13 research outputs found
IN MEMORIAM: 100th ANNIVERSARY OF PROFESSOR DRAGUTIN (DRAGO) VRBANIÄāS BIRTHDAY
Prof. dr. sc. Dragutin (Drago) VrbaniÄ (1912. ā 1996.) nezaobilazno je ime rijeÄko-istarske i hrvatske povijesti medicine. Nizom struÄno-znanstvenih, publicistiÄkih, organizacijskih i rukovodnih postignuÄa zaslužan je za rijeÄki kliniÄki opstetriÄko-ginekoloÅ”ki razvitak, za organiziranje
i afirmaciju medicinsko-primaljskoga dijela rijeÄkoga Å”kolstva. Odgojno-obrazovna dimenzija, struÄno-istraživaÄki i znanstveni habitus profesora VrbaniÄa bio je dijelom Å”irih
intelektualnih interesa i ljudske angažiranosti ginekologa koji je cijeli radni vijek predano služio izabranu pozivu i pritom mentorski pratio i poticao mnoge mlaÄe kolege lijeÄnike prema
visoko postavljenim zahtjevima struke.Professor Dragutin (Drago) VrbaniÄ, MD, PhD (1912 - 1996) was an eminent figure of Croatian medicine, especially in Rijeka and Istria. His work includes a number of publications
and managerial accomplishments that encouraged the development of gynaecology and obstetrics. He can also be credited for the organisation and affirmation of midwifery in
Rijeka. Professor VrbaniÄ was highly appreciated not only for his educational and scientific achievements, but also as a valuable mentor to younger colleagues, whom he encouraged to
pursue their profession to the fullest
ANNUAL REPORT BY IVAN KRSTITELJ ANDRIANIC, THE CITY SURGEON OF THE SANITARY REGION OF CRIKVENICA FOR YEAR I859
This paper presents and comments on an annual report by lvan
Krstitelj Andriani6, the chief physician of the sanitary region of
Crikvenica (North-Croatian littoral) for the year 1859 . Beside interesting
and very precise medico-historical data, the report is an excellent
source for demographic, ethnographic, and cultural-anthropological
considerations within this particular time and space frame
Thalassotherapy and health tourism in Crikvenica: origins and development
Razvoj talasoterapije i zdravstvenog turizma u Crikvenici poÄinje 1888. otvaranjem prvoga javnog kupaliÅ”ta. Nakon toga, uz naklonost nadvojvode Josipa Habsburga, u Crikvenicu stižu maÄarski kapitalisti koji sukcesivno ulažu u izgradnju niza hotela i pansiona. Od 1895. poÄinje djelovati prvi hotel Nadvojvoda Josip, koji je 1900. preimenovan u hotel Therapia. Slijede hotel Miramar, vojniÄko ljeÄiliÅ”te Militar Kurhaus koje 1897. seli u novoizgraÄenu Villu Miru. Godine 1898. nadvojvodina supruga Clotilda u pavlinskom samostanu ureÄuje Ladislavov djeÄji dom za lijeÄenje i oporavak djece. Dr. Oskar Seidl 1908. ureÄuje pansion ā sanatorij Dom Dr. Seidl, 1913. otvoren je Hrvatski uÄiteljski dom Villa Ružica. Godine 1909. Marija Steyskalova osniva i otvara ÄeÅ”ko djeÄje oporaviliÅ”te za viÅ”e od 400 djece. KraÄe vrijeme prije Prvoga svjetskog rata djelovao je sanatorij i (ljeÄiliÅ”te) PeÄiÄ-Odilon. Istodobno je djelovalo osam ljeÄiliÅ”ta u funkciji zdravstvenog turizma. Godine 1906. Crikvenica je i službeno od Hrvatske zemaljske vlade proglaÅ”ena "morskim kupaliÅ”tem i klimatskim zimskim ljeÄiliÅ”tem", Å”to je uvelike pospjeÅ”ilo njezin daljnji napredak.Thalassotherapy and health tourism of Crikvenica date back to the opening of the first public beach in 1888. Favoured by the Archduke Joseph von Hapsburg, Crikvenica soon won over considerable Hungarian capital, invested in hotels and boarding houses. The first hotel was Archduke Joseph, renamed in 1900 to Therapia, followed by hotel Miramar and army resort Militar Kurhaus, which moved to a new Villa Mira in 1897. In 1898, the Archdukeās wife Clotilda set up a Ladislausā Childrenās Home for paediatric treatment and recovery in St. Paulās monastery. In 1908, Dr Oskar Seidl set up a sanatorium Dr Oskar Seidlās Home. 1913 saw the opening of Villa Ružica, which was a sanatorium for Croatian teachers. In 1909, Marija Steyskalova established a sanatorium for over 400 Czech children. Shortly before the break of the Great War, another sanatorium (and resort) saw the light of day ā PeÄiÄ ā Odilon. At one point, there were eight sanatoriums/health resorts in function. No wonder then that, in 1906, Crikvenica received the official title "Seaside resort and climate therapy resort" from the nationās government. This recognition boosted the townās progress
Temeljna naÄela kirurÅ”kog lijeÄenja zloÄudnih ginekoloÅ”kih novotvorina
In the treatment of gynecologic malignancies surgery represents a cornerstone of gynecologic oncology. Surgery is important to establish the definitive diagnosis, to define the extent of disease and to eliminate the tumor according to the type and localization. The most frequent tumors among gynecologic malignancies are cervical, endometrial and ovarian cancer. Actual surgical approach in early cervical cancer with microscopic extension includes conservative techniques, in the first place the use of conisation. In the same group of patients but with fulfilled reproductive activities, hysterectomy is recommended. Radical surgery could be applied in invasive cervical cancer staged IB1 to IIA. Surgical treatment in the advanced stage of cervical cancer could be exerted exclusively in controlled trials as a part of multimodal treatment.
Endometrial cancer still remains incompletely defined in the extension of surgical procedures. Namely, lymphadenectomy in patients with endometrial cancer according to the low rate of lymphatic dissemination is not completely accepted in hospital daily practice. Furthermore, the increasing use of minimal invasive surgery transforms our way of thinking, especially in the case of endometrial cancer. Ovarian cancer still remains an unresolved diagnostic problem with negative implication in the treatment efficacy. About two thirds of patients are in advanced stage at the time of their first surgery, primarily for the lack of a high effective screening test as well as unknown pathophysiology in early ovarian cancer development. In early ovarian cancer comprehensive staging should be done, while in patients with advanced disease standard approach should include maximal effort in surgical cytoreduction.KirurÅ”ki tretman malignih novotvorina ženskog spolnog sustava predstavlja poÄetak i osnovu svakog onkoloÅ”kog lijeÄenja. KirurÅ”ki je zahvat, naime, od temeljne važnosti pri postavljanju konaÄne dijagnoze, odreÄivanju stadija bolesti, kao i za uklanjanje tumorske mase tijekom prvog operacijskog zahvata sukladno lokalizaciji i vrsti malignoma. NajÄeÅ”Äu pojavnost malignoma ženskih spolnih organa nalazimo na cerviksu, endometriju i ovariju. Suvremeni kirurÅ”ki pristup lijeÄenju ranog stadija - mikroskoposkog raka vrata maternice ukljuÄuje konzervativne zahvate u smislu konizacije. U sluÄajevima gdje je reprodukcija zavrÅ”ena može se posegnuti za histerektomijom. Radikalna kirurgija predstavlja metodu izbora u kliniÄki invazivnom obliku bolesti (stadij IB1 do IIA). KirurÅ”ko lijeÄenje viÅ”ih stadija može se rabiti u kontroliranim studijama u sklopu multimodalnog lijeÄenja. Rak endometrija i dalje ostaje u odreÄenom smislu nedovoljno definiran u smislu opsežnosti samoga kirurÅ”kog zahvata. Naime, limfadenektomija kod bolesnica s rakom endometrija s obzirom na relativno nisku stopu limfogenog rasapa i dalje predstavlja kamen spoticanja u kliniÄkoj praksi. S druge strane, sve opsežnije uvoÄenje endoskopske kirurgije otvorilo je nepovratni put ka prihvaÄanju operativnih zahvata s minimalno invazivnim tehnikama. Rak jajnika joÅ” uvijek predstavlja veliki dijagnostiÄki i terapijski problem. Kako ne postoje Å”iroko primijenjeni uÄinkoviti testovi probira, bolest se u dvije treÄine bolesnica otkriva tek u uznapredovaloj fazi s posljediÄnom visokom stopom smrtnosti koja premaÅ”uje zbroj smrtnosti svih preostalih ginekoloÅ”kih malignoma. U bolesnica s naizgled ranim stadijem bolesti potrebno je uÄiniti sveobuhvatni kirurÅ”ki zahvat radi odreÄivanja toÄnog stadija bolesti, dok u bolesnica s uznapredovalom boleÅ”Äu standardni pristup ukljuÄuje optimalnu kirurÅ”ku citoredukciju
NEWBORNS OF MOTHERS WITH EPILEPSY
Cilj rada. Na temelju izabranih parametara usporediti novoroÄenÄad majki s epilepsijom i novoroÄenÄad roÄenu od zdravih majki te utvrditi utjeÄe li i u kojoj mjeri epilepsija na rani neonatalni ishod. Metode. Retrospektivnim istraživanjem u razdoblju od deset godina izdvojeno je 869 novoroÄenÄadi. Ispitivanu skupinu saÄinjavalo je 175 novoroÄenÄadi majki oboljelih od epilepsije, a kontrolnu skupinu 694 novoroÄenÄadi zdravih majki. Analizirani su gestacijska dob kod poroda, naÄin dovrÅ”enja poroda, porodna težina, porodna duljina, opseg glave, Apgar ocjena u 1. i 5. minuti, Āpostojanje priroÄenih anomalija, postupci primijenjeni u okviru postnatalnog prihvata i skrbi novoroÄenÄeta te eventualne bolesti u novoroÄenÄeta. Rezultati. NovoroÄenÄad kojih su majke bolovale od epilepsije nije se statistiÄki znaÄajno razlikovala od novoroÄenÄadi roÄenih od zdravih majki ni u jednom promatranom parametru. ZakljuÄak. Rezultati naÅ”eg istraživanja pokazuju da uz odgovarajuÄu antenatalnu skrb, prihvat i opskrbu novoroÄenÄeta, žene oboljele od epilepsije mogu roditi zdravo dijeteObjective. To compare specific parameters in children born to mothers with epilepsy and children born to healthy mothers. The aim is to determine possible differences among groups and to establish whether and in which degree mother\u27s disorder affects the neonates. Methods. Retrospective study of children born to mothers with epilepsy and Āchildren born to healthy mothers at the University Hospital of Rijeka, Department of Obstetrics and Gynecology, over Āperiod of ten years. Statistical evaluation of the hospital records data. Compared parameters were gestational age, mode of delivery (vaginal delivery/ caesarean section), birth weight, birth length, head circumference, Apgar scores in first and fifth minute, the presence of congenital anomalies, performed postnatal procedures (divided in two groups: more and less invasive procedures) and the neonatal health condition. Neonatal disorders were grouped in five diagnostic categories: breathing disorders, birth damages (with the exception of brain damages), brain damages and convulsions, icterus, infections and skin diseases. A total of 869 neonates have been studied. Among them, 175 children were born to mothers with epilepsy. The control group consisted of 694 children born to healthy mothers. Multiple pregnancies and still-born Āchildren were not taken into the consideration. Results. A total of 869 neonates have been evaluated and their corresponded parameters compared. The mean gestational ages, birth lengths, birth weight, head circumferences, mode of Ādelivery and Apgar scores, as well as the evaluation of performed postnatal procedures and existence of the disorders Āpresented no statistically significant differences among groups. The appearances of congenital disorders within specific groups measured in percentages show that the incidence is about twice as high in the group of children born to mothers with epilepsy, compared to the group of children born to healthy mothers (6,28% and 3,03%, respectively). There is, Āhowever, no statistically significant difference between the groups (2= 3,82; p=0,05). Conclusion. There are no statistically significant differences between children born to mothers with epilepsy compared to those born to healthy mothers. Evaluation of the mean birth weights among groups shows that the values are within the referent borders. Obtained results oppose to current findings that suggest low birth weight is seen about twice as often in infants of mothers with epilepsy. Our results confirm the fact that the risk for congenital malformations in children born to mothers with epilepsy is about twice that for the general population. Lack of statistically significant difference in the rate of congenital anomalies Ābetween the group of children born to mothers with epilepsy and those born to healthy mothers could be explained by the retrospective design of the study and the fact that the information were taken from the hospital records (instead of being collected specifically for the purpose of the study). Such results urge for prospective follow up of women with epilepsy and their offspring and for development of registries of pregnant women with epilepsy and their children which would Āensure recognition and register of congenital malformations. Obtained results show that, with adequate antenatal and postnatal medical care of mothers and neonates, women with epilepsy can fulfill their reproductive function and give birth to a healthy child
MAGNETSKA REZONANCA POBOLJÅ AVA PRENATALNU DIJAGNOZU TUBEROZNE SKLEROZE
Tuberous sclerosis (TS) is a genetically determined, multisystem disorder. There is no consistent correlation between specific TSC gene mutation and clinical outcome. This fact diminishes the value of prenatal TS genetic testing to future infantās clinical outcome. Authors have shown how imaging techniques could increase accuracy of prenatal diagnosis. They have described a case of prenatally diagnosed TS by using high frequency real time ultrasound and fetal cranial magnetic resonance imaging (MRI) in the second half of an uneventful pregnancy. A 25-year old patient has been studied from 27 weeks of gestation and repeating echocardiographic examinations of the female fetus revealed two solid cardiac tumors. One of them arose from the interventricular septum, while the other from the right atrium. Fetal cranial MRI has been performed at 36 weeks of gestation. Identified signal abnormalities, which correspond to brain hamartoĀ¬mas, highly suggested presence of TS in fetus. An infant was born at term by vaginal delivery. At the age of four months Westās syndrome has been diagnosed. In addition, authors discuss an ethical problem that may arise when the fetal tests reveal presence of TS.Tuberozna skleroza (TS) je genetski poremeÄaj koji se nasljeÄuje autosomno dominantno, a hipotetski geni koji svojom mutacijom mogu uzrokovati TS su na kromosomu 9 (TSC 1) i 16 (TSC 2). Pretpostavlja se prevalencija od jednog sluÄaja TS na 6000 živoroÄenih, podjednako zahvaÄa oba spola i sve rase i etniÄke skupine. NajÄeÅ”Äe se dijagnosticira u ranom djetinjstvu zbog neuroloÅ”kih simptoma ā epileptiÄkih napadaja i razliÄito izraženog mentalnog hendikepa. Bolest je karakterizirana rastom dobroÄudnih tumora (angiofibroma) u brojnim organima, primarno u mozgu, oÄima, srcu, koži i pluÄima, Å”to otvara realne moguÄnosti da se spomenuti poremeÄaj otkrije i prije roÄenja. U radu je opisana 25-godiÅ”nja trudnica, prvorotkinja, u Äijeg su djeteta pomoÄu ultrazvuka odnosno magnetske rezonance prenatalno otkriveni tumori srca i mozga. Prigodom ultrazvuÄnog pregleda u 27. tjednu trudnoÄe, na popreÄnom presjeku kroz fetalni grudni koÅ”, opažene su dvije solidne, homogene i hiperehogene strukture. Jedna, u podruÄju interventrikularnog septuma, izgledala je kao njegovo vretenasto odnosno trokutasto zadebljanje od 10 mm u najdebljem dijelu, dok je druga, u Ā¬podruÄju lateralne stijenke desnog atrija uz inserciju trikuspidalnog zaliska, bila sliÄnih mjera, ali viÅ”e okruglasta. Obje opisane tumorske tvorbe bile su avaskularne. Rad srca bio je ritmiÄan i nije bilo poremeÄaja hemodinamike. Preostala Ā¬fetalna morfologija bila je uredna. U pupkovini su se nalazile samo dvije krvne žile, pri Äemu je promjer jedine umbilikalne arterije iznosio 4 mm. Kontrolnim pregledima ustanovljava se uredan fetalni rast, poveÄanje spomenutih rabdomioma srca uz oÄuvanu kontraktilnost i ritmiÄni rad. U 36. tjednu trudnoÄe uÄinjen je pomoÄu magnetske rezonance fetalni Ā¬kraniogram. Otkriveni hiperintenzivni signal subependimalno, u blizini nukleus kaudatusa odnosno foramena Monroi s desne strane, odgovarao je ekspanzivnoj formaciji (hamartomu) Äije je prisustvo sugeriralo postojanje TS u fetusa. ToÄno u terminu poroÄeno je vitalno žensko novoroÄenÄe urednog fizikalnog odnosno auskultatornog nalaza srca i pluÄa. U dobi od Äetiri mjeseca života majka po prvi put primjeÄuje u svog djeteta iznenadne trzajeve tijela, ruku i nogu, uz plaÄ i vrisak. U neuroloÅ”kom statusu prevladava generalizirana miÅ”iÄna hipotonija, dok su refleksi uredni. EEG-ski se otkrivaju žariÅ”na izbijanja lijevo temporoparijetalno s generalizacijom po tipu hipsaritmije. Postavljena je dijagnoza tuberozne skleroze i West-ova sindroma. CT mozga pokazuje progresiju cerebralnih promjena, a ultrazvuÄni nalazi blažu regresiju Ā¬rabdoĀ¬mioma srca. Opisani sluÄaj dokazuje da se uz kombiniranu uporabu navedenih slikovnih dijagnostiÄkih metoda može raÄunati s prenatalnom dijagnozom i onih relativno rijetkih genetskih poremeÄaja koji se kliniÄki manifestiraju i uobiÄajeno dijagnosticiraju tek u djeÄjoj dobi. Autori raspravljaju o etiÄkom problemu priopÄavanja medicinskih informacija Ā¬nakon Å”to se postavi prenatalna dijagnoza TS
Temeljna naÄela kirurÅ”kog lijeÄenja zloÄudnih ginekoloÅ”kih novotvorina
In the treatment of gynecologic malignancies surgery represents a cornerstone of gynecologic oncology. Surgery is important to establish the definitive diagnosis, to define the extent of disease and to eliminate the tumor according to the type and localization. The most frequent tumors among gynecologic malignancies are cervical, endometrial and ovarian cancer. Actual surgical approach in early cervical cancer with microscopic extension includes conservative techniques, in the first place the use of conisation. In the same group of patients but with fulfilled reproductive activities, hysterectomy is recommended. Radical surgery could be applied in invasive cervical cancer staged IB1 to IIA. Surgical treatment in the advanced stage of cervical cancer could be exerted exclusively in controlled trials as a part of multimodal treatment.
Endometrial cancer still remains incompletely defined in the extension of surgical procedures. Namely, lymphadenectomy in patients with endometrial cancer according to the low rate of lymphatic dissemination is not completely accepted in hospital daily practice. Furthermore, the increasing use of minimal invasive surgery transforms our way of thinking, especially in the case of endometrial cancer. Ovarian cancer still remains an unresolved diagnostic problem with negative implication in the treatment efficacy. About two thirds of patients are in advanced stage at the time of their first surgery, primarily for the lack of a high effective screening test as well as unknown pathophysiology in early ovarian cancer development. In early ovarian cancer comprehensive staging should be done, while in patients with advanced disease standard approach should include maximal effort in surgical cytoreduction.KirurÅ”ki tretman malignih novotvorina ženskog spolnog sustava predstavlja poÄetak i osnovu svakog onkoloÅ”kog lijeÄenja. KirurÅ”ki je zahvat, naime, od temeljne važnosti pri postavljanju konaÄne dijagnoze, odreÄivanju stadija bolesti, kao i za uklanjanje tumorske mase tijekom prvog operacijskog zahvata sukladno lokalizaciji i vrsti malignoma. NajÄeÅ”Äu pojavnost malignoma ženskih spolnih organa nalazimo na cerviksu, endometriju i ovariju. Suvremeni kirurÅ”ki pristup lijeÄenju ranog stadija - mikroskoposkog raka vrata maternice ukljuÄuje konzervativne zahvate u smislu konizacije. U sluÄajevima gdje je reprodukcija zavrÅ”ena može se posegnuti za histerektomijom. Radikalna kirurgija predstavlja metodu izbora u kliniÄki invazivnom obliku bolesti (stadij IB1 do IIA). KirurÅ”ko lijeÄenje viÅ”ih stadija može se rabiti u kontroliranim studijama u sklopu multimodalnog lijeÄenja. Rak endometrija i dalje ostaje u odreÄenom smislu nedovoljno definiran u smislu opsežnosti samoga kirurÅ”kog zahvata. Naime, limfadenektomija kod bolesnica s rakom endometrija s obzirom na relativno nisku stopu limfogenog rasapa i dalje predstavlja kamen spoticanja u kliniÄkoj praksi. S druge strane, sve opsežnije uvoÄenje endoskopske kirurgije otvorilo je nepovratni put ka prihvaÄanju operativnih zahvata s minimalno invazivnim tehnikama. Rak jajnika joÅ” uvijek predstavlja veliki dijagnostiÄki i terapijski problem. Kako ne postoje Å”iroko primijenjeni uÄinkoviti testovi probira, bolest se u dvije treÄine bolesnica otkriva tek u uznapredovaloj fazi s posljediÄnom visokom stopom smrtnosti koja premaÅ”uje zbroj smrtnosti svih preostalih ginekoloÅ”kih malignoma. U bolesnica s naizgled ranim stadijem bolesti potrebno je uÄiniti sveobuhvatni kirurÅ”ki zahvat radi odreÄivanja toÄnog stadija bolesti, dok u bolesnica s uznapredovalom boleÅ”Äu standardni pristup ukljuÄuje optimalnu kirurÅ”ku citoredukciju
Temeljna naÄela kirurÅ”kog lijeÄenja zloÄudnih ginekoloÅ”kih novotvorina
In the treatment of gynecologic malignancies surgery represents a cornerstone of gynecologic oncology. Surgery is important to establish the definitive diagnosis, to define the extent of disease and to eliminate the tumor according to the type and localization. The most frequent tumors among gynecologic malignancies are cervical, endometrial and ovarian cancer. Actual surgical approach in early cervical cancer with microscopic extension includes conservative techniques, in the first place the use of conisation. In the same group of patients but with fulfilled reproductive activities, hysterectomy is recommended. Radical surgery could be applied in invasive cervical cancer staged IB1 to IIA. Surgical treatment in the advanced stage of cervical cancer could be exerted exclusively in controlled trials as a part of multimodal treatment.
Endometrial cancer still remains incompletely defined in the extension of surgical procedures. Namely, lymphadenectomy in patients with endometrial cancer according to the low rate of lymphatic dissemination is not completely accepted in hospital daily practice. Furthermore, the increasing use of minimal invasive surgery transforms our way of thinking, especially in the case of endometrial cancer. Ovarian cancer still remains an unresolved diagnostic problem with negative implication in the treatment efficacy. About two thirds of patients are in advanced stage at the time of their first surgery, primarily for the lack of a high effective screening test as well as unknown pathophysiology in early ovarian cancer development. In early ovarian cancer comprehensive staging should be done, while in patients with advanced disease standard approach should include maximal effort in surgical cytoreduction.KirurÅ”ki tretman malignih novotvorina ženskog spolnog sustava predstavlja poÄetak i osnovu svakog onkoloÅ”kog lijeÄenja. KirurÅ”ki je zahvat, naime, od temeljne važnosti pri postavljanju konaÄne dijagnoze, odreÄivanju stadija bolesti, kao i za uklanjanje tumorske mase tijekom prvog operacijskog zahvata sukladno lokalizaciji i vrsti malignoma. NajÄeÅ”Äu pojavnost malignoma ženskih spolnih organa nalazimo na cerviksu, endometriju i ovariju. Suvremeni kirurÅ”ki pristup lijeÄenju ranog stadija - mikroskoposkog raka vrata maternice ukljuÄuje konzervativne zahvate u smislu konizacije. U sluÄajevima gdje je reprodukcija zavrÅ”ena može se posegnuti za histerektomijom. Radikalna kirurgija predstavlja metodu izbora u kliniÄki invazivnom obliku bolesti (stadij IB1 do IIA). KirurÅ”ko lijeÄenje viÅ”ih stadija može se rabiti u kontroliranim studijama u sklopu multimodalnog lijeÄenja. Rak endometrija i dalje ostaje u odreÄenom smislu nedovoljno definiran u smislu opsežnosti samoga kirurÅ”kog zahvata. Naime, limfadenektomija kod bolesnica s rakom endometrija s obzirom na relativno nisku stopu limfogenog rasapa i dalje predstavlja kamen spoticanja u kliniÄkoj praksi. S druge strane, sve opsežnije uvoÄenje endoskopske kirurgije otvorilo je nepovratni put ka prihvaÄanju operativnih zahvata s minimalno invazivnim tehnikama. Rak jajnika joÅ” uvijek predstavlja veliki dijagnostiÄki i terapijski problem. Kako ne postoje Å”iroko primijenjeni uÄinkoviti testovi probira, bolest se u dvije treÄine bolesnica otkriva tek u uznapredovaloj fazi s posljediÄnom visokom stopom smrtnosti koja premaÅ”uje zbroj smrtnosti svih preostalih ginekoloÅ”kih malignoma. U bolesnica s naizgled ranim stadijem bolesti potrebno je uÄiniti sveobuhvatni kirurÅ”ki zahvat radi odreÄivanja toÄnog stadija bolesti, dok u bolesnica s uznapredovalom boleÅ”Äu standardni pristup ukljuÄuje optimalnu kirurÅ”ku citoredukciju