Rickettsioses and Rickettsial diseases in Croatia

Aim: To review the current state of knowledge concerning rickettsiae and rickettsioses in Croatia. Methods: The PubMed database was searched from 1991 to 2018 by combining the words “rickettsia,” “rickettsiosis”, “and “Croatia”. Results: Since 1969, Croatia appears to be free of epidemic typhus (ET) caused by Rickettsia prowazekii and the last case of Brill-Zinsser disease was recorded in 2008 (a total of 174 cases from 1957 to 2018). Mediterranean spotted fever (MSF) caused by R. conorii is the most frequent human rickettsial infection in Croatia, followed by murine typhus caused by R. typhi. Human cases of MSF and murine typhus have been predominantly observed along the eastern Adriatic coast from Zadar to Dubrovnik and between Zadar and Split, respectively. R. akari, etiologic agent of rickettsialpox, was isolated from the blood of a patient diagnosed with MSF in Zadar, but no cases of rickettsialpox were reported. Conclusion: Rickettsiae and rickettsial diseases continue to be present in Croatia. So, it is very challenging for a general practitioner (GP) to recognize the clinical symptoms of rickettsial diseases. At hospital admission, physicians should also include rickettsioses in the differential diagnosis for sepsis syndrome, especially at the first examination of the patients with rash

Ultradilute quantum liquid drops

Using quantum Monte Carlo methods we have studied dilute Bose-Bose mixtures with attractive interspecies interaction in the limit of zero temperature. The calculations are exact within some statistical noise and thus go beyond previous perturbative estimations. By tuning the intensity of the attraction, we observe the evolution of an $N$-particle system from a gas to a self-bound liquid drop. This observation agrees with recent experimental findings and allows for the study of an ultradilute liquid never observed before in Nature.Comment: 5 pages, 5 figure

Descendentni nekrotični medijastinitis kao posljedica retrofaringealnog apscesa

Descending necrotizing mediastinitis secondary to a nontraumatic retropharyngeal abscess is very rare. This form of mediastinitis in the era of potent antibiotics often ends up with lethal outcome. It usually occurs in immunocompromised patients and requires intensive multidisciplinary treatment approach. We report a case of nontraumatic retropharyngeal abscess complicated by descending necrotizing mediastinitis in a 70-year-old man with insulin dependent diabetes mellitus. The patient was admitted to our hospital after clinical and radiological diagnosis of retropharyngeal abscess. During treatment for retropharyngeal abscess with antibiotic therapy and transoral incision, the patient showed mild clinical improvement but his condition suddenly aggravated on day 4 of hospital stay. He had high fever, chest pain with tachypnea, tachycardia, hypotension, and showed signs of occasional disorientation. Emergency computed tomography (CT) scan of the neck and thorax showed inflammation in the retropharyngeal space, as well as thickening of the upper posterior mediastinum fascia with the presence of air. Emergency surgery including cervicotomy and drainage of the retropharyngeal space and posterior mediastinum was performed. The patient promptly recovered with improvement of the clinical status and laboratory findings. After 16 days of treatment he was discharged from the hospital in good condition. Descending necrotizing mediastinitis can be a serious and life threatening complication of deep neck infection if the diagnosis is not quickly established. Besides inevitable application of antimicrobial drugs, good drainage of the mediastinum is necessary. We believe that transcervical approach can achieve high-quality drainage of the upper mediastinum, especially if it is done timely as in this case. Its efficacy can be verified by intensive monitoring of the patient clinical condition, by CT scan of the thorax, and by laboratory tests. In the case of inefficacy of this type of drainage, subsequently some other, more aggressive transthoracic methods of drainage can be done.Descendentni nekrotični medijastinitis uzrokovan netraumatskim retrofaringealnim apscesom je jako rijedak. Ovaj tip medijastinitisa i u eri jakih antimikrobnih lijekova često završava smrtnim ishodom. Obično se javlja kod imunokompromitiranih bolesnika i zahtijeva intenzivni multidisciplinarni pristup liječenja. Prikazuje se slučaj netraumatskog retrofaringealnog apscesa i njegove komplikacije, descendentnog nekrotičnog medijastinitisa, u 70-godišnjeg muškarca s dijabetesom ovisnim o inzulinu. Bolesnik je primljen na bolničko liječenje nakon klinički i radiografski postavljene dijagnoze retrofaringealnog apscesa. Tijekom liječenja retrofaringealnog apscesa antimikrobnim lijekovima i transoralnom incizijom, uz kratkotrajno kliničko poboljšanje, četvrtog dana liječenja nastupilo je pogoršanje općeg stanja bolesnika. Postao je opet visoko febrilan, tahipneičan s bolovima u prsima, tahikardičan uz hipotenziju te je pokazivao znakove dezorijentiranosti. Kompjutorska tomografija (CT) vrata i toraksa pokazala je i dalje prisutnu upalu retrofaringealnog prostora uz zadebljanje fascijalnih prostora gornjega stražnjeg medijastinuma uz prisutnost zraka. Napravljen je hitan kirurški zahvat u smislu cervikotomije i drenaže retrofaringealnog prostora i medijastinuma. Stanje bolesnika se ubrzo popravilo u kliničkom smislu i laboratorijskim nalazima te je 16. dana liječenja otpušten na kućnu njegu u dobrom općem stanju. Descendentni nekrotični medijastinitis je ozbiljna komplikacija dubokih upala vrata i predstavlja opasnost za život bolesnika, naročito ako se dijagnoza ne postavi rano. Uz primjenu antimikrobnih lijekova osobito je važna visoko kvalitetna drenaža medijastinuma, pogotovo ako je napravljena pravodobno, kao u ovom slučaju. Njenu učinkovitost se može procijeniti pojačanim praćenjem kliničkog stanja bolesnika, primjenom CT toraksa i laboratorijskim testovima. U slučaju kad ovaj tip drenaže nije učinkovit moguće je uvijek napraviti mnogo agresivnije transtorakalne metode drenaže

Q-vrućica: klinička, laboratorijska, epidemiološka i terapijska obilježja

Q-vrućica je najčešća antropozoonoza u svijetu i u nas, obilježena endemskim i epidemijskim načinom održavanja i pojavljivanja. Uzročnik bolesti je Coxiella burnetii. Glavni prirodni rezervoari i izvori infekcije Coxiellom burnetii su ovce, koze i goveda, koji nakon infekcije izlučuju mikroorganizme u urinu, fecesu, mlijeku, posteljici, plodnim ovojima i plodnoj vodi. Udisanje infi ciranog aerosola glavni je put prijenosa C. burnetii. Klinički simptomi i znakovi izraženi su različitim zasebnim kliničkim sindromima kao akutna bolest s visokom temperaturom, upala pluća, endokarditis, hepatitis i drugi oblici. Potvrda kliničke dijagnoze temelji se na nalazima seroloških testova, izolaciji mikroorganizma i detekciji nukleinske kiseline polimeraznom lančanom reakcijom. Antibiotik izbora u liječenju akutne Q-vrućice (upala pluća) jest doksiciklin, alternativni lijekovi su azitromicin, ciprofl oksacin i rifampicin. Liječenje kroničnih oblika Q-vrućice provodi se kombinacijom antibiotika (doksiciklin, ciprofloksacin, rifampicin, pefl oksacin, ofl oksacin, trimetoprim-sulfametoksazol). U osoba izloženih infekciji C. burnetii (laboratorijsko osoblje, veterinari i radnici u klaonicama stoke) provodi se cijepljenje

Traženje teškog Higgsovog bozona u kanalu H → ZZ → 4l ± pomoću CMS detektora

We investigate possibilities of search for the Standard Model Higgs boson in the H → ZZ → 4l ± channel in the upper mass reach in the Compact Muon Solenoid detector (CMS). By using appropriate cuts on the data, it was found that CMS can detect Higgs boson up to the mass of about 750 GeV at ≥ 5σ significance level with the designed integrated luminosity of 105 pb−1 . The mass reach extends to about 850 GeV at 3 · 105 pb−1 .Ispitujemo mogućnosti za traženje Higgsovog bozona prema Standardnom modelu u kanalu H → ZZ → 4l ± u području osjetljivosti za velike mase Kompaktnog mionskog solenoidnog (CMS) detektora. Primjenom pogodnih rezova našli smo da se pomoću CMS detektorskog sustava mogu opaziti Higgsovi bozoni do mase oko 750 GeV na razini pouzdanosti ≥ 5σ, uz pretpostavku integralnog luminoziteta od 105 pb−1 . Za 3 · 105 pb−1 mogli bi se opaziti bozoni do mase 850 GeV

Određivanje poopćene entropije u sudarima teških iona

Assuming uniformly distributed nucleons in the configuration space at the time of freeze-out, we propose a way for a unique determination of the cell-size in momentum space. Then, using the nucleon occupation probability function in momentum space, we discuss the possibility for the determination of generalized entropy in heavy-ion reaction systems at freeze-out.Pretpostavljajući jednoliku raspodjelu nukleona u konfiguracijskom prostoru u trenutku zamrznuća, predlažemo pristup jedinstvenog određivanja veličine ćelija u impulsnom prostoru. Nadalje, primjenom funkcije vjerojatnosti zaposjednuća u impulsnom prostoru, razmatramo mogućnost određivanja poopćene entropije u teškoionskim reakcijskim sustavima u trenutku zamrznuća

Određivanje poopćene entropije u sudarima teških iona

Assuming uniformly distributed nucleons in the configuration space at the time of freeze-out, we propose a way for a unique determination of the cell-size in momentum space. Then, using the nucleon occupation probability function in momentum space, we discuss the possibility for the determination of generalized entropy in heavy-ion reaction systems at freeze-out.Pretpostavljajući jednoliku raspodjelu nukleona u konfiguracijskom prostoru u trenutku zamrznuća, predlažemo pristup jedinstvenog određivanja veličine ćelija u impulsnom prostoru. Nadalje, primjenom funkcije vjerojatnosti zaposjednuća u impulsnom prostoru, razmatramo mogućnost određivanja poopćene entropije u teškoionskim reakcijskim sustavima u trenutku zamrznuća

Značajke oporavka sluha u djece s kroničnim sekretornim otitisom nakon postavljanja aerizacijskih cjevčica

The objective was to determine the range of hearing improvement (in dB) post ventilation tube insertion in children with chronic otitis media with effusion (COME), and whether there was a difference in hearing improvement between age groups and genders. This study also investigated whether there was a difference in the mean hearing improvement between the left and right ear, how many months passed before recovery of eustachian tube function, and how long the aeration of the middle ear lasted. The children included in the study were between six and twelve years of age, diagnosed with COME by audiological processing (type B tympanometric recording and conductive hearing loss up to 40 dB on pure tone audiometry) and underwent surgical insertion of ventilation tubes in both ears. Patient data included preoperative tympanometric records, preoperative and postoperative tone audiometry findings, tubometry findings 6 and 10 months after insertion of ventilation tubes, age and gender data, and length of time during which the tubes were in place. The mean hearing improvement of the included patients was 24.2 dB on the right ear and 24.5 dB on the left ear. There was no statistically significant difference between the left and right ear or between the genders. Older age groups had a higher mean hearing improvement compared with the younger age group. Younger age groups had a longer expected period of eustachian tube function recovery, and were expected to have ventilation tubes inserted for a longer period of time. Treatment with ventilation tube insertion resulted in significant improvement in hearing in children where previous conservative therapy failed to recover eustachian tube function and improve hearing. Although children of older age groups had greater preoperative hearing impairment, the recovery of both eustachian tube function and hearing improvement was faster, and the mean length of time that the ventilation tubes had to be inserted was shorter.Cilj istraživanja bio je utvrditi koliko se prosječno poboljšao sluh (u dB) nakon postavljanja aerizacijskih cjevčica u djece s potvrđenom dijagnozom kroničnog sekretornog otitisa (KSOM) te postoji li razlika u poboljšanju sluha u dB između dobnih skupina i spolova. Također je trebalo utvrditi postoji li razlika u prosječnom poboljšanju sluha između lijevog i desnog uha i koliko je mjeseci proteklo od uspostavljanja funkcije Eustahijeve cijevi, odnosno koliko je dugo trajala aerizacija srednjeg uha. Ispitanici su bila djeca između šeste i dvanaeste godine života kojima je audiološkom obradom (timpanometrijski zapis tip B i provodni gubitak sluha do 40 dB u tonalnom audiogramu) dijagnosticiran KSOM i koja su podvrgnuta operativnom zahvatu insercije aerizacijskih cjevčica na oba uha. Materijali istraživanja su prijeoperacijski timpanometrijski zapisi, prijeoperacijski i poslijeoperacijski nalazi tonske audiometrije, nalazi tubometrije 6 i 10 mjeseci nakon insercije aerizacijskih cjevčica te podatci o dobi, spolu djeteta i vremenskom razdoblju nošenja cjevčica. Prosječno poboljšanje sluha u cijelom uzorku iznosilo je 24,2 dB za desno uho i 24,5 dB za lijevo uho. Ne postoji statistički značajna razlika u poboljšanju sluha između lijevog i desnog uha niti između dječaka i djevojčica. Starije dobne skupine imaju veće prosječno poboljšanje sluha u odnosu na mlađu dobnu skupinu. Mlađe dobne skupine imaju duže očekivano razdoblje povratka funkcije Eustahijeve tube u uredno stanje i duže očekivano razdoblje nošenja aerizacijskih cjevčica. Liječenje aerizacijskim cjevčicama dovodi do značajnog poboljšanja sluha u djece ako prethodna konzervativna terapija nije rezultirala uspostavljanjem funkcije Eustahijeve tube i oporavkom sluha. Iako su djeca starijih dobnih skupina imala veće prijeoperacijsko oštećenje sluha, oporavak funkcije Eustahijeve tube kao i poboljšanje sluha bilo je brže, a razdoblje nošenja aerizacijskih cjevčica bilo je kraće

Traženje teškog Higgsovog bozona u kanalu H → ZZ → 4l ± pomoću CMS detektora

We investigate possibilities of search for the Standard Model Higgs boson in the H → ZZ → 4l ± channel in the upper mass reach in the Compact Muon Solenoid detector (CMS). By using appropriate cuts on the data, it was found that CMS can detect Higgs boson up to the mass of about 750 GeV at ≥ 5σ significance level with the designed integrated luminosity of 105 pb−1 . The mass reach extends to about 850 GeV at 3 · 105 pb−1 .Ispitujemo mogućnosti za traženje Higgsovog bozona prema Standardnom modelu u kanalu H → ZZ → 4l ± u području osjetljivosti za velike mase Kompaktnog mionskog solenoidnog (CMS) detektora. Primjenom pogodnih rezova našli smo da se pomoću CMS detektorskog sustava mogu opaziti Higgsovi bozoni do mase oko 750 GeV na razini pouzdanosti ≥ 5σ, uz pretpostavku integralnog luminoziteta od 105 pb−1 . Za 3 · 105 pb−1 mogli bi se opaziti bozoni do mase 850 GeV

Seebeck coefficient of decagonal quasicrystal d-AlCoNi above the room temperature

Rad ne sadrži sažetak