Šezdeset godina primjene modificirane manualne perinealne zaštite po Ritgenu

The aim is to present the 60-year experience in modified Ritgen maneuver according to perineal injuries. This retrospective clinical observational study (1950-2010) analyzed the impact of modified Ritgen maneuver delivery technique (controlled fetal head deflexion with left hand and synchronous reduction of perineal strain with extended right hand thumb along the right side of the vulva and perineum without pushing) on peripartum perineal tears at the Maternity Ward, Bjelovar General Hospital in Bjelovar, Croatia, divided into five-year intervals. The rate of perineal tear in general was less than 5% until 2000. The rate of perineal tear grade I was very low until 1995, then increased to 8.6% in 2010, yet never exceeding 10%. The rate of perineal tear grade II never exceeded 2%, whereas perineal tear grade III was a sporadic event never exceeding 0.4% of the study material with a single case of grade IV tear. The rate of intact perineum in vaginal deliveries without episiotomy ranged from 96.2% to 100% in the 1950-1960 period, with a decrease to 46% in 2010. The study revealed the modification of Ritgen maneuver described to have resulted in significant reduction of all grades of perineal tear over decades.Cilj istraživanja bio je prikazati 60-godišnje iskustvo u modificiranoj manualnoj perinealnoj zaštiti po Ritgenu u odnosu na razdore međice. Retrospektivna opservacijska klinička studija (1950.-2010.) analizirala je petogodišnje intervale učinka modificirane Ritgenove tehnike perinealne zaštite (kontrolirana fetalna defleksija lijevom rukom uz sinkronu redukciju napetosti međice desnom rukom koja je ispružena s desne strane međice i vulve, bez tiskanja rodilje) na peripartalne razdore međice u rodilištu Opće bolnice u Bjelovaru, Hrvatska. Ukupna stopa razdora međice bila je manja od 5% do 2000. godine. Stopa razdora I. stupnja bila je vrlo niska do godine 1995., zatim se povećala na 8,6% u 2010. godini, ali nikada iznad 10%. Razdori međice II. stupnja nisu prelazili stopu od 2%, dok su razdori međice III. stupnja bili sporadični i nisu prelazili 0,4% u ispitivanom materijalu, uz jedan slučaj razdora IV. stupnja. Netaknuta međica bez epiziotomije bila je u rasponu od 96,2% do 100% u razdoblju od 1950. do 1960. godine, sa smanjenjem od 46% u 2010. godini. Ovo istraživanje dokazalo je značajno smanjenje razdora međice svih stupnjeva uporabom modificirane manualne zaštite po Ritgenu

THIRD- AND FOURTH-DEGREE PERINEAL TEARS AND RESTRICTIVE USE OF EPISIOTOMY

Cilj: Utvrditi ukupan broj i učestalost razdora međice III. i IV. stupnja u uporabi restriktivne epiziotomije te učestalost opstetričkih ozljeda analnog sfi nktera (OASIS) u odnosu na paritet, način dovršenja porođaja, trajanje porođaja, epiduralnu analgeziju, iskustvo porodničkog tima, porođajnu težinu i opseg glave novorođenčeta. Ispitanice i metode: U retrospektivno kliničko istraživanje uključena je 51 rodilja koje su rodile na Klinici za ginekologiju i porodništvo KB-a Sveti Duh u razdoblju od 1. siječnja 2010 do 31. prosinca 2014. s dijagnozom OASIS. Rezultati: Od ukupno 12858 vaginalnih porođaja, 77 % (n=9887) žena nije imalo epiziotomiju, dok je 23% (n=2971) imalo epiziotomiju. Ukupna učestalost OASIS-a u promatranom razdoblju iznosila je 0,4%, s mediolateralnom epiziotomijom (0,7%) u odnosu na žene bez epiziotomije (0,3 %; p0,05). Zaključak: Kao rizični čimbenici za nastanak OASIS-a pokazali su se prvorodnost, duljina trajanja porođaja više od deset sati te primjena epiziotomije. U trećini slučajeva s OASIS-om bili su prisutni ostali opstetrički rizični čimbenici za nastanak OASIS-a. Restriktivna uporaba epiziotomije i manualna perinealna protekcija smanjuju incidenciju razdora III. i IV. stupnja.Aim: To determine the number and prevalence of third- and fourth-grade perineal tears with restrictive use of episiotomy, and the prevalence of obstetric anal sphincter injuries (OASIS) according to parity, mode of labor termination, delivery duration, epidural analgesia, obstetric team experience, and neonatal birth weight and head circumference. Subjects and Methods: This retrospective clinical study included 51 women diagnosed with OASIS, having delivered their newborns at Department of Gynecology and Obstetrics, Sveti Duh University Hospital from January 1, 2010 until December 31, 2014. Results: Out of 12858 vaginal deliveries, episiotomy was not used in 77% (n=9887), whereas it was used in 23% (n=2971) of women. The overall prevalence of OASIS during the study period was 0.4%, with 0.7% for mediolateral episiotomy versus 0.3% in women without episiotomy (p10 hours (p4000 g (21.6%), maternal body mass index, and second stage of labor >1 hour (43.6%) versus 0.05 both). Conclusion: Primiparity, delivery duration >10 hours, and use of episiotomy were identifi ed as risk factors for OASIS. Other obstetric risk factors for OASIS were present in one-third of OASIS cases. The prevalence of third- and fourth-degree perineal tears can be reduced with restrictive use of episiotomy and manual perineal protection