Humanistika i društvene znanosti u vrtlogu hegemonije tzv. tranzicije: performativnost javnog intelektualca danas

This article deals with several problem areas concerning structural issues related to the contemporary social position of the humanities and social sciences, the nature of today’s hegemony and present articulations of critical thinking. The primary focus is on the problems of the higher education system resulting from the Bologna process and the social role and importance of the figure of the public intellectual today, whereas the secondary focus is on connecting these issues with the characteristics of today’s hegemony and the so-called transition. The text argues that the public intellectual should be considered and analyzed as a performative figure belonging to each period articulating and presenting public intellectual narratives, in other words, it is claimed that the public intellectual echoes the period itself as one of its mirror reflections.U članku se otvara nekoliko problemskih cjelina u obliku strukturnih pitanja posvećenih današnjoj društvenoj poziciji humanistike i društvenih znanosti, naravi hegemonije našeg vremena te aktualnim artikulacijama kritičkog mišljenja. Radi se, u prvome planu, o problemima sustava visokog obrazovanja uslijed Bolonjskog procesa te društvenoj ulozi i važnosti figure javnog intelektualca danas, dok se na sekundarnoj razini članka ta mjesta povezuju s karakteristikama aktualne hegemonije i s tzv. tranzicijom. U tekstu se zagovara teza da je javnog intelektualca potrebno sagledati i analizirati kao performativni lik epohe unutar koje se narativi o javnom intelektualcu artikuliraju i prezentiraju, odnosno da je on slika i prilika same te epohe, jedan od njezinih zrcalnih odraza

POLITICS, THE SOCIETY OF THE SPECTACLE, AND THE MEDIA CONSTRUCTION OF REALITY

Tekst je posvećen analizi fenomena tzv. spektakularizacije, tabloidizacije i “selebrizacije” (celebrity culture) politike i političara na razini medijske konstrukcije društvene realnosti unutar koncepta društva spektakla. Pritom će se tekst referirati na niz primjera političkih korupcijskih skandala i afera koje na ovom mjestu tretiramo kao relevantne za teorijsku opservaciju i analizu unutar senzacionalistički i tabloidno koncipiranog obzorja medijski konstruiranog svijeta. Ključna je teza rada kako – suprotno nekim nastojanjima da se medijski spektakl prikaže kao puka neideološka (ili čak nadideološka) forma – društveni i kulturalni oblici produkcije medijskog spektakla na primjerima političara i političkih afera, vođeni profitnom logikom marketinško-oglašivačke industrije, simboliziraju upravo suprotno: ideološko-hegemonijsku formu karakterističnu za eru liberalne demokracije i neoliberalnog potrošačkog kapitalizma.This article analyses the phenomena of spectacularisation, tabloidisation and celebrity culture and their appearance in politics and political arena. It looks at models of the media construction of social reality within the concept of the society of the spectacle. The author argues that celebrity culture as a part of media spectacle is not void of ideologies, but rather the opposite: it is led by market-based ideologies, by desire of commercial sectors in media and advertising to make profit and by commercialisation of politics. Thus, the phenomena that are central to this article are the evidence of the prevailing form of hegemony, which characterises liberal democracy and neoliberal consumerism

Phantasm of Subjectivity in the Key of Interactivity. The Case of Computer Screen

Simboličko ishodište za tekst predstavlja Malevičev »Crni kvadrat«, odnosno epistemološki prijelaz u teorijskom razumijevanju spomenutog umjetničkog djela: iz fenomenološko-ontološke perspektive ka psihoanalitičkoj interpretaciji istog. Putem aplikacije Lacanovog koncepta pogleda, povlačimo paralelu između simbolike Malevičevog kvadrata i primjera ekrana kroz opozicijsko sučeljavanje televizijskog i kompjutorskog ekrana. Definiranjem razlika između televizijskog i kompjutorskog ekrana reaktualiziramo i spomenuti Lacanov koncept, te ga u redefiniranoj verziji apliciramo na primjere kompjutorskog virtualnog prostora i identitet tzv. virtualnog subjekta. Tako uspostavljen problemski motiv obrađujemo i preko razmatranja dihotomnog para interaktivnost/interpasivnost, sa naglaskom na modelu HCI (Human Computer Interaction), interakciji čovjeka i kompjutora. Paralela između umjetničkog objekta i suvremene medijske tehnologije, a sve u vezi sa subjektom koji se pita i time sebe konstituira, putokaz je prema pitanju koje predstavlja jedan od temeljnih interesa teksta, a ono glasi: o kakvom se konstruktu subjekta, odnosno formi njegova identiteta uspostavljenoj u prostoru virtualnog, zapravo radi?Symbolical starting point of the text is »Black Square« by Kazimir Malevich, or more exactly, an epistemological transition within theoretical understanding of the mentioned artwork: from a phenomenological-ontological perspective toward psychoanalytical interpretation of it. According to application of the concept of regard by Jacques Lacan, and regarding to oppositional distinction between television screen and computer screen, I am searching for a parallel between Malevich’s Square and symbolic of the screen. Process of definition of differences between television screen and computer screen is the way of re-actualization of previously mentioned Lacan’s concept, and I make an application of it on examples of computer virtual space and so-called virtually created identity. Primal theoretical problem of the text is working out through dichotomy interactivity/interpassivity with stress on the model of HCI (Human Computer Interaction) that is interaction of human with computer. Parallel between an artwork and contemporary media technology, regarding to a human subject under self-questioned and self-created processes, leading us toward the question which is the one of main interests in the text: what is the model of self identity created within virtual space

Consumer Capitalism: Era of the Manufacturing of Consumer Desire

U tekstu se problematizira karakter epohe konzumerističkoga kapitalizma iz perspektive produkcije imaginarija potrošačke želje. Spomenuti se problem nastoji sagledati ne samo kao puki sociološko-kulturološki fenomen, već i ideološki, te se kao takav smješta u povijesni kontekst, u vremenski period koji započinje s 20-im godinama 20. stoljeća, prvo u SAD-u, a potom i u ostatku tzv. zapadnih kultura. Aspekti koji se ispostavljaju kao ključni u pokušaju interpretacije ishodišnoga fenomena jesu polje psihoanalize, pitanje odnosa neokapitalizma/neoliberalizma, ideologije socijalizma i potrošačke kulture, kao i značaj marketinško-oglašivačke mašinerije u kreiranju konzumerističkih fantazmi.The article examines the character of consumer capitalism in the light of the manufacturing of consumer desire. The problem is not discussed as a mere socio-cultural phenomenon, but also an ideological one. As such, it is placed in a historical context – the beginning of the 1920s, first in the USA and later in the rest of the so-called western cultures. Aspects which turn out to be of crucial importance in an attempt to interpret consumer capitalism are psychoanalysis, the relationship between neo-capitalism and neo-liberalism, ideology of socialism and consumer culture as well as the role of marketing/ advertising machinery in the creation of consumer fantasies

Everyday Life: An Interface of Micro, Mezzo and Macro Theories

Rad je posvećen preglednom prikazu nekih od najrelevantnijih teorija svakodnevnog života. Shodno tomu, u članku su tematizirane sve tri razine teorija svakodnevice – mikro (Garfinkel, Simmel, Goffman), mezo (Berger, Luckmann, Bourdieu) i makro (Lefebvre, Debord, Vaneigem, Heller) – pri čemu je sociologija, kao središnja društveno-humanistička disciplina po pitanju tema i fenomena svakodnevnog života, dovedena u predmetno-metodološki i interdisciplinarni dijalog s filozofijom, a rubno i s antropologijom te kulturalnim studijima. U radu se pokušala dovesti u pitanje, štoviše i osporiti, nerijetko zastupana teza o samorazumljivoj primarnosti mikrosocioloških teorija pri istraživanjima i interpretacijama svakodnevnog života u odnosu na makroteorijska promišljanja svakodnevlja i njihovu relevantnost.The article is dedicated to an overview of some of the most relevant theories of everyday life. Accordingly, the paper deals with all three levels of theories of everyday life – micro (Garfinkel, Simmel, Goffman), mezzo (Berger, Luckmann, Bourdieu), and macro (Lefebvre, Debord, Vaneigem, Heller). In that context, sociology – as the central social-humanistic discipline on the issues and phenomena of everyday life – is brought into subject-methodological and interdisciplinary ‘dialogue’ with philosophy, and partly with anthropology and cultural studies. The paper tries to question, and even dispute, the often advocated thesis of the self-evident primacy of micro-sociological theories in research and interpretations of everyday life in relation to macro-theoretical considerations of everydayness and their relevance

Historisierung der Transition – der Fall des (post)jugoslawischen Raumes

Članak je posvećen analizi fenomena tranzicije, s fokusom na prostor bivše Jugoslavije, i tom zadatku pristupa na nekoliko razina. U uvodu je ponuđen kratak osvrt na osnovne teze, interpretacije i razumijevanja spomenutog fenomena, kako iz srednjostrujaške perspektive autora liberalnih i konzervativnih tradicija u politologiji i sociologiji, tako i kritičara „tranzitologije“ iz rakursa lijevo-marksistički orijentiranih pristupa. Slijedi dio članka namijenjen pitanjima kako misliti tranziciju u kontekstu naravi njezina vremena, to jest temporalnosti; koja metoda i tradicija mišljenja bi bila primjerena tako postavljenom problemskom motivu, te na tragu takvog imperativa sučeljava prakse historizacije nasuprot modelu tzv. kulture sjećanja. U zasebnim poglavljima bavimo se analizom tranzicije kao ideologije i tranzicije kao pojma / koncepta – ideologema. Središnji i najveći dio članka posvećen je ključnom problemskom motivu teksta – iskustvu tranzicije (post)jugoslavenskog prostora.The paper analyses the phenomenon of transition on several levels, with the main focus on the former Yugoslavian space. In the introduction, a brief overview of basic theses, interpretations and understandings of this phenomenon are given, both from the perspective of mainstream authors who belong to liberal and conservative traditions in political sciences and sociology, as well as the critics of “transitology” from the leftist, Marxist-oriented approaches. The paper then addresses the following questions: how to think of transition within the context of its own nature of time, its own temporality; as well as which method and tradition of thought would be adequate for analysing this kind of problem. Then, the paper confronts the practices of historization and the, so-called, culture of memory. The paper continues with the analysis of transition as ideology and transition as a term / concept – ideologeme. The central and longest part of the paper is devoted to the main case – the transition experience of (post)Yugoslav space.Im Artikel wird das Phänomen der Transition analysiert, mit dem Fokus auf den Raum des ehemaligen Jugoslawien und zwar auf mehreren Ebenen. In der Einleitung ist ein kurzer Rückblick auf die Grundthesen, Interpretationen und Verständnis des genannten Phänomens geboten, sowohl aus der vorherrschenden Perspektive von Autoren mit liberalen und konservativen Traditionen in Politologie und Soziologie, als auch von Kritikern der „Transitologie“ vom Gesichtspunkt der links-marxistisch orientierten Ansätze aus. Im folgenden Teil des Artikels geht es um Fragen, wie Transition im Kontext der Natur ihrer Zeit, d.h. der Temporalität, zu denken ist; Welche Methode und Denktradition bei so einem Problem angemessen wären, auf Spuren eines solchen Imperativs werden Praxen der Historisierung mit dem Modell der sog. Erinnerungskultur konfrontiert. In gesonderten Absätzen beschäftigen wir uns mit Analyse der Transition als Ideologie und der Transition als ein wesentliches Motiv des Textes – mit der Erfahrung der Transition des (post)jugoslawischen Raumes

Media and Spectacularization of Social World. Mass Media Production of “Celebrity Culture”

Tekst nudi prikaz povijesne uloge masovnih medija u produkciji društva spektakla i njezinoj recentnijoj inačici, tzv. celebrity culture (kultura slavnih), koja u sve većoj mjeri određuje i karakterizira suvremeno društvo kasne postmoderne. Nakon uvodne kontekstualizacije ključnog problema, tekstom su obuhvaćene klasične teze Frankfurtske škole kritičke teorije društva, posvećene utjecajima masovnih medija u produkciji masovne kulture, kao i Situacionistička internacionala, odnosno Debordov koncept društva spektakla. Posljednji, centralni dio teksta, bavi se medijski potpomognutom spektakularizacijom suvremenog društva i pokušava odgovoriti na pitanje što su razlozi i koji su interesi u pozadini takvog medijski konstruiranog svijeta.The article presents the historical role of mass media in the production of spectacle society and its recent version – the socalled celebrity culture, which characterizes late postmodern society. After the introductory part, which contextualized the main problem of the text, next chapters are dedicated to classical Frankfurt School theses that mass media influence the production of mass culture, as well as to Situationist International, and the concept of spectacle society by Guy Debord. The central part of the article deals with media supported spectacularization of contemporary society, and tries to discover the reasons and interests behind specific media constructions of the world

Kooptierung als intrinsisches Phänomen des kapitalistischen Systems: ein Beispiel der alternativ-subkultureller Praxen

Rad se bavi jednom dimenzijom kapitalističkog sustava, fenomenom kooptacije, kojeg tretira kao važan aspekt čijom je dekonstrukcijom moguće dospjeti do kompleksnijeg razumijevanja cijeloga niza aktualnih manifestacija današnjeg razvojnog stadija neoliberalnog kapitalizma. Kooptacija je u osnovici fenomen gospodarsko-političkog karaktera, no njezini manifestacijski oblici mogu i trebaju biti detektirani i na socijalnim te (kontra)kulturnim razinama artikulacije, što je i primarna nakana ovog teksta. Paralelan problemski motiv rada, iako u tekstu pozicioniran sekundarno, jest kooptaciji srodan koncept gentrifi kacije, to jest gospodarski, politički, socijalno i kulturalno defi niran fenomen klasnog preuzimanja grada. Kooptacija i, dijelom, gentrifikacija, problematizirane su u domeni alternativne kulture ili supkulture i to kroz svojevrsnu case study analizu dva konkretna primjera. Radi se o ljubljanskim supkulturnim skvotovima, Metelkovoj i Rogu, koji danas nedvojbeno simboliziraju urbane bastione alternativne kulture u Sloveniji, ali i u regiji. Namjera je u tekstu napraviti prikaz nekoliko relevantnih aspekata transformacije spomenutih mjesta unutar širih povijesnih, političkih, ekonomskih, društvenih i (sup)kulturnih tranzicijskih konteksta, ali i praktično testirati fenomen kooptacije aplikacijom kvalitativne analize na odabrane uzorke. U zaključnom dijelu rada pokušavaju se ponuditi neki mogući praktični odgovori suvremenim izazovima, neoliberalnim kapitalizmom modeliranih, kooptacijskih mehanizama.Th e paper deals with one dimension of the capitalist system, the phenomenon of co-optation, treated as an important aspect through the deconstruction of which it is possible to come to a more complex understanding of a range of actual manifestations of contemporary neoliberal capitalism. Co-optation is basically a phenomenon of an economic and political character, however, its manifestations can and should be detected at the social as well as (contra-) cultural levels, which is the main aim of this paper. The secondary aim of the paper is to discuss a related concept of gentrifi cation, i.e. an economically, politically, socially and culturally defi ned phenomenon of a class takeover of the city. Co-optation and, partially, gentrification are problematized in the domain of alternative culture and subculture through the case study analysis of two concrete examples. Th ese are the areas of subcultural squatting in the city of Ljubljana, called Metelkova and Rog, which today undoubtedly symbolise urban bastions of alternative culture in Slovenia, as well as the wider region. Th e paper attempts to present several relevant aspects of the transformation of these places within a wider context of historical, political, economic, social and (sub)cultural transitions, as well as to test practically the phenomenon of co-optation by applying it to these selected samples. In the conclusion, the paper attempts to off er several possible practical responses to contemporary challenges of co-optation mechanisms modelled by neoliberalism.Die vorliegende Arbeit beschäftigt sich mit einer Dimension des kapitalistischen Systems, nämlich mit dem Phänomen der Kooptierung, das als ein wichtiges Aspekt behandelt wird, durch dessen Dekonstruktion es möglich ist, zu einem komplexeren Verständnis einer ganzen Reihe aktueller Manifestierungen der heutigen Entwicklungsstufe des neoliberalen Kapitalismus zu gelangen. Die Kooptierung ist, im Grunde genommen, ein Phänomen wirtschaftlich-politischen Charakters, seine Erscheinungsformen können und sollen detektiert werden auch auf sozialen und (kontra)kulturellen Ebenen der Artikulierung, was auch die primäre Absicht dieses Textes ist. Ein parallel vorhandenes Problemmotiv der Arbeit, obwohl im Text erst in zweiter Linie positioniert, ist der Kooptierung verwandtes Konzept der Gentrifi kation, d.h. ein wirtschaftlich, politisch, gesellschaftlich und kulturell defi niertes Phänomen der Stadtübernahme von Klassen. Die Kooptierung und teilweise auch die Gentrifi kation, werden in der Domäne der alternativen Kultur oder der Subkultur problematisiert u.zw. durch eine Art von case study – durch Analysen von zwei konkreten Fällen. Es geht um subkulturelle Squats Metelkostraße und Rog in Ljubljana, die heute zweifelsohne urbane Basteien der alternativen Kultur in Slowenien, aber auch in der Region symbolisieren. In seinem Text hatte der Verfasser die Absicht, einige relevante Aspekte der Transformation von erwähnten Plätzen innerhalb breiter geschichtlicher, politischer, wirtschaftlicher, gesellschaftlicher und (sub)kultureller Transitionskontexte zu zeigen, aber auch das Phänomen der Kooptierung mit der Anwendung der qualitativen Analyse an gewählten Mustern praktisch zu testen. Im abschließenden Teil der Arbeit wird versucht, einige mögliche praktische Antworten auf moderne Herausforderungen und die durch den neoliberalen Kapitalismus modellierten Kooptationsmechanismen anzubieten

Primjer industrijske proizvodnje u socijalizmu: nacrt studije slučaja tvornice Kombiteks Bihać (SFR Jugoslavija, SR Bosna i Hercegovina)

Tekst je posvećen okvirnom prikazu ekonomsko-socijalnih aspekata tvornice tekstila Kombiteks iz Bihaća (Bosna i Hercegovina), s naglaskom na periodu njezinih najznačajnijih poslovnih rezultata u drugoj polovici 80-ih godina 20. stoljeća koji prethode propasti kako Kombiteksa tako i većine ostalih industrijskih kapaciteta u Bosni i Hercegovini (BiH), ali značajnim dijelom i u ostatku nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Članak ima preliminarno-istraživački karakter. Cilj mu je iscrtati rubne okvire, odnosno mapirati Kombiteks u jednu širu društvenu, ekonomsku, kulturnu i političku sliku Bihaća, Bosne i Hercegovine, SFR Jugoslavije, ali i šire. Narativna linija teksta građena je na dvjema paralelnim, ali usko isprepletenim, razinama koje slijede razdoblje dugo tri i pol desetljeća, od nastanka Kombiteksa u drugoj polovici 50-ih do početaka rata u Bosni i Hercegovini u ranim 90-im godinama 20. stoljeća. Jedna je razina, dakle, šire kontekstualna, a druga je posvećena samome Kombiteksu. Člankom želimo naglasiti, te pritom dati i skromni doprinos, važnost analiza i tema u domenama jugoslavenskog nasljeđa iz političko-ekonomskog rakursa, a ne isključivo iz identitetsko-etnopolitičkih i svjetonazorskih perspektiva koje su dugo vremena dominirale u istraživanjima raspada SFR Jugoslavije i njezinih ratova u 90-ima, što doprinosi temeljitijem razumijevanju recentnije povijesti tog prostora, te kompleksnijem pogledu na iskustvo SFR Jugoslavije

DIE EHEGEMEINSCHAFT UNTER BEDINGUNGEN DER KAPITALISTISCHEN KOMMODIFIZIERUNG UND DER IDEOLOGIE DES KONSUMERISMUS

U radu se pokušava ukazati na problem suvremene bračne zajednice kao ekonomsko i tržišno reguliranog entiteta i jedne od rezultanti uznapredovanih kapitalističko-komodifikacijskih procesa današnjice, što posredno uključuje obradu bliskih fenomena poput institucije obitelji, mita o vječnoj romantičnoj ljubavi, srodnih duša te zaruka, koje kontekstualno povezujemo s pitanjima ideologije konzumerizma, potrošačkog društva i kulture. Zagovaramo tezu prema kojoj je ekonomska vrijednosna varijabla inherentna unutarnjoj strukturi i ustroju bračne zajednice kroz cijelu njezinu povijest, što naročito postaje evidentno uznapredovanom dinamikom kapitalističkih procesa tijekom posljednjih stotinjak godina.This paper examines the concept of marital union as an economic and market-regulated entity, a product of the advanced processes of contemporary capitalist commodification. Familiar notions such as the institution of family, the myth of eternal love, soulmates, and the idea of engagement are understood as contextually tied to consumerist ideology, society and culture. The main argument is that economic value became integral to the internal structure and organization of marital union throughout its history, and that this has been especially evident over the last century of increased dynamics of capitalist development.In der vorliegenden Arbeit wird versucht, auf das Problem der zeitgenössischen Ehegemeinschaft hinzuweisen, als eine durch Wirtschaft und Markt regulierte Entität und eine der Resultanten der fortgeschrittenen kapitalistischen Kommodifizierungsprozesse der Gegenwart, was indirekt die Behandlung der nahen Phänomene einschließt wie z. B. der Institution der Familie, des Mythos der ewigen romantischen Liebe, der verwandten Seelen und der Verlobung, die man kontextuell mit den Fragen der Ideologie des Konsumerismus, der Konsumgesellschaft und -kultur verbindet. Wir befürworten die These, dass die ökonomische Variable des Wertes der inneren Struktur der Ehegemeinschaft während ihrer ganzen Geschichte inhärent ist, was besonders mit der fortgeschrittenen Dynamik der kapitalistischen Prozesse in den letzten ein paar hundert Jahren evident wird