Evolutionary and spatio-temporal comparison of the brain N-glycomes

N-glikozilacija proteina je ključna za razvoj i funkciju živčanog sustava. U ovoj disertaciji konstruiran je prostorno-vremenski glikomski profil mozga, istražujući N-glikanske strukture četiriju funkcionalno različitih regija mozga, fronatalna dorsalna kora velikog mozga, hipokampus, strijatum te mali mozak, i njihovu raspodjelu u mozgu odraslog čovjeka; kao i u mozgu čovjeka tijekom fetalnog razvoja. Također, s namjerom da se dobije evolucijska perspektiva N-glikanskih struktura unutar različitih regija mozga, napravljena je usporedba odgovarajućih regija mozga između glikoma mozga čovjeka, čimpanzi, makaki majmuna i štakora. Određivanje glikanskih profila uzoraka mozga je provedeno korištenjem dvaju analitičkih pristupa: tekućinske kromatografije ultravisoke djelotvornosti i spektrometrije masa. Uvidom u N-glikom analiziranih uzoraka, uočena je značajna razlika između različitih regija, vrsta i razvoja mozga. Razlika između N-glikoma je bila veća što su vrste bile evolucijski udaljenije. N-glikanski profil malog mozga se najviše razlikovao od ostalih analiziranih regija. Razvijena HILIC-UPLC metoda za analizu N-glikana tkiva mozga se pokazala reproducibilnom i robusnom.Protein N-glycosylation is crucial for the development and function of the nervous system. In this dissertation, a spatio-temporal profile of the brain glycome was constructed by investigating N-glycan structures of four functionally distinct brain regions, the dorsal fronatal cortex, the hippocampus, the striatum and the cerebellum, and their distribution within the adult human brain as well as the fetal. Moreover, in order to obtain an evolutionary perspective of the corresponding brain regions, a cross-species comparison was made between the human, the chimpanzee, the macaque and the rat. Two analytical approaches were used for glycosylation profiling of brain samples: ultra-performance liquid chromatography and mass spectrometry. Significant difference was noticed between the regions, the species and the developmental stages in the analyzed N-glycomes. The difference between species was higher as they were evolutionary more distinct. The cerebellar N-glycom was the most distinctive of all the analyzed brain regions. The developed HILIC-UPLC method for the N-glycans analysis of the brain tissue was reproducible and robust

Evolutionary and spatio-temporal comparison of the brain N-glycomes

N-glikozilacija proteina je ključna za razvoj i funkciju živčanog sustava. U ovoj disertaciji konstruiran je prostorno-vremenski glikomski profil mozga, istražujući N-glikanske strukture četiriju funkcionalno različitih regija mozga, fronatalna dorsalna kora velikog mozga, hipokampus, strijatum te mali mozak, i njihovu raspodjelu u mozgu odraslog čovjeka; kao i u mozgu čovjeka tijekom fetalnog razvoja. Također, s namjerom da se dobije evolucijska perspektiva N-glikanskih struktura unutar različitih regija mozga, napravljena je usporedba odgovarajućih regija mozga između glikoma mozga čovjeka, čimpanzi, makaki majmuna i štakora. Određivanje glikanskih profila uzoraka mozga je provedeno korištenjem dvaju analitičkih pristupa: tekućinske kromatografije ultravisoke djelotvornosti i spektrometrije masa. Uvidom u N-glikom analiziranih uzoraka, uočena je značajna razlika između različitih regija, vrsta i razvoja mozga. Razlika između N-glikoma je bila veća što su vrste bile evolucijski udaljenije. N-glikanski profil malog mozga se najviše razlikovao od ostalih analiziranih regija. Razvijena HILIC-UPLC metoda za analizu N-glikana tkiva mozga se pokazala reproducibilnom i robusnom.Protein N-glycosylation is crucial for the development and function of the nervous system. In this dissertation, a spatio-temporal profile of the brain glycome was constructed by investigating N-glycan structures of four functionally distinct brain regions, the dorsal fronatal cortex, the hippocampus, the striatum and the cerebellum, and their distribution within the adult human brain as well as the fetal. Moreover, in order to obtain an evolutionary perspective of the corresponding brain regions, a cross-species comparison was made between the human, the chimpanzee, the macaque and the rat. Two analytical approaches were used for glycosylation profiling of brain samples: ultra-performance liquid chromatography and mass spectrometry. Significant difference was noticed between the regions, the species and the developmental stages in the analyzed N-glycomes. The difference between species was higher as they were evolutionary more distinct. The cerebellar N-glycom was the most distinctive of all the analyzed brain regions. The developed HILIC-UPLC method for the N-glycans analysis of the brain tissue was reproducible and robust

Deset godina praćenja kvalitete u regionalnoj opstetričkoj anesteziji

Introduction: Quality assessment of provided healthcare is becoming a standard in numerous health institutions worldwide, which is beneficial for both the patient and the institution. In order to achieve this standard, it is necessary to develop quality indicators in all segments of healthcare. Postdural puncture headache is a common complication following neuraxial blocks, especially in obstetric anesthesia. If severe, it is a cause of emotional and psychological distress and must be treated by a blood patch. Aim: The aim of this study was to determine whether the number of these complications is reduced when blood patch frequency is monitored and analyzed and to assess the effect of countermeasures in order to improve the quality and safety of regional anesthesia in obstetrics. Methods: Before 2009 and during that year at the University Hospital Sveti Duh, there had been a large number of severe postdural puncture headaches after spinal anesthesia and epidural analgesia treated by a blood patch in 6.12% of cases. After noticing the rising number of blood patches, we decided to analyses data every year. We recorded all blood patches injected to obstetric patients within the period of nine year, from 2009 to 2018 and concurrently we introduced a set of measures to improve the quality of neuraxial blocks, such as the use of atraumatic 26 or 27-gauge pencil-point spinal needles and modern neuraxial blockade protocols. Data were collected from anesthesiology and gynecology protocols and analyzed with MedCalc software, version 18.1.2. Results: The frequency of blood patch applications has been reduced from 6.12% to 0.30%, which is statistically significant. The percentage of placed epidural catheters for vaginal birth increased from 21% in 2009 to 38% in 2018. Although not statistically significant, the number of pregnant women undergoing a caesarean section is also growing, while the total number of births is falling. The proportion of cesarean sections in spinal anesthesia varies from year to year. Discussion: A statistically significant decrease in the number of installed blood patches clearly indicates the positive effect of measures taken to improve quality, which could contribute to the growing interest of pregnant women in childbirth in epidural analgesia. The number of placed epidural catheters is increasing despite the decline in the total number of deliveries and the increase in the number of deliveries completed by cesarean section. Conclusion: Monitoring the incidence of severe post-puncture headaches treated with blood patches has shown great progress in improving the quality and safety of regional anesthesia and analgesia in our institution, so we believe that monitoring the number of blood patches could serve as an indicator of regional anesthesia and analgesia in obstetrics. Monitoring the number of blood patches shows that the frequency of post-puncture headaches does not correlate only with the type of needle or epidural catheter used for neuroaxial blocks, but is also a sensitive indicator of any deviations from the achieved standards. Furthermore, it indicates the need for careful analysis of causes in order to adopt and implement appropriate countermeasures.Uvod: Procjena kvalitete pružene zdravstvene usluge postaje standard u zemljama diljem svijeta što doprinosi dobrobiti pacijenata i većoj konkurentnosti i ugledu institucija u kojima se pruža zdravstvena skrb. Kako bi se razvio visok standard pružanja zdravstvene usluge, potrebno je razvijati indikatore kvalitete u svim segmentima zdravstvene skrbi. Postpunkijska glavobolja česta je komplikacija neuroaksijalnih blokova, osobito u opstetričkoj anesteziji. Ukoliko je jakog intenziteta, može dovesti do emocionalnih i psiholoških poteškoća mladih majki i mora se liječiti krvnom zakrpom. Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi može li se praćenjem broja postavljenih krvnih zakrpa smanjiti učestalost komplikacija i procjenjivati učinak uvedenih protumjera, odnosno poboljšanje kvalitete i sigurnosti regionalne anestezije u opstetriciji. Metode: Prije 2009. i tijekom te godine u Kliničkoj bolnici “Sveti Duh” primijećen je velik broj pospunkcijskih glavobolja nakon spinalne i epiduralne anestezije koje su zahtijevale primjenu krvne zakrpe u čak 6,12% slučajeva. Nakon što smo primijetili sve veći broj krvnih zakrpa, odlučili smo analizirati ove podatke svake godine. U razdoblju od 2009. do 2018., bilježili smo sve krvne zakrpe ubrizgane pacijenticama i istodobno smo uveli niz mjera za poboljšanje kvalitete neuroaksijalnih blokova, kao što je korištenje atraumatskih i gala promjera 26 ili 27G „pencil point“ vrha i suvremene protokole neuraksijalne blokade. Podatci su prikupljeni iz anestezioloških i ginekoloških protokola i analizirani programom MedCalc software, version 18.1.2. Rezultati: Učestalost postavljanja krvne zakrpe smanjila se sa 6,12% na 0,30% što je statistički značajno. Postotak postavljenih epiduralnih katetera za vaginalni porođaj narastao je s 21% u 2009. i na 38% u 2018. godini. Iako nije statistički značajno, raste i broj trudnica podvrgnutih carskom rezu dok istovremeno pada ukupni broj porođaja. Udio carskih rezova u spinalnoj anesteziji varira iz godine u godinu. Rasprava: Statistički značajan pad u broju postavljenih krvnih zakrpa jasno ukazuje na pozitivan učinak poduzetih mjera u svrhu poboljšanja kvalitete što bi moglo doprinijeti i sve većoj zainteresiranosti trudnica za porođaj u epiduralnoj analgeziji. Broj postavljenih epiduralnih katetera raste unatoč padu ukupnog broja porođaja i rastu broja porođaja dovršenih carskim rezom. Zaključak: Praćenjem pojavnosti težih oblika postpunkcijskih glavobolja liječenih krvnom zakrpom vidljiv je veliki napredak u poboljšanju kvalitete i sigurnosti regionalne anestezije i analgezije u našoj ustanovi, stoga smatramo da bi praćenje broja krvnih zakrpa moglo poslužiti kao indikator kvalitete regionalne anestezije i analgezije u opstetriciji. Praćenjem broja krvnih zakrpa uočava se da učestalost postpunkcijskih glavobolja ne korelira samo sa vrstom igle ili epiduralnog katetera koji se koriste za neuroaksijalne blokove već je osjetljiv pokazatalj bilo kojih odstupanja od dosegnutih standarda te ukazuje na potrebu pomne analize uzroka kako bi se usvojilo i provelo odgovarajuće protumjere

Guidelines for Asthma Treatment – The Role of ICS

Procjenjuje se da u svijetu od astme boluje više od 300 milijuna ljudi. Uočljiv je porast prevalencije astme, kao i troškova zbrinjavanja ove bolesti. Glavni patogenetski mehanizam u astmi je kronična upala u dišnim putovima. Ova spoznaja preusmjerila je liječenje astme sa simptomatskog k temeljnomu, protuupalnom liječenju. U svrhu što učinkovitijeg zbrinjavanja astme diljem svijeta rabe se globalne smjernice za liječenje astme. Najčešće se rabe smjernice Globalne inicijative za astmu (GINA), zadnji put revidirane 2012. godine. Inhalacijski kortikosteroidi (IKS) danas su najučinkovitiji lijekovi u liječenju astme. Prema smjernicama IKS su u monoterapiji prvi izbor temeljnog liječenja trajne astme za sve dobne skupine. Novi pripravci inhalacijskih kortikosteroida s vrlo sitnim česticama lijeka osiguravaju distribuciju lijeka i u male dišne putove, što može pridonijeti boljoj kontroli astme.More than 300 million people worldwide are estimated to suff er from asthma. Increased asthma prevalence and increased asthma management costs have been recorded. The main pathogenic mechanism of asthma is a chronic airway infl ammation. This knowledge has redirected the treatment of asthma from symptomatic to basic, i.e. anti-infl ammatory, treatment. Global guidelines for asthma treatment are used to increase asthma management worldwide. The most commonly used guidelines are those of the Global Initiative for Asthma (GINA), updated in 2012. Inhalation corticosteroids (ICS) are currently the most effi cient drugs for asthma treatment. In line with the guidelines, ICS administered in monotherapy are the treatment of choice for permanent asthma in all age groups. New inhalation corticosteroid formulations with ultra-fi ne particles ensure distribution of the medicinal product to small airways as well, which may contribute to better asthma control

Tussive syncope: case report

Tusigena sinkopa ili osjećaj prijeteće nesvjestice za vrijeme kašljanja, najčešće se javlja kod sredovječnih, umjereno pretilih muškaraca koji puše ili su bivši pušači. Razlozi zbog kojih muški spol i pretilost utječu na sklonost tusigenoj sinkopi nisu poznati. Većina pacijenata također pati od suhog kašlja, epizoda teškog kašlja, a prisutni su i znaci opstrukcijske plućne bolesti. Postoji niz mogućih mehanizama. Prvi mehanizam objašnjava da, kada osoba kašlje, dolazi do porasta intratorakalnog tlaka, koji ima za posljedicu akutni pad otjecanja venske krvi i krvnoga tlaka. Posljedično, dolazi do usporavanja moždanog krvotoka, što u konačnici dovodi do gubitka svijesti. Drugi mogući mehanizam podrazumijeva slabljenje moždane perfuzije, kao posljedice rasta tlaka likvora. Uz ove procese, sinkopu nalazimo i kod pacijenata sa sindromom hipersenzitivnog karotidnog sinusa, gastroezofagealne refluksne bolesti, itd. Tusigena sinkopa spada u skupinu situacijskih sinkopa koje se manifestiraju nakon određenih događaja: npr. defekacije, mikcije, gutanja ili kašljanja. Ovdje prikazujemo dijagnostičke smjernice na slučaju 45-godišnjeg pacijenta koji pati od tusigene sinkope i liječi se u Klinici za plućne bolesti Kliničke bolnice Split.Tussive syncope, or cough syncope, is most often found in middle-aged, moderately obese men, who smoke or have stopped smoking. The reason why the male gender and obesity are predisposing factors for cough syncope is unknown. The majority of patients also suffer from chronic cough, episodes of severe cough, and clinical evidence of obstructive pulmonary disease. There are several proposed mechanisms. The first is that when a person coughs, intrathoracic pressure rises and obstructs venous outflow, which results in an acute decrease of cardiac output and blood pressure. As a result, the cerebral flow also decreases, which finally causes loss of consciousness. A second possible mechanism is the decrease of cerebral perfusion, as a consequence of increased pressure of the cerebrospinal liquor. Besides these mechanisms, tussive syncope is also found in patients with hypersensitive carotid sinus syndrome, gastroesophageal reflux, etc. Tussive syncope is considered as one of the situational syncopes, which take place after certain processes: e.g. defecation, micturition, swallowing and coughing. We will present the diagnostic guidelines through the case of a 45 year-old patient with tussive syncope, treated at the Split University Hospital Department for Pulmonary Diseases

Bronchoscopy in Diagnosing Respiratory Infections

Bronhoskopija je jedna od glavnih dijagnostičkih procedura u plućnim bolestima. U novije se vrijeme počinje sve više rabiti i u dijagnostici infektivnih bolesti donjega dišnog sustava. Bronhoskopskom dijagnostikom u infektivnim bolestima pluća najviše se koristimo radi utvrđivanja uzročnika upale u imunokompromitiranih bolesnika, bolesnika na mehaničkoj ventilaciji i u onih s izvanbolničkom pneumonijom u kojih primjena empirijske antibiotske terapije nije uspjela. Ograničenje vrijednosti materijala uzetog bronhoskopski jest mogućnost njegove kontaminacije prilikom postupka bronhoskopije. Zbog toga su razvijene sofisticiranije tehnike kojima se to pokušava smanjiti. Najčešće upotrebljavane tehnike jesu ispiranje bronha (tzv. minilavat), uzimanje obriska zaštićenom četkicom, transbronhalna biopsija i transbronhalna odnosno transtrahealna iglena aspiracija. Za bakteriološko uzorkovanje najpogodniji su minilavat zahvaćenog područja plućnog parenhima i zaštićeno četkanje bronha (najmanja mogućnost kontaminacije), a transbronhalna biopsija za dijagnosticiranje određenih mikrobioloških uzročnika poput intracelularnih patogena i gljiva. Moguće komplikacije bronhoskopije jesu hipoksemija, krvarenje (kod transbronhalne biopsije i uzimanja obriska četkicom), pneumotoraks (kod transbronhalne biopsije i rjeđe kod uzimanja obriska četkicom) ili širenje infekcije. Također, prilikom izvođenja postupka mogu nastupiti poremećaj srčanog ritma ili hipotenzija u bolesnika na mehaničkoj ventilaciji (zbog dodatnog povišenja ekspiratornoga pozitivnog tlaka). Unatoč tomu pažljiv odabir bolesnika te odabir prikladnog načina uzimanja uzorka uz tehničku vještinu bronhoskopičara daju velik doprinos pri točnoj dijagnostici, a time i liječenju teških upala pluća.Bronchoscopy is one of the main diagnostic procedures in respiratory diseases. Nowadays we use bronchoscopy more and more in diagnosing respiratory infections. In infective respiratory diseases we use bronchoscopy mostly for determining infectious agents in immunocompromised patients, mechanically ventilated patients, and in patients with community-acquired pneumonia with initial therapeutic failure. A limitation of bronchoscopy findings is a risk of material contamination during the procedure. For that reason more sophisticated techniques have been developed to minimise the risk of contamination. The most commonly used techniques are bronchial washing (minilavat), protected specimen brush, transbronchial biopsy and transbronchial (or transtracheal) needle aspiration. Infected area minilavat and the protected specimen brush are the most suitable for bacteriological sampling (the lowest possibility of contamination); transbronchial biopsy is best for the diagnosis of specific pathogens, such as intracellular patogens and fungi. Possible complications of bronchoscopy are hypoxemia, bleeding (in transbronchial biopsy and bronchial brushing), pneumothorax (transbronchial biopsy and less often in bronchial brushing), and the spread of the infection. In addition, during bronchoscopy arrhythmia or hypotension can occur in mechanically ventilated patients (because of the additionally increased positive expiratory pressure). Nevertheless, a careful selection of patients and the most appropriate sampling technique, together with bronchoscopist’s technical skills, contribute greatly to accurate diagnosis and to the treatment of severe pneumonia

Bronchoscopy in Diagnosing Respiratory Infections

Bronhoskopija je jedna od glavnih dijagnostičkih procedura u plućnim bolestima. U novije se vrijeme počinje sve više rabiti i u dijagnostici infektivnih bolesti donjega dišnog sustava. Bronhoskopskom dijagnostikom u infektivnim bolestima pluća najviše se koristimo radi utvrđivanja uzročnika upale u imunokompromitiranih bolesnika, bolesnika na mehaničkoj ventilaciji i u onih s izvanbolničkom pneumonijom u kojih primjena empirijske antibiotske terapije nije uspjela. Ograničenje vrijednosti materijala uzetog bronhoskopski jest mogućnost njegove kontaminacije prilikom postupka bronhoskopije. Zbog toga su razvijene sofisticiranije tehnike kojima se to pokušava smanjiti. Najčešće upotrebljavane tehnike jesu ispiranje bronha (tzv. minilavat), uzimanje obriska zaštićenom četkicom, transbronhalna biopsija i transbronhalna odnosno transtrahealna iglena aspiracija. Za bakteriološko uzorkovanje najpogodniji su minilavat zahvaćenog područja plućnog parenhima i zaštićeno četkanje bronha (najmanja mogućnost kontaminacije), a transbronhalna biopsija za dijagnosticiranje određenih mikrobioloških uzročnika poput intracelularnih patogena i gljiva. Moguće komplikacije bronhoskopije jesu hipoksemija, krvarenje (kod transbronhalne biopsije i uzimanja obriska četkicom), pneumotoraks (kod transbronhalne biopsije i rjeđe kod uzimanja obriska četkicom) ili širenje infekcije. Također, prilikom izvođenja postupka mogu nastupiti poremećaj srčanog ritma ili hipotenzija u bolesnika na mehaničkoj ventilaciji (zbog dodatnog povišenja ekspiratornoga pozitivnog tlaka). Unatoč tomu pažljiv odabir bolesnika te odabir prikladnog načina uzimanja uzorka uz tehničku vještinu bronhoskopičara daju velik doprinos pri točnoj dijagnostici, a time i liječenju teških upala pluća.Bronchoscopy is one of the main diagnostic procedures in respiratory diseases. Nowadays we use bronchoscopy more and more in diagnosing respiratory infections. In infective respiratory diseases we use bronchoscopy mostly for determining infectious agents in immunocompromised patients, mechanically ventilated patients, and in patients with community-acquired pneumonia with initial therapeutic failure. A limitation of bronchoscopy findings is a risk of material contamination during the procedure. For that reason more sophisticated techniques have been developed to minimise the risk of contamination. The most commonly used techniques are bronchial washing (minilavat), protected specimen brush, transbronchial biopsy and transbronchial (or transtracheal) needle aspiration. Infected area minilavat and the protected specimen brush are the most suitable for bacteriological sampling (the lowest possibility of contamination); transbronchial biopsy is best for the diagnosis of specific pathogens, such as intracellular patogens and fungi. Possible complications of bronchoscopy are hypoxemia, bleeding (in transbronchial biopsy and bronchial brushing), pneumothorax (transbronchial biopsy and less often in bronchial brushing), and the spread of the infection. In addition, during bronchoscopy arrhythmia or hypotension can occur in mechanically ventilated patients (because of the additionally increased positive expiratory pressure). Nevertheless, a careful selection of patients and the most appropriate sampling technique, together with bronchoscopist’s technical skills, contribute greatly to accurate diagnosis and to the treatment of severe pneumonia

Ni stare ni rijetke, ali ipak vrijedne: skrivene knjige u knjižnici Kineziološkog fakulteta

Cilj. Cilj je rada upoznati knjižničarsku, ali i širu zajednicu s vrijednim primjercima knjiga iz fonda Knjižnice Kineziološkog fakulteta. Pristup/metodologija/dizajn. Pri odabiru smo se oslanjali na Smjernice za odabir građe za digitalizaciju. Rezultati. Prati se put identificiranja i odabira vrijedne građe. Iako odabrani naslovi ne zadovoljavaju sve kriterije za odabir građe za digitalizaciju, opisane su neke karakteristike zbog kojih ova građa ima povijesno kulturnu i sadržajnu vrijednost te značaj za ustanovu. Društveni značaj. Knjižničarskoj i srodnim profesijama, kineziolozima, ali i široj javnosti, skreće se pozornost na vrijedne knjige iz fonda Knjižnice Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Originalnost/vrijednost. S obzirom na nedovoljno istraženo područje sportske publicistike, ovim smo radom htjeli detaljnije prikazati neke od naslova iz tog područja nakladništva i knjižarstva