5 research outputs found

    Ovogeneza u linjaka: ultrastrukturni aspekti ovarijalnih folikula

    Get PDF
    Ovaj rad predstavlja studiju folikula linjaka upotrebom transmisione elektronske mikroskopije (TEM), skening elektronske mikroskopije (SEM) i biohemijskih metoda. Studija ja fokusirana na morfološke aspekte previtelogenih, vitelogenih, postvitelogenih i atretičnih folikula ovarijuma. U folikularnoj fazi razvoja ovocit je okružen sa zona radiata, slojem folikularnih (granulosa) ćelija koje naležu na izraženu bazalnu membranu, vaskularizovani sloj theca folliculi sa brojnim kapilarima u mreži vezivnog tkiva i tankim epitelom na površini. Zabeležene su promene u folikulima uporedo sa pojavom proteina žumanceta. Antitela vitelogenina linjaka su pokazala prisustvo proteina žumanceta u krvnoj plazmi i vitelogenim folikulima

    Hemijski i masno kiselinski sastav mesa iverka (psetta maxima maeotica) iz bugarskog dela Crnog mora

    Get PDF
    Cilja rada je bio da se analizira hemijski i masno kiselinski sastav mesa ivera (Psetta maxima maeotica) ulovljenog u Bugarskom delu Crnog mora. Iver je lovljen kočarenjem u periodu od 12 do 30 novembra 2014 sa 5 proizvoljno određenih zona od ukupno 38 zona. Ovo istraživanje je pokazalo da postoje izražene razlike u hemijskom sastavu i energetskoj vrednosti mesa ivera uhvaćenog sa različitih lokaliteta u severnom i južnom sektoru Crnog mora. Konstatovana su veća variranje u proteinskom sastavu od 16.87 % (južni sektor) do 19.32 % (severni sektor) u odnosu na variranje nivoa masti u mesu (1.29 - 2.08 %). Na osnovu nivoa masti, ribe sa istraživanih područja bi mogle da se klasifikuju kao posna (niskomasna) grupa riba. Na osnovu prisustva specifičnih masnih kiselina u mesu ivera iz zona С17-Е9 i Е11-Е13 i dubine kočarenja od 36-53 m, ove ribe se mogu svrstati u palmitinski tip, dok se ribe ulovljene iz zona L1-7/М2/N1-2 i dubine od 52-64 m mogu svrstati u oleinsko-palmitinski tip. Biološki važan odnos n-3 i n-6 masnih kiselina je varirao u opsegu od 0.06 do 0.13 što je zadovoljavajući nivo propisan od strane WHO (Svetske zdravstvene organizacije) koji smanjuje rizik po ljudsko zdravlje (<5.0). Odnos РUFA/SFA u lipidima ivera je varirao od 0.36 do 0.54, sa boljim balansom masnih kiselina u mesu riba iz severnog sektora Crnog mora (0.54)

    Strategije upravljanja u zaštiti i obnavljanju biodiverziteta jesetrskih riba u Bugarskoj

    Get PDF
    Jesetarske ribe su širom sveta najugroženije vrste. Šest vrsta jesetarskih riba su bile autohtone za Crno more i Dunav: moruna (H. huso), ruska jesetra (A. guldenstaedti), pastruga (A. stellatus), kečiga (A. ruthenus), sim (A. nudiventris) i Atlanska jesetra (A. sturio). Sada se za samo četiri sigurno smatra da se razmnožavaju u donjem delu Dunava. Atlanska jesetra je nestala iz regiona. Iako se javljaju retka obaveštenja od strane ribara da je ulovljena A. Nudiventris to treba da se potvrdi. Tokom poslednjih 60 godina u Dunavu i Crnom moru je pod jakim antropogenim uticajem došlo do nekih negativnih promena u strukturnim i funkcionalnim parametrima vodenih ekosistema. Zbog velike komercijalne vrednosti proizvoda od jesetarskih riba, posebno kavijara, pritisak od krivolova i ilegalne trgovine je takođe ostao snažan. Sadašnja osmatranja u donjem delu Dunava indikuju da su sve populacije jesetarskih riba blizu nestajanja. U ovom članku sumiraju se nacionalni i međunarodni pokušaji da se zaštite jesetarske ribe u Bugarskoj. Navodi se sistem mera za održivo upravljanje i zaštitu koji se primenjuje tokom poslednjih 10 godina u Bugarskoj i kritička ocena njihove efikasnosti

    Dužinska i težinska struktura iverka (psetta maxima maeotica) izlovljenog duž severne obale bugarskog dela Crnog mora

    Get PDF
    Iverak (Psetta maxima maeotica) je demerzalna vrsta ribe koja se može naći na sprudovima duž obala svih zemalja koje okružuju Crno more. Iverak predstavlja veoma važnu demerzalnu vrstu ribe u Crnom moru, sa velikom potražnjom na tržištu i visokom cenom. Uprkos merama koje su preduzete za zaštitu populacija iverka, uočen je trend opadanja u proračunu relativne biomase ove vrste od 2008. godine na prostoru bugarskog dela Crnog mora. Zbog nepostojanja informacija koje se odnose na validne ribarske statistike i dostupne biološke podatake, ova istraživanja na ulovima iverka duž bugarske obale Crnog mora su imala za cilj sakupljanje bioloških podataka za analizu njegovog ulova. Težinska (W, g) struktura istraživanih iveraka (600 jedinki) iz 20 ulova pokazala je da je prosečna težina ribe iznosila 2.63 kg, sa maksimalno zabeleženom vrednošću od 7.0 kg i minimalnom od 1.25 kg. Najveći procenat u težinskoj strukturi izlovovljenih jedinki imala je težinska grupa od 2.0 do 3.0 kg (44%), a zatim težinska grupa od 1.25 do 2.0 kg (31%). Grupa od 3.0 to 4.0 kg je činila 16%, grupa od 4.0 do 5.0 kg je činila 6%, grupa od 5.0 do 6.0 kg je činila 2% i grupa od 6.0 do 7.0 kg je činila samo 1% od ukupnog izlova. Iverak težine od 1.5 do 2.5 kg činio je 56% od svih izmerenih jedinki. Prosečna totalna dužina (TL, cm) merenih riba je bila 52.8 cm, sa maksimalnom vrednošću od 77.0 cm i minimalnom od 45 cm. U okviru svih dužinskih grupa najbrojnije su bile dužinske grupe od: 45-48 cm sa 24,6%, 48-51 cm sa 23.3% i 51-54 cm sa 20.1% od celokupnog uzorka. Ribe sa totalnom dužinom od 45 cm, koja je minimalna mera dozvoljena za izlov, su činile samo 2.8%, ali su jedinke u okviru dužinske grupe od 45-48 cm obuhvatile jednu četvrtinu uzorka. Generalno, analiza podataka dobijena na osnovu 600 iveraka sa prosečnom težinom od 2.63 kg ili totalnom biomasom od 1 578 kg dovela je do pretpostavke da se značajni deo ulova sastoji od riba sa relativno malom težinom tela. Buduće monitoring studije će podržati ili odbaciti ovu pretpostavku

    Gajenje slatkovodnih riba u centralnoj i istočnoj Evropi: potrebe za istraživanjem i razvojem

    Get PDF
    Gajenje slatkovodinih riba ima veoma važnu ulogu za stabilizaciju biodiversiteta, resursa podzemnih voda, klime regiona kao i za snabdevenost hranom u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Velika konkurencija cena ribe na međunarodnom tržištu i promene u navikama ishrane ljudi pojačavaju pritisak na mala i srednja preduzeća u Centralnoj i Istočnoj Evropi koja se bave gajenjem ribe i mogu da ugroze predeo oko uzgojnih jezera. Da bi povećali vrednost svih karika u lancu proizvodnje slatkovodnih riba, naučnici i proizvođači su identifikovali uobičajene i potencijalne izazove. Da bi se procenile potrebe sektora akvakulture u centralnoj i istočnoj Evropi, sprovedeni su polu strukturirani intervjui sa proizvođačima i prerađivačima ribe i udruženjima u Poljskoj i Češkoj, u okviru projekta SIAD i FP7 EU projekta TRAFOON. Takođe su održane radionice sa istraživačima u sektoru akvakulture duž svake karike lanca proizvodnje riba u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Različite interesne strane su identifikovale nekoliko izazova koji ometaju razvoj slatkovodne akvakulture u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Razvoj akvakulture zahteva postojanje harmonizovanog regulativnog/pravnog okvira. Razmena znanja bi imala pozitivan uticaj na razvoj uniformnih standarda za održivost, i pomogla bi stvaranju pravnih procedura za izdavanje dozvola i licenci. Potrebno je izvršiti ekonomsku procenu usluga koje ekosistem ribnjaka pruža. Poboljšana tehnoligija koja je povoljna po životnu sredinu i sistemi za upravljanje kvalitetom u proizvodnji i preradi su neophodni da bi se obezbedila ustaljenija ponuda proizvoda od ribe viskog kvaliteta. Potrošači treba da budu bolje informisani o funkciji koju slatkovodna akvakultura i njeni proizvodi imaju za životnu sredinu. Da bi došlo do održivog razvoja sektora akvakulture i da bi se izgradilo poverenje javnosti, veoma je važno podstaći društvene inovacije koje su primenljive na pojedinačni sektor ili pojedinačnu teritoriju. Da bi došlo do održivog razvoja sektora slatkovodne akvakulture potrebno je razviti strategije makro regionalnog razvoja koje su prilagođene određenim tržištima, uslovima životne sredine, ponašanju potrošača, kulturi i tradiciji i koje nude potencijal za razvoj izvan granica jedne zemlje. Razvoj i adaptacija ključnih tehnologija potrebni su da bi se stabilizovala konkurentna i održiva proizvodnja i prerada ribe u čijoj su proizvodnji resursi efikasno iskorišćeni
    corecore