Neki biološki parametri vrste lignjun mali ili totanj (illex coindetii vérany, 1839) uhvaćenih povlačnom mrežom-kočom na Crnogorskom primorju

U razdoblju od septembra 2009. do septembra 2010. obrađeno je 299 primjeraka vrste lignjun mali ili totanj (Illex coindetii Vérany, 1839) uhvaćenih pridnenom povlačnom mrežom-kočom na području Crnogorskog primorja. Uzorci su otkupljivani od ribara po dolasku na mjesto iskrcaja, i potom prenošeni u laboratorij Instituta za biologiju mora u Kotoru. U laboratoriju je svakom primjerku određena dorzalna dužina plašta pomoću ihtiometra s preciznošću od 1 mm, izmjerena ukupna masa i masa gonada na elektroničkoj vagi (preciznost 0,01 g). Stadiji zrelosti određeni su prema MEDITS–ovoj skali (MEDITS Instruction manual V.5, 1997). Dužinsko–težinski odnos izražen je preko formule W = a Lb, a parametri a i b određeni su metodom linearne regresije i pretvorbom u prirodne logaritme (lnW = lna + b lnL) (Huxley, 1924; Jensen, 1976). Gonadosomatski indeks izražen je preko formule: Odnos spolova izražen je kao odnos broja ženki u ukupnom broju spolno određenih primjeraka: U ukupnom uzorku bilo je 68 (23%) ženki, 143 (48%) mužjaka i 88 (29%) jedinki neodređena spola. Odnos spolova bio je 32,27 u korist mužjaka. Prosječna dužina plašta iznosila je 11,04 cm sa mužjacima u rasponu od 7,4 do 15,9 cm, a ženke od 7,5 do 20,7 cm. Najviše jedinki pripadalo je II. stupnju zrelosti. Dužina prve spolne zrelosti (DML50%) izračunata je za ženke (150 mm), mužjake (133 mm) i oba spola zajedno (90 mm). Također su izračunate dužine pri kojima 25%, odnosno 75% populacije dostiže spolnu zrelost. Gonadosomatski indeks izračunat je za mužjake i ženke. Kod mužjaka vrhunac dostiže u junu i poslije toga je u stalnome padu, dok kod ženki vrhunac dostiže u julu. Dužinsko–težinski odnos pokazao je alometrijski negativan rast na cijelom uzorku, ali i odvojeno za mužjake i ženke. Kako je I. coindetii brzorastuća, kratkoživuća vrsta, izračunati su i sezonski parametri za jesen, zimu i ljeto (u proljeće 2010. nije bilo uzorkovanja) kako bi se dobio točniji uvid u rast lignjuna. Ipak, i zimski i ljetni period pokazuju negativan alometrijski rast (s iznimkom ženki u ljetnom razdoblju), dok je rast alometrijski pozitivan za oba spola i ukupni uzorak u jesenjem periodu. Usporedba sa ranijim istraživanjima vrste I. coindetii u Jadranu pokazuje nešto drugačije rezultate od onih dobivenih u ovome istraživanju, što se djelomice može objasniti relativno malim brojem uzoraka, nedostatkom uzoraka iz proljetnog razdoblja i neravnomjernog odnosa spolova

Neki aspekti biologije šnjura pučinara, trachurus mediterraneus (steindachner, 1868) u vodama Crnogorskog primorja (južni Jadran)

Šnjur pučinar, Trachurus mediterraneus (Steindachner, 1868) je semi-pelagična riba koja se u Jadranu najčešće lovi na dubinama od 20 do 200 m. U Jadranskom moru, ova vrsta je važan objekat i demerzalnog i pelagičnog ribolova. Iako su biloške karakteristike ove vrste dokumentovane za Jadran, ipak za Crnogorsko primorje nema takvih podataka. U radu se iznose rezultati analize nekih bioloških aspekata (raspodjela dužinskih frekvencija, dužinsko-težinski odnos, odnos polova, dužina pri kojoj 50% jedinki doživi polnu zrelost) šnjura pučinara, u vodama Crnogorskog primorja u okviru Pilot Studije FAO AdriaMed projekta. Uzorci su uzimani mjesečno sa komercijalnih brodova u periodu od jedne godine tj. od septembra 2007 do septembra 2008. Ukupno je analizirano 429 jedinki, odnosno 287 ženki i 162 mužjaka. Totalna dužina uzorkovanih jedinki je bila od 11.0 do 31.0 cm sa srednjom vrijednošću od 17.66 cm TL. Dužinski raspon kod ženki je bio od 11.0 do 31.0 cm, a kod mužjaka od 11.5 do 28.6 cm. Kod ženki, u ulovu su najzastupljenije bile jedinke od 15.5 do 18.0 cm dok su kod mužjaka bile od 15.5 do 19.0 cm. Odnos polova je bio 0.38. Ženke su procentualno zastupljenije skoro u svim dužinskim klasama. Zrele jedinke šnjura (stadijumi 2-sazrijevanje, 3-zrele i 4-izmriješćene) se nalaze u dužinskom rasponu od 14.4 do 28.6 cm kod mužjaka i od 13.9 do 29.4 cm kod ženki. Nezrele jedinke (stadijum 1) sačinjavaju skoro 23% ukupnog uzorka, dok je najveći dio uzorkovanih jedinki bio u drugom stadijumu zrelosti. Dužina pri kojoj 50% jedinki dostigne prvu polnu zrelost je procijenjena na 13.38 cm TL, odnosno 16.24 cm kod mužjaka i 14.32 cm kod ženki. Koeficijent b dužinsko-težinskog odnosa je kod ženki iznosio 2.8546, a kod mužjaka 3.0413

Reproduction of the Caramote prawn, Melicertus kerathurus (Forskål, 1775) (Decapoda, Penaeidae) in Boka Kotorska bay, Montenegro (South-eastern Adriatic)

The aim of this study was to investigate for the first time some aspects of the reproductive activity of the Caramote prawn, Melicertus kerathurus, in Montenegrin waters. This species is considered a target species in the small-scale fishery in Boka Kotorska Bay, being a species of high commercial value. Sampling was carried out on a monthly basis from April 2019 to December 2019 by trammel nets. The spawning season was estimated based on monthly changes in the gonadosomatic index, condition factor and gonadal maturity stages. The main spawning season for females extends from April-May to September, with a clear peak in June. The total sex ratio (males/females) was 1:1. Sexual differences related to the length-weight relationship were noted

Rijedak ulov paklare morske, Petromyzon marinus, linnaeus, 1758, u Bokokotorskom zalivu

In the area of Boka Kotorska Bay, in place Prcanj, is found specimen of Petromyzon marinus, Linnaeus, 1758, Sea Lamprey. This anadromous fish species, are often used to catch on the eastern coast of the Adriatic, now very rarely because destroyed and pollution of the river where this species spawning. This is the first catch in Bokoktorska Bay, reported the Institute in the last two decades

Kondiciono stanje riba, orada (sparus aurata) i brancin (dicentrarchus labrax), sa farme u Bokokotorskom zalivu (jugoistočni Jadran)

U ovom istraživanju obrađeno je 210 jedinki orade (Sparus aurata Linnaeus, 1758) i 210 jedinki brancina (Dicentrarchus labrax Linnaeus, 1758) sa uzgajališta COGIMAR koje se nalazi na lokaciji Ljuta u Bokokotorskom zalivu. Istraživanja su započeta u decembru mesecu 2014. godine i u ovom radu biće predstavljeni preliminarni podaci o dužinsko-težinskom odnosu i kondicionom faktoru ovih vrsta. Totalna dužina (TL) jedinki orade u uzorku kretala se od 19,9 do 31,1 cm, sa prosečnom vrednošću od 28,1 ± 1,8 cm (prosečna dužina ± standardna devijacija, SD), dok se raspon ukupnih težina kretao od 130 do 485 g, sa prosečnom vrednošću od 337,56 ± 55,75 g (prosečna dužina ± SD). Kod brancina totalna dužina jedinki u uzorku kretala se od 20,8 do 54 cm, sa prosečnom vrednošću od 33,7 ± 3,8 cm (prosečna dužina ± SD), dok se raspon težina kretao od 150 do 1945 g, sa prosečnom vrednošću od 397,84 ± 171,85 g. Analiza dužinsko-težinskog odnosa kod obe vrste pokazala je da se vrednost parametra b razlikuje od idealne izometrijske vrednosti 3. Kod orade vrednost parametra b iznosi 2,4851, dok je kod brancina vrednost parametra b iznosi 3,0591. Studentov t-test pokazao je da se parametar b dužinsko-težinskog odnosa kod ukupnog uzorka orade i brancina nije statistički značajno razlikovao od idealne izometrijske vrednosti 3. Koeficijent kondicije kod obe vrste određen je pomoću Le Cren-ove i Fulton-ove formule po mesecima istraživanja i prema dužinskim klasama. Prosečan koeficijent kondicije orade (Slika 3.) iznosi Ka=0,9467± 0,099 (Le Cren, 1951), odnosno Ka=1,4607 ± 0,1875 (Fulton, 1904), a od istraživanih meseci najniža vrednost zabeležena je u februaru, Ka=0,947 (Le Cren), odnosno Ka=1,4196 (Fulton). Kod brancina prosečan koeficijent kondicije (Slika 4.) za ceo ispitivani uzorak iznosi Ka=1,0164±0,0627 (Le Cren), odnosno Ka=1,0041±0,0721 (Fulton), a od istraživanih meseci najniža vrednost zabeležena je u februaru mesecu Ka=0,9656 (Le Cren), odnosno Ka=0.9512 (Fulton)

Mogućnost komercijalnog uzgoja školjke kamenice, ostrea edulis u uslovima Kotorskog zaliva (Orahovac)

Kamenica, ostriga, Ostrea edulis, je jadranska školjka, koja se već nekoliko decenija vještački gaji u Jadranu, najviše na hrvatskom primorju. Izuzetno je cijenjena, te stoga dostiže i visoku cijenu na tržištu. Nakon ranijih eksperimentalnih istraživanja Instituta sedamdesetih godina prošlog vijeka, ova vrsta je po prvi put, 2010. godine komercijalno uzgajana u uslovima Bokotorskog zaliva, u mjestu Orahovac kod Kotora. Institut i kompanija „D.O.O. Školjke Boke“ su u julu mesecu uvezli 9000 jedinki mlađi iz poznatog uzgajališta u Stonu (HR). Školjke su nasađene na lokaciji Orahovac u neposrednoj blizini reke Ljute u severnom delu Kotorskog zaliva. Primjenjen je prirodno-veštački način uzgoja, gde se kamenice vešaju na brodske konope povezane sa polietilenskim bovama, na dubinu 4–7 metara. Mereni su osnovni hidrografski parametri, temperatura i salinitet, kao i dužinski rast na 100 slučajno odabranih jedinki iz uzgajališta. Maksimalne temperature 27.6 T°C izmerene su u julu a najniže 11.2 T°C. Vrednost saliniteta je bila najveća u avgustu i iznoslila je 27.8 ‰ a minimum je bio u decembru 6.3 ‰. Temperaturni opseg je uobičajen za područje Kotorskog zaliva, dok su vrednosti saliniteta bile neuobičajeno niske u jesenjem periodu, čak i na dubinama 4–5 metara, što je bilo uslovljeno izuzetno velikim količinama padavina. Istraživanja pokzuju da je rast od jula do oktobra bio ujednačen i ukupno je iznosio 1cm, odnosno u proseku 0.25 cm po mesecu. Od oktobra do januara nastupa nešto usporeniji rast i ukupno iznosi 0.3 cm. Od januara ponovo nastupa nešto pojačani intezitet rasta koji ukupno iznosi 0.5 cm. Dakle u periodu od 8 meseci (jul–mart) ukupni rast iznosi 1.9 cm. Rast kamenica zavisi od mnogo faktora, a najviše od količine hrane (planktona) i temperature. Kako i naša istraživanja pokazuju, rast je najintezivniji bio u letnjim mesecima, kada su i povoljne temperature koje uslovljavaju u povećanu količinu planktonskih zajednica. Salinitet takođe igra značajnu ulogu u rastu kamenica, ali su one otpornije na kolebanja saliniteta od dagnje, koja se takođe veštački gaji. Do skoro identičnih istraživanja došao je Glamuzina u Malostonskom zlivu 2006, kada je konstatovao ukupni rast 1.7 cm za period jun–april. Merenja smrtnosti pokazala su nešto povećane vrednosti (15%) u julu neposredno posle postavljanja jedinki u more, što je verovatno uslovljeno transportnim šokom i prilagođavanju uslovima u vodi Kotorskog zaliva. U kasnijim mesecima on opada i od septembra do marta iznosi 0%. Onda se u martu 2011. pojavljuje uobičajeni problem predatora, kada ribe orade Sparus aurata, napadaju uzgajalište i čine veliku štetu, naročito na cementiranim nizovima kamenice, jer su više otvorene nego one u kašetama. Svi dosadašnji podaci pokazuju, da uslovi vode u Kotorskom zalivu, naročito na ušću rijeke Ljute, izuzetno pogoduju dobrom rastu i kondiciji ove vrste, što ide u prilog njenom komercijalnom uzgoju, ćime će se pored dagnje, Mytilus galloprovincialis, upotpuniti ponuda školjkaša, naročito u vrijeme turističke sezone na crnogorskom primorju

Učinci pridnenog koćarenja na bentoske zajednice u južnom Jadranu (Crna Gora)

The purpose of this study is to show the effects of bottom trawling on the benthic assemblages in the south Adriatic Sea as well as to report detailed quantitative and qualitative data on some invertebrate groups of no commercial value that are affected by trawling. Short-term effects of bottom trawling on the soft bottom seafloor were studied on the continental shelf and upper slope in the southeastern Adriatic Sea. Ten sites were trawled in July 2011. A total of 14,069 invertebrate organisms belonging to 44 taxa were collected within the study period. Of these, 93 were Sponges (4 species), 509 Cnidarians (7 species), 3,670 Molluscs (5 species), 48 Bryozoa (1 species), 3,154 Echinoderms (14 species), and 7,054 Tunicates (13 species). Cluster analysis performed with the data from different depth layers showed two clearly separated main groups that corresponded to shelf and slope zone. The shelf zone samples were characterized by higher species richness, while samples taken from the slope contained one species, Pteroeides spinosums. The obtained results showed that the most common species during the survey were Pteria hirundo, Ascidia virginea, Phallusia mammillata, Botryllus schlosseri, and Centrostephanus longispinus. Species P. mammillata, B. schlosseri, and P. regalis presented the highest value of biomass index (kg/km2). Our results showed that ascidians, cnidarians, and echinoderms are the most vulnerable taxa to trawling.Cilj ovog istraživanja je prikazati koje učinke pridneno koćarenje ima na bentoske zajednice u južnom Jadranu, kao i izvijestiti o detaljnim kvantitativnim i kvalitativnim podacima o grupama beskralješnjaka koji nemaju komercijalnu vrijednost, a koje su pogođene koćarenjem. Kratkoročni učinci pridnenog koćarenja na mekano morsko dno proučavali su se na epikontinentalnom pojasu i gornjem nagibu u jugoistočnom dijelu Jadranskog mora. Tijekom srpnja 2011. koćarilo se na deset lokacija. Tijekom razdoblja istraživanja prikupljeno je ukupno 14069 jedinki beskralježnjaka koji pripadaju u 44 svojte od čega su 93 spužve (4 vrste), 509 žarnjaka (7 vrsta), 3670 mekušaca (5 vrsta), 48 mahovnjaka (1 vrsta) 3154 bodljikaša (14 vrsta) i 7054 plaštenjaka (13 vrsta). Cluster analiza, koja je provedena s podacima prikupljenim na različitim dubinama, pokazala je da postoje dvije jasno razdvojene grupe koje pripadaju padini i nagibu. Uzorci prikupljeni u padinskoj zoni bili su bogatiji vrstama, dok je u uzorcima prikupljenima na nagibu pronađena samo jedna vrsta, Pteroeides spinosums. Iz prikupljenih uzoraka zaključili smo da su sljedeće vrste bile najučestalije: Pteria hirundo, Ascidia virginea, Phallusia mammillata, Botryllus schlosseri, i Centrostephanus longispinus. Kod vrsta P. mammillata, B. schlosseri, i P. regalis, uočena je najviša vrijednost indeksa biomase (kg/km2). Naši rezultati pokazali su da su svojte organizama poput mješčićnica, žarnjaka i bodljikaša najugroženije koćarenjem

Observations of juvenile sandbar sharks Carcharhinus plumbeus (Nardo, 1827) around the Bojana River delta (Southern Adriatic Sea)

The sandbar shark (Carcharhinus plumbeus) is considered rare in the Adriatic Sea and the majority of records originate from the northern Adriatic, where a nursery area for this species close to the Po delta system has been repeatedly proposed. This study provides 5 new records and analyses the previously published records of sandbar sharks recorded around the delta of the River Bojana (in Montenegro, in the south-eastern Adriatic). The River Bojana located on the border between Montenegro and Albania, is the second largest river flowing into the Adriatic Sea, where it forms a highly productive ecosystem already known as a local hotspot for smooth-hound sharks (Mustelus spp.). New records of sandbar sharks have emerged as a result of citizen science (a social media survey) and direct reports from fishermen. The total length of C. plumbeus juveniles ranged from approximately 800 mm to 1100 mm, and most (n=5) were caught by set gillnets. The data presented here show that juveniles are consistently present around the estuary and indicate the importance of this fragile estuarine ecosystem for sandbar sharks. Additionally, this study also provides morphometric data collected from a single individual

Projekti međunarodne saradnje u istraživanju Jadranskog mora

Prvi pisani dokumenti o naučnom istraživanju mora se pojavljuju u 16. vijeku i uglavnom se bave morskom dinamikom. Do 1950-ih godina, istraživanja su imala morfološke i sistematske karakteristike i bila su zasnovana na opisu i katalogizaciji vrsta. Moderna istraživanja sa širim implikacijama počinju u drugoj polovini 20. vijeka, nakon Drugog svjetskog rata, sa raznim ribolovnim ekspedicijama baziranim na istraživanju distribucije, biologije, ekologije vrsta, stanje pridnenih zajednica i mogućnosti za njihovu komercijalnu ali održivu eksploataciju. Prva ribarstveno-biološka ekspedicija u Jadranu je bila "HVAR" ekspedicija, organizovana 1948-1949 godine od strane Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Istraživanje je obuhvatilo većinu otvorenog Jadrana, a glavni cilj ekspedicije je bio da se stekne uvid u kvalitativni i kvantitativni sastav pridnenih zajednica na Jadranu, kao i procjena potencijala za komercijalno iskorištavanje takvih izvora. Od 2001. do 2007. istraživanja pridnenih zajednica su provedena u okviru projekta FAO ADRIAMED. Uz MEDITS program (Međunarodno straživanje pridnenih resursa Mediterana), Europska unija pokrenula je 1994 sveobuhvatno istraživanje pridnenih zajednica Mediterana i Jadrana na kontinentalnom šelfu i kontinentalnom slazu

Nove vrste riba i rakova u Crnogorskim vodama (južni Jadran)

The structure and composition of Mediterranean biodiversity has changed significantly. So far, in Montenegrin coastal waters, nine new non-native species have been recorded: Tylosurus acus imperialis, Caranx crysos, Siganus luridus, Fistularia commersonii, Stephanolepis diaspros, Sphoeroides pachygaster, Lagocephalus sceleratus, Callinectes sapidus and Farfantepanaeus aztecus. Allochthonous species are starting to compete for food and space and leading to habitat degradation, socio-economic impacts and can hybridise with the native species. Natural factors and human activities have enabled the arrival of non-native species into the Adriatic Sea. Four of the species are Lessepsian immigrants, which arrived via the Suez Canal, but five others were introduced from the Atlantic Ocean, through the Strait of Gibraltar. Analysis using the Marine Fish Invasiveness Screening Kit (MFISK), Aquatic Invasiveness Screening Kit (AS-ISK) and Receiver operating characteristic (ROC) showed a calibration threshold of 22.5 for MFISK, a BRA (Basic Risk Assessment) score of 34 and a CCA (Climate Change Assessment) score of 46. A measure of the accuracy of the calibration analysis is the area under the ROC curve (AUC). Two species were characterised as non-invasive: Tylosurus acus imperialis and Caranx crysos, but five others were characterised as invasive and covered by the categories from moderate to high-risk.Struktura i sastav bioraznolikosti Sredozemlja značajno su se promijenili. Do sada je u crnogor- skom primorju zabilježeno devet novih ne-nativnih vrsta: Tylosurus acus imperialis, Caranx crysos, Siganus luridus, Fistularia commersonii, Stephanolepis diaspros, Sphoeroides pachygaster, Lagocephalus sceleratus, Callinectes sapidus i Farfantepanaeus aztecus. Alohtone vrste počinju se natjecati za hranu i prostor i dovode do degradacije staništa, socio-ekonomskih učinaka i mogu hibridizirati s autohtonim vrstama. Prirodni čimbenici i ljudske aktivnosti omogućili su dolazak ne- nativnih vrsta u Jadransko more. Četiri vrste su lesepsijski imigranti, koji su stigli preko Sueskog kanala, ali pet drugih uneseno je iz Atlantskog oceana, kroz Gibraltarski tjesnac. Analiza korištenjem programa MFISK (Marine Fish Invasiveness Screening Kit), AS-ISK (Aquatic Invasiveness Screen- ing Kit) i ROC (Receiver operating characteristic) pokazala je prag kalibracije od 22,5 za MFISK, BRA (Basic Risk Assessment)) rezultat od 34 i CCA (Climate Change Assessment) ocjenu od 46. Mjera točnosti kalibracijske analize je površina ispod ROC krivulje (AUC). Dvije vrste okarakter- izirane su kao neinvazivne: Tylosurus acus imperialis i Caranx crysos, no pet drugih okarakter- izirano je kao invazivno i obuhvaćeno kategorijama od umjerenog do visokog rizika