Prostorne i vremenske promjene brojnosti i biomase oligotrihnih ciliata u Kaštelanskom zaljevu (srednji Jadran)

The nonloricate ciliate (NLC) community was investigated in Kaštela Bay from January 1998 until November 1999. Samples were collected at four sites characterized by different trophic states. Cell abundance, carbon content, and size categories of the oligotrich ciliates were investigated. NLC abundance was highest in spring with average values of 400-608 ind.l-1. Abundance during the second highest period, autumn-winter, was less pronounced. In the eutrophicated part of the bay, conditions were most favorable for NLC proliferation in summer, with the highest average density (1430±1348 ind.l-1) in August 1998. The size structure of the NLC populations changed with the trophic gradient. Organisms of <104 μm3 were useful in distinguishing trophic conditions in the marine ecosystem. Eutrophication favored growth of organisms of <104 μm3 while the succession of NLC categories changed without a clear seasonal pattern. Eutrophication also increased NLC biomass and affected seasonal fluctuations of biomass values. Average monthly biomass values ranged from 0.012±0.014 to 3.925±5.094 μgC l-1. The high abundance and biomass in Kaštela Bay suggest that NLC play a critical role in the secondary production of the area.Zajednica nelorikatnih ciliata (NLC) je istraživana u Kaštelanskom zaljevu od siječnja 1998. do studenog 1999. godine. Uzorci su sakupljeni na četiri postaje različitog trofičkog stanja. Istraživana je brojnost, sadržaj ugljika i veličinske kategorije oligotrihnih cilijata. Najviša je brojnost NLC zabilježena u proljeće s prosječnim vrijednostima od 400 do 608 jed.l-1, dok je drugi godišnji maksimum, u jesensko-zimskom razdoblju, slabijeg intenziteta. U eutrofiziranom su dijelu Kaštelanskog zaljeva povoljni uvjeti za razmnožavanje NLC zabilježeni u ljetnom razdoblju s najvišom prosječnom gustoćom od 1430±1348 jed.l-1 (kolovoz 1998.). Veličinska se struktura populacija ovih organizama mijenjala i duž trofičkog gradijenta. Organizmi biovolumena manjeg od 104 μm3 su korisni za razlikovanje trofičkih uvjeta u morskom ekosustavu. Eutrofikacija povoljno djeluje na zastupljenost ove veličinske kategorije organizama, a sezonska sukcesija veličinskih kategorija NLC postaje nepravilna. Osim toga eutrofikacija utječe i na povećanje biomase NLC, te na njene sezonske promjene. Pro-sječne su vrijednosti biomase na istraživanim postajama kolebale u granicama od 0.012±0.014 do 3.925±5.094 μgC l-1. Visoke vrijednosti brojnosti i biomase NLC u Kaštelanskom zaljevu ukazuju na iznimnu važnost ovih organizama u sekundarnoj proizvodnji ovog područja

Sastav i raspodjela planktonskih ljuskara (Crustacea, Ostracoda) u Jadranskom moru - povijesna perspektiva

This study provides the first comprehensive results on species composition, seasonal and horizontal distribution of the planktonic ostracod community in the open waters of the whole Adriatic Sea. Samples were collected during the “Andrija Mohorovičić” oceanographic expedition (1974-1976) in all four seasons at 35 stations located along eight latitudinal transects in the northern, central and southern part of the Adriatic Sea. Fifteen ostracod species and two subspecies belonging to the family Halocyprididae were identified. The dominant species were Archiconchoecia striata, Porroecia spinirostris and Proceroecia macroprocera. Additionally, Paraconchoecia oblonga was recorded for the first time in the Adriatic Sea. The highest abundance and diversity of planktonic ostracods were found in the deep South Adriatic. Conversely, ostracods were scarce in the shallow North Adriatic area. As the transitional zone between these two regions, the Central Adriatic was characterized by high ostracod diversity, but a short period of dominance in the zooplankton assemblage. The horizontal distribution of planktonic ostracods in the Adriatic Sea could be linked to periodical ingressions of Eastern Mediterranean water masses and gyre currents, especially in the Central and the South Adriatic.Rad donosi prve sveobuhvatne rezultate o taksonomskom sastavu vrsta, sezonskoj i horizontalnoj raspodjeli zajednice planktonskih ljuskara u otvorenim vodama cijelog Jadranskog mora. Uzorci su prikupljeni tijekom oceanografske ekspedicije “Andrija Mohorovičić” (1974.-1976.) tijekom četiri godišnja doba na 35 postaja, raspoređenih u osam poprečnih transekata na sjevernom, srednjem i južnom dijelu Jadranskog mora. Taksonomski je određeno petnaest vrsta i dvije podvrste planktonskih ljuskara iz porodice Halocyprididae. Dominantne su vrste bile: Archiconchoecia striata, Porroecia spinirostris i Proceroecia macroprocera. Pored toga, vrsta Paraconchoecia oblonga je po prvi put zabilježena u Jadranskom moru. Najveća abundancija i bio-raznolikost ljuskara je zabilježena u dubokom južnom Jadranu, dok su bili rijetki u plitkom području sjevernog Jadrana. Kao prijelaznu zonu između ova dva područja, srednji Jadran karakterizira velika bio-raznolikost i kratkotrajna dominacija planktonskih ljuskara u zooplanktonskoj zajednici. Njihova horizontalna raspodjela u Jadranskom moru može se povezati s periodičnom ingresijom istočno-mediteranske vode i vrtložnim strujanjima, posebice u područjima srednjeg i južnog Jadrana

Struktura populacije i brojnost zooplanktona u estuariju rijeke Krke u proljeće 2006-e godine

The zooplankton assemblage was investigated in April 2006 at 9 stations along, and in front of, the highly stratified salt-wedge Krka river estuary, using 53- and 125-μm mesh Nansen nets. Tintinnids, copepods and their developmental stages and mollusc larvae dominated the zooplankton community, with 28 tintinnid and 41 copepod taxa recorded in the investigated area. Both tintinnid and copepod communities showed a general decrease in abundance and increase in species number from the head to the mouth of estuary, with a clear dominance of estuarine-neritic species. The most abundant tintinnids were Tintinnopsis campanula and Favella ehrenbergii. Small cyclopoid copepod Oithona nana dominated in the upper reaches, presumably feeding opportunistically on abundant organic matter accumulated at the permanent halocline. The contribution of calanoids intensified towards marine stations, except in the eutrophicated Šibenik harbour area in the middle reaches, where cyclopoid Oithona nana again proliferated. An assessment of the sampling performances of the 53- and 125-μm nets and data on zooplankton population structure indicated that the 125-μm mesh size plankton net in combination with Niskin bottles would give the optimal insight into the ecology of all zooplankton components in future investigations of this and similar highly stratified estuaries.Zooplanktonska zajednica je istraživana u travnju 2006. na devet postaja duž i ispred visokostratificiranog estuarija rijeke Krke, uporabom dviju planktonskih mreža Nansen tipa, opremljenih svilama finoće tkanja 53- i 125-μm. Tintinidi, kopepodni rakovi i njihovi razvojni stadiji te ličinke mekušaca su dominirale u zooplanktonu, a zabilježeno je 28 vrsta tintinida i 41 vrsta kopepoda. Kod tintinida i kopepoda zamijećen je pad brojnosti i porast broja vrsta prema ušću estuarija, uz izraženu dominaciju estuarsko-neritičkih vrsta. Najbrojniji tintinidi su bili Tintinnopsis campanula i Favella ehrenbergii. Mali ciklopoidni kopepod Oithona nana dominirao je u gornjem dijelu estuarija, vjerovatno se hraneći organskom tvari nakupljenoj na permanentnoj haloklini. Udio kalanoidnih kopepoda se povećavao prema postajama iza ušća, s iznimkom eutrofiziranog područja šibenske luke na kojem su ponovo zabilježene visoke brojnosti ciklopoida Oithona nana. Usporedba brojčanih podataka iz korištenih planktonskih mreža i sastav populacije zooplanktona ukazuju da bi kombinacija 125-μm planktonske mreže i Niskin crpca dala optimalne podatke o ekologiji zooplanktonske zajednice tijekom budućih istraživanja ovog i sličnih visokostratificiranih estuarija

Utjecaj čimbenika okoliša na varijabilnost zooplanktona u priobalju istočnog Jadrana (Sredozemno more)

The objectives of this paper were to determine the main environmental drivers of zooplankton variability in coastal waters adjacent to urban areas and to evaluate the differences in zooplankton abundance and population structure in relation to chemical and biological parameters in the water column. Samples were collected seasonally from May 2006 to January 2009 at 8 sampling sites in the bays and channels along the eastern Adriatic coast. Zooplankton population structure showed high similarity within the investigated region, especially evident in the homogeneity of copepod community composition, where relative importance of the individual species showed characteristic high ranking of small and medium-sized taxa. Zooplankton numerical variability primarily responded to seasonal variation in water temperature and spatial variation in salinity, but spatial distribution of the collected data showed that abundances were also linked to chemical and biological parameters generally used as descriptors of water quality. This indicates that zooplankton community size reflects the trophic status of an area and supports the use of zooplankton studies as an auxiliary method in the evaluation of the trophic state of coastal waters.Ciljevi ovog rada su bili utvrditi glavne ekološke pokretače varijabilnosti zooplanktona u obalnim vodama u blizini urbanih područja, te procijeniti razlike u brojnosti i strukturi zooplanktonske zajednice u odnosu na kemijske i biološke čimbenike vodenog stupca. Uzorci zooplanktona su sakupljani sezonski od svibnja 2006. do siječnja 2009. godine, na 8 postaja u zaljevima i kanalima duž istočne obale Jadrana. Struktura populacija zooplanktonske zajednice pokazala je visoku sličnost unutar čitavog istraživanog područja, što je posebno vidljivo u homogenosti sastava kopepodne zajednice, gdje je relativna važnost pojedinih vrsta svuda ukazala na karakteristično visoki udio malih i srednjih taksona. Numerička varijabilnost zooplanktona prvenstveno je bila povezana sa sezonskim varijacijama temperature i prostornim varijacijama slanosti, ali je prostorna raspodjela prikupljenih podataka pokazala da je također povezana s kemijskim i biološkim parametrima kojima se opisuje kvaliteta vode. To ukazuje da je brojnost zooplanktona povezana s trofičkim stanjem područja i ide u prilog istraživanju zooplanktona kao pomoćnog parametra u procjeni trofičkog stanja obalnih voda

Planktonski ožigalkarji v odprtih vodah južnega Jadranskega morja: primerjava podatkov iz preteklih in novejših raziskav

Planktonic cnidarians in the open southern Adriatic Sea: a comparison of historical and recent dat