spinalni blok, danas je metoda izbora za anesteziju pri elektivnom carskom rezu jer nosi manje rizike za majku i fetus u odnosu na opÄu anesteziju. NajÄeÅ”Äa komplikacija spinalnog bloka je hipotenzija koja se javlja u jedne do tri Äetvrtine sluÄajeva uslijed simpatikolize. Simpatikoliza inducirana spinalnim blokom dovodi do vazodilatacije te na taj naÄin uzrokuje hipotenziju u majke Å”to može kompromitirati uterini protok krvi i fetalnu
cirkulaciju uzrokujuÄi fetalnu hipoksiju, bradikardiju i acidozu. Potraga za najefikasnijom terapijskom strategijom kako bi se postigla hemodinamska stabilnost tijekom spinalne anestezije za carski rez i dalje je jedan od glavnih izazova u opstetriÄkoj anesteziji. U kliniÄkoj praksi primjenjuje se viÅ”e mjera prevencije i terapije hipotenzije uzrokovane spinalnim blokom kao Å”to je prehidracija i kohidracija infuzijom kristaloida i/ili koloida, kompresija donjih ekstremiteta elastiÄnim zavojima ili Äarapama, optimiziranje doze lokalnog anestetika i visine spinalnog bloka, pozicioniranje s nagibom na lijevi bok te primjena inotropa i vazopresora. Umjesto primjene vazopresora nakon Å”to nastupi pad tlaka, noviji algoritmi preporuÄuju profilaktiÄku primjenu vazopresora u infuziji pri Äemu izbor pada na fenilefrin kao najÄeÅ”Äe koriÅ”ten vazokonstriktor jer se pokazalo da najmanje utjeÄe na pojavu fetalne acidoze te muÄnine i povraÄanja u majke u odnosu na druge vazokonstriktore
Intrapartal uterine avulsion with posterior cervical rupture
In this case study we describe an obstetric emergency of complete intrapartum left-lateral uterine avulsion, with posterior cervical rupture in a 31-year-old secundipara, following vacuum extraction. To the best of our knowledge, a similar case has not been previously reported in the literature. A live macrosomic male neonate was delivered by two tractions, with lateral episiotomy, and with shoulder dystocia that was relieved by McRobertsā and Resnikās maneuvers (Apgar score 7.8, birth weight/length 4640/57).
In our patient, the risk factors for avulsion and concomitant posterior cervical rupture included prolonged second stage of labor, delivering a macrosomic neonate in a secundipara with deflexion (parietal) in a cephalic presentation along the distended and thinned posterior uterine wall. Urgent total hysterectomy was performed in dramatical circumstances due to complete unilateral avulsion and cervical rupture, with continuous aortal compression, volume replacement and intact coagulation, which certainly contributed to the good final maternal outcome
- ā¦