Radiotherapy-Induced Hearing Loss in Patients with Laryngeal and Hypopharyngeal Carcinomas

The purpose of this study was to investigate a hypothesized correlation of development of a sensorineural hearing loss and radiotherapy in patients with laryngeal and hypopharyngeal carcinoma. This prospective study included a total of 50 patients, which after strict exclusion critera (audiologic problems before RT, primary tumors of the auditory system, spread of the primary tumor to any part of the auditory system) resulted in 23 analyzed patients, ranging between 50 and 76 years of age, with a mean age of 60. Audiometry measuring frequency-specific thresholds was performed in three time points: one month before radiotherapy, one and six months after radiotherapy. A significant statistical difference in hearing tresholds after radiotherapy was found in 6 out of 23 patients. An obvious tendency towards hearing loss without statistical significance at 250 and 4000 Hz was found for a whole tested population (p≤0.3 with Bonferroni correction). Observed tendency towards hearing loss after radiotherapy of laryngeal carcinoma was related to side of the tumor and less severe when chemotherapy was not added as adjuvant therapy. These results should help to decrease a rate of hearing loss by careful planing of ear protection, by using observed frequencies as relevant markers of hearing loss and by reconsidering adjuvant chemoterapy during radiotherapy of laryngeal carcinoma

Tussive syncope: case report

Tusigena sinkopa ili osjećaj prijeteće nesvjestice za vrijeme kašljanja, najčešće se javlja kod sredovječnih, umjereno pretilih muškaraca koji puše ili su bivši pušači. Razlozi zbog kojih muški spol i pretilost utječu na sklonost tusigenoj sinkopi nisu poznati. Većina pacijenata također pati od suhog kašlja, epizoda teškog kašlja, a prisutni su i znaci opstrukcijske plućne bolesti. Postoji niz mogućih mehanizama. Prvi mehanizam objašnjava da, kada osoba kašlje, dolazi do porasta intratorakalnog tlaka, koji ima za posljedicu akutni pad otjecanja venske krvi i krvnoga tlaka. Posljedično, dolazi do usporavanja moždanog krvotoka, što u konačnici dovodi do gubitka svijesti. Drugi mogući mehanizam podrazumijeva slabljenje moždane perfuzije, kao posljedice rasta tlaka likvora. Uz ove procese, sinkopu nalazimo i kod pacijenata sa sindromom hipersenzitivnog karotidnog sinusa, gastroezofagealne refluksne bolesti, itd. Tusigena sinkopa spada u skupinu situacijskih sinkopa koje se manifestiraju nakon određenih događaja: npr. defekacije, mikcije, gutanja ili kašljanja. Ovdje prikazujemo dijagnostičke smjernice na slučaju 45-godišnjeg pacijenta koji pati od tusigene sinkope i liječi se u Klinici za plućne bolesti Kliničke bolnice Split.Tussive syncope, or cough syncope, is most often found in middle-aged, moderately obese men, who smoke or have stopped smoking. The reason why the male gender and obesity are predisposing factors for cough syncope is unknown. The majority of patients also suffer from chronic cough, episodes of severe cough, and clinical evidence of obstructive pulmonary disease. There are several proposed mechanisms. The first is that when a person coughs, intrathoracic pressure rises and obstructs venous outflow, which results in an acute decrease of cardiac output and blood pressure. As a result, the cerebral flow also decreases, which finally causes loss of consciousness. A second possible mechanism is the decrease of cerebral perfusion, as a consequence of increased pressure of the cerebrospinal liquor. Besides these mechanisms, tussive syncope is also found in patients with hypersensitive carotid sinus syndrome, gastroesophageal reflux, etc. Tussive syncope is considered as one of the situational syncopes, which take place after certain processes: e.g. defecation, micturition, swallowing and coughing. We will present the diagnostic guidelines through the case of a 45 year-old patient with tussive syncope, treated at the Split University Hospital Department for Pulmonary Diseases

Miastenična kriza kao nuspojava liječenja metimazolom: Prikaz slučaja

Myasthenia gravis and Graves’ disease are two autoimmune diseases with a similar mechanism, both having circulating organ autoantibodies and cell specific autoantibodies. It is not unusual for these diseases to occur together. There is a large body of data proving that antithyroid drugs such as methimazole and propylthiouracil have an immunomodulatory effect in addition to their thyrosuppressant action. This case report describes a 34-year-old woman hospitalized for just diagnosed myasthenic crisis (Osserman IV). She had a prior history of hyperthyroidism and treatment with methimazole was initiated. However, improvement in thyroid disease led to the burst of myasthenia. The phenomenon described as worsening of one disease while improving the other, the so-called ‘see-saw’ relationship, occurred in this case. The question is whether antithyroid drugs improve hyperthyroidism while unveiling or worsening myasthenia. Is the ‘see-saw’ relationship actually a therapeutic side effect of antithyroid drug? The proposed mechanism of methimazole action is intracellular: it lowers the level of proliferating cell nuclear antigen (PCNA). PCNA pro¬motes selective apoptosis in some T lymphocyte clones. In this way, CD4+CD25+ regulatory T cells might ‘skip’ immune self-tolerance and autoantibodies against acetylcholine receptor may occur. Do antithyroid drugs actually create an immune ‘thymic surrounding’?Miastenija gravis i Gravesova bolest su dvije autoimune bolestI sa sličnim mehanizmom nastanka, u objema se nalaze cirkulirajuća antitijela te stanično specifična autoantitijela. Pojava navedenih bolesti zajedno nije neuobičajena. Postoji mnogo podataka koji pokazuju da antitireoidni lijekovi kao što su metimazol i propiltiouracil uz tireosupresivno djelovanje imaju i imunomodulacijski učinak. Opisuje se slučaj 34-godišnje bolesnice koja je hospitalizirana zbog prvi puta dijagnosticirane miastenije sa slikom miastenične krize (Osserman IV.). U njenoj ranijoj povijesti bolesti navodila se hipertireoza, zbog čega je započeto liječenje metimazolom. Međutim, uz poboljšanje bolesti štitnjače došlo je do pojave miastenije. Fenomen “klackalice”, tj. see-saw relationship, je pojava opisana kao poboljšanje jedne bolesti za vrijeme pogoršanja druge. Pitanje je poboljšavaju li antitireoidni lijekovi hipertireozu, u isto vrijeme razotkrivajući ili pogoršavajući miasteniju?. Jeli fenomen “klackalice” zapravo nuspojava tireostatika? Pretpostavljeni učinak metimazola je unutarstanični: on snižava razinu nuklearnog antigena stanične proliferacije (PCNA). PCNA potiče selektivnu apoptozu u nekim klonovima T limfocita. Na taj bi način CD4+CD25+ regulatorni T limfociti mogli ‘zaobići’ imunu toleranciju prema vlastitom tkivu te dovesti do pojave autoantitijela protiv acetilkolinskog receptora. Stvaraju li zapravo doista antitireoidni lijekovi okruženje slično onome u timusu

Šum u uhu - sadašnje stanje i terapija privikavanjem

Tinnitus is an abnormal noise in the ear. About six percent of the general population suffers from what they consider to be "severe" tinnitus. Tinnitus can come and go, or be continuous. It can sound like a low roar, or a high-pitched ring. Tinnitus may be bilateral or unilateral. The causes of tinnitus are various, e.g., inner ear injury, 8th nerve lesion, injury of the brainstem, and rarely of the brain. There also are many extracranial causes of tinnitus. Upon making the diagnosis of tinnitus, medical therapy may occasionally help lessen the noise even though the cause has not been identified. Current therapy for tinnitus, so-called tinnitus retraining therapy, first includes learning about what does actually cause the tinnitus. This process is called habituation of reaction. Tinnitus then becomes quieter for long period of time and may eventually disappear, or becomes part of the background .sound of silence (habituation of perception). In some cases, changes in the inner ear function may be important in triggering the occurrence of tinnitus (e.g., Meniere\u27s disease or acute acoustic trauma); however, the retraining approach works independently of the triggering factor. Despite the importance of hearing loss, a recent study in tinnitus patients showed that there was no significant difference in hearing between the tinnitus group and control group of healthy subjects.Šum u uhu je pojava nenormalne buke u uhu. Otprilike 6% populacije pati od tzv. jakog šuma u uhu. Šum se može pojaviti i nestati, ali može biti i trajan. Može zvučati poput duboke tutnjave ili zvonjave visokih tonova. Može nastati u oba uha ili samo u jednom. Uzroci šuma mogu biti različiti, npr. oštećenje unutarnjeg uha, ozljeda osmog moždanog živca ili moždanog debla, ili pak rjeđe ozljeda mozga. Ekstrakranijski uzroci šuma također su brojni. Nakon postavljanja dijagnoze osjet buke u uhu može se ublažiti upotrebom lijekova, iako uzrok šuma jo. nije utvrđen. U suvremenom načinu liječenja šuma, tzv. liječenju metodom privikavanja (tinnitus retraining therapy), najprije treba utvrditi što je zapravo prouzročilo nastanak šuma. Taj se proces zove "privikavanje na nastalu situaciju". Šum se tako može ublažiti na dulje vrijeme, a na kraju može i sasvim nestati ili se stopiti sa zvučnom pozadinom (habituacija percepcije). Promjene u unutarnjem uhu u nekim slučajevima mogu potaknuti naglu pojavu šuma u uhu (npr. Meniereova bolest ili akutna akustička trauma), ali valja naglasiti da liječenje metodom privikavanja daje dobre rezultate bez obzira na to što je u osnovi nastanka šuma. Unatoč važnosti gubitka sluha najnovija ispitivanja u bolesnika sa šumom pokazuju da nema značajnih razlika u sluhu između bolesnika sa šumom i skupine zdravih ispitanika

Šum u uhu - sadašnje stanje i terapija privikavanjem

Tinnitus is an abnormal noise in the ear. About six percent of the general population suffers from what they consider to be "severe" tinnitus. Tinnitus can come and go, or be continuous. It can sound like a low roar, or a high-pitched ring. Tinnitus may be bilateral or unilateral. The causes of tinnitus are various, e.g., inner ear injury, 8th nerve lesion, injury of the brainstem, and rarely of the brain. There also are many extracranial causes of tinnitus. Upon making the diagnosis of tinnitus, medical therapy may occasionally help lessen the noise even though the cause has not been identified. Current therapy for tinnitus, so-called tinnitus retraining therapy, first includes learning about what does actually cause the tinnitus. This process is called habituation of reaction. Tinnitus then becomes quieter for long period of time and may eventually disappear, or becomes part of the background .sound of silence (habituation of perception). In some cases, changes in the inner ear function may be important in triggering the occurrence of tinnitus (e.g., Meniere\u27s disease or acute acoustic trauma); however, the retraining approach works independently of the triggering factor. Despite the importance of hearing loss, a recent study in tinnitus patients showed that there was no significant difference in hearing between the tinnitus group and control group of healthy subjects.Šum u uhu je pojava nenormalne buke u uhu. Otprilike 6% populacije pati od tzv. jakog šuma u uhu. Šum se može pojaviti i nestati, ali može biti i trajan. Može zvučati poput duboke tutnjave ili zvonjave visokih tonova. Može nastati u oba uha ili samo u jednom. Uzroci šuma mogu biti različiti, npr. oštećenje unutarnjeg uha, ozljeda osmog moždanog živca ili moždanog debla, ili pak rjeđe ozljeda mozga. Ekstrakranijski uzroci šuma također su brojni. Nakon postavljanja dijagnoze osjet buke u uhu može se ublažiti upotrebom lijekova, iako uzrok šuma jo. nije utvrđen. U suvremenom načinu liječenja šuma, tzv. liječenju metodom privikavanja (tinnitus retraining therapy), najprije treba utvrditi što je zapravo prouzročilo nastanak šuma. Taj se proces zove "privikavanje na nastalu situaciju". Šum se tako može ublažiti na dulje vrijeme, a na kraju može i sasvim nestati ili se stopiti sa zvučnom pozadinom (habituacija percepcije). Promjene u unutarnjem uhu u nekim slučajevima mogu potaknuti naglu pojavu šuma u uhu (npr. Meniereova bolest ili akutna akustička trauma), ali valja naglasiti da liječenje metodom privikavanja daje dobre rezultate bez obzira na to što je u osnovi nastanka šuma. Unatoč važnosti gubitka sluha najnovija ispitivanja u bolesnika sa šumom pokazuju da nema značajnih razlika u sluhu između bolesnika sa šumom i skupine zdravih ispitanika

Local or Spinal Anesthesia in Acute Knee Surgery

The aim of the study was to assess the efficacy, safety and complications of two anesthetic techniques including local and spinal anesthesia. A total of 436 patients received local (LA group=250) or spinal (SA group=186) anesthesia during a year period. SA group received 0.5% Bupivacaine 5 mg/mL. LA group received portal injection (5 mL lidocaine 2% with adrenaline) and intra-articular injection into the knee (10 mL lidocaine 2% with adrenaline). The following parameters were assessed: intraoperative pain (10 cm VAS: 0=no pain, 10=extreme pain), surgical operating conditions, patient satisfaction score (1=very satisfied, 4=very unsatisfied), postoperative analgesia, and time to discharge. In LA group, 97.6% (244/250) of patients experienced no pain throughout the procedure. Only six (2.4%) patients required conversion to general anesthesia. In SA group, two patients required conversion to general anesthesia. In both groups, 93.6% of patients were either satisfied or very satisfied with their anesthesia. The need of postoperative analgesics was higher in SA compared with LA group (p=0.001). The mean postoperative stay was significantly shorter in LA than in SA group (p=0.001). Ninety-four percent of LA and only 68% of SA patients were discharged from the hospital within 2 hours of the procedure. The rate of complications differed significantly between LA and SA groups (p=0.037). Outpatient arthroscopy of the knee under local anesthesia is a simple, reliable, and safe alternative to spinal anesthesia, for patients in whom intraarticular disorders requiring diagnostic arthroscopy and arthroscopic surgery

The effect of injection speed on haemodynamic changes immediate after lidocaine/adrenaline infiltration of nasal submucosa under general anaesthesia

Background and Purpose: Substantial systemic absorption after adrenaline-containing local anaesthetic infiltration can cause transitional changes in heart rate and arterial blood pressure in humans even during general anaesthesia. The aim of this study was to determine the effect of injection speed of local infiltration of adrenaline- containing lidocaine solution on transitional haemodynamic changes during local infiltration of nasal submucosa under general anaesthesia. Patients and Methods: A retrospective, comparative, non-randomised, open study on 1–2 ASA physical status 83 patients, aged 18 to 81 years, scheduled for septoplasty, septorhinoplasty, classical or functional endoscopic sinus surgery was performed. All patients received the submucosal infiltration of 2%lidocaine containing adrenaline solution (2ml) plus adrenaline (0.025 mg) plus plain 2% lidocaine solution (5ml) before surgical incision. Two different infiltration techniques were identified: fast infiltration (Group F, n=40) and slower, incremental infiltation (Group S, n=43). Heart rate (HR), systolic arterial pressure (SAP), diastolic arterial pressure (DAP) and mean arterial pressure (MAP) were recorded before, five minutes after and ten minutes after infiltration. Results: There was no significant difference in HR, SAP,DAP nor MAP between the F group and the S group. There was significant decrease of HR (p=0.006), SAP (p=0.018), DAP (p=0.029), and MAP (p=0.010) at 10 minutes point within the S group compared to baseline. There was significant decrease of HR (p=0.04) at the 10 minutes point within the F group compared to baseline. Conclusions: This study did not confimed that the speed of injection of lidocaine with adrenaline made any effect on haemodynamic changes during local infiltration of nasal submucosa.However it confirmed that lidocaine with adrenaline induced a decrease of blood pressure

Zamjenjuje li video head impulse test, toplinski pokus?

Toplinski pokus je opisan početkom dvadesetog stoljeća istraživanjem R.Barany-a, koji je dobio Nobelovu nagradu obzirom na kliničku važnost početka dijagnosticiranja vestibularnih poremećaja. To je jedini funkcionalni test kojim se podražuje samo jedna strana vestibularnog osjetila. Krajem dvadesetog stoljeća opisan je head impulse test (HIT) koji na jednostavan način omogućuje kliničku primjenu poremećaja vestibulo-okularnog refleksa (VOR-a). Nakon kliničkog opisa i primjene je kod jednog i drugog uslijedila video i kompjuterska dokumentacija. Argument da toplinski pokus izaziva nelagodu kod bolesnika, te da ga je teško izvesti u akutnom stadiju, ne može uzrokovati izbjegavanje njegove primjene. (Često bolesnici ne podnose masku niti bilo kakve nagle pokrete glavom). Indikacija za pretragu je svakako najlakši, najsigurniji način postavljanja konačne dijagnoze, potreba vestibularne rehabilitacije, isključivanje centralnog poremećaja. Navodimo primjer Meniere-ove bolesti gdje disocijacija nalaza s patološkim toplinskim podraživanjem i urednim vHIT-om omogućuje sigurniju dijagnozu. Kod vestibularnog neuritisa navodimo nekoliko primjera kliničke primjene HIMP (Head Impulse Paradigm) i SHIMP (Suppression Head Impulse Paradigm) paradigme u akutnoj fazi i za vrijeme praćenja bolesnika, te usporedba s toplinskim i obrtajnim pokusom. Je li ranija pojava sakada indikativna za kompenzaciju i manje smetnje kod bolesnika HIMP metodom u odnosu na antikompenzacijske sakade i njihov odraz uredne ili poremećene funkcije VOR-a kod SHIMP-a? Podražaj kod toplinskog pokusa je promjena temperature, kod vHIT-a, mehanički impuls. Toplinski podražaj odgovara niskoj frekvenciji pokreta glavom, a kod vHIT-a podražaj je veće brzine i zapravo odgovara izolirano vestibularnom podražaju, dok je kod nižih frekvencija podložan utjecaju vidne informacije. Pretrage se međusobno nadopunjuju, možemo ih raditi odvojeno ili zajedno, ovisno o tome koliko će nam koristiti kod konačnog postavljanja dijagnoze. Odgovor na pitanje zamjenjuje li vHIT toplinski pokus je – ne. Na liječniku je da se odluči koji mu je najlakši i najsigurniji, kao i najdostupniji način dijagnosticiranja, a potom i liječenja bolesnika

Paragangliom karotidnog tjelešca koji je imitirao sliku peritonzilarnog apscesa - prikaz slučaja

Paragangliomi su neuroendokrini tumori koji se u području glave i vrata javljaju kao glomus tumori karotidnog tjelešca, timpanični, jugularni ili vagalni glomus tumori. Ovi tumori u području glave i vrata uglavnom ne izlučuju katekolamine, već daju različite kliničke slike, ovisno o lokaciji. Paragangliomi karotidnog tjelešca najčešće se prezentiraju kao bezbolne spororastuće lateralne tvorbe vrata. Najčešće budu dijagnosticirani u dobnoj skupini od trideset do pedeset godina. Prikazati ćemo slučaj četrdesetpetogodišnje bolesnice koja se javila u našu kliniku radi grlobolje s peritonzilarnom i parafaringealnom oteklinom desno uz hipertrofične tonzile i hiperemiju ždrijela. Po učinjenoj inciziji prednjeg nepčanog luka došlo je do krvarenja koje nije odgovorilo na lokalne mjere, te je hemostaza i daljnje liječenje apscesa zahtijevalo opću anesteziju. Tijekom perioperativne pripreme, operativni plan je promijenjen po pristizanju nalaza neuroradiološke obrade koji su pokazali tvorbu dimenzija 4.5 cm × 3 cm × 6 cm, što obliterira desni parafaringealni prostor i potiskuje orofarinks kontralateralno te odgovara paragangliomu karotidnog tjelešca. Učinjena je hemostaza bez daljnjih incizija tvorbe, koja je najprije bila pod sumnjom za peritonzilarni, a zatim i parafaringealni apsces. Kod bolesnice je potom učinjena dodatna dijagnostička obrada, te je na daljnje liječenje upućena vaskularnom kirurgu. Pregledom relevantnih znanstvenih baza podataka nismo našli ovakvu prezentaciju paraganglioma karotidnog tjelešca. Ovim prikazom slučaja i pregledom literature želimo podsjetiti na paragangliom karotidnog tjelešca kao moguću diferencijalnu dijagnozu peritonzilarnog ili parafaringealnog apscesa kako bi se izbjeglo moguće fatalno krvarenje kao ishod operativnog liječenja apscesa

Paragangliom karotidnog tjelešca koji je imitirao sliku peritonzilarnog apscesa - prikaz slučaja

Paragangliomi su neuroendokrini tumori koji se u području glave i vrata javljaju kao glomus tumori karotidnog tjelešca, timpanični, jugularni ili vagalni glomus tumori. Ovi tumori u području glave i vrata uglavnom ne izlučuju katekolamine, već daju različite kliničke slike, ovisno o lokaciji. Paragangliomi karotidnog tjelešca najčešće se prezentiraju kao bezbolne spororastuće lateralne tvorbe vrata. Najčešće budu dijagnosticirani u dobnoj skupini od trideset do pedeset godina. Prikazati ćemo slučaj četrdesetpetogodišnje bolesnice koja se javila u našu kliniku radi grlobolje s peritonzilarnom i parafaringealnom oteklinom desno uz hipertrofične tonzile i hiperemiju ždrijela. Po učinjenoj inciziji prednjeg nepčanog luka došlo je do krvarenja koje nije odgovorilo na lokalne mjere, te je hemostaza i daljnje liječenje apscesa zahtijevalo opću anesteziju. Tijekom perioperativne pripreme, operativni plan je promijenjen po pristizanju nalaza neuroradiološke obrade koji su pokazali tvorbu dimenzija 4.5 cm × 3 cm × 6 cm, što obliterira desni parafaringealni prostor i potiskuje orofarinks kontralateralno te odgovara paragangliomu karotidnog tjelešca. Učinjena je hemostaza bez daljnjih incizija tvorbe, koja je najprije bila pod sumnjom za peritonzilarni, a zatim i parafaringealni apsces. Kod bolesnice je potom učinjena dodatna dijagnostička obrada, te je na daljnje liječenje upućena vaskularnom kirurgu. Pregledom relevantnih znanstvenih baza podataka nismo našli ovakvu prezentaciju paraganglioma karotidnog tjelešca. Ovim prikazom slučaja i pregledom literature želimo podsjetiti na paragangliom karotidnog tjelešca kao moguću diferencijalnu dijagnozu peritonzilarnog ili parafaringealnog apscesa kako bi se izbjeglo moguće fatalno krvarenje kao ishod operativnog liječenja apscesa