The Role of Pharmacist in the Treatment and Management of Parkinson’s Disease

Liječenje Parkinsonove bolesti složeno je i doživotno. Za uspješnost liječenja potrebna je kontinuirana i otvorena suradnja između bolesnika i svih članova zdravstvenog tima, posebno liječnika i ljekarnika. Sadržaj ovog pregleda nastao je uvidom u dostupnu literaturu i brojna istraživanja, a cilj je pružiti ljekarnicima najnovije informacije o liječenju i terapiji Parkinsonove bolesti, prednostima i nedostacima pojedine skupine lijekova, mogućnostima prepoznavanja neželjenih učinaka i ispravnog doziranja lijekova. Poseban naglasak daje se na prepoznavanje odgovornosti i uloge ljekarnika u liječenju Parkinsonove bolesti koja se sastoji od ranog prepoznavanja simptoma, praćenja djelotvornosti terapije i bolesnikove suradljivosti, edukacije bolesnika o očekivanim nuspojavama lijekova, razgovora s bolesnikom o terapiji i praćenja liječenja. Dodatno, cilj je potaknuti ljekarnike na aktivnije sudjelovanje u rješavanju problema u liječenju koje bi moglo znatno utjecati na poboljšanje zdravlja i kvalitetu života osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti.Treatment of Parkinson’s disease is complex and lifelong. Successful treatment requires a continuous and open collaboration between a patient and all members of the health care team, particularly physicians and pharmacists. This material was created by reviewing the available literature and numerous studies, and its goal is to provide pharmacists with the latest information on treatment and therapy of Parkinson’s disease, advantages and disadvantages of certain groups of drugs, identification of adverse drug effects, and on the correct dosage of medications. Special emphasis is placed on identifying the responsibilities and roles of pharmacists in the treatment of Parkinson’s disease, which consists of the early recognition of symptoms, monitoring the effectiveness of therapy and patient compliance, patient education about expected adverse drug effects, conversation with patients about their treatment and follow-up. In addition, the aim is to encourage pharmacists to take a more active role in solving problems in the treatment, which could significantly contribute to improving the health and the quality of life of people suffering from Parkinson’s disease

The Role of Pharmacist in the Treatment and Management of Parkinson’s Disease

Liječenje Parkinsonove bolesti složeno je i doživotno. Za uspješnost liječenja potrebna je kontinuirana i otvorena suradnja između bolesnika i svih članova zdravstvenog tima, posebno liječnika i ljekarnika. Sadržaj ovog pregleda nastao je uvidom u dostupnu literaturu i brojna istraživanja, a cilj je pružiti ljekarnicima najnovije informacije o liječenju i terapiji Parkinsonove bolesti, prednostima i nedostacima pojedine skupine lijekova, mogućnostima prepoznavanja neželjenih učinaka i ispravnog doziranja lijekova. Poseban naglasak daje se na prepoznavanje odgovornosti i uloge ljekarnika u liječenju Parkinsonove bolesti koja se sastoji od ranog prepoznavanja simptoma, praćenja djelotvornosti terapije i bolesnikove suradljivosti, edukacije bolesnika o očekivanim nuspojavama lijekova, razgovora s bolesnikom o terapiji i praćenja liječenja. Dodatno, cilj je potaknuti ljekarnike na aktivnije sudjelovanje u rješavanju problema u liječenju koje bi moglo znatno utjecati na poboljšanje zdravlja i kvalitetu života osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti.Treatment of Parkinson’s disease is complex and lifelong. Successful treatment requires a continuous and open collaboration between a patient and all members of the health care team, particularly physicians and pharmacists. This material was created by reviewing the available literature and numerous studies, and its goal is to provide pharmacists with the latest information on treatment and therapy of Parkinson’s disease, advantages and disadvantages of certain groups of drugs, identification of adverse drug effects, and on the correct dosage of medications. Special emphasis is placed on identifying the responsibilities and roles of pharmacists in the treatment of Parkinson’s disease, which consists of the early recognition of symptoms, monitoring the effectiveness of therapy and patient compliance, patient education about expected adverse drug effects, conversation with patients about their treatment and follow-up. In addition, the aim is to encourage pharmacists to take a more active role in solving problems in the treatment, which could significantly contribute to improving the health and the quality of life of people suffering from Parkinson’s disease

Kvaliteta života onkoloških bolesnika

Cilj je provedenog istraživanja istražiti utjecaj uvriježenih metoda liječenja onkološkog bolesnika. Za potrebe istraživanja izrađen je originalni upitnik od 50 pitanja. U istraživanje je uključeno 50 ispitanika (34 muškarca i 16 žena) s verificiranom dijagnozom maligne bolesti probavnog sustava, liječenih citostaticima sličnog djelovanja. Ispitivane su opće karakteristike ispitanika, dobno-spolna struktura, vrste zanimanja, razlika u indeksu tjelesne mase prije započinjanja liječenja te trajanje liječenja. Istražuje se utjecaj liječenja uporabom citostatika na probavni sustav,odnosno, kako nuspojave uporabe citostatika poput promjene okusa hrane, teškoće sa žvakanjem i gutanjem, stvaranje aftoznog stomatitisa i smanjenog apetita utječu na prehranu bolesnika i na promjenu tjelesne težine. Iako je očekivani rezultat bio gubitak na težini, kod 40% bolesnika zabilježeno je povećanje tjelesne težine. U 46% ispitanika pojavila se alopecija, a od toga samo 6% koristi periku. Osamdeset posto ispitanika prihvatilo bi pomoć psihologa ukoliko im to preporuči njihov onkolog, a samo jedan ispitanik navodi kako je uključen u grupnu podršku. Pacijenti najveću potporu dobivaju od članova obitelji. Rezultati pokazuju kako se 76% ispitanikaumara više, nego prije utvrđivanja bolesti, a njih 18% zbog bolesti i liječenja prekinulo je radni odnos. Kako se kemoterapija primjenjuje u bolnici, istraženi su faktori koji utječu na anksioznost bolesnika. Medicinske sestre/tehničari i liječnici osnovni su izvor informacija za bolesnike i u različitom su obujmu dostupni za davanje informacija, što verificiraju dobiveni rezultati

Proljev kao nuspojava kemoterapije kod liječenja Folfiri i Folfox protokolom Diarrhea as a side effect of chemotherapy in the treatment with Folfiri and Folfox protocol

Proljev [lat. Diarrhoea] pojava je učestalih stolica meke ili tekuće konzistencije koji uzrokuju značajnu nelagodu. Dijareja nastaje kada se digestija i apsorpcija odvijaju u nivou manjem od optimalnog. Posljedica je razaranja aktivnih diobenih epitelnih stanica gastrointestinalnog trakta. Stupanj i trajanje ovisi o agensu, osnovnoj bolesti, dozi lijeka, psihičkom stanju pacijenta i učestalosti kemoterapije. Kemoterapija je metoda sustavnog liječenja malignih bolesti koja se temelji na davanju kemijskih sredstava koji se nazivaju citostatici. Osim malignih stanica, citostatici uništavanju i zdrave stanice. Proljev je čest, ako ne i najčešći neželjen simptom primjene kemoterapije u tijeku liječenja bolesnika kod kojih je verificirano postojanje malignog tumora debelog crijeva. Osim proljeva postoji još nekoliko čestih nuspojava kao što su: alopecija (gubitak kose), mučnina i povraćanje, kožne promjene, urtikarija, hiperpigmentacija vena, fotoosjetljivost, akne, ulceracija, konstipacija, aftozni stomatitis, anemija, umor, krvarenje (trombocitopenija) i povećana učestalost nastanka infekcije (leukopenija). Za svrhe liječenje karcinoma debelog crijeva najšeće su u uporabi dva protokola, i to: FOLFIRI i FOLFOX. Uz kemoterapije, primjenjuje se i imunoterapija koja usporava rast tumora, te usporava nastanak i širenje metastaza. Kod pacijenata kod kojih se pojavi dijareja od posebne je važnosti pravodobna reakcija medicinskih sestara/tehničara u suradnji s liječnicima. Postoji velik broj intervencije koje medicinske sestre/tehničari trebaju primjeniti kako se pacijentu ne bi pogoršalo opće stanje zdravlja. Potrebno je nakon pojave dijareje primjeniti odgovarajuću dijetu za pacijenta primjenom hranjenja malim obrocima, koji sadrže velike količine proteina i kalorija (bijeli kruh, krekeri, dvopek, kuhane žitarice, banane i sl.). Potrebno je educirati pacijenta da pije najmanje 3000 ml tekućine svaki dan, da izbjegava konzumaciju mlijeka i mliječnih proizvoda, te da u prehranu uključi hranu bogatu natrijem odmah po pojavi prvih znakova slabosti ili umora (pečeni krumpir, riba, šparoge i sl.). Uz sve promjene koje su uvedene u prehranu bolesnika, potrebna je i primjena lijekova koji zaustavljaju dijareju, a koje medicinska sestra/tehničar primjenjuje u slučajevima kada je indikacija postavljena od strane liječnika

Pojavnost alimentarnog mukozitisa kod pacijenata na klinici za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rebro - Zagreb The incidence of alimentary mucositis in patients at Clinic for Oncology in the Clinical Hospital Centre Rebro - Zagreb

Uvod: Mukozitis je upalna promjena sluznice koja može zahvatiti cijeli probavni trakt izazivajući bol, ulceracije u ustima, nadimanje, povraćanje, proljev i poremećaje peristaltike. Nastaje zbog citotoksičnog učinka medikamenata i/ili kao posljedica zračenja. Mukozitis je faktor rizika za povećanje incidencije lokalnih i sustavnih infekcija, smanjuje stupanj kvalitete života te je ograničavajući čimbenik u doziranju zračenja i provođenju kemoterapije. Svrha je članka utvrditi učestalost mukozitisa i njegov utjecaj na kvalitetu života pacijenata liječenih u Klinici za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Podatci su dobiveni izradom originalnog anonimnog anketnog upitnika koji se sastojao od 14 pitanja o prisutnosti simptoma mukozitisa. Ispitanici su anketirani između 20. 12. 2015. i 30. 4. 2016 godine. Upitnik je ispunilo 306 ispitanika koji su u tome razdoblju primali kemoterapiju i/ili radioterapiju. Rezultati: Iznalazi se da je 23,2% ispitanika imalo bolno i/ili otežano gutanje od blagog do ozbiljnog stupnja koje je povezano s terapijom. Nadalje, 43,6% ispitanika s navedenim simptomima liječeno je uporabom analgetika radi smanjenja bolnosti. Bol u grlu navodi 24,8% ispitanika, proljev 26,1% ispitanika, kod 18,6% ispitanika iznalazi se primjesa sluzi i/ili krvi u stolici, a 25,5% ispitanika uzima sredstva za smanjenje rijetkih stolica. Zaključak: Alimentarni mukozitis je komplikacija kemoterapije i/ili zračenja, koja smanjuje stupanj kvalitete života i to zbog pojačanja boli i otežanog gutanja kad promjene zahvaćaju cirkumferenciju jednjaka i cijeli gastrointestinalni trakt zbog pojave mučnine, povraćanja i proljeva

Liječenje kronične maligne boli na Klinici za onkologiju u Kliničkom Bolničkom Centru Zagreb Therapy of cancer related chronic pain in Oncology Clinic of University Hospital Centre Zagre

Cilj: istražiti učestalost pojave i liječenje kronične maligne boli u bolesnika koji se liječe na Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Materijali i metode: u istraživanju je sudjelovalo 58 bolesnika s kroničnom malignom boli koji su se liječili na Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb od ožujka do lipnja 2014. godine. Konstruiran je upitnik za potrebe istraživanja pojave i liječenja kronične maligne bolesti koji je sadržavao 13 pitanja. Zaključak: u sklopu istraživanja saznali smo kada i s kime su bolesnici prvi put razgovarali o boli, tko ih je potaknuo na razgovor, koliki je bio intenzitet boli prilikom prvog razgovora, je li je bol mjerena po VAS-u [validirana vizualna analogna ljestvica] te je li nakon prvog razgovora bilo uvedeno antidolorozno liječenje. Nadalje, vidljivo je u kojoj je mjeri bol utjecala na obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Rezultati prikazuju koliki je aktualni intenzitet boli, jesu li se doze antidoloroznih lijekova povisile od prvog razgovora, kakve su nuspojave samih lijekova te kakav je sadašnji utjecaj boli na obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Zaključujemo da se odgovarajućom primjenom antidoloroznih lijekova i drugih metoda [kemoterapija i radioterapija], maligna bol može uspješno liječiti i smanjiti [mjereno VAS-om], a time se i poboljšava kvaliteta života bolesnika oboljelih od malignih tumora

Sveobuhvatna usluga upravljanja farmakoterapijom kao rješenje za propuste u propisivanju lijekova: europska perspektiva

Due to an increase in the prevalence of chronic diseases, medication use and their cost is rising rapidly. This scenario render chronic patients at an increased risk of experiencing drug therapy problems, subsequently leading to unfavourable clinical and economic outcomes. Thus, to ensure patients’ optimal medication use and improve their clinical outcomes, a comprehensive and systematic management of medications is deemed crucial. Hence, Comprehensive Medication Management (CMM) services offered by trained pharmacists can fill this gap by decreasing the unnecessary and often harmful use of medicines and consequent resulting complications. Collaborative practice between pharmacists and gen- eral practitioners, together with patients’ active participation in the definition of treatment regimens, plays an important role in the effectiveness of CMM services. CMM services is defined as the standard of care that ensures each patient’s medications (prescription, non-prescription, alternative, traditional, vitamins, or nutritional supplements) are individ- ually assessed to determine that each medication is appropriate for the patient, effective for the medical condition, safe given the comorbidities and other medications taken, and that the patient is able to take them as intended. It includes an individualized care plan that achieves the intended goals of therapy with appropriate follow-up to determine actual patient outcomes. Apart from the USA, several countries (e.g. Australia, Canada and Brazil) have managed to integrate CMM services into their existing health care system at the primary care level. However, in Europe, in spite of the widespread recog- nition of the need for medication management services, initiation and implementation of CMM services are lagging behind. Hence, for CMM services to become a reality in Europe and elsewhere, numerous prerequisites need to be accomplished, including policies and legal regulations supporting the provision of CMM services on a much larger scale, clearly defined and standardized professional practice and common language shared among the pharmacists, and well trained and experienced practitioners providing full-time, direct patient care.Zbog porasta prevalencije kroničnih bolesti, potrošnja lijekova ubrzano raste. Uslijed toga, kronični bolesnici su izloženi povećanom riziku pojave terapijskih problema što dovodi do nepovoljnih kliničkih i ekonomskih ishoda liječenja. Stoga se smatra da je sveobuhvatno i sustavno upravljanje farmakoterapijom ključno za osiguranje optimalne uporabe lijekova kao i za poboljšanje kliničkih ishoda liječenja. Sveobuhvatna usluga upravljanja farmakoterapijom (engl. Comprehensive Med- ication Management Services, CMM services) koju provode posebno educirani ljekarnici može ponuditi rješenje za ovaj problem, smanjujući nepotrebnu, a često i štetnu primjenu lijekova te njene posljedične komplikacije. Kolaborativna prak- sa ljekarnika i liječnika obiteljske medicine, koja uključuje i aktivno sudjelovanje pacijenata u kreiranju terapijskih režima, važan je čimbenik koji doprinosi učinkovitosti CMM usluge. CMM usluga se definira kao standard skrbi koji osigurava da se svakom pacijentu pojedinačno procjenjuju svi lijekovi (u receptnom ili bezreceptnom režimu, biljni, tradicionalni), vitamini ili dodaci prehrani koje uzima, kako bi se za svaki od njih utvrdilo je li prikladan za pacijenta, je li učinkovit za pacijentovo zdravstveno stanje, je li siguran s obzirom na komorbiditete i druge lijekove koje pacijent uzima, te je li pacijent sposoban i u mogućnosti uzimati lijekove kako treba. Usluga sadrži individualizirani plan skrbi kojim se postižu predviđeni ciljevi terapije kao i odgovarajuće praćenje (follow-up) kako bi se utvrdili stvarni ishodi liječenja. Pored SAD-a, nekoliko je drugih zemalja (Australija, Kanada i Brazil) uspjelo integrirati CMM uslugu u svoje postojeće sustave primarne zdravstvene zaštite. Međutim, u Europi, unatoč raširenosti spoznaje o potrebi za upravljanjem farmakoterapijom, razvoj i implementacija CMM usluge zaostaje. Kako bi se CMM usluge realizirale u Europi i ostalim zemljama, potrebno je ispuniti brojne preduvjete, uključujući donošenje politika i zakonskih propisa koji podržavaju pružanje CMM usluga u mnogo većem obimu, ostvarivanje jasno definirane i standardizirane profesionalne prakse i zajedničkog jezika ljekarnika, te stvaranje dobro educiranih i iskusnih ljekarnika koji u punom radnom vremenu pružaju izravnu skrb pacijentima

The Immunohistochemical Pattern of Epithelial-Mesenchymal Transition Markers In Endometrial Carcinoma

The majority of endometrial carcinoma are diagnosed at an early stage and exhibit a favorable prognosis. However, 10% to 15% of ECs recur and the majority are type II tumors which are high-grade carcinomas. The epithelial-mesenchymal transition (EMT) has been considered as a fundamental step for the development of the invasive phenotype of cancer cells. During EMT, many of epithelial surface markers, primarily E-cadherin disappear, and mesenchymal markers including N-cadherin gain. This feature resides predominantly at the invasive front (IF) of the tumor. Therefore, we examined the immunohistochemical expression of E-cadherin and N-cadherin at the IF, in central areas of the tumor and lymphovascular space, in type I and type II endometrial carcinoma. The association of each protein with the clinicopathologic features was also evaluated. Our results confirmed a stronger E-cadherin immunostaining in type I tumors indicating that the loss of E-cadherin may be responsible for a more aggressive behavior of type II ECs. In both types, E-cadherin was strongly expressed in central areas and the reactivity decreased toward the IF. On contrary, N-cadherin was overexpressed at the IF confirming an inverse relationship between these markers. In addition, a decrease in E- cadherin expression was observed in cells within the lymphovascular space. Downregulation of E-cadherin was associated only with high-grade tumors while no correlations between both markers and other clinicopathologic features were found. Our results confirm that EMT occurs at the IF that represents a critical interface between the tumor and the host

Impact of the COVID-19 pandemic on pathology and cytology practice in University Hospital Centre Rijeka

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je bio utvrditi utjecaj pandemije COVID-19 na sveukupni rad patohistološkog i citološkog laboratorija u KBC-u Rijeka kao i na dijagnostiku nekih od najčešćih malignih bolesti. Metode: Retrospektivno su iz računalne baze podataka izvučeni i međusobno uspoređeni brojevi patohistoloških i citoloških nalaza, novodijagnosticiranih malignoma dojke, pluća, debelog crijeva, endometrija i prostate te molekularnih testova za analizu mutacije EGFR i HPV-infekcije za razdoblje od 1. ožujka do 30. rujna 2019. (prije pandemije) te od 1. ožujka do 30. rujna 2020. (za vrijeme pandemije COVID-19). Rezultati: Ukupni broj izvršenih pretraga bio je statistički značajno manji za vrijeme pandemije COVID-19 u 2020. u odnosu na isto razdoblje 2019. (p<0,000), patohistološke dijagnostike za 24%, neginekoloških citoloških nalaza za 20%, ginekoloških za 13% te papa testova za 11% manje. Za vrijeme COVID-19 u odnosu na isto razdoblje prije pandemije broj novodijagnosticiranih malignih tumora značajno je smanjen za maligne novotvorine debelog crijeva (–25%, p<0,0001). Smanjenje novih slučajeva karcinoma dojke (–3%) i karcinoma prostate (–4%) bilo je manje izraženo, dok je povećanje evidentirano za karcinome pluća (+2%) i endometrija (+53%). Broj HPV-testova značajno je pao za vrijeme pandemije COVID-19, za 40% (p<0,0001). Zaključci: Ovim radom smo potvrdili očekivano značajno smanjenje opsega rada tijekom prvog vala pandemije COVID 19 u 2020., i to od 11% do 40%, iako broj bolesnica/ka s novodijagnosticiranim karcinomima, osim s karcinomom debelog crijeva, nije značajno pao. Važno bi bilo formirati zajednički nacionalni registar koji bi prikupio ne samo dijagnostičke, već i terapijske postupke, posebno onkoloških bolesnica/ka, čime bi se dobio objektivniji uvid u probleme zdravstvenog sustava za vrijeme pandemije. Ovi podatci mogu poslužiti promišljanju mjera i strategije za što adekvatnije zbrinjavanje ne samo oboljelih od COVID-19, već i ostalih.Aim: To determine the impact of the COVID-19 pandemic on the overall practice of the histopathological and cytological laboratory at the University Hospital Centre Rijeka, and on the diagnosis of the most common cancers. Methods: The numbers of histopathological and cytological reports, newly diagnosed cancers of breast, lung, colon, endometrium, and prostate, molecular tests for EGFR mutations and HPV were extracted. Two periods, from March 1 to September 30 in 2019 and 2020 were analysed and compared, as the periods before and during the COVID-19 pandemic. Results: The total number of reports was statistically significantly lower during the COVID-19 pandemic in 2020, compared to the same period in 2019 (p<0.000), histopathology by 24%, non-gynecological cytology by 20%, gynecological cytology by 13%, and Pap tests by 11%. During COVID-19 compared to the same period in 2019 the number of newly diagnosed malignant tumors was significantly reduced for colon cancers (–25%, p <0.0001). The decrease in the new cases of breast (–3%) and prostate cancer (–4%) was less pronounced while the increase was recorded for lung (+ 2%) and endometrial cancer (+ 53%). The number of HPV tests dropped significantly during the COVID-19 pandemic, by 40% (p <0.0001). Conclusions: This study confirmed the expected significant reduction in workload during the first wave of the COVID-19 pandemic in 2020, from 11% to 40%, although the number of patients with newly diagnosed cancers, except for colon, did not fall significantly. It would be important to form a joint national registry that would collect diagnostic and also therapeutic procedures, especially for oncology patients, in order to gain a more objective insight into the problems of the health system during pandemics. These data can be used to consider measures and strategies for the most adequate care, not only for COVID-19 but also for all other patients