27 research outputs found
Novi naÄin lijeÄenja bilateralnog varus deformiteta kuka koriÅ”tenjem āploÄice osmiceā kod djece s kongenitalnom spondiloepifizealnom displazijom
Spondyloepiphysal dysplasia congenita (SEDc) is a rare autosomal dominant genetic disorder. Femoral head ossification delay and the proximal femur varus deformity i.e. coxa vara (CV) are the major features of SEDc. The accepted treatment is a valgus femoral osteotomy. The data on hip surgery in SEDc are scarce. In our database from 2006 to 2020, there were 6 SEDc patients. Four patients had surgery on 8 hips. Surgical treatment was indicated due to progressive CV deformity i.e. a decreasing neck-shaft angle (NSA), pain, limited hip abduction, and gait disturbances. In three patients, a novel surgical treatment was applied ā a greater trochanter apo-physiodesis using āEight-plateā. The patients were evaluated clinically and radiologically. The median age at first surgery was 6.3 years (range, 3.2 to 9.5 y) and the median follow-up period was 7 years (range, 5.6 to 14 y). The postoperative NSA was significantly improved with a mean increase of 13 degrees (P<0.001). Additional surgeries were needed in two patients. Overall, our results showed improved clinical and radiological parameters. The purpose of this study was to determine whether a method using an āEight- plateā applied early to greater trochanter apophysis in SEDc patients with bilateral CV could reduce the need for more aggressive surgery in near future.Spondiloepifizna displazija kongenita (SEDc) je rijedak autosomno dominantan genetski poremeÄaj. Glavna znaÄajka SEDc je odgoda okoÅ”tavanja glave bedrene kosti i varusna deformacija proksimalnog femura, tj. coxa vara (CV). PrihvaÄeno lijeÄenje je valgus osteotomija proksimalnog femura. Podaci o operaciji kuka u SEDc pacijenata su oskudni. U naÅ”oj bazi od 2006. do 2020. bilo je 6 SEDc pacijenata. Äetiri pacijenta imala su 8 operacija kukova. Indikacija za kirurÅ”ko lijeÄenje bila je progresivna CV deformacija tj. smanjenje vratno-dijafiziÄnog kuta (NSA), bol, ograniÄena abdukcija kuka i poremeÄaji hoda. Kod tri pacijenta primijenjeno je novo kirurÅ”ko lijeÄenje - apofiziodeza velikog trohantera pomoÄu āploÄice osmiceā. Bolesnici su praÄeni kliniÄki i radioloÅ”ki. Medijan dobi kod prve operacije bio je 6,3 godine (raspon od 3,2 do 9,5 godina), a medijan praÄenja 7 godina (raspon od 5,6 do 14 godina). Postoperativni NSA je znaÄajno poboljÅ”an s prosjeÄnim poveÄanjem od 13 stupnjeva (P<0,001). Dva pacijenta su trebala dodatne operacije. Sve u svemu, naÅ”i su rezultati pokazali poboljÅ”ane kliniÄke i radioloÅ”ke parametre. Svrha ove studije bila je utvrditi može li metoda koja koristi āploÄicu osmicuā, rano primijenjena na apofizu velikog trohantera kod SEDc pacijenata s obostranom CV-om, smanjiti potrebu za ekstenzivnijom operacijom u bliskoj buduÄnosti
Meningeomi orbite - kliniÄko zapažanje
The aim of the study was to assess the characteristics and clinical features of orbital meningiomas during a 5-year period (2001-2005). Due to their typical posterior location, slowly progressive and painless visual loss, orbital meningiomas are intriguing and challenging lesions to diagnose and manage. This prospective study identified five cases (four female, mean age 46.5Ā±14.5 years and one male aged 68 years) of orbital meningiomas, treated at University Department of Ophthalmology, Split University Hospital in Split from January 2001 until December 2005. In each case, the diagnosis was confirmed by history review. In our study, the incidence of orbital meningiomas was 0.2 per 100,000 inhabitants, however, some cases may have been recognized and treated at other hospitals in Croatia. In this study, orbital meningiomas showed a female predominance (F/M, 4:1). The mean visual acuity was 0.7 (range 0.4-0.9). Discrete proptosis was found in two cases with a slightly blurred optic disc margin and discrete optic disc edema. Optic nerve discoloration was observed in three cases. In one case, meningioma showed intracranial extension. Mild optic disc discoloration and blurred optic disc margin with slow and painless visual loss, particularly in females, may be the first signs of orbital meningioma.Meningeomi orbite zbog svoje stražnje lokalizacije i polaganog bezbolnog gubitka vida Äesto predstavljaju dijagnostiÄki i terapijski izazov. Cilj rada bio je ispitati incidenciju meningeoma orbite tijekom 5 godina (sijeÄanj 2001. - prosinac 2005.) na Klinici za oÄne bolesti KliniÄke bolnice Split. Retrospektivnom analizom su ispitane povijesti bolesti petoro bolesnika s kliniÄkom dijagnozom meningeoma orbita, lijeÄenih na naÅ”oj Klinici. Analiza je obuhvatila Äetiri žene srednje dobi 46,5Ā±14,5 godina i jednog muÅ”karca starog 68 godina. Incidencija meningeoma orbite u naÅ”em ispitivanju bila je 0,2 na 100.000 stanovnika, iako je moguÄe da su neki bolesnici dijagnosticirani i lijeÄeni na drugim klinikama u Hrvatskoj. Meningeomi orbita su bili ÄeÅ”Äi kod žena nego kod muÅ”karaca (4:1). Srednja vidna oÅ”trina je bila 0,7 (raspon 0,4-0,9). Diskretna proptoza s nejasnim granicama i blagim edemom glave vidnog živca naÄena je u dva sluÄaja, a diskoloracija vidnog živca u druga tri sluÄaja. Kod jednog bolesnika meningeom orbite je oÄitovao intrakranijsku ekstenziju. Blagi i bezbolni pad oÅ”trine vida jednoga oka, diskoloracija i nejasne granice vidnog živca na oÄnoj pozadini, naroÄito kod žena, mogu biti prvi znaci meningeoma orbite
OptiÄki neuritis i multipla skleroza: naÅ”a iskustva
Idiopathic optic neuritis is idiopathic inflammation of the optic nerve. Multiple sclerosis is a chronic inflammatory demyelinating process of the central nervous system that affects mostly women aged 20-40. Modern diagnostic methods (MRI, VEP, and computerized perimetry) can confirm or exclude demyelinating etiology of the process. The study included 31 patients with optic neuritis hospitalized at University Department of Ophthalmology, Split University Hospital in Split, Croatia, between January 1, 2004 and December 31, 2005. The incidence of idiopathic optic neuropathy at Department was 3.2/ 100,000 in 2004 and 3.4/100,000 in 2005. The majority of patients were in the 20-40 age groups. In 22 (84.62%) patients, MRI showed brain demyelinating lesions. Most patients had prolonged VEP latencies. The incidence of idiopathic optic neuropathy has shown a significant increase in the last two years. Brain MRI was the key diagnostic method, along with significant symptoms and signs of idiopathic optic neuropathy. High dose corticosteroid pulse therapy, as described before, was demonstrated to have a beneficial effect on quick recovery of visual acuity and lengthening of relapse-free period.Idiopatski optiÄki neuritis je upala vidnoga živca nepoznatog uzroka. Multipla skleroza je kroniÄni upalni demijelinizirajuÄi proces srediÅ”njega živÄanog sustava, koji se najÄeÅ”Äe javlja kod žena u dobi od 20 do 40 godina. Moderne dijagnostiÄke metode (magnetska rezonanca, vidni evocirani potencijali i kompjutorizirana perimetrija) omoguÄavaju potvrÄivanje ili iskljuÄivanje demijelinizacijske etiologije procesa. U ovu studiju bio je ukljuÄen 31 bolesnik hospitaliziran izmeÄu 1. sijeÄnja 2004. i 31. prosinca 2005. godine u Klinici za oÄne bolesti KliniÄke bolnice Split u Splitu, Hrvatska. Incidencija optiÄkog neuritisa u Klinici bila je 3,2/100.000 stanovnika u 2004. te 3,4/100.000 stanovnika u 2005. godini. VeÄina bolesnika je bila u dobi od 20 do 40 godina. Magnetska rezonanca je pokazala demijelinizacijske promjene u 22 (84,62%) bolesnika. VeÄina bolesnika je imala produžene VEP latencije. Incidencija idiopatske optiÄke neuropatije je pokazala znaÄajan porast u posljednje dvije godine. Magnetska rezonanca mozga je bila kljuÄna dijagnostiÄka metoda uza znaÄajne simptome i znakove idiopatske optiÄke neuropatije. Pulsna terapija kortikosteroidima u visokim dozama, kako je to prethodno objaÅ”njeno, pokazala se je korisnom za brz oporavak vidne oÅ”trine te za produljenje vremena do recidiva
SljepoÄa i poremeÄaji vida kod dijabetiÄara u Hrvatskoj
New estimates show reduction in the number of people who are blind or suffer from vision impairment as a sequel of infectious diseases, while there is an increase in the number of people who are blind due to conditions related to longer life span and diabetes. Diabetic retinopathy is the leading cause of blindness in active population in developed countries. Epidemiological studies evaluated the incidence and describe many facets of this disease the incidence of which is being followed in most countries. The aim of this paper is to present some epidemiological data on diabetic retinopathy caused by type 1 diabetes in Croatia, to compare them with other countries, and to evaluate its importance in causing severe visual impairments and blindness. These data are considered highly relevant because they are changing constantly and require continuous monitoring in spite of all advances in understanding the distribution, causes and severity of diabetic retinopathy. It is of great importance because the increasing burden of diabetes will pose ever greater burden on the population at large and on healthcare systems providing care for these patents.Najnovije procjene ukazuju na smanjenje broja slijepih osoba i osoba sa slabijim vidom uzrokovanih zaraznim bolestima, no sve je veÄi broj ljudi slijepih zbog bolesti vezanih za produženje životnog vijeka ljudi i dijabetes. DijabetiÄna retinopatija je vodeÄi uzrok sljepoÄe u radnoj populaciji u razvijenim zemljama. Mnoge epidemioloÅ”ke studije su procijenile incidenciju i sagledale ovu bolest iz svih njezinih aspekata. Cilj ovoga rada je prikazati epidemioloÅ”ke podatke o dijabetiÄnoj retinopatiji uzrokovanoj dijabetesom tip 1 u Hrvatskoj, te ih usporediti s podatcima iz drugih zemalja i ocijeniti koliko ona utjeÄe na broj slijepih osoba i osoba sa slabijim vidom. Smatramo ove podatke bitnima unatoÄ napretku u saznanjima o mehanizmima, raspodjeli i uzrocima bolesti. Treba takoÄer naglasiti da se ovi podatci neprestance mijenjaju i zbog toga ih valja stalno pratiti. To je osobito važno zbog toga Å”to dijabetes uzrokuje veliko optereÄenje za zajednicu i zdravstveni sustav koji se skrbi o ovim bolesnicima
Effect of Botulinum Toxin-A Injection on Intraocular Pressure and Proptosis in Thyroid Associated Orbitopathy
The aim of this study was to evaluate the effects of extraocular muscle injection of botulinum toxin-A (BTX-A) on intraocular pressure (IOP) and proptosis in patients with ocular motility disturbances in thyroid associated orbitopathy (TAO). In 17 patients (20 eyes) with restrictive strabismus and diplopia, BTX -A injections were applied. Intraocular pressure was measured with a Goldmann applanation tonometer in primary gaze position before and 2ā4 weeks after BTX-A injection. Extraorbital prominention of the eyeball was measured before and after BTX -A injection using a Hertel instrument. Before the injection, the mean IOP in primary position of gaze was 18.6Ā± 2.8 mmHg and 2ā4 weeks after BTX-A injection was 16.9Ā±3.3 mmH; (p=0.001). There was no statistically significant difference in Hertel egzophthalmometer readings before and after BTX-A injection, 21.5Ā±2.7 mm vs 22.0Ā± 2.6 mm; (p=0.678). In conclusion, BTX-A injection has a secondary lowering effect on IOP in TAO due to relaxation of extraocular muscles, but with no influence on proptosis
Retinal Branch Vein Occlusion by Arterial Wall Plaque in Hereditary Amyloidosis
Opisuje se oÄni nalaz kao prvi znak nasljedne amiloidoze. Opisuje se sluÄaj 34-godiÅ”njeg muÅ”karca s iznenadnim gubitkom vidne oÅ”trine, pozitivnom obiteljskom anamnezom i sistemskim manifestacijama amiloidoze ukljuÄujuÄi perifenu neuropatiju, restriktivnu kardiomiopatiju i nakupine amiloida u uzorku dobivenom biopsijom kolona. Glavne mjere ishoda bile su vidna oÅ”trina, fotografija fundusa i fluoresceinska angiografija (FA). U ranom stadiju nasljedne amiloidoze fotografija fundusa desnoga oka pokazala je subretinalno makularno krvarenje, retinalna krvarenja i bojenje u stijenci donjeg temporalnog ogranka srediÅ”nje retinalne arterije. FA je pokazala vaskularnu okluziju i žariÅ”no bojenje arterije, a u kasnijem stadiju istjecanje fluoresceina u inframakularnom venskom ogranku. Mjesto "istjecanja" lijeÄeno je laserskom fotokoagulacijom. Fotografija fundusa provedena nakon 3 tjedna pokazala je da su se subretinalna i retinalna krvarenja uglavnom iznova apsorbirala, ali je žariÅ”no bojenje donje temporalne arterije jo. uvijek bilo prisutno, dok se na gornjoj temporalnoj arteriji pojavilo novo žariÅ”no bojenje. FA je pokazala dvije vaskularne okluzije uz žariÅ”no bojenje arterijskih stijenka, dok su u kasnijem stadiju mjesta hiperfluorescencije ukazala na daljnje napredovanje ovih vaskularnih promjena. ŽariÅ”ne nakupine amiloida u retinalnoj arteriji mogle bi biti rijedak oÄni nalaz kod nasljedne amiloidoze, koji uzrokuje kliniÄki nalaz okluzije venskih ogranaka.We report on ocular finding that was the first sign of hereditary amyloidosis. This case report describes a 34-year-old man with a sudden loss of visual acuity, positive family history, and systemic manifestations of amyloidosis that included peripheral neuropathy, restrictive cardiomyopathy and amyloid deposits detected in colon biopsy specimen. The main outcome measures were visual acuity, fundus photography and fluorescein angiography (FA). In the early stage of hereditary amyloidosis, fundus photography of the right eye demonstrated subretinal macular hemorrhage, retinal hemorrhages and staining in the lower temporal branch wall of the central retinal artery. FA showed vascular occlusion and focal staining of the artery, and in the late-stage fluorescein leakage of the inframacular branch vein. The site of "leakage" was treated with laser photocoagulation. After 3 weeks fundus photography showed that subretinal and retinal hemorrhages were mainly reabsorbed, but focal staining of the lower temporal artery wall was still present, and new focal staining of the upper temporal artery wall appeared. FA showed two vascular occlusions, with focal staining of arterial walls, and in late stage the sites of hyperfluorescence revealed that these vascular changes continued to progress. Focal retinal arterial amyloid deposits may be a rare ocular finding of hereditary amyloidosis, causing clinical finding of vein branch occlusion