New data on the waqf / endowment of Benlu-aga in Đakovo

registra iz XVI. stoljeća, koji nam daje detaljnije podatke o jednom legatoru kasabe Đakovo. Džamija toga legatora, Benlu-age, zabilježena je u osmanskim katastarskim popisima za Požeški sandžak, ali bez bilo kakvih detalja o samoj zakladi, a pogotovo o zakladniku. Ovaj dokument otkriva da je on bio niži zapovjednik u osmanskoj vojsci, kao i ćehaja poznatog Lala Mustafa-paše Sokolovića, koji je kratko vrijeme bio i sandžakbeg Požege. Benlu-aga je, osim džamije, podigao i druge objekte u Đakovu. Dokument detaljnije govori o sudbini jednog od njih – hamama/javnog gradskog kupatila.The document regarding the kasaba (town) of Đakovo, found by accident, as part of a mecmua (miscellany) in the Gazi Husrev-beg Library in Sarajevo, gives significant data supplementing our knowledge of and illuminating the time of the Ottoman rule in this kasaba. The document originates from a sicil, Court register, and thus it is completely reliable. This document examines the condition of a facility included in the legacy of Benlu-aga, the kehaya (steward) of the prominent Lala (educator, teacher) Kara Mustafa Pasha. Benlu-aga is a name already known in the cadastral registers of the Sanjak of Požega (Pojega) from 1565 and 1579. These registers certify that Benlu-aga erected a mescit (small mosque) in Đakovo. No other data concerning the building or its legator can be found in the defters (tax registers). This is why this newly found document is very significant; it provides detailed data on the legator as well as on his waqf. According to this document it has become apparent that the waqf was bigger and composed of multiple buildings. The document gives information about the hamam – public town bath, not mentioned in cadastral registers. During that time, in the year 1580, the hamam was already in poor condition and its further fate was called into question. Since experts had estimated that for repair works a great amount of money, 100.000 akçe (Ottoman currency unit), would be needed, it was decided that repair works would not be undertaken due to the lack of financial means from the waqf. The fact that such an amount of money was required for the repair works indicates that the hamam must have been a rather solid object of high quality. Nevertheless, because of the lack of money, it was decided to sell the remains of the hamam and its plot for 30.000 akçe; the money was placed at the disposal of the waqf fund and made available for further needs of the population. According to Islamic law, such an action was considered legal due to the fact that the property was not alienated, only its purpose had been altered. As well as the data on the hamam, the document provides a little more information on the personality of the legator, vakif. Benlu-aga, whose real name was Ahmed, was the kehaya of the above mentioned Lala Kara Mustafa Pasha. As he was an aga/agha of the delis, a military formation whose members had First been personal guards of the high commanders of the frontier area and who later became assault troops in these areas, it is clear that he was in the unit of the above mentioned Pasha as some kind of lieutenant. Lala Kara Mustafa Pasha was for a short period of time a Sanjak bey of the Sanjak of Požega which was at that time considered to be a border area. There is plenty of information and literature on his subsequent activities due to the fact that he, as a member of the eminent Sokolović family of the Ottoman court, held many offices, as well as being a lala – the educator and teacher of Prince Selim, later Sultan Selim II. Among other things, there are some unsolved facts about his being the Sanjak bey of the Sanjak of Klis; perhaps, however, it is a matter of different persons who bore the same name

Hero or Traitor: The Fate of Mehmed-pasha Atlagić, the Last Ottoman Defender of Knin and a Venetian Captive

U vrlo burnome periodu kraja 17. stoljeća, koji je predstavljao početak pada Osmanske Države i u kojemu je ona izgubila veliki dio svojih posjeda u Europi, došlo je do velikih sukoba koji su okončani mirovnim ugovorom potpisanim između Osmanske Države, Austrije i Mletačke Republike 1699. godine u Sremskim Karlovcima. Nakon potpisanoga mira izvršeno je i razgraničenje, a rezultat toga razgraničenja na zapadnoj i jugozapadnoj strani Bosanskoga ejaleta jest i osmanski popis iz 1701. godine, teritorija koji su Mlečani bili okupirali, ali su ga, prema spomenutome Ugovoru, morali vratiti Osmanlijama. Popis, o kojem će biti više riječi u samom tekstu, daje izuzetno važne podatke između kojih su i zabilješke o brojnim zarobljenicima s osmanske strane, koji su najčešće završavali kao veslači na mletačkim galijama. Jedan od najvažnijih dužnosnika osmanske vlasti u to doba, Mehmed-paša Atlagić, bio je i najvažniji mletački zarobljenik sve do svoje smrti.O njegovoj sudbini postoje različite, uglavnom netočne, verzije, a dokumenti koji se ovdje donose bacaju više svjetla na nju.In the turbulent late 17th century, when the Ottoman state started to decline and lost a considerable part of its European possessions, the period of great wars ended with a peace treaty between the Ottoman Empire, Austria, and the Venetian Republic, signed in 1699 at Sremski Karlovci. The agreement was followed by the settling of borders and a result of this land division in the western and south-western areas of the Bosnian eyelet was an Ottoman list (1701) of all territories occupied by the Venetians that were to be returned to the Ottomans according to the said treaty. The list contains exceptionally valuable data, including notes on numerous Ottoman captives who mostly ended as rowers on the Venetian galleys. One of the most distinguished Ottoman officials at the time, Mehmed-pasha Atlagić, was the most important Venetian captive, which he remained until his death. There are several theories on his fate, mostly incorrect, and the data analysed here shed a new light on the topic

Grad Požega kao sjedište Požeškog sandžaka - urbani i privredni razvoj u 16. stoljeću

Namjera je ovog rada prikazati Požegu kao gradsko i upravno sjedište Požeškog sandžaka u 16. stoljeću, kada je hrvatski srednjovjekovni grad Kraljevine Hrvatske pretvoren u kasabu osmanlijskog tipa. Rad je nastao na analizi turskih popisnih deftera, a pokazuje elemente novog, tj. osmanlijskog upravnog sustava i njegove institucije. S jednakom pozornošću autorica analizira i džemate nemuslimanskog stanovništva. Daje se i kronološki pogled na pripadnost Požeškog sandžaka ovim ejaletima: rumelijskom, budimskom, bosanskom i kanjiškom

Life on the Ottoman Border: Essays in Honour of Nenad Moačanin

The articles written by friends, colleagues, former students, and one current doctoral student collected in this celebratory volume dedicated to the doyen of Ottoman studies in Croatia, Professor Nenad Moačanin, are divided into three main chapters entitled “Ottoman Bosnia, Turkish Croatia, and Turkey in Europe,” “Distant Borders and Regions,” and “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik.” The first section consists of the articles predominantly dedicated to the main fields of interests of Nenad Moačanin, namely social and economic history of the Ottoman Empire, with special focus on Ottoman Bosnia, the Balkans and Central Europe, as well as the Ottoman borderland in Croatia. The second section entitled “Distant Borders and Regions” brings three articles which are geographically remote from the Western Balkans and Central Europe, such as Crimea, Syria, and Palestine, but nevertheless fit well into the conception of the volume by offering a possibility for comparison of distant regions. The third section “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik” contains five articles which provide an important insight into the situation on “the other side.” The volume also includes a biographical overview of Professor Moačanin’s scientific and educational career at the beginning, and the bibliography at the end of the volume .The articles written by friends, colleagues, former students, and one current doctoral student collected in this celebratory volume dedicated to the doyen of Ottoman studies in Croatia, Professor Nenad Moačanin, are divided into three main chapters entitled “Ottoman Bosnia, Turkish Croatia, and Turkey in Europe,” “Distant Borders and Regions,” and “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik.” The first section consists of the articles predominantly dedicated to the main fields of interests of Nenad Moačanin, namely social and economic history of the Ottoman Empire, with special focus on Ottoman Bosnia, the Balkans and Central Europe, as well as the Ottoman borderland in Croatia. The second section entitled “Distant Borders and Regions” brings three articles which are geographically remote from the Western Balkans and Central Europe, such as Crimea, Syria, and Palestine, but nevertheless fit well into the conception of the volume by offering a possibility for comparison of distant regions. The third section “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik” contains five articles which provide an important insight into the situation on “the other side.” The volume also includes a biographical overview of Professor Moačanin’s scientific and educational career at the beginning, and the bibliography at the end of the volume

Life on the Ottoman Border: Essays in Honour of Nenad Moačanin

The articles written by friends, colleagues, former students, and one current doctoral student collected in this celebratory volume dedicated to the doyen of Ottoman studies in Croatia, Professor Nenad Moačanin, are divided into three main chapters entitled “Ottoman Bosnia, Turkish Croatia, and Turkey in Europe,” “Distant Borders and Regions,” and “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik.” The first section consists of the articles predominantly dedicated to the main fields of interests of Nenad Moačanin, namely social and economic history of the Ottoman Empire, with special focus on Ottoman Bosnia, the Balkans and Central Europe, as well as the Ottoman borderland in Croatia. The second section entitled “Distant Borders and Regions” brings three articles which are geographically remote from the Western Balkans and Central Europe, such as Crimea, Syria, and Palestine, but nevertheless fit well into the conception of the volume by offering a possibility for comparison of distant regions. The third section “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik” contains five articles which provide an important insight into the situation on “the other side.” The volume also includes a biographical overview of Professor Moačanin’s scientific and educational career at the beginning, and the bibliography at the end of the volume .The articles written by friends, colleagues, former students, and one current doctoral student collected in this celebratory volume dedicated to the doyen of Ottoman studies in Croatia, Professor Nenad Moačanin, are divided into three main chapters entitled “Ottoman Bosnia, Turkish Croatia, and Turkey in Europe,” “Distant Borders and Regions,” and “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik.” The first section consists of the articles predominantly dedicated to the main fields of interests of Nenad Moačanin, namely social and economic history of the Ottoman Empire, with special focus on Ottoman Bosnia, the Balkans and Central Europe, as well as the Ottoman borderland in Croatia. The second section entitled “Distant Borders and Regions” brings three articles which are geographically remote from the Western Balkans and Central Europe, such as Crimea, Syria, and Palestine, but nevertheless fit well into the conception of the volume by offering a possibility for comparison of distant regions. The third section “Glimpses Beyond the Ottoman Border: Habsburg Croatia and the Republic of Dubrovnik” contains five articles which provide an important insight into the situation on “the other side.” The volume also includes a biographical overview of Professor Moačanin’s scientific and educational career at the beginning, and the bibliography at the end of the volume

Zbornik Drage Roksandića

U ovom se zborniku objavljuju tekstovi koje su prijatelji, suradnici i nekadašnji studenti profesora Drage Roksandića iz cijeloga svijeta napisali kako bi obilježili njegov sedamdeseti rođendan i odlazak u mirovinu s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Tkogod da je susreo profesora Dragu Roksandića između 1990., kada je na Odsjeku za povijest izabran za docenta, i 2018. godine, kada je otišao u mirovinu, vjerojatno je primijetio njegov značajan utjecaj na studente svih razina, od preddiplomskih do doktorskih. Profesor je snažno inspirirao i utjecao na bliske suradnike svih generacija.Ovdje je riječ o pravom Festschriftu, „pisanoj proslavi“, koja prema dobrim običajima akademske zajednice izlazi u čast jednog njezina uvaženog člana. Prilozi u zborniku obuhvaćaju različite epohalne horizonte – neki detaljno istražuju pojedine segmente određenog perioda, neki se usmjeravaju na lokalne fenomene ili pristupaju istraživačkim problemima mikrohistorijski. Neki tekstovi obuhvaćaju razdoblja u duljem trajanju, obrađuju različite strukture ili nude određene globalnohistorijske odrednice. Mnogi su prilozi multidisciplinarni, interdisciplinarni ili transdisciplinarni, što je odraz činjenice da Drago Roksandić nikada nije smatrao da je povjesničarev zanat isključiv ili zatvoren, već je u svojim predavanjima i radovima uvijek otvarao komunikacijske prostore s drugim disciplinama. U nekim se tekstovima autori posebno bliski profesoru Roksandiću prisjećaju iskustava kolegijalne suradnje. Zajedničko je svim radovima to što su znak predanosti i iskrene počasti profesoru i kolegi koji svojim primjerom pokazuje što znači odanost struci, na koji način istraživati određene teme inovativno, polazeći iz različitih perspektiva, zatim kako postavljati prava problemska pitanja i kako očuvati istraživačku radost, energiju i žar, odnosno zbog čega povijesne kontroverze treba proučavati hrabro i trezveno, a prilaziti im dijaloški. Ovaj je zbornik, dakako, samo jedan mogući prikaz interesa, epoha, problema i pristupa kojima se do sada Drago Roksandić bavio. U svim je radovima moguće pronaći njegove utjecaje, a brojna je istraživanja, čiji su rezultati sada ovdje objavljeni, i on sâm potaknuo, mnogo prije negoli je započeo rad na ovom zborniku.U ovom se zborniku objavljuju tekstovi koje su prijatelji, suradnici i nekadašnji studenti profesora Drage Roksandića iz cijeloga svijeta napisali kako bi obilježili njegov sedamdeseti rođendan i odlazak u mirovinu s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Tkogod da je susreo profesora Dragu Roksandića između 1990., kada je na Odsjeku za povijest izabran za docenta, i 2018. godine, kada je otišao u mirovinu, vjerojatno je primijetio njegov značajan utjecaj na studente svih razina, od preddiplomskih do doktorskih. Profesor je snažno inspirirao i utjecao na bliske suradnike svih generacija.Ovdje je riječ o pravom Festschriftu, „pisanoj proslavi“, koja prema dobrim običajima akademske zajednice izlazi u čast jednog njezina uvaženog člana. Prilozi u zborniku obuhvaćaju različite epohalne horizonte – neki detaljno istražuju pojedine segmente određenog perioda, neki se usmjeravaju na lokalne fenomene ili pristupaju istraživačkim problemima mikrohistorijski. Neki tekstovi obuhvaćaju razdoblja u duljem trajanju, obrađuju različite strukture ili nude određene globalnohistorijske odrednice. Mnogi su prilozi multidisciplinarni, interdisciplinarni ili transdisciplinarni, što je odraz činjenice da Drago Roksandić nikada nije smatrao da je povjesničarev zanat isključiv ili zatvoren, već je u svojim predavanjima i radovima uvijek otvarao komunikacijske prostore s drugim disciplinama. U nekim se tekstovima autori posebno bliski profesoru Roksandiću prisjećaju iskustava kolegijalne suradnje. Zajedničko je svim radovima to što su znak predanosti i iskrene počasti profesoru i kolegi koji svojim primjerom pokazuje što znači odanost struci, na koji način istraživati određene teme inovativno, polazeći iz različitih perspektiva, zatim kako postavljati prava problemska pitanja i kako očuvati istraživačku radost, energiju i žar, odnosno zbog čega povijesne kontroverze treba proučavati hrabro i trezveno, a prilaziti im dijaloški. Ovaj je zbornik, dakako, samo jedan mogući prikaz interesa, epoha, problema i pristupa kojima se do sada Drago Roksandić bavio. U svim je radovima moguće pronaći njegove utjecaje, a brojna je istraživanja, čiji su rezultati sada ovdje objavljeni, i on sâm potaknuo, mnogo prije negoli je započeo rad na ovom zborniku

Zbornik Drage Roksandića

U ovom se zborniku objavljuju tekstovi koje su prijatelji, suradnici i nekadašnji studenti profesora Drage Roksandića iz cijeloga svijeta napisali kako bi obilježili njegov sedamdeseti rođendan i odlazak u mirovinu s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Tkogod da je susreo profesora Dragu Roksandića između 1990., kada je na Odsjeku za povijest izabran za docenta, i 2018. godine, kada je otišao u mirovinu, vjerojatno je primijetio njegov značajan utjecaj na studente svih razina, od preddiplomskih do doktorskih. Profesor je snažno inspirirao i utjecao na bliske suradnike svih generacija.Ovdje je riječ o pravom Festschriftu, „pisanoj proslavi“, koja prema dobrim običajima akademske zajednice izlazi u čast jednog njezina uvaženog člana. Prilozi u zborniku obuhvaćaju različite epohalne horizonte – neki detaljno istražuju pojedine segmente određenog perioda, neki se usmjeravaju na lokalne fenomene ili pristupaju istraživačkim problemima mikrohistorijski. Neki tekstovi obuhvaćaju razdoblja u duljem trajanju, obrađuju različite strukture ili nude određene globalnohistorijske odrednice. Mnogi su prilozi multidisciplinarni, interdisciplinarni ili transdisciplinarni, što je odraz činjenice da Drago Roksandić nikada nije smatrao da je povjesničarev zanat isključiv ili zatvoren, već je u svojim predavanjima i radovima uvijek otvarao komunikacijske prostore s drugim disciplinama. U nekim se tekstovima autori posebno bliski profesoru Roksandiću prisjećaju iskustava kolegijalne suradnje. Zajedničko je svim radovima to što su znak predanosti i iskrene počasti profesoru i kolegi koji svojim primjerom pokazuje što znači odanost struci, na koji način istraživati određene teme inovativno, polazeći iz različitih perspektiva, zatim kako postavljati prava problemska pitanja i kako očuvati istraživačku radost, energiju i žar, odnosno zbog čega povijesne kontroverze treba proučavati hrabro i trezveno, a prilaziti im dijaloški. Ovaj je zbornik, dakako, samo jedan mogući prikaz interesa, epoha, problema i pristupa kojima se do sada Drago Roksandić bavio. U svim je radovima moguće pronaći njegove utjecaje, a brojna je istraživanja, čiji su rezultati sada ovdje objavljeni, i on sâm potaknuo, mnogo prije negoli je započeo rad na ovom zborniku.U ovom se zborniku objavljuju tekstovi koje su prijatelji, suradnici i nekadašnji studenti profesora Drage Roksandića iz cijeloga svijeta napisali kako bi obilježili njegov sedamdeseti rođendan i odlazak u mirovinu s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Tkogod da je susreo profesora Dragu Roksandića između 1990., kada je na Odsjeku za povijest izabran za docenta, i 2018. godine, kada je otišao u mirovinu, vjerojatno je primijetio njegov značajan utjecaj na studente svih razina, od preddiplomskih do doktorskih. Profesor je snažno inspirirao i utjecao na bliske suradnike svih generacija.Ovdje je riječ o pravom Festschriftu, „pisanoj proslavi“, koja prema dobrim običajima akademske zajednice izlazi u čast jednog njezina uvaženog člana. Prilozi u zborniku obuhvaćaju različite epohalne horizonte – neki detaljno istražuju pojedine segmente određenog perioda, neki se usmjeravaju na lokalne fenomene ili pristupaju istraživačkim problemima mikrohistorijski. Neki tekstovi obuhvaćaju razdoblja u duljem trajanju, obrađuju različite strukture ili nude određene globalnohistorijske odrednice. Mnogi su prilozi multidisciplinarni, interdisciplinarni ili transdisciplinarni, što je odraz činjenice da Drago Roksandić nikada nije smatrao da je povjesničarev zanat isključiv ili zatvoren, već je u svojim predavanjima i radovima uvijek otvarao komunikacijske prostore s drugim disciplinama. U nekim se tekstovima autori posebno bliski profesoru Roksandiću prisjećaju iskustava kolegijalne suradnje. Zajedničko je svim radovima to što su znak predanosti i iskrene počasti profesoru i kolegi koji svojim primjerom pokazuje što znači odanost struci, na koji način istraživati određene teme inovativno, polazeći iz različitih perspektiva, zatim kako postavljati prava problemska pitanja i kako očuvati istraživačku radost, energiju i žar, odnosno zbog čega povijesne kontroverze treba proučavati hrabro i trezveno, a prilaziti im dijaloški. Ovaj je zbornik, dakako, samo jedan mogući prikaz interesa, epoha, problema i pristupa kojima se do sada Drago Roksandić bavio. U svim je radovima moguće pronaći njegove utjecaje, a brojna je istraživanja, čiji su rezultati sada ovdje objavljeni, i on sâm potaknuo, mnogo prije negoli je započeo rad na ovom zborniku