Eozinofilni kolitis

Zbog nedefiniranih kriterija dijagnostike i velikog broja sekundarnih uzroka eozinofilije kolona, ova je bolest često kasno prepoznata. Bolesnici se prezentiraju s nespecifičnim simptomima, kao što su abdominalna bol, proljev i gubitak na težini, a klinička slika ponajviše ovisi o dubini infiltracije stijenke eozinofilima. Eozinofilni kolitis ima bimodalnu dobnu distribuciju s najčešćom pojavnosti u novorođenčadi i mlađoj odrasloj populaciji. Točan uzrok ove bolesti nije poznat. Dok je u novorođenčadi to najčešće IgE posredovan odgovor na kravlje mlijeko i proteine soje, u odraslih je najčešće rezultat CD4 Th2 odgovora. Endoskopskim pregledom zamijećene promjene stijenke kolona nespecifične su, uslijed čega je potrebna biopsija za potvrdu dijagnoze i isključenje drugih mogućih bolesti. Upalne bolesti crijeva, lijekovi, paraziti, autoimune bolesti vezivnoga tkiva, te idiopatski hipereozinofilni sindrom, mogu stvoriti sličnu kliničku i histološku sliku bolesti, zbog čega je eozinofilni kolitis primarno dijagnoza isključenja. U djece je bolest nakon uvedene dijete samolimitirajuća, dok je u odraslih potrebno dugotrajno liječenje s obzirom na to da je bolest kronična tijeka s razdobljima remisije i relapsa. Najučinkovitijom se pokazala kortikosteroidna terapija, a u slučaju teških refraktornih stanja i razvoja steroidne ovisnosti, uvodi se imunosupresivna terapija

First Case of Q Fever Endocarditis in Croatia and a Short Review

We present a 70-year-old man from Dalmatia, Croatia, with a history of prolonged high fever diagnosed as Q fever endocarditis. As far as we know, this is the first case of chronic Q fever in Croatia. The treatment was started as for culture-negative endocarditis, but was without clinical response. After significantly high anti-phase I IgG plus IgA antibodies titers to Coxiella burnetii were shown, the initial treatment with doxycycline was changed and ciprofloxacin was started with good clinical response

Potencijalni rizici farmakološki izazvane hipoklorhidrije

Inhibitori protonske pumpe (IPP) trenutno su najdjelotvorniji lijekovi u regulaciji lučenja želučane kiseline. Postali su terapija izbora u liječenju gastroezofagealne refluksne bolesti, peptičkih ulkusa, Zollinger-Ellisonova sindroma (ZOS), funkcionalne dispepsije, lezija uzrokovanih nesteroidnim antireumaticima (NSAR), eradikacije Helicobacter pylori i ostalih hipersekretornih stanja. Na tržištu se nalazi pet lijekova iz ove skupine: omeprazol, esomeprazol, lansoprazol, te rabeprazol za oralnu i pantoprazol za oralnu i intravensku upotrebu. Glavni mehanizam njihova djelovanja je inhibicija protonske pumpe parijetalnih stanica želuca i smanjenje stvaranja želučane kiseline. Visoka učinkovitost, jednostavna primjena, prihvatljiva cijena i rijetke nuspojave dovele su do pretjeranog propisivanja IPP-a u bolničkih i ambulantnih bolesnika. Zbog toga dolazi do povećane izloženosti bolesnika potencijalnim rizicima. Dugotrajna terapija IPP-ima uzrokuje hipoklorhidriju, hipergastrinemiju i proliferaciju parijetalnih stanica. Potencijanlo nepovoljno djelovanje može se odraziti na metabolizam vitamina B12, željeza i magnezija, regulaciju kalcija i nastanak osteoporotičnih fraktura, pojavnost enteralnih infekcija, posebice Clostridium difficile kolitisa i izvanbolničke pneumonije, promjenu sluznice želuca stvaranjem benignih polipa ili malignih promjena, nastanak demencije i pogoršanje bolesti srca i bubrega. Racionalnom primjenom IPP-a, kontrolom i evaluacijom stanja bolesnika, te njihovom edukacijom, moguće je smanjiti pojavnost rizika i stanja do kojih dovodi neprimjereno liječenje

Dermatoglyphics in Patients with Hypothyreosis

About 15% of all females and 3% of all males suffers from hypothyreosis. The thyroid disease is the most frequent cause of hypothyreosis, and among people in Croatia who are suffering from that disease 90% have been affected by its autoimmune form. The thyroid diseases are supposed to be caused by the influence of various genetic and external factors and some forms of genetic influences have not yet been studied. Analysis of digito-palmar dermatoglyphics has been used in the research of the role of genetic predisposition in many various diseases. We have analyzed correlation of qualitative and quantitative traits between the group of 50 females suffering from hypothyreosis and a control group of 100 phenotypically healthy females. Quantitative statistical analysis using t-test has indicated only few significantly different variables, while the discriminant analysis has shown 76.9% correctly classified samples. The factor analysis has shown a high percentage of total variance within patients suffering from hypothyreosis, as well as the different structure of individual factors. Qualitative analysis has shown the heterogeneity between the two examined groups. The results of the research have proved that the qualitative characteristics are more unstable than the quantitative ones and they have also shown the instability of genes taking part in hypothyreosis development implying genetic predisposition of the disease

Azatioprin u liječenju bolesnika s ulceroznim kolitisom

Ulcerozni kolitis kronična je upalna bolest za koju su karakteristične ulceracije sluznice debeloga crijeva i klinički tijek obilježen razdobljima remisije i relapsa bolesti. Klinički se ulcerozni kolitis najčešće očituje učestalim sluzavo-krvavim proljevima. Azatioprin je tiopurin koji imunosupresiju postiže putem svojih aktivnih metabolita. Oni potiču apoptozu T-limfocita, te, inkorporirajući se u replicirajući lanac DNA i blokirajući de novo sintezu purina, smanjuju njihovu proliferaciju. Mjerenjem aktivnosti tiopurin Smetiltransferaze i praćenjem metabolita tiopurina, uspješno se postiže optimizacija terapije. Time se poboljšava klinička djelotvornost liječenja, te sprječava neuspjeh liječenja uzrokovan štetnim nuspojavama azatioprina. Unatoč pretpostavkama da će u budućnosti, zbog razvoja učinkovitijih i sigurnijih lijekova, uloga tiopurina u liječenju bolesnika s ulceroznim kolitisom biti ograničenija, azatioprin i dalje ostaje neizostavan lijek u liječenju bolesnika s ulceroznim kolitisom

Dermatoglyphics in Patients with Hypothyreosis

About 15% of all females and 3% of all males suffers from hypothyreosis. The thyroid disease is the most frequent cause of hypothyreosis, and among people in Croatia who are suffering from that disease 90% have been affected by its autoimmune form. The thyroid diseases are supposed to be caused by the influence of various genetic and external factors and some forms of genetic influences have not yet been studied. Analysis of digito-palmar dermatoglyphics has been used in the research of the role of genetic predisposition in many various diseases. We have analyzed correlation of qualitative and quantitative traits between the group of 50 females suffering from hypothyreosis and a control group of 100 phenotypically healthy females. Quantitative statistical analysis using t-test has indicated only few significantly different variables, while the discriminant analysis has shown 76.9% correctly classified samples. The factor analysis has shown a high percentage of total variance within patients suffering from hypothyreosis, as well as the different structure of individual factors. Qualitative analysis has shown the heterogeneity between the two examined groups. The results of the research have proved that the qualitative characteristics are more unstable than the quantitative ones and they have also shown the instability of genes taking part in hypothyreosis development implying genetic predisposition of the disease

Isolated Left Ventricular Non-Compaction Cardiomyopathy Associated with Ventricular Preexcitation: A Case Report

Isolated left ventricular non-compaction (ILVNC) is one of the most misclassified cardiomyopathies. It is caused by failure of normal embryonic development of the myocardium from loosely arranged muscle fibers to the mature compacted form of myocardium, but it seems that etiology is not exclusively congenital. Diagnosis of ILVNC is mostly missed because of lack of awareness and knowledge. The recognition of the disease is mandatory, because of its high mortality and morbidity due to the progressive heart failure, thromboembolic events and lethal arrhythmias. We report of a family in which two adult members were found to have ILVNC. A literature review about ILVNC pathogenesis, diagnosing, and treatment was discussed

Potencijalni rizici farmakološki izazvane hipoklorhidrije

Inhibitori protonske pumpe (IPP) trenutno su najdjelotvorniji lijekovi u regulaciji lučenja želučane kiseline. Postali su terapija izbora u liječenju gastroezofagealne refluksne bolesti, peptičkih ulkusa, Zollinger-Ellisonova sindroma (ZOS), funkcionalne dispepsije, lezija uzrokovanih nesteroidnim antireumaticima (NSAR), eradikacije Helicobacter pylori i ostalih hipersekretornih stanja. Na tržištu se nalazi pet lijekova iz ove skupine: omeprazol, esomeprazol, lansoprazol, te rabeprazol za oralnu i pantoprazol za oralnu i intravensku upotrebu. Glavni mehanizam njihova djelovanja je inhibicija protonske pumpe parijetalnih stanica želuca i smanjenje stvaranja želučane kiseline. Visoka učinkovitost, jednostavna primjena, prihvatljiva cijena i rijetke nuspojave dovele su do pretjeranog propisivanja IPP-a u bolničkih i ambulantnih bolesnika. Zbog toga dolazi do povećane izloženosti bolesnika potencijalnim rizicima. Dugotrajna terapija IPP-ima uzrokuje hipoklorhidriju, hipergastrinemiju i proliferaciju parijetalnih stanica. Potencijanlo nepovoljno djelovanje može se odraziti na metabolizam vitamina B12, željeza i magnezija, regulaciju kalcija i nastanak osteoporotičnih fraktura, pojavnost enteralnih infekcija, posebice Clostridium difficile kolitisa i izvanbolničke pneumonije, promjenu sluznice želuca stvaranjem benignih polipa ili malignih promjena, nastanak demencije i pogoršanje bolesti srca i bubrega. Racionalnom primjenom IPP-a, kontrolom i evaluacijom stanja bolesnika, te njihovom edukacijom, moguće je smanjiti pojavnost rizika i stanja do kojih dovodi neprimjereno liječenje

Child injuries in traffic accidents

Uvod – Djeca su često žrtve u prometnim nezgodama, obično kao pješaci ili suputnici u automobilu. Povećanjem inteziteta prometa povećao se broj stradale djece, što predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Metode – Retrospektivno su analizirani podaci o stradanju djece u prometu u vremenskom razdoblju od 5. do 9. mjeseca 2010. na području Zadarske županije. Rezultati – Dobiveni podaci pokazuju da u prometnim nezgodama često sudjeluju djeca, a najteže ozljede zadobila su djeca pješaci i biciklisti. Kraniocerebralne ozljede i prijelomi ekstremiteta najčešće su teške ozljede. Najviše stradavanja bilo je za vrijeme ljetnih mjeseci kada je zbog turističke sezone, najgušći promet. Zaključak – Edukacijom djece o ponašanju u prometu, korištenjem autosjedalica, sigurnosnog pojasa i biciklističkih kaciga može se izbjeći ili umanjiti težina ozljede.Introduction – A lot of children are hurt in traffic accidents, in most cases as a companion-traveller in cars.The number of children hurt in such accidents has increased by the growth of traffic which represents a ignificant public health problem. Methods – The data on children who were hurt in traffic during the period of 5 months in 2003 are analyzed retrospectively. Results – Children with the worst injuries were those who were hurt in traffic as bicycle riders and pedestrians. Craniocerebral injuries and limb fractures are the most frequent serious injuries. Most calamities were during the summer period when the traffic is most frequent because of the tourist season. Children pedestrians are especially brought into danger at the beginning of the school year when there is no parent control near big traffic. Conclusions – Teaching children on traffic behaviour, the use of baby car chairs, safety belts and bike helmets can help in avoiding or decreasing the seriousness of injuries