The impact of strength training on the changes in one’s physique and resting energy expenditure

Background and Purpose: The aim of this research is to determine the way in which the strength training affects the changes in one’s physique and resting energy expenditure. Materials and Methods: 16 sedentary subjects completed strength training for seven weeks, 3 training/week. The examinee’s physique has been analyzed through bioelectrical impedance method (BIA) before and after the seven-week cycle. The variables compared are BW (body weight), WHR (waist-hip ratio), PBF (percent of body fat) and BMR (basal metabolic rate). The differences between the initial and final values have been tested by paired t-test. The correlations between those differences have been expressed by the Pearson correlation coefficient. The level of statistical significance is p=0, 05. Results: The results indicate that the strength training, even in relatively restricted time period, influences the changes in person’s physique, as well as the changes in resting energy expenditure. The mean difference for BMR (p=0.0036), WHR (p=0,022), PBF(p=0,0184) and BW (p=0.0275) have been established for the entire sample. For the males differences were found for BMR (p=0,002), PBF (p=0,0417) and BW (p=0.0280), but no significant change in WHR. No statistically significant changes were found in female group. Correlation was found for differences in results for BMR vs BW r=0.698 (p=0.003), BMR vs WHR r=-0.578 (p=0.019), and PBF vs WHR r=0,671 (p=0,004). Conclusions: The overall changes in one’s physique and energy expenditure indicate that the strength training needs to be one of the crucial factors in physical activity, aimed at the improvement of person’s health

MY JUMP APPLICATION IN JUMP DIAGNOSTICS

Vertikalni skok uobičajena je mjera u sportskoj dijagnostici, ali i u procjeni razine zdravstvene kondicije u općoj populaciji kroz cijeli život. Indirektan je pokazatelj mišićne snage donjih ekstremiteta. Vertikalni skok posebno je važna mjera u sportu, gdje se koristi za procjenu i poboljšanje učinkovitosti trenažnog procesa, određivanje eksplozivne snage i praćenje neuromuskularnog zamora. S pojavom novih tehnologija, uz tradicionalno korištene skupe i teške za transport instrumente za mjerenje vertikalnog skoka pojavljuju se mobilne aplikacije koje čine dijagnostiku skoka jednostavnijom, jeftinijom i praktičnijom za rad na terenu. Aplikacija My Jump jedna je od najviše korištenih i validiranih aplikacija za dijagnostiku skokova kod sportaša i opće populacije. Ovaj pregledni rad predstavlja mogućnosti aplikacije i kako je koristiti, kao i njenu točnost i valjanost, kroz pregled validacijskih studija.Vertical jump is a common measure in sports diagnostics, but also in assessing the level of health-related fitness in the general population. It is an indirect indicator of the muscular strength and power of the lower limbs. The vertical jump is a particularly important measure in sports, where it is used to evaluate and improve the effectiveness of a training process, determine neuromuscular strength output, and monitor neuromuscular fatigue. With the rise of new technologies, along with traditionally used, expensive and not easy-to-transport instruments for measuring vertical jumps, a new mobile application appeared and made jump diagnostic simpler, cheaper and more practical for field measurements. The My Jump application is one of the most used and most validated applications for jump diagnostics in athletes and in the general population. This narrative review presents the application\u27s capabilities and how to use it, as well as its accuracy and validity, through an overview of validation studies

Possibilities of use bioelectrical impedance analysis as measuring technique in prevention of osteoporosis

Background and Purpose: Bioelectrical impendance analysis (BIA) and dual energy X-ray absorptiometry (DXA) are the two most common methods used for body composition analysis. The aim of this study was to investigate if there is a correlation between results of body analysis by BIA and results of DXA measurements at usual sites for diagnosis of osteoporosis. If the correlation is found than it could mean that BIA might be used to point the need for extra DXA measurements, and earlier diagnosis of osteoporosis. Material and Methods: 27 young adults (11 males and 16 females) aged 19-23 years were measured by BIA instrument for body composition analysis, and by DXA instrument for BMD and BMC at the L1-L4 vertebrae of the lumbar spine postanteriorly and the proximal femur („hip”). Correlation coefficients were calculated to examine linear relationship of results of two methods. Results: Mineral content obtained by BIA correlates with BMC (result of DXA) at all three measured sites. When analyzed by sex, correlation was found only among female subjects, while in males there was no correlation. Correlation of other results of BIA and BMD or BMC (DXA) showed similar situation. T-scores correlated positively with results of BIA within the female subgroup of the sample. Conclusions: According to obtained results we cannot conclude that results of BIA body composition analysis could be indicative for problems in bone metabolism, or state of bone density and bone mineral content, although some correlations are present

Weight Status and Body Composition in Freshman Students at the College of Applied Sciences “Lavoslav Ruzicka” in Vukovar, from 2008 to 2016

Aim: The aim of the study is to analyze the common occurrence of different weight categories among first-year students at Lavoslav Ruzicka College for Applied Sciences in the city of Vukovar, as well as to make an assessment of their body composition. Methods: During the period from 2008 to 2016 there were 710 first-year students (461 women and 249 men) whose height and weight were measured, and body composition assessed, by bio-electric impedance analysis. Results: Most of the subjects were of normal weight (74.5%), while the ratio between the weight status categories of men has proven to be significantly different from that of women. It was established that 8.9% of women as opposed to 2% of men were below normal weight, while there were more obese individuals among men (25.7%) than there were among women (15.4%). However, the percentage of obesity was similar in both sexes, being 5.4% in women and 5.2% in men. There was no significant difference in the ratio between the weight categories during the measurement period. Conclusion: Most of the students at the College for Applied Sciences fall in the normal weight category. There are more obese individuals among men, while among women there are more of those with lower average body weight. The dominance of obesity and the overall ratio between the weight categories and the body composition in the category of first-year students have not changed significantly during the period between 2008 and 2016

Changes in Blood Pressure After Single Bout of Aerobic Exercise in Young Healthy People- Influence of Body Composition

Amount of change in blood pressure after exercise is related to risk of hypertension and cardiovascular diseases. The aim of this study was to determine whether there is a difference in the amount of change of blood pressure after exercise among people with different morphological characteristics, especially with differences in percent of body fat. 30 healthy subjects (15 males and 15 females) aged 25-30 years were included in the study. They were measured for weight and height, and their body composition was assesed by bioelectrical impendance device GAYA 357. Blood pressure was measured at rest and immediately after performing Cooper´s test. After classification of subjects according to BMI (body mass index) and according to percent of body fat (PBF) differences in the size of change in blood pressure among categories were compared. Results indicate that there is no difference between sexes in amount of change for DBP, but there is difference in change of SBP; in males this change was significantly higher than in females. We also found difference in SBP results at rest between different categories of BMI (p=0,023), that was not influenced by gender, while the difference between categories based on different PBF were under the influence of gender. Based on results conclusion can be made that percent of body fat is a factor that influence amount of change in blood pressure with exercise, and is potentially important, and could be predictive factor, like BMI or together with it, in determining the risk of hypertension in young healthy people

Utječe li anestezijska tehnika na arterijski tlak i regionalnu moždanu perfuziju tijekom artroskopije ramena u sjedećem položaju?

This study aimed to investigate the impact of posture and anesthesia techniques on blood pressure changes, heart rate and regional cerebral oxygen saturation during shoulder arthroscopy in the beach chair position (BCP). Sixty patients were included in this prospective cohort study: 30 patients mechanically ventilated and subjected to general anesthesia (GA) and 30 patients subjected to interscalene block (ISB) without mechanical ventilation. Noninvasive blood pressure, heart rate (HR), peripheral blood oxygen saturation and regional oxygen saturation of the brain were measured in twelve predefined points during perioperative period. The GA group patients had significantly lower mean arterial pressure and heart rate values compared to patients in ISB group during BCP (p<0.001). There was a significant difference in regional cerebral saturation between the groups measured only in points of induction and emergence from anesthesia in favor of GA group when receiving 100% oxygen (p<0.001). Changes in the mean arterial pressure and regional cerebral oxygen saturation for both brain hemispheres correlated only at the 10th minute after setting up BCP in GA patients (right, p=0.004 and left, p=0.003). This correlation did not exist in the ISB group patients at any of the points measured. Cerebral desaturation events recorded in both groups were not statistically significantly different. Results of this study demonstrated that GA preserved regional cerebral oxygenation in a safe range during BCP despite changes in the arterial blood pressure and heart rate in comparison to ISB.Cilj ovoga istraživanja je bio ispitati povezanost postavljanja bolesnika u sjedeći položaj (engl. beach chair position, BCP) i vrste anestezijske tehnike s posljedičnim promjenama arterijskog tlaka i srčanih otkucaja, kao i njihovog utjecaja na regionalnu moždanu perfuziju tijekom artroskopije ramena. U studiju je bilo uključeno 60 bolesnika: prvu skupinu činilo je 30 bolesnika kod kojih je operacijski zahvat izveden u općoj anesteziji (OA) koji su bili mehanički ventilirani, a drugu skupinu 30 bolesnika kod kojih je operacijski zahvat izveden uz interskalenski blok (ISB) i spontano disanje. U 12 prethodno definiranih točaka tijekom perioperacijskog razdoblja mjerio se neinvazivno arterijski tlak, srčani otkucaji, periferna zasićenost kisikom i regionalna moždana zasićenost kisikom. Bolesnici u skupini OA imali su značajno niže vrijednosti srednjeg arterijskog tlaka i srčanih otkucaja u odnosu na bolesnike u skupini ISB tijekom BCP (p<0,001). Promjene srednjeg arterijskog tlaka i regionalne moždane zasićenosti kisikom za obje moždane hemisfere korelirale su samo u 10. minuti nakon postavljanja bolesnika u BCP kod skupine OA (desna p=0,004, lijeva p=0,003). Ova korelacija nije zabilježena kod bolesnika skupine ISB ni u jednoj od mjerenih točaka. Moždani desaturacijski događaji su zabilježeni u objema skupinama, ali nisu bili statistički značajni. Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na to da je OA očuvala regionalnu moždanu zasićenost kisikom unutar sigurnog raspona u usporedbi sa skupinom ISB tijekom BCP, unatoč značajnim promjenama arterijskog tlaka i srčanih otkucaja

Priručnik za vježbe iz fiziologije sporta i vježbanja za fizioterapeute

Priručnik je namijenjen studentima specijalističkog diplomskog stručnog studija „Preventivna fizioterapija“ kao nastavni materijal kolegija Fiziologija sporta i vježbanja i u potpunosti je napravljen prema trenutnom nastavnom planu i programu te uključuje vježbe koje se izvode u okviru ovog kolegija. Priručnik se sastoji od pet poglavlja koja opisuju pet vježbi. Svako poglavlje nudi teoretski dio koji sadrži objašnjenje osnovnih pojmova i koncepata važnih za usvajanje znanja i ostvarenje planiranih ishoda učenja kroz vježbu te detaljne protokole i upute za praktično provođenje vježbe. Autorica je pokušala na razumljiv i konkretan način u svakoj vježbi postaviti ciljeve i objasniti načine za dostizanje tih ciljeva. Osim toga, uključena su i mjesta za upis rezultata vježbe: tablice za upis izmjerenih vrijednosti te ocjenu dostignutih ciljeva vježbe, kao i pitanja za provjeru stečenog znanja omogućujući tako evaluaciju i samoevaluaciju stečenog znanja studenta na vježbama. Vrlo sistematično napisan, uz prepoznatljivu strukturu koja se ponavlja kroz sva poglavlja, lak je i pristupačan za korištenje na vježbama. Osim svoje osnovne namjene vođenja studenata kroz vježbe kolegija Fiziologija sporta i vježbanja, priručnik može poslužiti fizioterapeutima i ostalima zaposlenima u sportu i zdravstvu, da kroz opisanetestove i mjerenja bolje razumiju fiziološke zakonitosti na kojima se opisana testiranja i mjerenja zasnivaju te primjenjujući ih unaprijede kvalitetu svog rada. U izvođenju opisanih vježbi koriste se moderni tehnološki alati, dizajnirani za olakšanje usvajanja znanja iz područja fiziologije čovjeka kao što je sustav Biopac Studentm Lab i analizatori sastava tjelesne mase koji rade na principu bioelektrične impedance. Stoga se može reći kako priručnik predstavlja suvremen pristup praktičnoj nastavi Fiziologije sporta i vježbanja uz korištenje modernih nastavnih tehnologija

ZNANJA I STAVOVI STUDENATA ZAVRŠNE GODINE SPECIJALISTIČKOG STUDIJA „PREVENTIVNA FIZIOTERAPIJA“ O PRAKSI TEMELJENOJ NA DOKAZIMA

Uvod: Medicina temeljena na dokazima pretpostavlja eksplicitno korištenje najbolje dokazane terapije uz stalnu ponovnu prosudbu efikasnosti. U prakticiranju medicine temeljene na dokazima potrebno je aktivno sudjelovanje svih djelatnika u smislu stalne evaluacije upotrijebljenih terapija, te uz praćenje literature i najnovijih dokaza objavljenih u dostupnoj literaturi. Cilj ovog rada bio je ispitati koliko su studenti završne godine specijalističkog studija „Preventivna fizioterapija“ upoznati s ovim konceptom, te kakvi su njihovi stavovi o primjeni postulata medicine temeljene na dokazima u praksi fizioterapeuta. Materijali i metode: Ukupno 38 studenata završne godine specijalističkog studija tijekom akademskih 2017/2018 i 2018/2019. god. sudjelovalo je u istraživanju popunjavanjem upitnika kojim su ispitani stavovi, te ocijenjeno poznavanje osnovnih pojmova medicine temeljene na dokazima. Rezultati: Rezultati pokazuju da studenti imaju uglavnom pozitivne stavove, te shvaćaju potrebu za primjenom prakse temeljene na dokazima u radu fizioterapeuta. Znanje o pojedinim pojmovima na kojima počiva praksa temeljena na dokazima raznoliko je i kreće se od potpunog nepoznavanja pojedinih pojmova do visoke razine znanja o drugima. Zaključak: Na osnovu rezultata moguće je zaključiti da u formalnom obrazovanju medicinskih djelatnika znanja o metodologiji prakse temeljene na dokazima i njene primjene treba uključiti na više razina, te u više različitih kolegija kako bi se studenti bolje upoznali i bolje pripremili za integraciju prakse temeljene na dokazima u rad na svom budućem ili sadašnjem radnom mjestu

RAZLIKE U ANTROPOMETRIJSKIM KARAKTERISTIKAMA RUKOMETAŠICA PREMA POZICIJI IGRANJA

Uvod: U suvremenom sportu antropometrijska mjerenja i određivanje morfoloških karakteristika postali su neizostavan dio pripreme i praćenja napretka kod sportaša. Osim praćenja promjena antropometrijskih mjera s treningom, sve je više prepoznata važnost tjelesnih mjera u selekciji sportaša za pojedini sport ili za pojedinu poziciju u timu kako bi se potencijalne genetske predispozicije i potencijali maksimalno iskoristili. Rukometna igra zbog svojih specifičnosti stavlja različite zahtjeve pred razne pozicije igranja i antropometrijske karakteristike prilagođavaju se posebnostima svake pozicije. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u antropometrijskim mjerama i sastavu tjelesne mase među različitim igračkim pozicijama kod rukometašica rukometnog kluba „Olimpija“ iz Osijeka. Metode i materijali: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 18 ispitanica iz rukometnog kluba Olimpija iz Osijeka. Ispitanicama je izmjerena visina, masa uz procjenu sastava tjelesne mase metodom bioelektrične impedance, raspon ruku i duljina dlana dominantne ruke, te obujmi nadlaktica, podlaktica, natkoljenica i potkoljenica obostrano. Rezultati: Rezultati su pokazali statistički značajne razlike u antropometrijskim mjerama i sastavu tjelesne mase među igračicama na različitim igračkim pozicijama. Rukometašice na poziciji krila imaju najmanju visinu, masu, kao i ostale antropometrijske veličine. Vratari prednjače u visini, rasponu ruku i duljini dlana dominantne ruke, dok uglavnom najveće obujme nogu imaju pivoti, kao i najveću masu mišićnog tkiva, a bekovi prednjače po masi masnog tkiva. Zaključak: Među igračicama postoje značajne razlike u dimenzijama i sastavu tijela, a rad potvrđuje značaj antropometrijskih mjerenja u rukometu za selekciju i raspodjelu igrača u timu

SASTAV TJELESNE MASE I FAZNI KUT NOGOMETAŠA NAKON ZIMSKE STANKE

Uvod: U sportu je sastav tjelesne mase vrlo važan, kako u selekciji sportaša, tako i u evaluaciji treninga i njegovih učinaka. Fazni kut je također vrijedna informacija u sportu jer daje informaciju o utreniranosti mišića, te općem stanju staničnog metabolizma. Međutim, sportovi zbog međusobnih strukturalnih razlika se razlikuju i u referentnim vrijednostima faznog kuta. Cilj ovog rada je prikazati kakav je fazni kut i kako je on povezan sa sastavom tjelesne mase u uzorku nogometaša na početku proljetnog pripremnog perioda, odnosno nakon zimske stanke. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 29 nogometaša iz dva nogometna kluba s područja grada Vukovara koji igraju u 3. Hrvatskoj nogometnoj Ligi Istok. Za potrebe istraživanja izmjerena je visina, te su izmjereni masa i sastav tjelesne mase metodom bioelektrične impedancije. Osim mase i sastava mase, bioelektričnom impedancijom određen je i fazni kut. Rezultati: Vrijednost faznog kuta korelira sa većinom pokazatelja sastava tjelesne mase. Korelacija je pozitivna sa udjelom vode u tjelesnoj masi (r=0,385), udjelom intracelularne vode u ukupnoj vodi(r=0,512), te sa % mišićnog tkiva u ukupnoj tjelesnoj masi(r=0,356), dok je korelacija faznog kuta negativna sa udjelom ekstracelularne vode u ukupnoj masi vode u tijelu(r=-0,512), odnosom ECW/ICW(r=-0,510) te sa % masnog tkiva(r=-0.358) i FMI(r=- 0,383).Zbornik radova / Conference Proceedings 91 Zaključak: Iako su amateri kojima nogomet nije osnovni posao, te nemaju uvjete treniranja i održavanja životnog stila profesionalnih igrača, sastav tjelesne mase kod mjerenih nogometaša govori o smanjenom udjelu masnog tkiva u odnosu na generalnu populaciju. Postoji korelacija između faznog kuta mjerenog BIA metodom i sastava tjelesne mase, ali niti jedan pokazatelj sastava tjelesne mase nije prediktor faznog kuta