Prikaz slučaja leiomiosarkoma glave s pregledom literature

Sarkomi mekoga tkiva relativno su rijetki zloćudni tumori koji mogu nastati u bilo kojoj anatomskoj regiji. U regiji glave i vrata leiomiosarkom je najrjeđi tip sarkoma i čini svega 1-4% sarkoma mekih tkiva, te je zbog toga često kasno dijagnosticiran. Najčešća lokalizacija na glavi i vratu je usna šupljina (22%), zatim sinonazalno (19%), a tek potom na koži (17%). Liječenje treba započeti detaljnim kliničkim pregledom, uz kompjuteriziranu tomografiju ili magnetsku rezonancu. Konačna dijagnoza može se postaviti tek nakon detaljne patohistološke analize. Liječenje diktiraju stadij, lokalizacija i veličina tumora, te dob bolesnika. Primarna terapija je kirurško liječenje. Preporučena je široka ekscizija s rubovima od 3 do 5 centimetara, te dubinom koja uključuje potkožno tkivo i fasciju. U ovom radu prikazujemo slučaj bolesnika kojeg smo liječili u našoj ustanovi zbog velike tumorske mase na koži vlasišta zatiljne regije. Nakon opsežne ekscizije postavili smo dijagnozu leiomiosarkoma. Bolesniku smo, unatoč primarnoj eksciziji s adekvatno širokim rubovima, nakon dvije godine dijagnosticirali lokalni recidiv s tumorskim satelitima u okolnom tkivu. Sarkomi glave i vrata pokazuju lošije ishode preživljavanja u usporedbi sa sarkomima ektremiteta, a meta-analize pokazuju da je petogodišnje preživljenje do 57%. Pravovremeno postavljanje dijagnoze ovoga rijetkog tumora, primarno kirurško liječenje i multidisciplinarni pristup, uz češću upotrebu adjuvantnog zračenja, kod nemogućnosti postizanja adekvatnih resekcijskih rubova, trebalo bi voditi do uspješnijeg liječenja i duljeg preživljavanja ovakvih bolesnika

A RARE CASE OF MAXILLARY LEIOMYOMA IN A PEDIATRIC PATIENT

Lejomiom je benigna novotvorina glatkog mišićnog tkiva. Vrlo rijetko se javlja u području gornjeg aerodigestivnog trakta. Posebno rijetko se javlja u području usne šupljine i sluznice koja pokriva obje čeljusti. Češće se javlja u području kože, reproduktivnih organa (maternica) i gastrointestinalnom traktu (jednjak). Iznimno rijetko se javlja u dječjoj dobi. U literaturi je opisano da se manje od 2,7 % slučajeva lejomioma glave i vrata javlja u usnoj šupljini. Lejomiomi glave i vrata razvijaju se iz glatkih mišića krvnih žila i većina može biti kategorizirana kao solidni lejomiomi i vaskularni lejomiomi. Gotovo 75 % opisanih slučajeva lejomioma usne šupljine pripada skupini tzv. vaskularnih lejomioma, dok su, iako rjeđe, opisane i tzv. epiteloidne varijante lejomioma (lejomioblastomi). Iako se, kako je ranije navedeno, vrlo rijetko javljaju u dječjoj dobi, najčešća sijela lejomioma dječje dobi su urogenitalni organi, probavni trakt, koža i duboka meka tkiva.Leiomyoma is a benign neoplasm of smooth muscle that is rare in the upper respiratory and digestive tract, extremely rare in the oral cavity affecting the maxilla, being far more common in the genitalia, skin and gastrointestinal tract. It rarely affects children. Fewer than 2.7% of human cases occur in the mouth. Leiomyomas of the head and neck region most likely develop from vascular smooth muscle tissue and most may be categorized as solid leiomyoma (deep soft tissue leiomyoma) and vascular leiomyoma (angiomyoma, angioleiomyoma). Almost 75% of the oral cases reported are of vascular nature. Epithelioid leiomyoma (leiomyoblastoma), a rare third type, has also been reported. Although rarely occurring in children, the most common occurrences reported are genitourinary and gastrointestinal, sometimes in soft tissues

The modification of rotation - advancement flap made in 1950

The early techniques of cleft lip repair involved the straight-line technique, the triangular flap technique or some kind of geometric line (triangular, quadrangular closure). A turning point in cleft lip surgery was in 1955 when doctor. Millard presented his method: the rotation-advancement technique or flap, at the First International Congress of Plastic Surgery in Stockholm. Today, the technique, with or without some modifications, is used by more than 85% of cleft surgeons around the world. We are presenting a patient with complete unilateral cleft lip and palate who underwent surgery sixty-five years ago. The scar on his lip was similar to rotation advancement line. Cheiloplasty was performed by Professor Šercer in 1950, five years before Millard's publication. Professor Ante Šercer was an internationally recognized Croatian scholar in the area of ear, nose and throat diseases. He also gave a significant contribution to surgical management of velopharyngeal insufficiency and plastic surgery of the nose and ear

Rehabilitacijske mogućnosti nakon sub(totalne) glosektomije

Karcinom usne šupljine uz, i danas prisutnu, visoku smrtnost, izaziva značajne funkcionalne poremećaje gutanja, govora i glasa, kako pri njegovom razvoju, tako i za vrijeme, ali i nakon liječenja. Opsežnost tumora, lokalizacija na jeziku, zahvaćenost mišićne muskulature i ograničena pokretljivost s tijekom razvoja tumora, uzroci su ovih poremećaja. S druge pak strane, liječenje, bilo ono radioterapijom, koje je u pravilu vrlo rijetko, bilo kirurški, za rezultat imaju posljedicu smanjenje mišićne mase jezika, njegovu smanjenu pokretljivost, gubitak zuba, gubitak/promjene anatomskih struktura usne šupljine (obraz, meko nepce, usnice), gubitak ili promjene u osjetu i posljedično poremećaje navedenih funkcija. Pri tome su poseban problem i izazov u rehabilitaciji bolesnici s rekonstrukcijom jezika nakon operacije mikrovaskularnim ili regionalnim peteljkastim režnjem Svi navedeni funkcionalni poremećaji, uz često i estetski, ali i psihosocijalni poremećaj, u značajnoj mjeri narušavaju kvalitetu života i zahtijevaju multidisciplinarnu intervenciju. Iz svih navedenih razloga, neophodno je tijekom dijagnostike učiniti i logopedski status i započeti i ranu logopedsku terapiju. Nakon sprovedenoga liječenja neophodno je krenuti što ranije s logopedskom rehabilitacijom. Primarne logopedske rehabilitacijske tehnike su: posturalne tehnike, senzorne tehnike, motoričke vježbe, manevri gutanja (supraglotično gutanje, gutanje s naporom i Mendelssohnov manevar), modifikacije konzistencije prehrane. S ciljem jačanja orofaringealne muskulature rade se i vježbe jačanja pokreta jezika, jačanja mišića usnica, jačanja/razgibavanja orofacijalne muskulature, vježbe gutanja, neke od TalkTools metoda, te TheraBite uređaj. Rehabilitacija funkcionalnih poremećaja kod oralnog karcinoma je kompleksan, ali neophodan proces koji bi trebao proći svaki bolesnik s ciljem podizanja kvalitete života, osamostaljenja i vraćanja u svakodnevno životno funkcioniranje. U radu su prikazana iskustva našeg tima u rehabilitaciji navedenih funkcija kod bolesnika s karcinom jezika koji su kirurški liječeni, a nastali defekt rekonstriuiran regionalnim i/ili mikrovaskularnim režnjem

Liječenje subglotične stenoze: iskustvo jednog centra

The aim of this article is to present experiences of the Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Zagreb University Hospital Center with the treatment of patients with subglottic stenosis. Subglottic stenosis is a rare congenital or acquired disorder of airway patency that is part of a wider complex of disorders known as laryngotracheal stenosis with the ultimate effect in the form of respiratory insufficiency that can be life-threatening. As an acquired condition, it is most often the result of iatrogenic damage to the larynx and trachea during invasive airway management, whether it is intubation or tracheotomy. In the case of intubation as the etiologic factor, cases of prolonged intubation were most common. Retrospective analysis of patient medical histories over a ten-year period was performed and 29 patients met the inclusion criteria. All patients were monitored for at least two years after completion of treatment. Out of a total of 29 treated patients, 20 were permanently decannulated, of which 4 have paresis of one or both vocal cords. In conclusion, there is no clear treatment protocol for patients with subglottic stenosis. The optimal modality of treatment is combined endoscopic and open surgical treatment.Cilj ovoga rada je prikazati iskustva Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Zagreb u liječenju bolesnika sa subglotičnom stenozom. Subglotična stenoza je rijedak prirođen ili stečeni poremećaj prohodnosti dišnog puta koji je dio šireg kompleksa poremećaja poznatog kao laringotrahealna stenoza s krajnjm učinkom u vidu respiracijske insuficijencije koja može biti opasna za život. Kao stečeno stanje najčešće je posljedica jatrogenog oštećenja grkljana i traheje prilikom invazivnog osiguranja dišnog puta, bilo da se radi o intubaciji ili traheotomiji. U slučaju intubacije kao etiološkog čimbenika najčešće se radi o slučajevima produljene intubacije. Učinjena je retrospektivna analiza povijesti bolesti bolesnika u desetogodišnjem razdoblju te je 29 bolesnika ispunjavalo kriterije uključenja u studiju. Svi bolesnici praćeni su najmanje dvije godine nakon završenog liječenja. Svi bolesnici liječeni su kirurški, endoskospki, otvorenom metodom ili kombinirano. Od ukupno 29 liječenih bolesnika 20 ih je trajno dekanilirano, od kojih 4 ima parezu jedne ili obje glasiljke. Zaključno, ne postoji jasan protokol liječenja bolesnika sa subglotičnom stenozom. Optimalan modalitet liječenja je kombinirano endoskopsko lasersko i otvoreno kirurško liječenje

Zbrinjavanje limforeje nakon kirurških zahvata u području glave i vrata: pregled trenutnih pristupa uz prijedlog nove strategije liječenja

Postoperative chyle leak is a rare but serious complication of head and neck surgery. Chyle leak can lead to a systemic metabolic imbalance, a prolonged wound healing and longer hospital stay. Early identification and treatment are crucial for good surgical outcome. The diagnosis can be made intraoperatively or in the early postoperative period. Various treatment options described in the literature can be divided into conservative and surgical modalities. Currently, there is no evidence that any approach is superior to the other due to relatively small number of studies describing chyle leak management. There are no official guidelines for the treatment of postoperative chyle leak. The aim of this article is to present the therapeutic possibilities and to offer an algorithm for chyle leak management.Postoperativna limforeja je rijetka, ali ozbiljna komplikacija operacija u području glave i vrata. Limforeja može dovesti do sistemskog metaboličkog poremećaja, produženog cijeljenja rane i produljenog bolničkog liječenja. Rano prepoznavanje i liječenje temelj su dobrog kirurškog ishoda. Dijagnoza se može postaviti tijekom operacije ili u ranom postoperativnom periodu. Različite metode liječenja opisane u literaturi možemo podijeliti u konzervativne i kirurške. Trenutno nema dokaza da je i jedan pristup bolji od drugog radi malog broja studija koje opisuju zbrinjavanje ove kirurške komplikacije. Ne postoje službene smjernice za liječenje limforeje nakon operacije. Cilj ovog rada je prikazati terapijske mogućnosti i predložiti algoritam za zbrinjavanje bolesnika s limforejom

Fiberoptička trahealna intubacija na budno i rizična ekstubacija u bolesnika s očekivanim otežanim dišnim putom zbog post-traumatske ankiloze temporomandibularnih zglobova

In this case report we present successful airway management in a patient with predicted difficult airway using the Difficult Airway Society guidelines. Our patient presented with recurrence of severely reduced mouth opening due to post-traumatic bilateral temporomandibular ankylosis, and was scheduled for surgical resection of the mandibular articular processes. Awake fiberoptic intubation was planned. After light sedation and thorough topicalization of the nasal cavity the flexible optic bronchoscope was successfully navigated into the trachea with ‘spray-as-you-go’ technique and the endotracheal tube was railroaded over it. After a two-point check of the endotracheal tube placement the patient was put under anesthesia. The surgery was uneventful. Finally, a plan with surgeons for safe extubation was made and the patient was extubated uneventfully on the next day using the airway exchange catheter in the intensive care unit.U ovom prikazu slučaja opisujemo uspješno zbrinjavanje dišnoga puta u bolesnika s predviđenim otežanim dišnim putom primjenjujući smjernice koje je izdalo Difficult Airway Society. Bolesnik se prezentirao otežanim otvaranjem usta posljedično obostranoj post-traumatskoj ankilozi temporomandibularnih zglobova. Planirana je budna fiberoptička intubacija za kiruršku resekciju obaju mandibularnih zglobnih nastavaka. Nakon lagane sedacije i temeljite topikalizacije nosne šupljine fleksibilni optički bronhoskop je uspješno navigiran u traheju tehnikom spray-as-you-go te je endotrahealni tubus postavljen preko njega. Nakon dvostruke provjere položaja endotrahealnog tubusa bolesnik je anestetiziran. Kirurški zahvat je protekao bez neočekivanih događaja. U dogovoru s operaterima primijenjen je plan za sigurnu ekstubaciju te je ona učinjena bez neočekivanih događaja dan kasnije primjenom tzv. katetera “izmjenjivača” u jedinici intenzivnog liječenja