Taktika provjeravanja i utvrđivanja alibija pomoću informacija iz personalnih izvora

U postupku provjeravanja i utvrđivanja alibija izuzetan značaj imaju kriminalističke aktivnosti usmjerene na prikupljanje, ocjenu i korištenje podataka iz personalnih izvora informacija. Do ovih podataka u toku kriminalističke obrade dolazi se putem prikupljanja obavijesti od građana, što u svojoj osnovi implicira pronalaženje i uzimanje izjava od osoba koje bi mogle imati određena saznanja o albiju. Polazeći od navedenog, u radu će se ukazati na taktički pristup prikupljanju obavijesti u vezi sa alibijem, i to od osoba koje se sumnjiče da su počinioci krivičnih djela, te osoba koje mogu imati neposredna ili posredna saznanja o krivičnom djelu i njegovom počiniocu. Također, personalni izvori informacija analizirat će se kroz prizmu kredibiliteta, te konstruiranja lažnog alibija

Istražna psihologija kao okvir za primjenu psihologijskih znanja i vještina u procesu kriminalističkog istraživanja / Investigative Psychology as a Framework for Applying Psychological Kowledge and Skills in Criminal Investigation Process

Rad razmatra specifičnosti istražne psihologije kao naučne discipline koja implicira koherentan konglomerat psihologijskih i kriminalističkih znanja i vještina aplikabilan u različitim stadijima procesa kriminalističkog istraživanja, a čiji primarni cilj jeste unaprjeđenje efikasnosti i efektivnosti kriminalističkog postupanja. Uzimajući u obzir činjenicu da osnovu procesa kriminalističkog istraživanja čine opažanje, prikupljanje i evaluiranje kriminalističkih informacija (kriminalističko razmišljanje) te donošenje odluka na osnovu istih, evidentno je da znanja i vještine iz oblasti psihologije imaju par excellence značaj za kriminalističke operativne i istražne procedure. Shodno tome, u fokusu rada su tri široke oblasti kriminalističke djelatnosti u kojima psihologijska znanja i vještine imaju najveći značaj: (1) ispitivanje načina i obrazaca vršenja kriminalnih aktivnosti i razjašnjavanje njihove povezanosti sa psihološkim i socijalnim karakteristikama učinitelja krivičnih djela, koje se naziva i kriminalističko profiliranje; (2) analiza procesa istraživanja krivičnih djela, obuhvatajući operativno-taktičku i istražnu komponentu kriminalističke djelatnosti; te (3) procjena kriminalističkih informacija i unaprjeđenje procesa utvrđivanja činjeničnih okolnosti koje direktno ili indirektno utječu na postojanje krivičnog djela i učinitelja. S obzirom da navedeno područje kriminalističke teorije i prakse nije dovoljno elaborirano u akademskim okvirima na regionalnom nivou, cilj rada je objasniti značaj primjene psihologijskih znanja i vještina u procesu kriminalističkog istraživanja. Pored toga, teorijski postulati sadržani u ovom radu trebaju poslužiti kao osnov za konceptualiziranje novih istraživačkih pitanja koja razmatraju primjenu psihologijskih znanja i vještina u procesu kriminalističkog istraživanja.---------------------------Work considers features of investigative psychology as a scientific discipline which implies a coherent conglomeration of psychological and investigative knowledge and skills in different stages of criminal investigation process, whose main aim is improving efficiency and effectiveness of a criminal investigation activities. Considering the fact that the observation, gathering and evaluation information (investigative reasoning), as well as information based decision making, constitute the basis of the criminal investigation process, it is obvious that psychological knowledge and skills have par excellence significance for the operational and investigative procedures. Therefore, the focus of this work is on three broad areas of criminal investigation in which psychological knowledge and skills have the greatest significance: (1) examination of styles and patterns of criminal activities and unravelling their relation to offenders' psychological and social characteristics, sometimes referred to as criminal profiling; (2) analysis of criminal investigation process itself, including its operational and investigative components; and (3) assessment of information and improving the process of establishing the facts that directly or indirectly indicate the existence of crime and perpetrator. Given that the mentioned theoretical and practical field of criminal investigation is not sufficiently elaborated within the regional academic framework, the aim of the work is to explain the importance of application of psychological knowledge and skills in criminal investigation process. Furthermore, theoretical postulates presented in this work should serve as a basis for conceptualizing a new research topics which consider the application of psychological knowledge and skills in criminal investigation process

Značaj metode kriminalističkog profiliranja za planiranje kriminalističkog istraživanja

Rad razmatra metodu kriminalističkog profiliranja koja implicira proces zaključivanja o osobinama ličnosti, bihevioralnim tendencijama, geografskoj lokaciji i demografskim ili biografskim deskriptorima počinioca krivičnog djela, zasnovan na karakteristikama konkretnog zločina (ili više njih). Svrha ove metode ogleda se u smanjenju kruga potencijalno osumnjičenih osoba, a njen značaj najveći je u kompleksnim kriminalističkim istragama krivičnih djela sa nepoznatim počiniocem. Shvaćena u pomenutom kontekstu, metoda kriminalističkog profiliranja pretpostavlja stvaranje verzija o mogućem počiniocu krivičnog djela, zbog čega je izravno povezana sa procesom planiranja kriminalističkog istraživanja, posebno u slučajevima kada konvencionalne metode kriminalističkog planiranja ne omogućavaju željeni napredak u pogledu otkrivanja i identifikacije počinioca krivičnog djela. Stoga, primarni cilj rada jeste ukazati na značaj metode kriminalističkog profiliranja za planiranje kriminalističkog istraživanja, pri čemu će u obzir biti uzeta interdisciplinarna struktura navedene metode. U tom smislu, u radu se naglašava i važnost timskog rada koji je imanentan heurističkoj djelatnosti u okviru kriminalističke obrade, a u kojem participiraju stručnjaci različitih specijalnosti. Finalno, rad tretira i pitanje modela planiranja kriminalističke istrage, te se konkludira da neodvojiv segment budućih modela planskog kriminalističkog istraživanja predstavlja metoda kriminalističkog profiliranja

Multidisciplinarni pristup provođenju radnje prepoznavanja osoba u kriminalističkoj istrazi

Radom je oslovljena problematika provođenja radnje prepoznavanja osoba u kriminalističkoj istrazi sa naglaskom na multidisciplinarni pristup, koji prvenstveno implicira krivičnoprocesnu, kriminalističku i psihološku komponentu. Naime, primarna intencija rada jeste ukazati na značaj i nužnost multidisciplinarnog pristupa kod provođenja radnje prepoznavanja osoba, s ciljem identifikacije rizika pogrešnih prepoznavanja osoba koji se mogu javiti u kriminalističkoj praksi. S tim u vezi, predmet razmatranja su određeni faktori koji mogu utjecati na (ne)pouzdanost kognitivnih psihičkih procesa kod svjedoka očevidaca, kao i divergentne policijske procedure provođenja radnje prepoznavanja osoba. Finalno, u radu će biti elaborirana savremena naučna dostignuća iz domena kriminalističke i psihološke nauke koja smjeraju kvalitativnom unaprjeđenju pouzdanosti radnje prepoznavanja osoba

The universal perspective on the ethical approach to interrogating suspects

Posljednjih desetljeća mnogo znanstvenih istraživanja sugerira da pravedno i korektno postupanje prema osumnjičenicima tijekom ispitivanja može potaknuti te osobe na suradnju i pružanje informacija relevantnih za istragu. Polazeći od navedenog, u radu se najprije skreće pozornost na razvoj i temeljne odrednice etičkog pristupa ispitivanju osumnjičenika koji u potpunosti odbacuje akuzatorske metode prisile i manipulacije tijekom ispitivanja. Etičko ispitivanje promiče poštovanje ljudskih prava kako bi se prikupile točne i pouzdane informacije od osumnjičenika i minimizirao rizik od lažnih priznanja. Zaključno, u radu se sagledava univerzalna perspektiva znanstveno utemeljenog modela etičkog ispitivanja na temelju predstavljanja Méndezovih načela učinkovitog intervjuiranja te naglašava važnost globalne tranzicije prema pravičnosti i odgovornosti tijekom ispitivanja.Over the past decades, a large body of scientific research suggests that treating suspects justly and fairly during interrogation can encourage them to cooperate and provide information relevant to the investigation. Beginning with the aforementioned, the paper first highlights the evolution and fundamental determinants of an ethical approach to suspect interrogation that completely rejects the accusatory methods of coercion and manipulation during interrogation. Ethical interviewing promotes human rights in order to obtain accurate and reliable information from suspects while minimizing the risk of false confessions. Finally, by presenting Méndez\u27s principles of effective interviewing, the paper examines the universal perspective of the scientifically based model of ethical interrogation. It emphasizes the importance of the global transition towards fairness and responsibility during the interrogation process

Legal Framework of the Extended Confi scation of Assets in the Criminal Law of the United Kingdom and the Federal Republic of Germany

koristi ostvarene kaznenim djelom nisu uspješni u zahvatu u imovinu počinitelja kaznenih djela te tako ugrožavaju učinkovitost cijeloga sustava kaznenoga pravosuđa i legitimiranje pravnoga poretka. Prošireno oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, kao poseban modalitet oduzimanja nezakonito stečene imovinske koristi, načelno ima svojih prednosti, poput oslobađanja države od dokazivanja konkretnih kaznenih djela i prebacivanja tereta dokazivanja, barem djelomice, na počinitelja. U radu su analizirane odredbe dva europska zakonodavstva koja imaju različite pristupe u pravnom uređenju proširenoga oduzimanja imovinske koristi, a ujedno su među prvima uzakonila prošireno oduzimanje. Tri su elementa konstrukta proširenoga oduzimanja kroz koja je smisleno diskutirati o relevantnom pravnom okviru: a) za koja se kaznena djela može primijeniti taj režim oduzimanja, b) koje okolnosti upućuju na deliktno podrijetlo imovine, odnosno u kojoj je mjeri opravdan zahvat u imovinu, te c) koja prava ima držatelj stvari ili prava u objašnjavanju podrijetla imovine za koju se sumnja da je nezakonito stečena. Načelno se čini da je rizik zahvata u imovinu koja je zapravo zakonito stečena i time nepravednosti sustava oduzimanja veći ondje gdje se primjenjuju pravne pretpostavke o deliktnome podrijetlu imovine, dakle ondje gdje je na snazi potpuni obrat dokazivanja zakonitosti podrijetla imovine. Snažne postupovne garancije i fokus na vrjedniju, odnosno imovinu koja je u nerazmjeru sa zakonitim prihodima počinitelja značajno reduciraju takve rizike. Oba su pristupa (potpuni i podijeljeni obrat dokazivanja) načelno izdržala test pravičnosti, razmjernosti i racionalnosti u postupcima pred najvišim sudbenim instancama. Ostaje otvoreno kriminalnopolitičko pitanje učinkovitosti u suprotstavljanju kriminalitetu, pogotovo teškim oblicima.For many reasons, traditional mechanisms of criminal confiscation are of limited success, diminishing the efficacy of the entire criminal justice system and the legitimisation of the social order. Extended confiscation in criminal law, a special form of confiscation of assets, conceptually holds the high ground, since it relieves the state from proving concrete crimes and reverses the burden of proof, at least partially, onto the defendant. This paper examines the norms in two European jurisdictions which use different approaches in the regulation of extended confiscation in criminal law and which were also the first to introduce stipulations on extended confiscation. Three elements of extended confiscation of criminal assets are particularly worth reviewing in detail: a) for which crimes is this form of confiscation applicable; b) which circumstances typically indicate the criminal provenance of the property, including the question of the extent of the targeted property; and, c) what rights does the owner or holder of the property have in explaining the lawful origin of the property? It is reasonable to principally ascribe the greater risk of targeting property which indeed is lawfully obtained and therefore the greater unfairness of the confiscation regime to the framework utilising legal presumptions on the illicit origin of the property, ergo where there is full reversal of the burden of proof. Strong procedural safeguards and a focus on more valuable property, i.e. property that is disproportionate to the legitimate income of the perpetrator, considerably reduce such risks. Both the fully reversed and the balanced onus of proof approaches have conceptually undergone tests of fairness, proportionality and reasonableness before the highest judicial instances. It remains to be answered at the criminal policy level to what extent precisely this form of confiscation contributes to the effective fight against crime, particularly serious crime

Povezivanje krivičnih djela: Prednosti i ograničenja primjene bihevioralne analize u kriminalističkom istraživanju

Rad razmatra kriminalističku djelatnost povezivanja krivičnih djela sa istim učinocem ili učiniocima, kao jedno od ključnih pitanja koja se mogu javiti u okviru kriminalističkog istraživanja. Ovaj poseban oblik bihevioralne analize implicira utvrđivanje bihevioralne sličnosti ispoljene prilikom izvršenja serije krivičnih djela, koja se pri tom razlikuje od ponašanja ispoljenog prilikom izvršenja drugih krivičnih djela iste vrste. Shodno tome, u fokusu rada su dva temeljna principa na kojima se zasniva ovaj oblik bihevioralne analize: (1) bihevioralna konzistentnost i (2) bihevioralna distinktivnost. S druge strane, uzimajući u obzir opće kritike upućene pouzdanosti primjene bihevioralnih analiza u kriminalističkom istraživanju, radom su obuhvaćena i određena teorijska stanovišta koja ukazuju na to da su empirijska istraživanja samo djelimično potvrdila pomenute principe. Ako se ima u vidu da ovo područje kriminalističke teorije i prakse još uvijek nije dovoljno elaborirano u akademskim okvirima, posebice na regionalnom nivou, cilj rada je ukazati na prednosti i ograničenja primjene ovog oblika bihevioralne analize u kriminalističkom istraživanju. Dodatno, radom se želi ukazati na potrebu za multidisciplinarnim istraživanjem ove problematike, te, shodno tome, naučne spoznaje prezentirane u ovom radu trebaju poslužiti kao inspiracija za buduća naučna istraživanja koja će razmatrati primjenu metoda povezivanja krivičnih djela u okviru kriminalističkog istraživanja

Analysis of the Frequency of Nonverbal Cues Related to Detecting Deception in Suspects

Polazeći od toga da je problematika obmanjujućeg iskaza izuzetno značajna za policijski rad, te da je fenomen laganja često prisutan u policijskoj praksi prilikom ispitivanja osumnjičenih osoba, u radu se izlažu nalazi istraživanja o učestalosti prisustva i grupiranju neverbalnih znakova obmane kod osumnjičenika koji su negirali krivicu tijekom policijskog ispitivanja zbog kaznenih djela ubojstva i silovanja. U istraživanju je sudjelovalo 100 ispitanika (49 muškaraca i 51 žena), studenata master studija kriminalistike Kriminalističko-policijskog univerziteta u Beogradu. Rezultati istraživanja glede uopćene procjene položaja tijela, frekvencije neverbalnih znakova i njihova grupiranja, upućuju na prisustvo određenih neverbalnih znakova koji se odnose na temeljne psihološke procese obmane.Considering that the issue of deceptive behavior and its detection is very important for the police work, and that the phenomenon of lying is often present within police practice when interrogating suspects, this paper presents findings on the frequency of presence and grouping of nonverbal cues of deception by suspects who denied guilt during police interrogations in murder and rape cases. The survey involved 100 observers (49 men and 51 women), postgraduate students of the Criminalistics Department at the University of Criminal Investigation and Police Studies in Belgrade. The results of the research regarding the general assessment of body position, frequency of nonverbal cues and their grouping, indicate the presence of nonverbal cues related to the underlying psychological processes of deception