Difference in the Incidence of Early Complications of Teletherapy of Cervical Cancer between 2D and 3D Planned Patients

Liječenje raka vrata maternice ovisi o mnogim faktorima pa je tako jedna od metoda izbora, osim kirurškog liječenja, i radioterapijsko liječenje. Radioterapija je vještina uporabe ionizirajućeg zračenja u liječenju zloćudnih te nekih dobroćudnih bolesti, a cilj joj je s pomoću zračenja uništiti tumorske stanice te pri tome sačuvati okolno zdravo tkivo, u čemu veliki značaj ima 2D radioterapija, a u današnje vrijeme i 3D radioterapija. Cilj istraživanja bio je utvrditi razliku u pojavnosti ranih komplikacija odnosno reakcija na perkutano zračenje između pacijentica čije je liječenje planirano 2D tehnikom i pacijentica čije je liječenje planirano 3D tehnikom. U istraživanju smo usporedili rezultate liječenja 40 pacijentica koje su bolovale od raka vrata maternice (stadij II.B ili III.B). Kod 20 od njih liječenje je planirano 2D tehnikom, a ostalih 20 3D tehnikom. Istraživanje je provedeno kao sondaža podataka kako bi se utvrdilo postoje li razlike u pojavnosti ranih komplikacija teleterapije raka vrata maternice između pacijentica čije je liječenje planirano 2D i 3D tehnikom, što bi ukazalo na potrebu istraživanja na većem broju pacijentica. Iako se očekivala znatna razlika između navedenih načina planiranja, kako u odgovoru na liječenje tako i u učestalosti komplikacija, istraživanjem smo prikazali da se to ipak nije dogodilo.Treatment of cervical cancer depends on many factors and one of the treatment methods, besides surgical treatment, is radiotherapy. Radiotherapy is the use of ionizing radiation in the treatment of malignant and some benign diseases, aimed at destroying tumour cells with radiation, thus preserving surrounding healthy tissue. 2D radiotherapy and nowadays 3D radiotherapy are significant in this regard. The aim of this research was to determine the difference in the incidence of early complications (reactions) of teletherapy between 2D planned patients and 3D planned patients. In this research, we compared the treatment results of 40 patients that had cervical cancer (stage IIB or IIIB) of which 20 patients were planned with 2D therapy and the remaining 20 were planned with 3D therapy. The research was conducted as a survey in order to determine if there is a difference in the incidence of early complications of teletherapy of cervical cancer between 2D and 3D planned patients, which would suggest the need for research on a larger number of patients. Although a significant difference between the aforementioned planning methods was expected, both in response to treatment and in the incidence of complications, this research showed that this did not happen

Razlika u pojavnosti ranih komplikacija perkutanog zračenja raka vrata maternice između 2D i 3D planiranih pacijentica

Liječenje raka vrata maternice ovisi o mnogim faktorima pa je tako jedna od metoda izbora, osim kirurškog liječenja, i radioterapijsko liječenje. Iako se relativno lako dijagnosticira zahvaljujući PAPA testu, vrlo često se dijagnosticira u kasnim stadijima zbog nedovoljne informiranosti i neredovitog odlaska ginekologu. Radioterapija je vještina uporabe ionizirajućeg zračenja u liječenju zloćudnih te nekih dobroćudnih bolesti. Cilj radioterapije je pomoću zračenja uništiti tumorske stanice, a pri tome sačuvati okolno zdravo tkivo u čemu veliki značaj ima 2D radioterapija, a u današnje vrijeme i 3D radioterapija. Planiranje radioterapije je izrazito složen proces koji se sastoji od više koraka, pri kojem svi članovi stručnog tima pokazuju vlastita znanja i vještine kako bi se ostvario željeni cilj. Postupak radioterapije uključuje simulaciju koja je sastavni dio planiranja radioterapije, a provodi se ovisno o tipu i stadiju karcinoma na konvencionalnom (2D) simulatoru ili na CT simulatoru za konformalnu terapiju (3D). U cjelokupnom procesu je najbitnija metoda konturiranja kojom se precizno definiraju konture tijela, zdravih organa i ciljnog volumena te se dobiva tzv. virtualni pacijent. Svaki plan zračenja mora biti prihvaćen od strane liječnika i fizičara kako bi se odabrao optimalan način zračenja uz maksimalnu poštedu okolnog tkiva. U samom postupku planiranja radioterapije kao i u samom liječenju, do izražaja dolazi i uloga radiološkog tehnologa koji rukuje uređajima pomoću kojih se provodi planiranje i simulacija, a to su CT, MR i RTG simulator. Snimke dobivene pomoću navedenih uređaja se upotrebljavaju za određivanje granica tumorskog i normalnog tkiva te za određivanje vanjske konture bolesnika. Položaj i veličina tumoske mase su presudni u tome hoćemo li odabrati 2D ili 3D radioterapiju

Razlika u pojavnosti ranih komplikacija perkutanog zračenja raka vrata maternice između 2D i 3D planiranih pacijentica

Liječenje raka vrata maternice ovisi o mnogim faktorima pa je tako jedna od metoda izbora, osim kirurškog liječenja, i radioterapijsko liječenje. Iako se relativno lako dijagnosticira zahvaljujući PAPA testu, vrlo često se dijagnosticira u kasnim stadijima zbog nedovoljne informiranosti i neredovitog odlaska ginekologu. Radioterapija je vještina uporabe ionizirajućeg zračenja u liječenju zloćudnih te nekih dobroćudnih bolesti. Cilj radioterapije je pomoću zračenja uništiti tumorske stanice, a pri tome sačuvati okolno zdravo tkivo u čemu veliki značaj ima 2D radioterapija, a u današnje vrijeme i 3D radioterapija. Planiranje radioterapije je izrazito složen proces koji se sastoji od više koraka, pri kojem svi članovi stručnog tima pokazuju vlastita znanja i vještine kako bi se ostvario željeni cilj. Postupak radioterapije uključuje simulaciju koja je sastavni dio planiranja radioterapije, a provodi se ovisno o tipu i stadiju karcinoma na konvencionalnom (2D) simulatoru ili na CT simulatoru za konformalnu terapiju (3D). U cjelokupnom procesu je najbitnija metoda konturiranja kojom se precizno definiraju konture tijela, zdravih organa i ciljnog volumena te se dobiva tzv. virtualni pacijent. Svaki plan zračenja mora biti prihvaćen od strane liječnika i fizičara kako bi se odabrao optimalan način zračenja uz maksimalnu poštedu okolnog tkiva. U samom postupku planiranja radioterapije kao i u samom liječenju, do izražaja dolazi i uloga radiološkog tehnologa koji rukuje uređajima pomoću kojih se provodi planiranje i simulacija, a to su CT, MR i RTG simulator. Snimke dobivene pomoću navedenih uređaja se upotrebljavaju za određivanje granica tumorskog i normalnog tkiva te za određivanje vanjske konture bolesnika. Položaj i veličina tumoske mase su presudni u tome hoćemo li odabrati 2D ili 3D radioterapiju